ljubav sa velikim LJ
nedjelja, 09.01.2005.
byeeeee
pusa svim blogerima.Ja odoh u zagreb i neće me biti neko vrijem.Čujemo se kad se vratim. |
- 16:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #
subota, 08.01.2005.
oh such a perfect day
Lou ReedPerfect Day Just a perfect day, Drink Sangria in the park, And then later, when it gets dark, We go home. Just a perfect day, Feed animals in the zoo Then later, a movie, too, And then home. Oh it's such a perfect day, I'm glad I spent it with you. Oh such a perfect day, You just keep me hanging on, You just keep me hanging on. Just a perfect day, Problems all left alone, Weekenders on our own. It's such fun. Just a perfect day, You made me forget myself. I thought I was someone else, Someone good. Oh it's such a perfect day, I'm glad I spent it with you. Oh such a perfect day, You just keep me hanging on, You just keep me hanging on. You're going to reap just what you sow... Treba li ikakav drugi komentar na današnji dan? Nebo plavo poput različka i sunce kao u ožujku. Nisam mogla izdržati u kući. Moja ljubav i ja smo se vozili biciklima uokolo i bilo je baš lijepo... |
- 17:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
hvala ti moj dobri anđele!
Da budem iskrena-danas sam bila baš razmažena. Mom dečku se spavalo,a ja sam bila sva vesela i nije mi se išlo kući. Cendrala sam i moljakala ga da idemo k njemu. Na kraju sam nadureno pristala da me odveze kući s obzirom da je zbilja bio umoran,a sutra radi. Na putu do auta sreli smo K.i D.-oni su išli prema svom autu. Već smo bili na skretanju u moju ulicu kad smo NajDraži i ja stali jer sam ja inzistirala na još nekoliko pusa.Nismo se ljubili ni deset minuta i on me odvezo kući. Što je bilo pred kućom znate.Ako ne znate,pročitajte zadnji blog. Tek sad mi je prošlo kroz glavu da nije bilo mog cendranja i durenja, NajDraži bi me doveo pred kuću i tamo bi se ljubili. A auto sa K.i D. se ne bi zaletio u ogradu nego direktno u nas. Brzinom od 90km/h. Moja ljubav bi sad bila u bolnici (ako bi imao sreće) jer bi lupili vozačevu stranu,a možda i ja skupa s njim. Mogla sam večeras izgubiti svoju ljubav. Ma sretna sam!Ni ne znate kako!Još kad se sjetim saobraćajke u kojoj mi je stradala prijateljica prije par mjeseci (ali živa je i sad je dobro!) ja sam NAJSRETNIJA na svijetu!I volim svog dragog,ma obožavam ga!I volim svoj život. I da, uvjerena sam:…netko to odgora vidi sve…Ti tamo gore,hvala ti što paziš na nas…Tko zna koliko puta sam na ovakav banalan način izbjegla neku tragediju a da to ni ne znam. Zato sad zahvaljujem Bogu na svim tim prilikama kad me je čuvao, kad je čuvao sve moje voljene!!! |
- 01:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #
petak, 07.01.2005.
Ajme!!!
