| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran

091 / 567 98 39
Danko

098 / 380 069
Profesor

Dani

Saša

Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi

Hrvoje Rupčić - Cacique

Zdravko Tabain - Barba

Mladen Ilić - Mlacka

Tomica Rukljić

Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak

Spomenko Gazda

Igor Štimac

Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
|
Novi blog za mamu Salsu. Pisao sam jedan post o svima vama i ******** veza mi je pukla tako da je sve otišlo u nepovrat, a ne na Blog. Nisam, možda, ništa pametnog rekao, no.... U biti, radilo se opet o našem viđenju vašeg rada - puno rada, skidamo kapu. Puno truda, u ovo vrijeme, i znoja, htjenja, ali ipak ... Bio sam napisao i da sva ta silna energija, koju ulažete, možda ipak nije kanalizirana kako treba i usmjerena ka omasovljenju. Prividno jest, putem flyera i na dr. načine, no ne kako treba. Zajedništvom. Povod mi je bio Salsa Kongres u subotu. Ni na jednom portalu, blogu, nisam pročitao niti jedan osvrt na Kongres. Ili sam krivo shvatio tu riječ. Za mene je to sastanak ljudi koji rade isti posao, gdje se razmjenjuju iskustva (i pozitivna i negativna), gdje se upoznaju novi članovi, gdje postoje neke tribine, a sve van uobičajene okoline, kako ne bi bili ometani. Recite, krivo sam shvatio? O ovome smo već pisali, zar ne? A i na Paraiso tropical je bila pokrenuta tema o organiziranju radionica i salsoteka na dva mjesta u isto vrijeme. Mislim da bi se trebali, na neki način, ili dogovarati ili, čak, udružiti kako bi omasovili salsu kao pokret. I to na taj način da, unatoč udruživanja, svakome od Studija ili Centara, ostane dovoljno prostora za individualnost i samostalan rad i razvoj. Dakle, neki Savez koji bi vas sve štitio od nekorektnih vlasnika prostora (recimo, kao što mi imamo iskustvo sa Lenucijem), ili koji bi, na drugu stranu, dao masovnost, pa bi svugdje, bilo zajedničkim, bilo pojedinačnim organizacijama plesnih večeri, bili dobrodošli o objeručke prihvačeni. O međusobnoj pomoći, kao što se ove 3 Bande međusobno pomažu, da i ne govorim. Tada PK Elite ne bi bio u gabuli kao ove subote, jer DJ Josip nije mogao doći, a novi je neiskusan. Čini mi se da za to služe Kongresi. Ima vas koji i bolje od mene poznajete stanje u HSDS-u i još bolje znate koliko je nadarenih plesača JazzDance-a otišlo u nepovrat. Netko poznaje g. Mutarela? Hej, i da se razumijemo, ovo je naše prijateljsko viđenje, bez favoriziranja i filozofiranja. Ja pišem ovo u ime Bande, no osobno sam kriv ako sam što bedasto napisao ili nekoga uvrijedio. Nadam se da nisam. :-) |
... ne bojim se ja za Spoka... on meni djeluje poput žestokog Metalca... takvi su izdržljivi... mogu oni "potegnut"... :) (QattusaSewda 30.05.2005. 16:30). Nije Qattusa fulala – on je stvarno bio isključivo žestoki roker. Kao za primjer, na Cvjetnom, na Dan planete Zemlje, odsvirao je bas Bendu prije nas – sve Stones-i i ostali iz Rock-biblije. Proba je bila iza šatora na 5 minuta. :-) Odakle onda kod nas? Upoznali smo se iz drugih pobuda, no u razgovoru smo, naravno, došli do glazbe. Njemu je Son i Salsa bilo nešto imaginarno, no ponudio mi je (Banda je tada imala 3 čovjeka – bas, gitara i konga) nastup na ˝Sijedom Mačku˝ u Bjelovaru. Što sam ja znao što je sijedi, pa još Mačak – rekosmo, zašto ne? Ekspedicija je činila 4 čovjeka, jer