/
ponedjeljak, 29.04.2013.
Tom
ponedjeljak, 29.04.2013.
Tom
|
Pričam s kolegicom o našim iskustvima kćeri jedinica. Navikle smo biti same i to nam nije problem. Neki ljudi jednostavno ne vole biti sami, ali mi nismo među njima. Volimo provesti neko vrijeme u miru i tišini, slažemo se. Možda smo ponekad malo i asocijalne. Do te teme došle smo tako što sam ja pitala tko bi, sa mnom neovisnom, išao u kino. (Nemam problema s tim da idem sama u kino, ali zadnjih godina stalno sam išla s nekim, pa sam valjda nesvjesno željela nastaviti trend.) Ali nitko ne želi sa mnom, jer im se ne sviđa ideja SF Toma Cruisea. (Gledala sam mnoge njegove filmove, no godinama me nije zanimao. U zadnje vrijeme sam se ipak smekšala prema njemu. Mislim da je on jednostavno papak i malo mi ga je žao.) Slegnem ramenima, odem kući, uzmem grickalice i odem u kino. Prije filma hodam po trgovačkom centru. Već sam tjedan dana sama u kući. Malo me sram priznati, ali nikad nisam toliko vremena provela sama. Kao i uvijek, prvih nekoliko dana mi je silno zabavno. Prisvojim anatomski jastuk, provodim puno vremena u kupaoni, gledam crtić iza večere, dogovaram kave. No ovaj put pokušavam si nametnuti disciplinu kojom ću nadvladati prirodnu entropiju. Svaki dan operem mašinu veša, prva dva dana čak i perem suđe. Ali onda sve ode u Honduras. Jedan dan legnem prekasno, ne znam ni sama zbog čega, pa sam otad skršena. Ne da mi se kuhati za jednog, a pogotovo mi se ne da prati suđe. Jedan dan ne operem veš i poremeti mi se raspored. Odustajem od pospremanja i svega. U petak u ponoć klonem, zaspem na kauču dok pokušavam gledati stari film. U subotu kafenišem na špici. Zatim čistim sve, mahnito, između dva izlaska, kao da dolazi Kraljica majka. Kupim čak i skupu mirisnu svjećicu koja jedva miriši kad se upali. Zadnje sate samoće opet provedem u kinu. A zatim više nisam sama. I baš mi je drago. |
- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 23.04.2013.
Girls just wanna have fun
|
Mladi darkeri, alternativci, rokeri i pankeri pjevali su u glas pjesme koje su bile hit dok su oni bili samo užasavajuća pomisao u primozgu svojih roditelja. Kako oni znaju te stvari? Ja ne znam te stvari, a živjela sam u 80-ima. Propala zvijezda šara kroz stilove, neke te raznolike stvari uopće mu nisu loše, nisam znala da mu i to ide. Konačno, koncert je gotov. Cure se idu ohladiti vani, a zatim kupujemo još bambusa. Već su dosta pijane, a Udana pleše pokazujući srednji prst. Prije nego što prekine mladi par koji stoji do nas i žvali se i počne im pričati kako im je sada super, ali za 20 godina će patiti ko nikad nikad. Poželim propasti u crni pod kluba. Srećom, mladi par se makne, pa imamo više mjesta za ples. Plava doživljava prvu krizu snage, ali relativno brzo se pribere i plešemo dalje. Još bambusa! Slikamo se, naravno, kao i tinejdžeri oko nas, ali ne za Facebook. Naši teški kapci i blesavo nasmiješene face dovoljno su loši sami po sebi, a kad se tome dodaju razbarušene frizure i vireći grudnjaci.... (Idući dan razmjenjujemo slike i kunemo se da ih nikome nikad nećemo pokazati.) Kad ćemo kući? Još malo, još malo, još samo jednu stvar. Konačno mi se desi da čekam "još samo jednu stvar" zato što se dobro zabavljam i zanima me što će biti iduće, a ne zato što se nadam da će se možda za tri minute atmosfera promijeniti na bolje. Cindy Lauper, Prince, Belinda Carlisle.... na svaku pjesmu vičemo wooooo. Kao u onoj fori iz How I met your mother, postale smo woo girls. Onda se još skupimo u krug i skačemo gore-dolje kao Snoopy. Majko mila. Otišla sam na kvasinu. Super G odbrojava: Za 14 sati letim. Za 13 sati putujem. Za 12 sati moram biti na aerodromu. Konačno, odlijepimo se kad glazba prestane biti isključivo 80s, izađemo na svjež, hladan zrak i zovemo taksi. -Svaki naš izlazak mi je sve bolji i bolji- kaže Udana. Cvatem od ponosa i u sebi zahvaljujem kolegici koja mi je ovo otkrila. -Za idući mjesec moraš naći nešto što je zabavno, a još i u lijepom prostoru. Odmah se preznojim. Oznake: zabava, koncert, 80s, brak |
- 09:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 15.04.2013.