|
Upravo me dragi dovezo kući.Kako smo se približavali kući vidjeli smo policijska svijetla.Umrla sam od straha.Pogotovo jer je mama ovih dana sanjala neke snove koji znače smrt.Sve mi je prošlo kroz glavu. Ali Hvala Bogu s mojima je sve u redu.Dva dečka koje poznajem su imali saobračajku-zaletjeli su se u našu ogradu i udirekt u susjednu kuću.Grozno.Ograda je raznesena naokolo,a auto totalka. Ali hvala dragom Bogu oni su obojica živi i nemaju teže povrede. više sreće neg pameti! |
- 23:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #
meet me
Evo.Ovo sam ja.Ne znam koliko vam uopće može značiti moje lice.Da li vam može reći išta novo o meni…Ja volim pridružiti lica imenima pa eto..nek se i moje lice nađe tu, ako kome zatreba. Sretna sam ovih dana. Osjećam se kao da sam se začahurila u ovu svoju ljubav. A za koji dan treba otići u Zagreb, ne viđati moju Ljubav danima…Falit će mi. Ali proći će i to…I ako vam išta znači, i ovo sam ja. I Ela je Calipso. Ja viđena očima svoje prve ljubavi. (bar vjerujem da me je vidio takvu) Što želite da vam pričam o njoj? Kakva je bila? Kakva je Ela bila... ...Sto hiljada reči znam...Al' jedna mi fali... Da nju kako treba opišem... Sramežljiva. Strašljiva. Željela se svima svidjeti. Voljela se maziti. Ušušuriti. Voljela je predstavljati i prenemagati se samo da bi me nasmijala. Junačila se i onda kada je znala da će izgubiti. Kako smo se zaljubili? Tko se toga sjeća? Negdje na pola puta između zime i proljeća, proljeća i ljeta. Čekali smo da se rode izlegu i eto, dočekali ih. U početku smo samo pričali i držali se za ruke. Njene su uvijek bile hladne kao led, toga se sjećam. Grijala ih je na mom trbuhu. Šetali smo satima. ...Mi smo šetali i pomalo kisli... Dobro sam se nagledo njenih koraka... Druge su mi devojke pobegle iz misli... Prhnule...Ko jato čvoraka... Kasnije sam se opametio i vozio je kući biciklom. Sjedila je na guvernalu i obično vrištala od straha. Da, voljela je vrištati ili bolje rečeno vriskati. Kad sam je vozio na guvernalu ili kad bi vidjela zmiju i obavezno kad bi neki pauk dopuzao na nju. Poljupce u nadlanicu. To je isto voljela. Nije bilo lako s njom. I to sam joj govorio. A ona se srdila i durila. Ali znam da je i mene voljela. Da, mene je sigurno voljela. |
- 00:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
srijeda, 05.01.2005.
ona prva ljubav
...Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama, za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama... Da, prva ljubav je baš takva-prišulja vam se iza leđa, dolazi sama onda kad joj se najmanje nadate. U početku niste ni svjesni da se događa baš vama, a onda jednog dana shvatite-ovo je moja prva ljubav. Ljubav koja će zauvijek ostati dio mene. Meni se ljubav prišuljala s prvim zimskim pahuljama. Kao da je Bog povodom Božića odlučio darovati mi paket iznanađenja u obliku tog muškog stvora kojeg do tad gotovo da i nisam poznavala. Bio mi je drag prvih dana. Samo to. A onda sam primjetila da s njim tonem u razgovore lakše nego s drugima. Najčešeće smo razgovarali na putu kući kad smo se vračali iz grada. Bila je to hladna i bijela zima. A on je nosio plavi šal, plavu kapu i plavu jaknu. Plava je oduvijek bila moja najdraža boja. Ispod te gomile zimske odjeće vidjelo se samo jedno sitno lice i zelene oči koje su obično bile polusklopljene zbog hladnog zimskog vjetra koji je puhao i nosio pahulje. Iako ga nisam poznavala, nije mi bio stranac. Pričali smo o svemu -bili smo uvjereni da postajemo najbolji prijatelji. ...A tad još nije bilo ljubavi traga Ni u srcu njenom, a ni u mom I nisam znao da će biti mi draga... Nisam ga zavoljela zbog njegova izgleda. Nije bio ni crn ni visok ni mišićavog tijela ni punih crvenih usnica. Zapravo je imao kosu boje lješnjaka i male zelene oči. Trebao je hodati uspravljen ako je želio biti viši od mene. Usnice su mu bile tanke, a koža pjegava. Nisam ga zavoljela zbog njegovog izgleda. Zavoljela sam i njegov izgled. Zaljubila sam se u njega zbog svega onog što mi je pričao i još više zbog onog što je prešućivao. ...Tajne su tu zato da ih netko nasluti... Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti... Za mene je on bio tajna koju je trebalo razotkriti, zagonetka koju je trebalo riješiti. A on je bio tek plahi dječak. Cirkusant koji se bojao otvoriti prema nekome. Školjka. Ne možeš je otvoriti silom. Moraš joj dati vremena da se osjeti sigurnom, da vidi da nema opasnosti i tada će se otvoriti sama. I ja sam mu dala vremena. Pričali smo o svemu. Izuzev o nama samima. On bi takve razgovore uvijek okretao na šalu. Ili bi pričao u zagonetkama o kojima bi ja još satima razmišljala. A nekad je jednostavno šutio. I rekao mi: «Pogledaj me u oči.» Ja bi ga gledala, a srce bi mi tuklo luđački. Tada bi on popravio svoju frizuru ogledajući se u mojim očima, prodirući u njih. Ne znam iz kojeg razloga,ali danas sam se prisjetila svoje prve ljubavi. Ovo je izvadak iz knjige koju sam napisala ovog ljeta. Ako vam se svide ulomci koje ću tu i tamo staviti na blog, možda se odvažim i jednog dana je dadem nekome i da je pročita :-) Kad pjevam ljubav Kad pjevam ljubav to vjetar jeseni struji kroz vrbine krošnje i šapuće tiho... fazani izlijeću iz guštika, a sunce još jednom tone na obzorju ostavljajući za sobom miris bistre vode i livade boje šipka Kad čujem ljubav to tvoji prsti prebiru žice, slavuji pjevaju u ljetnim noćima pokraj srebrnih putova, pokraj pašnjaka srna i jelena... Kada je vidim, vidim sjaj u snijegu i nježan, tinjajući plamen u oku; to jedna iskra razvija toplinu utjehe u hladnoći Kad je osjetim, zvijezde padaju i gube se u tvojoj kosi, tad opija me miris crnog vina, zavodi me sladak miris prezrelih kupina Dodirujem ljubav, dodirujem toplu proljetnu kišu i baršun ružinih latica mjesečina klizi mojim rukama i škaklja me Upijam sokove reskih zelenih jabuka, a na svom dlanu donosim tisuće osmijeha i zagrljaja Kad plešem ljubav, pratim ritam otkucaja tvog srca, vodi me snaga zagasito zlatnih izvora- anđeo me nosi na rukama... Kad primam darove ljubavi, ubirem dva pupoljka i nosim cvijet u kosi gradim mostove i dajem im toplinu životnih sokova Kada je dajem, pružam ti pogled u duboka jezera da se ogledaš u zrcalima gradim oslonce i zaklone; štitim te Kad sanjam ljubav, gube se svodovi crkve u kojoj stojim, a vivci lete plavim nebom njihovi krikovi stapaju se s mirisom svijeća i nevinosti Visoke trave skrivaju našu proljetnu igru dok jutra se tope u predvečerja... Kad me ljubav boli, slane su plave košulje i meke usne zrak je pun nečujnih vriskova i lomova, odbijam se od visokih zidova i branim kao zvijer, mjesec postaje krvav, a oblaci mu vidaju rane oprezno sve dok ga ponovo ne uljuljuškaju u san... Kad kažem LJUBAV,kažem "LJ" za ljude, dvoje njih koji se imaju jedno u drugome "U" govorim za ushit njihovih pogleda,dodira, večernjih sastanaka i plesova "B" stoji za besane zajedničke noći,za njihovu blagost i besramnost "A" dočarava apstraktnost ljubavi,njenu nedodirljivost i posebnost, nepobitnu prisutnost i posljednje slovo kad izgovaram, izgovaram ga misleći na vječnost... Kad pjevam ljubav, pjevam o tebi kada je čujem, čujem tvoj glas u tebi je vidim, po tebi je poznajem zbog tebe je osjećam zbog tebe je još uvijek sanjam... U četvrtom srednje,kad sam još jedino njega voljela napisah i ovu pjesmicu samo za njega... Bez brige,ne tugujem za njim, ali lijepo je sjetiti ga se ponekad, on je od dvije godine mog života napravio san, zbog njega sam povjerovala u ljubav... |
- 18:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
svakodnevna ljubav
|