smo se pojačali pratećim vokalom u vidu moje bolje polovice. Skupina mala, ali hrabra. Dok nismo došli na mjesto zločina. A tamo? Rokeri svuda oko nas. Publike oko 600 – 800, AC/DC ikonografija. Papi je htio nazad doma, no, kad smo već došli, što je-tu je. Prije našeg nastupa, Spok je već odsvirao u jedno 4-5 sastava, grmjele su gitare WAUWAUWAU, tukli bubnjevi do granice bola. Sastav prije nas VATRA – rasturačina. I onda mi. Bas, gitara, konga i 2 i 1/2 glasa . Chan-chan, Borracho, Cuando sali de Cuba i sl. Ne sjećam se. Kao da su se vanzemaljci spustili među njih – da mi je bilo snimiti njihove face. Naše imam na fotkama – znoj svuda po nama, no napravili smo ono po što smo došli. Kaže se da Bog čuva budale i pijance – ne znam gdje nas je strpao, no dao nam je Spoka. Naravno, slijed događaja je bio takav da je Marko odlazio iz Bande i prva misao je bio Spok – gledali smo ga i slušali, pa zaključili da bi on to mogao. To smo mi mislili, no sad je trebalo i njega uvjeriti. Trebalo nam je par ekspedicija, bezbroj riječi, no ... 7 dana prije našeg prvog “Cest the best”-a bio je unutra. U 7 dana je uspio sa Papijem poskidati stvari, no kako mu je bilo, dovoljno kazuje to da je za taj nastup imao cipele, ali ne i čarape; imao hlače, ali ne i košulju. Skrpali smo ga nekako i BJEŽ’ na binu. Pregrmjeli smo to – sad će tome biti 2 godine. Glazbena biografija? Po njegovom to izgleda ovako: - rođen 7.7.1959. - -76. počeo sa gitarom na plesnjacima - -80. Puni mjesec (bitno da nije pomrčina) - -99. – 00. Replay-bend sa Danijelom Martinović - rokerija po Bjelovaru Pa sad da složim nešto. Mogu samo reći – dobili smo više od njega glazbom nego što smo očekivali, a kaže da još nije onako kako si on to zamišlja. To je Spok. |
|
Vidi se to na svakom koraku. Svirke počinju sve kasnije, ljudi su po svuda, ako još u opće funkcioniraju, jer ove su temperature, možda, došle prenaglo. Treba se na ovo naviknuti. Bio je Salsa-kongres!? Što ima novoga? Čuo sam da je bilo salse, nakon Kongresa, u Samoboru – baš me zanima kakav je bio odaziv, jer Samobor slovi za prekrasan gradić sa osebujnim ljudima – malo zatvoren za bilo kakve novitete, vjeran tradiciji. Kad bi se tamo nešto pokrenulo ... uj ... bio bi to uspjeh. Možda sam i u krivu, no podosta Samoboraca je, naravno, na radnom mjestu van njega i tada razmišljaju drugačije. Kad se vrate u Samobor, opet ulaze u «ljušturu». Nadam se i da pripreme za Rovinj protiču po planu i predviđanju? Bogme, velik zalogaj za organizatore i sve može proteći prekrasno, a jedan detalj može sve pokvariti. Držimo palčeve da sve bude onako kako se zamislilo, a eventualna iznenađenja neka imaju pozitivan predznak i da budu kao šlag na tortu. U «Boogaloo»-u je bilo OK. Prevladala se nekako ona sparina što ignoriranjem, što pozamašnim količinama tekučine. Meni,osobno, je bio poseban, jer je još jedan moj junior vidio (najstariji je, već, postao pomoćno osoblje Bande) čime mu se stari bavi i kako to sve izgleda (ako je netko primijetio jednog šmrkonju koji šeta okolo, a samo mu uši smetaju da mu se osmjeh spoji – e taj je moj). Mogu si sad misliti priča svojim frendovima. Doduše, malo je još mali da primijeti sve detalje (:-)) koje i stari vidi, no mlad je i ima vremena naučiti. Primijetilo se da Papi pokušava prodati svoj «gard» u čaganju salse samoj instruktorici – ne znam koliko mo je to uspjelo, no čini mi se da će to morati činiti i češće. Prodao je to u Karlovcu, sve češće kuraže ima i na stage-u i morati ćemo to patentirati kao «modo de Caimán». Kako ćete to skinuti, a nadasve objasniti ostalima, to je već na vama. |
