/
ponedjeljak, 25.03.2013.
Misli tjedna
ponedjeljak, 25.03.2013.
Misli tjedna
|
Nedjelja,dok sam sizila zbog najnovije zdravstvene krize za koju sam cula u zadnji tren Vrijeme za brigu o svojim roditeljima doslo je ranije nego sto sam ocekivala. Utorak, dok sam se s kolegama vozila na obalu. Oni na posao, ja doma na rucak kod roditelja koji su tek prebolili zdravstvenu krizu Tajming je sve. Subota, dok sam s tugom odlazila iz kluba jer je moje drustvo zakljucilo da su preumorne da bi docekale kraj koncerta Novac i energija za tulumarenje s godinama postanu obrnuto razmjerni. Nedjelja, dok sam gledala prijateljicu kako stoji i drzi svoju poveliku bebu u nekom neobicnom prakticnom polozaju i pocupkuje na nacin svih mama svugdje kojima stradava kraljeznica dok drze djecu Hej, oni su stvarno roditelji. Oznake: obitelj, Zdravlje, tulum |
- 19:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 18.03.2013.
Gresna zadovoljstva
|
Nakon godina poznanstva, Englez mi je priznao svoju duboku i mracnu tajnu. Povremeno voli pogledati romantcnu komediju! Ne samo to, zadnja koju je gledao mu se toliko svidjela da mi ju je preporucio.(Ruby Sparks) Smijala sam se ko blesava. A onda sam pocela malo razmisljati. Svi imamo takve grozne tajne, ali moj je problem sto me takvo nesto iznenadilo. Samo zato sto je nerd, svjetski putnik i pravo engleski se sprda sa svim i svacim, ne znaci da nema svoju girly stranu. Da mu bude manje neugodno, priznah mu da svaki put placem na Notting hill. Zatim sam bacila pogled unatrag. U srednjoj sam slusala pop/rock i nikome nisam govorila da ima par pjesama Mariah Carey koje mi se svidjaju. Pocetkom faksa sam bila toliko emancipirana da sam posudila cd Mariah Carey (najveci hitovi) iz knjiznice i sprzila si ga. Krajem faksa posudila sam konacno Bridget Jones knjige i slatko se smijala. Skupljala sam slicice iz Spice Girls zvaka i svi su znali za to. Pogledala sam dva od 4 Sumraka. U javnosti govorim kako je Severinaodlican zabavljac. Gledam bilo sto ako u tome glumi neki glumac koji mi je jako zgodan (Ewan McGregor) ili glumica koja mi je fora (Jennifer Lawrence). Potajice kupujem gumene bombone i cipseve i pojedem sve sama. I tako, prosli tjedan na sajmu starudije desila mi se knjiga za 10 kuna. Sve sam kutije vec obisla i sve knjige preokrenula, a onda sam vidjela nju. Harlequin Vintage. Nikad nisam citala nista slicno. Naslov: The kilted stranger. Ispod naslova nacrtana Barbie plavusa, tamnokosi tip u kiltu, a u pozadini nesto dvorcoliko. Samo sto se nisam onesvijestila. Blurb mi je objasnio da glavna junakinja nakon smrti majke sazna da 1) joj je otac ziv 2) da je Skot c) da ima imanje. Istog trena sam ju kupila. Iz velike potrebe. Kako se puno vozim javnim prijevozom, treba ubiti vrijeme. A bas taj dan sam zavrsila debelo ukoriceni strip. Sad sam negdje na pola. Glavna junakinja je sva plava i smotana i uglavnom pokusavam to ignorirati. Oprastam joj sto je plavokosa zato sto vozi Mini Coopera. Glavni junak je visok, crn, hoda okolo u kiltu i povremeno mi ide na zivce jer sve krivo shvaca. Ali puno mi je zabavniji kad zamislim nekog skotskog glumca. (Najbolje mu pase Gerard Butler.) Kad knjigu procitam poklonit cu ju prijateljici koja je prosla fazu obozavanja fikcionalnih Skota u kiltovima. Vec sam joj pokazala sto sam kupila i ona to odobrava i razumije. Postoji tek jedan problem. Neugodno mi je citati ju u tramvaju. Fakat je. Pokusavam ju drzati sto vodoravnije. Cini mi se da bas svi bulje u mene i podsmjehuju mi se. Posebno srednjoskolci. Dodje mi da se ispricavam. Osjecam kako se crvenim. Zelim iskrojiti omot od papirnate vrecice. Ili naruciti ono u cemu se skrivaju porno mange. Pokusavam ne pokazati da mi je neugodno, al ne mogu si pomoci. Stvarno mi je poprilicni bed. Nazalost, knjiga je savrsenih dimenzija za dzep jakne. Nema druge nego izdurati jos neko vrijeme. Vec krajem tjedna mogla bih zapoceti Operaciju Valkira. Atentat na Hitlera. Tome stvarno ne moze nitko nista progovoriti. Oznake: knjige, glazba, ljubavni romani |
- 20:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 11.03.2013.
