ljubav sa velikim LJ
srijeda, 05.01.2005.
svakodnevna ljubav
|
Jučer sam slučajno naletjela na Cosmo i uzela ga čitat.I naišla sam na nešto sasvim zanimljivo.Usporedba stvarni život vs. film u ljubavi. Tekst je napisao neki muškarac kojem je očito došlo na vrh glave sve ono čime nas filaju u romantičnim komedijama (koje by the way svejedno baš volim gledati). Dakle u tim filmovima nam uvijek prikazuju ideal za koji znaju da mi očekujemo-nekog tko prelazi mora i planine kako bi došao do svoje voljene, pada na koljena, donosi savršene darove i uvijek na nekom romantičnom, savršenom mjestu izjavljuje ljubav. Autor teksta kaže:not gonna happen! Dečki koje mi susrećemo nisu likovi iz bajke, nemaju scenariste iza sebe, ALI to ne znači da im nije stalo. Samo to pokazuju na drugačiji način. Tako sam je danas odlučila prisjetiti se samo nekih od tih malih ne-filmskih trenutaka u kojima sam znala,iako nije bilo izrečeno, da me moj dečko voli. NajDraži ovo je za tebe! I srce U 2 Znam da mu je stalo... Na prvom izlasku sam ga upitala da li ima žvakače. Imao je ali su mu ostale u autu. Nakon par minuta je samo nestao-i vratio se sa zelenim orbitom. Na Badnjak je na moje „volim te“ odgovorio I SRCE U 2 Svaki put kad ide u dućan uzme i neku čokoladicu za mene jer zna koliko volim slatko. Mada je umoran nakon posla,uvijek svrati kad se vraća kući da mi da par poljubaca… Čitav dan je hodao sa mnom po dućanima s osmjehom na licu i nije prigovorio kad sam nakon Importane galerije,svih dućana u Ilici i Branimirovog centra još predložila Importane centar gdje sam nakon isprobane 4 majice u jednom dućanu (i nakon što mi je on dao mišljenje za svaku od njih) ipak odabrala onu koja se meni najviše svidjela. (a vodila sam ga da mi pomogne odabrati) Iako je tv-u bila neka njemu super serija, otišao je potražiti neki časopis da meni ne bude dosadno dok on gleda tv. Nije mu teško dolaziti po mene autom,vraćati me kući,pokupiti moje prijateljice usput… Ima razumijevanja za naše ženske razgovore,zafrkancije,zajedničke odlaske na wc…J Daje mi svoju trenirku kad dođem k njemu gledati neki filmić. Dao mi je ključeve od svog novog auta kojeg jako voli i ne da nikome,iako zna da nisam sjela za volan već godinu dana. Šalje mi pusu za dobro jutro prije nego ode na posao. Plesao je cijele večeri sa mnom na dočeku, a ne voli ples. Kad me mučila najjača zubobolja u životu došao je k meni i samo sjedio kraj mene i držao me za ruku dok sam ja umirala od bolova. Dira me po kosi kad gledamo tv i to je tako slatko. Često me zagrli, podigne u zrak i zavrti. Sluša moje priče o faksu,izložbama,muzejima,vježbama-priče za koje znam da ni moje najbolje prijateljice ne vole slušati jer su im dosadne. Iako je već u devet bio budan i gladan,pustio me da spavam do 11 sati-tek onda smo zajedno doručkovali. Nasmijava me beskrajno. SRETAN JE KAD SAM JA SRETNA! |
- 02:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljubav u svim oblicima...onim velikim poput munje koja osvjetli noć...i onim svakodnevnim poput šalice čaja koja te ujutro dočeka kad ustaneš... Dal grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne? Za to baš nemam reći bog zna kako pametne... To je ta sudbina, valjda?... „Sve ima svoje doba,i svaki posao pod nebom svoje vrijeme… vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja… vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.“ Sve u naš život dolazi u svoje vrijeme. U pravo vrijeme.  |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||