/
utorak, 22.07.2014.
Strahovi
utorak, 22.07.2014.
Strahovi
|
Kućni ljubimci su sjajna mala bića. S njima je sve puno zabavnije. Odrastala sam uz hrpe mačaka i nešto malo pasa i u jednom trenu, dugo nakon preseljenja u veći grad, počeli su mi nedostajati. Sada, preko noći (zapravo preko godine dana noći i dana i mnogo mozganja), životinja se iznenada stvorila. Evo, je, dolazi. Približava se. A ja? Ja šizim. Strahujem od obaveza samo tako. I nije mi jasno zašto. Sjela sam sa sobom da to malo bolje shvatim. Bila sam skeptična i kad smo roditelji i ja usvajali psa, prvi put u ovom mileniju. Pitala sam se da li samo možda samo mačji tip, a to ni ne znam. Deklariram se kao ljubitelj životinja, ali možda sam zapravo samo mačji batler i trebam izaći iz mačjeg ormara,da ne kažem pijeska. A možda je stvar u okolnostima. Nekoć sam uz životinje imala kuću, vrt i čuvalice. Ujutro otvoriš vrata. Baš nikad ne trčiš kući brinuti se za životinje jer je netko uvijek doma. Imala sam puno manje novca, ali i više slobodnog vremena. Životinje su dolazile i odlazile. Svaki odlazak je bio težak, ali pomiriš se s tim. Dok traje,traje. Sada je sve drugačije. Ujutro se moram dići ranije, po bilo kakvom vremenu, i šetati psa. Moram trčati kući. Moram planirati. Moram trošiti novce (da, toliko sam škrtava u ovoj životnoj dobi da me i taj dio boli). Moram koordinirati (čuvanje). Iako u svojoj kći nisam nikada imala znatnu štetu, boli me glava od ideje da pas nešto ošteti u stanu koji nije moj. A opet, sad je očito vrijeme za to. Inače racionalna i oprezna Super G se nakon duge borbe sa samom sobom veseli kao dijete. A ja stojim sa strane i cvokotanjem joj kvarim doživljaj. Čovjek želi i treba biti sretan. Možemo mi to. Kao što kaže nečija slika na Timelineu, If not now, when? Oznake: kućni ljubimci, pas, mačka, prvi pas, usvajanje životinja |
- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.07.2014.
30e
|
U 30ima sam prvi put: -plesala trijezna satima, s guštom -napila se...do stadija teturanja -krijumčarila fotić na koncert ( u grudnjaku) -obukla i kupila minicu -počela namjerno nositi užu odjeću, često stavljati maskaru i vježbati U 30ima: -prepoznajem se u ljudima oko sebe (svi imamo škembe, bivše prijatelje, bolesne roditelje, usvajamo pse i užasavamo se sijedih vlasi) -slavim rođendan više puta, kao dijete u vrtiću. Prvo sa obiteljim, pa u uredu, pa sa prijateljima. -kupujem alkohol kao da skupljam sličice- japanski sake, kubanski rum, španjolska sangria....popit će se već -još sam škrtija i zabrinutija za budućnost, ali i komunikativnija i opuštenija s ljudima |
- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.07.2014.
Kraj ere
|
Otkad ga znam, Mirni Zagrepčanec nije imao dugu vezu. Nikad nisam niti vidjela zene s kojima je izlazio, a kamoli da ih upoznam. Navikla sam se da je on sam- to je jednostavno tako. U mom društvu ima parova i ima samaca, a on je baš bio uporni samac. Ne svojom voljom, da parafraziram oglase u Areni, ali ipak. Parovi su se počeli ženiti, a stigla su i djeca. Druženja su se prorijedila, klike su se raspale. Dobila sam dojam kao da mu je stvarno već dojadilo. Jedino rješenje, zaključila sam, je da mu se nabavi crveni veš za Novu godinu. I evo, sedam mjeseci kasnije, iako nisu nikad imali službeni spoj, dogovara se s jednom curom za more. Sjedim s njima na ručku i pretvaram se da mi uopće nije neugodno. Malo ipak je jer prepoznajem na njima ranu zatelebanost, a kako je još rano i prave se cool i ja se pravim cool. Odvučem nju na stranu da čujem kako je bilo, a kad se vratimo on me gleda ispitivački. Ja se i dalje pravim kao da se ništa ne događa. Rekla bih da se osjećam kao da mi je dijete odraslo, ali nisam imala dijete. Imala sam hibrid mlađeg brata, nećaka i Tamagotchija. Uvijek ti je dobro s njim, ali često kao da ga zaboraviš negdje u ladici ili kutiji dok se ne poželiš društva. Ove godine se baš intenzivno družimo, ali sve mi se čini kao da će tomu doći kraj. Možda ne danas, možda ne sutra, ali uskoro. Times they are a-changing. U mislima vidim već sve njegove budućnosti, ovisno o tome kako se osjećam u tom tenu. Ne nužno s tom curom, s bilo kojom. Ostavljen je i čuči na Savskom mostu ili rubu balkona, a ja ga pokušavam dohvatiti. Seli se k njoj u drugu županiju i mi više nemamo društvo. Ona se useli k njemu. Ekspresno se ženi i dobiva dvoje