|
U prijašnjem postu sam napisao, na početku, red je da se predstavim posljednji. Čuo sam da se to protumačilo, kao, «ovo je zadnja biografija». Ne, slijede još Spok i Gracioso. Malo sam to nespretno napisao - naime, običaj mi je, kao autoru ovih tekstova, sebe predstaviti zadnjeg, no ove dvije ljenguze mi nisu još niša napisale. Zato uvalih sebe prije njih. Jesam zakomplicirao? Po običaju. Jesam se izvukao? Po običaju. :-) Spoka sam uspio intervjuirati (još nisam čuo diktafon i što je sve nalupao), a Gracioso je težak kao tuč (znate što je to?) jer, kao, «šta da kaže o sebi – nema ništa pametno, .... truć-truć, tralala - ..... Vidjet ćemo. Kad bude, biti će. |
Kako ne bi bilo sve stereotipno (red je da se predstavim posljednji) …jer ni mi nismo stereotipna Banda, malo o meni (ovo bi se moglo pročitati i “ostali mi još nisu dali svoje biografije”, ali i ne). Rođen sam 17.7.1964, što znači da predvodim mlađu polovicu Caimána. :-) Glazbom se koristim još od, tamo, -77. godine, no prezentiranje sebe kroz glazbu, započelo je 10 godina kasnije. Zašto rekoh “koristim”? Zato što je na, uopće, uzimanje gitare u ruke, utjecao moj stariji brat Hrvoje. Bio sam opčinjen njegovom svirkom i onim što sam osjećao slušajući ga. Stari mi je nabavio neku tamburu i ja krenuh - ˝Na brijegu kuća mala˝ i ostali hitovi (ha, guajiro od malena). Prošlo je nešto vremena dok nisam ovladao i drugim harmama, pa mogao izvesti i nešto kompliciranije. To se desilo u MIOC-u, gdje sam skužio čaroban utjecaj glazbe na nježniji spol – gdje god i kad god, kad zasvira gitara, eto njih, a izvođač je bio ˝faca˝. Tek kasnije sam uvidio da … i nije potrebno svirati cijelu noć – 3-4 dobro pogođene stvari, samo da prenesem glazbom ono što mislim onome kome mislim, a onda naći zainteresiranog tko će zabavljati dalje društvo kroz noć (dok to nisam shvatio, doduše, prošlo je vremena i djevojaka, no ...). Tko je išta drugo imao na pameti. Barem u to doba. Udaraljke, u smislu bongosa, sam dobio -87. kad se oformljavao bend ˝Pelegrino˝ - bila su dvojica gitarista koji su koristili to glazbalo u svrhu glazbe, pa sam ja trebao nešto drugo. Zaboravili su mi reći kako se to svira, no ponešto sam prokljuvio. ˝Gipsy Kings˝-i su tada žarili i palili – među paležom smo bili i mi. Nemojte me pitati kako je to zvučalo – kako je da je, imali smo podosta nastupa po raznim Klubovima, snimili promo-kazetu (hej, sjeća li se netko još kazete i kako ona izgleda), no zadnji nastup je bio u ˝Sokol˝-u. Nakon rata, dugo vremena nisam imao nikakav kontakt sa glazbom glede svirki. Bila mi je muza u slušačkom smislu. 