...Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama...
Da, prva ljubav je baš takva-prišulja vam se iza leđa, dolazi sama onda kad joj se najmanje nadate. U početku niste ni svjesni da se događa baš vama, a onda jednog dana shvatite-ovo je moja prva ljubav. Ljubav koja će zauvijek ostati dio mene.
Meni se ljubav prišuljala s prvim zimskim pahuljama. Kao da je Bog povodom Božića odlučio darovati mi paket iznanađenja u obliku tog muškog stvora kojeg do tad gotovo da i nisam poznavala.
Bio mi je drag prvih dana. Samo to. A onda sam primjetila da s njim tonem u razgovore lakše nego s drugima. Najčešeće smo razgovarali na putu kući kad smo se vračali iz grada. Bila je to hladna i bijela zima. A on je nosio plavi šal, plavu kapu i plavu jaknu. Plava je oduvijek bila moja najdraža boja. Ispod te gomile zimske odjeće vidjelo se samo jedno sitno lice i zelene oči koje su obično bile polusklopljene zbog hladnog zimskog vjetra koji je puhao i nosio pahulje. Iako ga nisam poznavala, nije mi bio stranac. Pričali smo o svemu -bili smo uvjereni da postajemo najbolji prijatelji.
...A tad još nije bilo ljubavi traga
Ni u srcu njenom, a ni u mom
I nisam znao da će biti mi draga...
Nisam ga zavoljela zbog njegova izgleda. Nije bio ni crn ni visok ni mišićavog tijela ni punih crvenih usnica. Zapravo je imao kosu boje lješnjaka i male zelene oči. Trebao je hodati uspravljen ako je želio biti viši od mene. Usnice su mu bile tanke, a koža pjegava. Nisam ga zavoljela zbog njegovog izgleda. Zavoljela sam i njegov izgled. Zaljubila sam se u njega zbog svega onog što mi je pričao i još više zbog onog što je prešućivao.
...Tajne su tu zato da ih netko nasluti...
Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
Za mene je on bio tajna koju je trebalo razotkriti, zagonetka koju je trebalo riješiti.
A on je bio tek plahi dječak. Cirkusant koji se bojao otvoriti prema nekome. Školjka. Ne možeš je otvoriti silom. Moraš joj dati vremena da se osjeti sigurnom, da vidi da nema opasnosti i tada će se otvoriti sama. I ja sam mu dala vremena.
Pričali smo o svemu. Izuzev o nama samima. On bi takve razgovore uvijek okretao na šalu. Ili bi pričao u zagonetkama o kojima bi ja još satima razmišljala. A nekad je jednostavno šutio. I rekao mi:
«Pogledaj me u oči.»
Ja bi ga gledala, a srce bi mi tuklo luđački. Tada bi on popravio svoju frizuru ogledajući se u mojim očima, prodirući u njih.
Ne znam iz kojeg razloga,ali danas sam se prisjetila svoje prve ljubavi. Ovo je izvadak iz knjige koju sam napisala ovog ljeta. Ako vam se svide ulomci koje ću tu i tamo staviti na blog, možda se odvažim i jednog dana je dadem nekome i da je pročita :-)