Jučer sam slučajno naletjela na Cosmo i uzela ga čitat.I naišla sam na nešto sasvim zanimljivo.Usporedba stvarni život vs. film u ljubavi. Tekst je napisao neki muškarac kojem je očito došlo na vrh glave sve ono čime nas filaju u romantičnim komedijama (koje by the way svejedno baš volim gledati). Dakle u tim filmovima nam uvijek prikazuju ideal za koji znaju da mi očekujemo-nekog tko prelazi mora i planine kako bi došao do svoje voljene, pada na koljena, donosi savršene darove i uvijek na nekom romantičnom, savršenom mjestu izjavljuje ljubav. Autor teksta kaže:not gonna happen! Dečki koje mi susrećemo nisu likovi iz bajke, nemaju scenariste iza sebe, ALI to ne znači da im nije stalo. Samo to pokazuju na drugačiji način. Tako sam je danas odlučila prisjetiti se samo nekih od tih malih ne-filmskih trenutaka u kojima sam znala,iako nije bilo izrečeno, da me moj dečko voli. NajDraži ovo je za tebe! I srce U 2 Znam da mu je stalo... Na prvom izlasku sam ga upitala da li ima žvakače. Imao je ali su mu ostale u autu. Nakon par minuta je samo nestao-i vratio se sa zelenim orbitom. Na Badnjak je na moje „volim te“ odgovorio I SRCE U 2 Svaki put kad ide u dućan uzme i neku čokoladicu za mene jer zna koliko volim slatko. Mada je umoran nakon posla,uvijek svrati kad se vraća kući da mi da par poljubaca… Čitav dan je hodao sa mnom po dućanima s osmjehom na licu i nije prigovorio kad sam nakon Importane galerije,svih dućana u Ilici i Branimirovog centra još predložila Importane centar gdje sam nakon isprobane 4 majice u jednom dućanu (i nakon što mi je on dao mišljenje za svaku od njih) ipak odabrala onu koja se meni najviše svidjela. (a vodila sam ga da mi pomogne odabrati) Iako je tv-u bila neka njemu super serija, otišao je potražiti neki časopis da meni ne bude dosadno dok on gleda tv. Nije mu teško dolaziti po mene autom,vraćati me kući,pokupiti moje prijateljice usput… Ima razumijevanja za naše ženske razgovore,zafrkancije,zajedničke odlaske na wc…J Daje mi svoju trenirku kad dođem k njemu gledati neki filmić. Dao mi je ključeve od svog novog auta kojeg jako voli i ne da nikome,iako zna da nisam sjela za volan već godinu dana. Šalje mi pusu za dobro jutro prije nego ode na posao. Plesao je cijele večeri sa mnom na dočeku, a ne voli ples. Kad me mučila najjača zubobolja u životu došao je k meni i samo sjedio kraj mene i držao me za ruku dok sam ja umirala od bolova. Dira me po kosi kad gledamo tv i to je tako slatko. Često me zagrli, podigne u zrak i zavrti. Sluša moje priče o faksu,izložbama,muzejima,vježbama-priče za koje znam da ni moje najbolje prijateljice ne vole slušati jer su im dosadne. Iako je već u devet bio budan i gladan,pustio me da spavam do 11 sati-tek onda smo zajedno doručkovali. Nasmijava me beskrajno. SRETAN JE KAD SAM JA SRETNA! |
- 02:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 03.01.2005.
|
S obzirom da sam otvorila ovaj blog s namjerom da proniknem u tu tajnu velike i prave ljubavi,danas neću pisati o bolnom vađenju zuba koje sam jutros preživjela već o onome što sam ostavila u prošloj godini. O jednom životu koji sam ostavila prije tek par mjeseci ali mi se još javlja u ružnim snovima i često mi ni danju ne da mira. Početkom kolovoza ostavila sam dečka s kojim sam hodala dvije godine,a živjela jednu. U početku sam mislila da sam našla najboljeg dečka na svijetu. Držao me kao malo vode na dlanu,štitio od svih i pružao mi sve. Da,bio je ljubomoran već u početku,ali tada je to bilo slatko.Da,već nakon mjesec dana hodanja je tražio da mu obećam da ga nikad neću ostaviti.Rekao mi je da me voli dan prije nego smo doista prohodali. Sad znam da sam trebala pobjeći istog trena-tada mi je to bilo čudno ali sam prešla preko toga.Mislila sam da je samo malo osjećajniji od drugih dečki.A onda je pao u depresiju iz koje sam ga ja izvlačila zajedno s njegovim roditeljima.Nije mogao živjeti bez mene. Prijetio je da će se ubiti ako ga ostavim. A ja ga nisam željela napustit.Htjela sam biti tu uz njega u dobru i zlu.Mislila sam da bi bilo krajnje podlo sad kad mu je najteže.Dobio je antidepresive i mjeseci su prošli,nekako smo se izvukli iz toga.Sati