1995. se desio povijesni susret Papija i mene. Bilo bi predosadno nabrajati tko se sve još našao na toj gomili, jer to je bilo oformljavanje Bande ˝Chekere˝, kroz koju je prošlo mnogo glazbenika raznih kvaliteta, no onaj, tko je nešto napravio, kasnije, na našoj sceni, svakako je Adrijan Humaan, gitarista u Los caballeros i Ricardovoj Bandi. ˝Cubismo˝ je već žario i palio - večeri nakon naših proba i svirki smo provodili u HardRock-u upijajući koliko smo god mogli. SF za nas. Tada je ˝Gipsy Kings˝-razmišljanje o glazbi nestalo i kao munja me zviznula Cuba – to je to što god bilo i kako god se zvalo (znanje mi je bilo stvarno skromno u to doba). Neko vrijeme se nastupalo u ˝Globus˝-u (bogme imam i neke video-zapise iz tog doba). Trajalo je kratko, no nešto je iz tog doba ostalo, a bitno je – Papijevo i moje prijateljstvo i Logo. Osnova. Slijedi opet sušno razdoblje glede bilo kakvih nastupa sa bilo kime, ne bi li se ponovo Papi i ja sreli i dogovorili: ˝Prestari smo, prijatelju, da bi se više igrali. Hajdemo napraviti Bend koji će uspjeti. Imamo gdje nastupati (restoran ˝Havana˝ kod Carlosa – opp. aut.), biti će za pljugice, pivicu i …˝ Sad smo tu. Rekao sam vam da smo neobična Banda, za koju nitko ne bi rekao da će je sačinjavati glazbenici sa ovakvim iskustvima. Pogledajte Teronov, Caciqueov ili Papijev put i pogledajte moj. Rekoh, negdje gore, glazba mi je bila muza. I ostala je i biti će. Kad god mi je bilo najteže u životu, kad mi je bilo najbolje u životu, kad nisam ni znao da živim jer mi je život bio ˝ni vrit ni mimo˝ (pardon, ali to je najbolji izraz), ona mi je bila ono što me dizalo i davalo neke nedefinirane, no jake motive za dalje i za vjeru da postoji bolje sutra. Još uvijek je tako. Glas je ono što sam dobio nekim drugim putevima, konga je nešto na što sam naletio i koju osjećam kao svoj instrument – kad mi je među nogama … JOJ - samo bez bezobraznih misli, molim. Pričam o instrumentu koji u meni budi ushićenje sviranja, a ne oruđe za … bilo što drugo. :-)) Zahvaljujući ljudima koji su sada oko mene, što u Bandi, što privatno, dobio sam priliku izaći pred vas i, zajedno sa Bandom, prenijeti glazbu vama onako kako je ja doživljavam. Kako god to bilo, no to sam ja. Evo. I, pošto sam rođen naopačke, nekako mi se ova moja ˝glazbena biografija˝ čini naopačke. Nije baš glazbena. I neka nije. |
|
"Ples je vertikalna projekcija horizontalne imaginacije...", svirka bi bila “glazbena interpretacija” spomenute vertikalne projekcije. Koliko sam shvatio, to vam je nedostajalo u nastupu Son Cuba Son-a. Koliko poznajem vrste nastupa, tj. moje skromno mišljenje je da ovo nije bio koncert. Ovo je bio nastup koji je bio uspješan, jer je pobudio komentare kakvi god oni bili – i za i protiv, sa različitih stanovišta … priča se o njemu. Poslužio je kao inicijalno punjenje za analize vas samih. Što ja mislim? Ne znam da li će vam to biti bitno niti to ne očekujem. Zato imamo ovaj Blog kako bi se razmijenila mišljenja i to je njegova snaga, a, prvenstveno, i svrha. Vaše reakcije su, po meni, jako interesantne. Jedni su oni koji na ovakve party-e i svirke dođu zbog doživljaja, koji uključuje sva čula i nije im bitno hoće li samo slušati ili, uz to, i zaplesati, sa kim će zaplesati ili je svirka u drugom planu, a interes neki drugi. Došli su nešto doživjeti, nešto novo, i doživjeli su (koliko intenzivno, sami znaju). Njima nije bitan izbor pjesama, njima nije bitno da li i koliko puta svirac pokušava uspostaviti kontakt, kvaliteta izvedbe mora biti, ali nijanse nisu presudne. Kod njih se lako desi da glazba, koja je bila povod dolaska, ode u drugi plan jer je netko ili nešto preuzelo prioritet – ukupan doživljaj je super i to je to. Drugi su oni kojima svirke služe za ples, za salsu, bolero, već prema afinitetu, a i cilju (glede izreke "Ples je vertikalna