Legendarno
|
Uzmeš jednu mračnu sobu, popularne cijene pića i jednu propalu zvijezdu iz 80ih. Uzmeš njegovu najgoru sliku ikad i staviš ju na plakat koji oglašava plesnjak 80ih. Sjedneš i čekaš da rulja nahrupi. Tako je bilo ovog vikenda, a u rulji bile su nas četiri Plava, (nesretno) Udana, Super G i ja. Utegnute, našminkane (dobro, kako koja) i nakon dugog dana već na rubu odustajanja od izlaska, potrpale smo se u taksi koji nas je doveo ravno do vrata kluba i u nešto što je izgledalo kao scena iz serije Pleme. Nismo pripadale tu, nikako. Onda smo skužile da smo krivo skrenule i da smo u Jedinstvu, umjesto u Močvari. Kupile smo karte, moja je bila broj 37 i malo sam se zabrinula jer je već bilo 23h. Dobila sam žig na ruku, moj prvi ikad klupski žig i bila sam jednako uzbuđena koliko i tužna jer se vidi samo pod ultravioletnim svjetlom. Ušle smo u klub, kupile cugu, ušle na mračan podij, koji je uglavnom bio prazan... i osjetile se staro. Ali nakon nekog vremena, klub se počeo puniti. Uglavnom studošima, od kojih su neki i bili rođeni u 80ima, ali gotovo nitko nije bio dovoljno star da se sjeća zvijezde večeri. Ona jedina grupica žena starijih od 30 koju smo u snimile kad su ušle izgubila nam se iz vida dok je svirala sve bolja i bolja glazba za ples. Plava i Udana su se nacvrcale, Super G također- plesala je. Pjevalo se na George Michaela i Queen, vrištalo na Bon Jovija. Kad je počela zvijezda večeri, cure su otišle u drugi red i vrištale kao da je Elvis. Meni je bilo preneugodno. Ostala sam na mjestu i pravila se da ih ne poznajem. (nastavlja se....) |
- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.04.2013.
O ljepoti
|
1. Mladi odvjetnik Lojer nosi lijepa odijela i satove, radi do kasno i nagleda se svega i svacega, Posebno ga potresaju slucvajevi azilanata i djece iz domova. Dok sjedimo u kaficu i dobivamo se nakon nekog sprovoda, prica nam o nekoj djevojci koja je pobjegla od kuce jer je oglupavila i zaljubila se u mamlaza bez kojeg nije mogla zivjeti. Kada je, nakon skvotiranja i sitnih kradja, a zbog proceduralnih zackoljica zavrsila na pol centimetra od Remetinca, umjesto od popravnog doma, dali su joj telefon da nazove roditelje i moli ih da joj dopuste da se vrate kuci. Dok ih je ona preklinjala, a odrasli oko nje, pravnici, suci, socijalni radnici i ostali gutali knedle i skrivali suze, roditelji nisu ni prsticem makli. I bila bi zavrsila u zatvoru da se nisu sjetili neke, opet proceduralne, fore u zadnji tren. Odmahujemo glavama, ne mozemo vjerovati ni mi. Lojer nastavlja: -Kako mozes to napraviti vlastitom djetetu, da ti je ne znam sto napravilo. A da ju vidis, predivna je cura, ne znas s koje strane je ljepsa... A ja si mislim Ali kakve veze s odlukama njenih roditelja ima to sto je ona lijepa? 2. Baka radnim danom gleda talk show, kako to bake vec rade, i zdvaja nad sudbinama ljudi. Kasnije, u svom poucnom modu, prica mi o tim sudbinama kako bih nesto naucila/shvatila, ali ja ju zapravo ne slusam i ne slazem se s njenim zakljuccima ni kad ju slusam. -Imao je svoju firmu, dobro je zaradjivao, ali onda se propio, zena ga je ostavila,izgubio je sav novac i godinama zivio na ulici. A lijep je, visok, jak, crn..... A ja mislim Ako je lijep, ne znaci da je uvijek i mudar. Vec razmisljam o tome kako bi se iz ovih dviju situacija izvukao dobar esej za blago feministicki sajt za koji sam volontirala. 3. Izlazi serija slikovnica po Disneyevim filmovima. Mislim da je to sjajno, i kupila bih ih sve prvo sebi, a zatim i drugima. Imala sam kao mala jednu veliku knjigu s pricama iz Disneyevih filmova, i predivnim slikama. A ove slikovnice jos imaju i dobar tekst, bar po onome sto sam vidjela. I ide tako reklama o Pepeljuzi. Kaze narator: -Dirljiva prica o lijepoj, ali siromasnoj djevojci koja.... U tom trenu svega mi je dosta i viknem Nije vazno sto je bila lijepa, nego sto je bila dobra!! Oznake: ljepota, društvo, stereotipi |
- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 07.04.2013.