telefonskih razgovora,tješenje,brisanje suza…(Ja sam bila u Zagrebu na prvoj godini faksa,a on kod kuće-bio je maturant).Tada su došle drame oko mature.Borila sam se za sebe na faksu i za njega-njemu sam davala snage da prođe kroz maturu,pripreme za prijemni i sam prijemni.Došlo je ljeto i činilo se da je sve ponovo super.Na jesen je i on došao u Zagreb. Ja sam se doselila k njemu. I tada sam postala njegova stalna potpora u njegovim ispitma koji su mu oduzimali energije kao nikome koga sam poznavala.Postao je ljubomoran na moje prijateljice (ili je to sad samo više došlo do izražaja).Počele su svađe oko uobičajenih stvari kao što je bilo čišćenje, pranje suđa i sl. Bila sam mu prijateljica, djevojka, mama i ljubavnica. Negdje tokom cijelog tog procesa sam sasvim neprimjetno počela gubiti sebe. Svađali smo se. On je vikao. Nazivao me raznim imenima. Vrijeđao me. Ponižavao me. Ne nikad nije digao ruku na mene-možda samo grublje gurnuo. Ali psihički sam nestajala. Postajala sve manja i manja. Svu svoju energiju sam crpila za njega i davala je njemu. Uvjerio me kako me nitko osim njega ne voli i da mu na tome mogu biti zahvalna. Uvjerio me da sam teška osoba koju je teško voljeti, ali eto, on ima dovoljno srce da me voli. Nismo izlazili,iako sam ga molila da idemo van. Bilo mi je dosta zatvaranja u kuću kao da smo srednjovječni bračni par. Ali on nije želio izlaziti na mjesta koja su se meni sviđala. Još uvijek nemam snage priznati što je sve tražio od mene u seksu. Previše me sram. On je tražio,a ja sam pristajala. Prodala sam mu se za malo ljubavi jer sam mislila da me zbilja nitko drugi ne bi mogao voljeti (a uvijek sam bila među najpametnijim i najzgodnijim curama). Morala sam obećati da ću se udati za njega. Samoubojstvo je uvijek bio način ucjene kad sam uopće dotakla mogućnost da jednog dana nećemo biti zajedno. Bila sam uvjerena da je spreman na sve. Tog ljeta već sam bila na kraju snaga i pomirila sam se sa svojom sudbinom. Bit ću mu žena,nekako ću to otrpjeti i život će proći. I onda sam naletjela na svog bivšeg dečka. Pričali smo do sitnih sati,smijali se i ja sam se na jedan dan osjećala kao normalno ljudsko biće,ako poželjna djevojka-ali ne zato što bi me netko želio povaliti (ispričavam se na izrazu ali tako je) već zato što je sa mnom zabavno pričati, zafrkavati se,plesati…Ta večer mi nije izlazila iz glave. Kao kap koja je prelila čašu, moj dečko je iznio još jedan zahtjev u pogledu našeg intimnog života. Zahtjeva na koji nikako nisam mogla pristati. Isplakala sam litre i litre suza ali ga ništa nije moglo razuvjeriti. Tada sam pukla. Prvo sam povjerila sve starijoj sestri a potom i prijateljicama (za koje sam čitavo to vrijeme glumila savršeno sretnu osobu jer me bilo sram-doveo me toga da mislim da sam sve to zavrjedila!!!). I ostavila sam ga. Plakao je i preklinjao i prijetio,ali nisam popustila. Srce mi je pucalo jer mi ga je bilo žao ali nisam popustila. Ipak se radilo o mom životu. Nije se ubio (hvala Bogu). Bio je kod psihijatra. Svakog dana mi je slao poruke puna dva mjeseca. Nazivao me danima. Preklinjao je mene i moje prijateljice. Nudio sve i svašta. Jedan dan bi mi pisao kako me voli najviše na svijetu,a drugi dan kako sam glupa drolja koju će Bog kazniti, da sam odvratna i hladna osoba koju nitko više nikad neće voljeti…Više mi ne piše,tek tu i tamo. Propio se. On sportaš koji nikad nije htio pipnuti travu, napušen je vikendom (i dobro je ako je samo to). Zapustio je faks. Ja još uvijek imam trenutke u kojima osjećam užasnu grižnju savjesti. Postoje trenuci kad pomislim da sam zaslužila sve što mi se dogodilo. Sanjam ga-ponekad me u snovima fizički napada,a nekad me samo promatra iz nekog prikrajka, ali je stalno prijeteći prisutan. Na sreću imam savršene prijateljice koje su mi pomogle da se dignem iz svega toga. Osjećam kao da mi je pao kamen sa srca. Osjećam se lagano i poletno. Sad znam da niti