projekcija horizontalne imaginacije...") i očekuju da onaj gore, na stageu, pogodi što bi on plesao. Većinom su to brze ili polu-brze stvari, kao što smo vidjeli u prethodnim raspravama. Tu vas je većina i, kako nad kaže, navikli ste se na nas, kao i mi na vas. Gdje god da se sretnemo, koji god Klub - kod kuće smo, jer su to samo druga mjesta, drugi organizatori, ali većinu vas znamo (nažalost, ne poimence, no znamo se), a vi, pak, dobro znate što dobivate od nas. Ja sam, te večeri, bio u trećoj skupini – njihov kolega koji je tražio drugačiju interpretaciju iste glazbe. Naravno da sam je našao i naravno da se to na meni vidjelo – bilo je nekih komentara Papija koje neću citirati jer su za internu upotrebu. :-)) Cacique je odmah bio na stageu – treba li neki komentar kao mu je bilo? Papi se zabavljao (kad nemaju gitaristu), Spok, kao i ja, analizirao, Teron pokušao pronaći nešto što možemo iskoristiti kao i Igor. Dakle, mi smo u toj skupini. Vjerojatno postoji i više tih skupina, ali ove su, nekako, glavne. Mislim. Odakle mi to? Kao što znate, mi smo u Boogaloo došli svježi sa vlastitog koncerta. Kažem, koncerta – tada nema setova, tada, u publici, ima bezbroj skupina, tada se sluša i gleda 2 sata što se dešava na pozornici, tada mi pričamo našu priču, a publika je prepoznaje ili ne, ona je nagradi ili ne. Kao što sam već opisao, naša priča je bila sve samo ne neprepoznata, publika nas je nagradila i prihvatila od početka do kraja, ma … Nakon koncerta je bila totalna konfuzija u mojoj glavi. Hrpetina kojekakvih informacija, utisaka svih predznaka, komentara … strava, i Son Cuba Son su mi došli kao melem na ranu – sve sa koncerta sam ZIP-ao i pohranio na hard-disk (posebna particija) i oslobodio prostor za nove informacije sa njihovog nastupa. I onda opet pun hard svega. Odatle i ovaj post – ovo su moja razmišljanja na koja su me ponukali vaši komentari. Defregmentirali ste mi sve informacije, posložili. Sad su mi jasniji i neki komentari koje smo, kao Banda, imali; jasniji ste mi vi, naši, koji se znamo, s kojima ćemo se vidjeti ove subote u Boogaloo-u. Koliko? Puno, ali siguran sam ne i potpuno jer imam podosta toga još učiti. Završio bih ovako: Kada naša glazbena interpretacija bude izazvala horizontalnu imaginaciju, to će biti to. |
Rođen 2. ožujka 1970. u Zagrebu. Glazbom se počinje baviti oko u dobi od 10 godina pohađajući tečajeve gitare. Udaraljke počinje svirati u dobi od 16 godina. Godine 1989., putuje u London gdje je živio godinu i pol dana pohađajući glazbenu školu Drumtech-Latin percussion studios, učeći svirati konge i ostale latino udaraljke. Godine 1991. započinje svirati u sastavu Ritmo Loco, koji se, u to doba, jedini ozbiljno bavio tom vrstom glazbe, a 1993. počinje svirati s Boškom Petrovićem i postaje član BP Club All Stars-a, koji je svirao i snimao s glasovitim jazzistima poput Clarka Terryja, Boba Movera, Tootsa Thielemansa, Giannija Bassa, Philipa Catherinea, Csabe Desea i Alvina Queena. Kao studijski glazbenik sudjelovao je na snimanjima stotinjak albuma raznih stilova, od jazza, new-agea, popa, rocka, funka, latina, pa sve do zabavne glazbe. Godine 1995. utemeljuje latin sastav Cubismo s kojim je objavio šest albuma. S Cubismom je dobitnik 19 Porina, a osobno je dobio Porina za najbolji aranžman i za pjesmu “Junglesalsa” sa istoimenog albuma 