Kuknjava o vremenu
|
Kao svaki pravi Dalmos, radim na solarne baterije. Kad grane malo sunca, ozivim, smjeskam se i krecem uokolo. Kad sunca nema, patim. Ne kukam glasno istalno kao kolege Dalmosi, vec tiho i povremeno, ali slazem se s bitnim- nista bez sunca,sunce za sve. Otkad sam u Capital Cityu, dozivjela sam prehladni rujan, prevruci travanj, snijeg do koljena, londonske magle i kisna jezera. I was not amused. Bilo je tu i krasan rujan, ali losih stvari bilo je vise. Ili ih pak bolje pamtim. Povremeno mislim da sam u loncu- planina s jedne strane, rijeka s druge i naoblaka udje u taj lonac i ne ide van bas nikako. A drugdje, iza jos jedne planine, je toplo, suho, kao da je druga drzava. Ni sada nisam amused. Prvo mi je na nos islo zimsko sivo nebo i mrak. Srecom pa nije bilo puno kise. Ali onda je svako malo padao snijeg. Dobro, nek pada, cak i ako moram hodati po njemu, i to na - 15 C, ali za ljubav dalmosku, zar se ne moze pristojno otopiti unutar tri dana, a ne bljuzgati tjednima??? Pocetkom ozujka ugledali smo sunce, stvarno jesmo, i temperature su silno porasle. Poceli smo mastati oproljecu i odbrojavati dane do njega, planirati vikende u prirodi.Svjetlo na kraju tunela bilo je zuto poput maslacka. A onda su opet najavili snijeg!! Dajte nemojte. Zadnji put je mecava bila prije 3 godine, i to tamo negdje 9.3. Za Patrikovo je jos bilo snijega na tlu. A sad bi oni da snijeg padne u tjednu kada je Patrikovo. Ja tako silno zelim spakirati veste i cizme na tavan. Zar mi ne mozete uciniti tu malu uslugu?? Oznake: vrijeme |
- 10:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 07.03.2013.
Sapunica
|
Ako pazljivo pogledas bilo koju grupu prijatelja, mozes u njoj vidjeti zanimljivo razlicite osobe, a ako zaskiljis mozes ih zamisliti kao lagano karikirane likove u filmu ili stripu ili knjizi. Ferengi, klasicni nerd, hipik vegetarijanac, sportasica muskobanja, usidjelica,rospija, hasisar, SS oficir, Vlajina, preosjetljiva Dalmatinka, bilder, sektas i materijalist mogu se naci ne samo u dnevnoj sobi na necijem rodjendanu, nego se mozda redovito nalaze nedjeljom na rucku. A kada oni nisu pristuni, a alkohol jest, o njima se dobrocudno raspredaju legende i opisuju posebno smijesni podvizi, kao da su brodvejski Danny Rose. Zamisljam da me zamisljaju ovako: wallflower, plasljivac, tihi promatrac kojem je neugodno govoriti pred puno ljudi i koji uvijek radi sto mu se kaze, smotana, nespretna i povremeno komicno blesava osoba kojoj ispadaju jaja u kuhinji i koja zbog nepaznje svako toliko pita vrlo neinteligentna pitanja. No, i kad te procjene dobro i vec te godinama znaju, mozes povremeno svoju publiku zadiviti i prodrmati jednim majstorkim potezom. Kao sto je losa gluma u trash sapunici. Visekratna. Smatram da mi je taj potez dao zavidnu dvodimenzionalnost. You ain't seen nothin' yet. Oznake: gluma, sapunica, prijateljstvo |
- 19:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
