ljubav sa velikim LJ
petak, 07.01.2005.
meet me
Evo.Ovo sam ja.Ne znam koliko vam uopće može značiti moje lice.Da li vam može reći išta novo o meni…Ja volim pridružiti lica imenima pa eto..nek se i moje lice nađe tu, ako kome zatreba. Sretna sam ovih dana. Osjećam se kao da sam se začahurila u ovu svoju ljubav. A za koji dan treba otići u Zagreb, ne viđati moju Ljubav danima…Falit će mi. Ali proći će i to…I ako vam išta znači, i ovo sam ja. I Ela je Calipso. Ja viđena očima svoje prve ljubavi. (bar vjerujem da me je vidio takvu) Što želite da vam pričam o njoj? Kakva je bila? Kakva je Ela bila... ...Sto hiljada reči znam...Al' jedna mi fali... Da nju kako treba opišem... Sramežljiva. Strašljiva. Željela se svima svidjeti. Voljela se maziti. Ušušuriti. Voljela je predstavljati i prenemagati se samo da bi me nasmijala. Junačila se i onda kada je znala da će izgubiti. Kako smo se zaljubili? Tko se toga sjeća? Negdje na pola puta između zime i proljeća, proljeća i ljeta. Čekali smo da se rode izlegu i eto, dočekali ih. U početku smo samo pričali i držali se za ruke. Njene su uvijek bile hladne kao led, toga se sjećam. Grijala ih je na mom trbuhu. Šetali smo satima. ...Mi smo šetali i pomalo kisli... Dobro sam se nagledo njenih koraka... Druge su mi devojke pobegle iz misli... Prhnule...Ko jato čvoraka... Kasnije sam se opametio i vozio je kući biciklom. Sjedila je na guvernalu i obično vrištala od straha. Da, voljela je vrištati ili bolje rečeno vriskati. Kad sam je vozio na guvernalu ili kad bi vidjela zmiju i obavezno kad bi neki pauk dopuzao na nju. Poljupce u nadlanicu. To je isto voljela. Nije bilo lako s njom. I to sam joj govorio. A ona se srdila i durila. Ali znam da je i mene voljela. Da, mene je sigurno voljela. |
- 00:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljubav u svim oblicima...onim velikim poput munje koja osvjetli noć...i onim svakodnevnim poput šalice čaja koja te ujutro dočeka kad ustaneš... Dal grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne? Za to baš nemam reći bog zna kako pametne... To je ta sudbina, valjda?... „Sve ima svoje doba,i svaki posao pod nebom svoje vrijeme… vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja… vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.“ Sve u naš život dolazi u svoje vrijeme. U pravo vrijeme.  |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||