2003. godine. Iste godine dobio je i nagradu za producenta godine, za produkciju albuma “Junglesalsa”. Sa grupom Cubismo 2000. godine na Kubi snima materijal za album “Motivo Cubano”, na kojem su sudjelujovale brojne zvijezde kubanske glazbe iz projekta Buena Vista Social Club, i samo za taj album ima 13 nominacija i 7 dobivenih Porina. Dobitnik je 6 nagrada Status - nagrade Hrvatske Glazbene Unije - kao najbolji instumentalista u kategoriji udaraljki. Uz Cubismo i angažman u Kazalištu Komedija, svira i u sastavu Boilers All Stars, a često kao gost svira s HGM jazz orkestrom, Caiman Verdeom i Jazzy Blefom. Bavi se i edukativnim radom, te tonskim snimanjem i produkcijom. |
|
Izašli smo iz «Havana»-restića s namjerom da se «odlijepimo» od jednog mjesta. Ha, super, a što sad? Igrom slučaja, završili smo u jednom kafiću gdje su se održavali jam-sassion-i – bolje išta nego ništa. Samo da se svira – Banda, koja ne svira, kad-tad se raspadne. To su bile, ono, opuštajuće večeri, a svira tko dođe. Bili su tamo i Matija Dedić, Saša Nestorović i sl. glazbenici. Došao je jedne takve večeri i Rupa – nije bilo svejedno. Kod ostalih smo se tješili stilom «ma što oni znaju» (he, he, koje zavaravanje), no kako ovome da prodamo tu foru? Međutoa, eto njega ponovo na jednom od naših nastupa u «Tribinama» na Jarunu. I to ne sam – došao je, skoro, cijeli Cubismo. Žvaće guza gaće, ali face nam, ono, cool. Hrvoje, kakav već je, odmah za bongiće i eto praone. Da vic bude bolji, nekako smo složili snimanje tog nastupa kako bi imali ikakvu snimku i ovo se desilo igrom slučaja – sad imamo audio-zapis te večeri. Nakon svirke, nakon slušanja najgrublje studijske snimke Cubisma i Šabana, pao je njegov prijedlog za zasvira sa nama kad mu to vrijeme dozvoli. Cubismo je, tada, pripremao album «Amigos», koncert u Lisinskom je bio pred njima – je, je, mislili smo, kao, imati će vremena. Mo'š misliti. I sad je tu – vodi svoj Cubismo, zaposlen u «Komediji», svira s nama i sa ostalima (vidi biografiju) – čovjek sa neiscrpnom energijom, ponekad od jutra do mraka na 5 proba, poneko školovanje i još na večer na stage-u. To zna biti jako opasno – kad je jako umoran, kao i kad je svjež, «Pachanga» je u tempu koji razvaljuje. Eto, otkrih malu tajnu. Znači, treba ga držati na srednjoj vatrici, kako se sutradan ne bi ruke držale na ledu, a za razne upalice mišića pili Aspirini. Došao je među nas točno kad je trebalo (koja to Fortuna baca oko na nas??), donio svoje znanje koje, na nama razumljiv način, prenosi, glazbeni je producent i aranžer našeg CD-prvijenca, a što sve radi na svirkama i sami znate. Čovjek je čista zaraza. |
Kako njega opisati - lajav, nesputan, a nadasve iskren. I njega sam upoznao preko oglasa, ali, za razliku od Terona, on više čita što piše na plotu ili stupu. Naime, došao je na kavu daleke 1995. Koncerti su već bili iza njega sa Inti Waynom, ventilčić za ispuhivanje, samim time, nije imao, a ja sam tražio ljude za bandu Chekere. Bilo je tu čudnih pogleda s obje strane, no ... davno je to bilo. Neko vrijeme nismo radili zajedno, no ... sad smo tu. Ovo što sada slijedi je njegovo sažimanje svoje glazbene povijesti – gluma. Pola od toga nije istina. Pogotovo dio kako «ne poznaje kubansku glazbu ni dan danas» - radi ko mulac, najviše od nas, a koliko razumije ili ne razumije ovu našu glazbu – prosudite sami