Sposobnost
|
Ovog tjedna blog kasni, i to poprilicno. Bilo je nekoliko tema u igri. Prvi Uskrs koji nisam provela doma nakon dugo vremena, zdravlje roditelja, debele macke... A onda sam jedne veceri ovog tjedna navratila kod susjede na caj jer mi se nije islo spavati vec u 21h. Odlucila sam da cu doci popiti caj do 21.30 i biti u krevetu najranije u 22 i naspavati se bez problema. Legla sam blizu ponoci,pripita, dobivajuci infarkt od grickalica i alkohola koje sam satima zderala i pila. Drugi dan nisam cijeli dan dosla sebi i morala sam nekoliko puta izgovoriti to na glas, cisto da mi sve sjedne. Naime, kako to medju zenama vec biva, na babinjaku se ponekad otkrivaju neugodne informacije, s ciljem da se javnost upozna sa skorasnjim promjenama te da bi se osigurala moralna potpora u alkoholu i grickalicama u nadolazecim teskim trenucima. To sto se otkrilo dosta me je razljutilo i pogodilo i trebalo mi je nekoliko dana da odlucim koji dio od svega izrecenog me vise brine/vrijedja i za sto bi tocno nekome trebalo odvaliti samarcinu. Vec mjesecima smatram da ce u svojoj krizi srednjih godina netko uciniti razne gluposti, pricam to kao zlobni vic. I onda, kad ih doista ucini, ne mogu vjerovati. Jer to su stvari o kojima citam na forumima i u losim ljubicima, stereotipi kojima se zaplicu sapunice, situacije iz kojih nastaju urbane legende o muzevima koji se plahtama spustaju niz zgrade. Ali cini se da takve stvari doista postoje, i sada se dogadjaju nekome koga znam vec dosta dugo. Nitko ne zna kakav je iduci potez i nitko ga ne zeli uciniti prvi. Nitko se ne zeli prenagliti, ali u isto vrijeme unutar jednog dana promjene raspolozenja su brze i snazne. Zivot se mijenja, stvari se raspadaju,a likovi ove spaunice osjecaju se toliko lose da ne znaju sto bi sa sobom. A onda, jednog dana, Super G i ja razgovaramo o tome i ona kaze -Dobro, desilo se, on ocito nije covjek za to. Ali sto ce biti za godinu, dvije,pet? Doista, sada je usrao stvari poprilicno, ali stvari ne moraju ispasti tragicne ako se malo primiri. Moze sve to joj zavrsiti civilizirano i dzentelmenski. No, sada kad znamo da se u teskim situacijama ponasa kao krele, i da je sposoban ne samo lake, nego i za teze prekrsaje, i da sve to radi s predumisljajem........cega ce se jos sjetiti? Odjednom, susjed mi nije ni smijesan, ni simpatican,niti karikatura. Mogu ga zamisliti kako radi sve vece i vece gluposti i unistava i zenu i djecu za iducih dvadeset godina,a mozda i dalje. Odjednom,on nije beskrajno komplicirani frik za gadgete, on je rogati vrag. Odjednom mi je mucno. |
- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