sam glupa niti ružna niti debela (čak me i u to uspio uvjeriti,a imam 55kg i visoka sam 173) i znam da sam ljudima draga i zabavna i vole biti u društvu sa mnom.Sad znam da sam super cura. I sad znam da sam hrabra jer sam svemu tome rekla NE, ma koliko mi je to bilo teško napraviti. To je jedno od mojih najvećih postignuća u prošloj godini. Od tog trena život mi se preokrenuo. Upisala sam dopisni tečaj pisanja u SAD-u. dala drugu godinu, putovala i čak upoznala novog dečka. Nisam željela novu ljubavnu vezu,ali dogodila se. I sretna sam. Oprezna doduše,ali sretna… Moj bivši dečko razlog je ovog mog bloga. On je poljuljao moju vjeru u pravu ljubav. Ali samo poljuljao,nije i slomio J Ovo je zadnji put da ikome pričam o ovome. Od sad je to dead and gone. Odlučila sam se pomiriti s prošlosti-oprostiti sebi i njemu i jednostavno zaboraviti. Previše je bolno sjećati se. A svima koji su to prošli poručujem da ih razumijem. Nekoć sam mislila da su cure koje ostaju s nasilnim dečkima, glupe i kukavice. Sad znam kako je to dok vas netko slomi sasvim neprimjetno i sad razumijem i ne optužujem. A ako postoji itko u sličnoj situaciji, njoj il njemu poručujem: NE DAJTE SE! Život je samo jedan!!!Imate pravo od njega dobiti ono najbolje. Too many people take second best. But I won't take anything less It's got to be perfect It's got to be worth it… To je moj moto od sad… |
- 22:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #
HAPPY HAPPY HAPPY
|
Ode ona tugica od jučer.Ipak jesam No!:-) "Ne bi te mjenjao za bilo koju drugu.Uz sve ljepotice i super cure ja hoću samo tebe jer si ti za mene najbolja."Te riječi sam željela čuti i zbilja sam ih i dočekala. Još kad znam da on i nije spretan s riječima i da mu je bilo trebalo dugo da to kaže,to mi znači još i više.Ono je navodno bio nesporazum-ponovno zahvaljujući njegovoj nespretnosti s riječima.Odlučila sam mu vjerovati.Zaslužio je da mu vjerujem.Eto,morala sam tu radost podjeliti sa širokim pučanstvom.:-) |
- 01:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 02.01.2005.
tri šest pet dana
|
Jučer sam zapravo htjela svima zaželjeti sretnu novu. Ali eto,u trenu kad sam sjela da nešto napišem i nisam bila baš raspoložena. Jučer sam pregledavala popis svojih prošlogodišnjih novogodišnjih želja i planova. Prema broju plusića koje sam stavila uz svoje ciljeve godina i nije bila tako uspješna. Ali to su gluposti. Taj popis ne znači ništa. To je samo podsjetnik na to koliko mi se život promijenio u ovih 365 dana. Bila je ovo jedna od težih godina, ali sam toliko toga postigla. Ja se osjećam kao pobjednica na kraju svega i to je najbitnije! Još uvijek se oporavljam od borbe, ali pobjedila sam! U novoj godini vam svima želim da mudro birate svoje bitke i da one koje odaberete i dobijete. I ne tratite svoje vrijeme-od njega se sastoji vaš život! SRETNA NOVA SVIMA! |
- 12:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #
kad niste No1
|
Što učinite kad vam vaš dečko kaže da bi,da je u isto vrijeme upoznao vas i vašu najbolju prijeteljicu, između nje i vas odabrao nju jer mu je ona ljepša? Ja evo plačem. trenutno mi ništa pametnije i konstruktivno ne pada na pamet. Bed je u tome što mi je ona prijateljica od osnovne škole i znam bi svaki dečko između nas odabrao nju prvu... |
- 03:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljubav u svim oblicima...onim velikim poput munje koja osvjetli noć...i onim svakodnevnim poput šalice čaja koja te ujutro dočeka kad ustaneš... Dal grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne? Za to baš nemam reći bog zna kako pametne... To je ta sudbina, valjda?... „Sve ima svoje doba,i svaki posao pod nebom svoje vrijeme… vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja… vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.“ Sve u naš život dolazi u svoje vrijeme. U pravo vrijeme.  |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||