djece, idućih pet godina ga ne vidimo dok djeca malo ne odrastu i dok se ne uspiju naspavati. I onda, dok tako zamisljam te slike, sjetim se kako sam stajala s Raquel jednom na balkonu. Bila je zimska večer, pekao se burek i cugali smo da razveselimo deprimiranog Delboya. Rekla je: -A što ako M.Z. nađe curu koja nas neće voljeti? Riječi su visile kao nakovanj u zraku nekoliko sekundi, zatim su mi došle do mozga i ja sam se prepala. U ovom trenutku nam je dobro, ali stvari se zapravo brzo mijenjaju. Zaista, što ako nađe neku uštogljenu snašu, kako kaže Hladno pivo? Neku lijepu ali zlu, ksenofobičnu, homofobičnu snobicu koja mu brani sve što njega i nas veseli, i zabrani mu da se druži s nama i da diše i trepće kad to njoj ne paše? U ovom trenu nikad se više nisam bojala te pomisli, a još nije ni krenuo na more. Zapravo, generalno me muče promjene. Je li moguće da ostaneš sam, okružen mladim roditeljima s kojima se viđaš tu i tamo i paziš da ne probudiš bebe, a za svako druženje donosiš igračke ili robicu jer su tako prokleto rijetka? Nije istina, neće biti tako, viknem si i ošamarim se, pa napravim candyliku rupu u zid koji se stvorio u mom mozgu i pobjegnem od tog neugodnog prostora u koji sam zalutala. Neće to tako. Neće baš tako. Natočim si ženskasti liker da se malo smirim. Gledaj, kažem sama sebi, nije to nužno loše. Rekli smo da je bitno da se bilo što dogodi. To je već veliki skok unaprijed. I evo, on skače. I to kako skače! Treba ti biti drago zbog njega. Zašto bi samo tebi bilo dobro?? Lijepo je da su ljudi sretni. Osim toga, ovo stvara neslućene potencijale. M.Z.-a smo riješili. Stvari se doista mijenjaju, kad ih najmanje očekuješ. Ostaje još jedan samac u kvartu, samica dapače. Bi li kod nje upalila fora s crvenim vešom?? Oznake: ljubav, seks, veza, ljetna avantura, nova cura |
- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.07.2014.
Ljetna depra
|
Lani je bilo to otprilike ovako: negdje sam čula, prepričano kao dobar vic, kako je jedan dečko iz kvarta tamo negdje oko 15.7. zavapio da je ljeto već gotovo i pao u ljetnu depresiju. Prijatelji su mu se rugali. Smijala sam se kao blesava i mislila: Dobro se zna kad je ljeto gotovo- oko 15. 8., kad vrijeme postane nestablino! On je glup, imamo još sate, dane i tjedne do tog groznog trena! I dok sam lani u ovo doba uživala u ljetu, danas sam već jedno 5 dana u depri. Bilo je vruće, pa kišno, pa vruće i nekoliko puta tako. Ljeto je službeno došlo. Išla sam na godišnji. A onda, kao da je bilo iduće jutro nakon kalendarskog ljeta, stvorio se 1. srpanj. SRPANJ. Evo, kolegica proslavi rođendan, pa ja, pa dvije frendice, pa baka i već je kolovoz. I iako je kolovoz i dalje ljeto, to je mjesec kad godišnji prestaju, kad se vraćamo kući i kad se puno ljudi priprema za ono najstrašnije u svakoj godini- početak škole. Vrijeme se kvari, temperatura pada, počinju kiše. Osim ako nekim čudom ne bude dugo toplo ljeto. Depra dolazi, jednostavno rečeno. I dok sam tako razmišljala, nad glavom mi se stvorio najsivlji, najkišniji, najteži oblak. Ljeto, što imamo od ljeta? Provodimo ga u uredima, umiremo od vrućine. Gubimo sate u prometu unutar grada. Vikendom se događa svašta, a mi premoreno sjedimo u kući i dišemo na škrge. Zapravo, tako nam prolazi cijela godina! Prekjučer je bio siječanj! Halo, siječanj!! A zima traje više od pola godine, duga je, crna, hladna, vlažna. Odvratna! Ja želim ljeto, lje-to. A ono će biti gotovo prekosutra, prije nego što trepnem! Ja to ne mogu izdržati!!! Pobjeći ću na neki tropski otok i nikad se neću vratiti!! Nakon nekoliko dana toga, ošamarila sam se mentalno i dodala si vrećicu da dišem u nju. Bila je to moja prva ljetna depra. Prvi put da se u mom omiljenom godišnjem dobu desilo nešto loše što je poteklo od mene i meni samojzafrknulo cijelu stvar. Pokušala sam se utješiti. Ali ta depra bila je početak dugog, glupog, napornog i teškog tjedna. U petak sam se našla kako u 5 popodne razvodnjujem rum sokom i žderem čokoladne praline. A zatim sam otišla na kupanje. Stvar se ponešto popravila. Imam vremena još za svašta, tješim se. Za more, sladolede, lijena popodneva uz Kindle, za crtanje, za veliki hrvatski ljetni roman, za tumaranje asfaltom, za kave i rođendane. Bit će sve u redu,stvarno. Potencijal je velik! Gle, tek je sedmi! |
- 21:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