na svirkama. Mi ga, interno, zovemo «Triola na 240». Gitarista bande Caiman Verde glazbom se počinje baviti u dobi od 15.godina, shvačajući gitaru, kao i svi gitaristi, instrumentom za vabljenje komada. U to vrijeme, svira se sa svim i svakim tko sluša Zeppeline, Purplovce, AC/DC ...... Nakon maltretiranja ukučana i susjeda, a komadi nisu bili proporcionalno zastupljeni bravuroznom sviranju na gitari, 1995. osniva bandu Inti Wayna, sa ex-članovima bande Ayllu. U bandi su svirali Ivan Androić, vođa mariachi bande Los cavalleros, te Franjo Vinković, trubač bande Los cavalleros. Tu počinju istraživanja južnoameričke glazbe, osim Cube, koju ne poznaje ni dan danas. Svirajuči sa narodima Inka, te plemena Kechua i Aimara, upoznaje njihov jezik i vlada njihovim instrumentima. Slijedi upoznavanje sa congerom i pjevačem Goranom Vilupekom, te se pridružuje bandi Chekere. Od zvijezda sa nama svira Peco Petej (tjah - opp.rec). Nakon lutanja (uljepšano rečeno), osniva sa Goranom Vilupekom bandu Caiman Verde. |
|
Neka se striček u Osijeku, koji je, kao komentar, napisao da Son Cuba Son koristi «kekse», malo zapita koji je najbliži okulista njegovom mjestu stanovanja i neka se ne ljuti što sam ovako oštro iskritizirao njegov komentar, no ova Banda nikako ne zaslužuje ni pomisao na takvu «zloću». Nakon prvog samostalnog koncerta doći na njihov nastup je bio doživljaj. Dakle, puniji i sadržajniji dan, pun glazbe i doživljaja, a sve živa pozitiva, nisam doživio ... ajoj, ne znam. Ja sam, naravno, najviše svoje pažnje usredotočio na kongera i pjevače. To je tako čvrsto, jasno, uvježbano – vrhunski. Udarači, pjevači, saksofonista, nastup – sve. Možda ... kažem, možda, jer to sigurno ima neke svoje druge razloge, nedostaje živi bas. Kad bih bio baš perverzan, onda bih pripomenuo i kontrabas. Tada bi mogli reći da je Habana došla u Zagreb. Ali ona ruralna, stara. Ne znam da li je itko od vas primijetio rumbu na kraju – za Boga miloga, to kad me uvuče ... ma kakav joint i slične stvari – zbogom pameti, ko šljivi ruke, što me briga što je sutra smak svijeta ... samo ritam, ritam. |
E ovo je posebna priča. Klubovi - tamo smo kod kuće. Dublin, Buldog, Boogaloo, Lake city – tu smo počeli, tu smo doma. Prvo smo se, ponekad, osjećali kao đubox, sada je to jedna tajna veza između vas i nas gdje god se nađemo. Ovo? Ovo je bio naš prvi pravi koncert i to u gradu gdje nismo nikada nastupali, gdje ne znamo koliko se sluša ova glazba. Da će, na koncu, biti super, govorilo nam je to da je sve kasnilo radi tehnike. Bogme, bilo je li-la da odustanemo, jer je razglas bio u komi. No, nekako su to tamošnji dečki sredili da se stvore makar minimalni uvijeti. I kako to biva, nakon oblaka ... iznenađenje. Od prve stvari, pa sve do kraja, makar nismo vidjeli od reflektora, osjećali smo publiku tu, kraj nas. Pratili su, sudjelovali – ma prekrasno. Trebalo se vidjeti plesne točke Papija i Igora, čak se i Teron zaljuljao, a o solima na violi ... mmmm. Papi je «pojeo» gitaru, Spok se razigrao na basu, ali čvrsto držao Bandu u tempu, Igor ludovao na proširenoj verziji timbala. Caciquea samo na lusteru nije bilo – nije ga mogao dohvatiti bilo rukama bilo palicama. Ostalo je sve poslužilo kao udaraljka. Sve u svemu, uz vrisak i pljesak publike i njihovo sudjelovanje u svirci (ponekad sam se zapitao odakle znaju sve te stvari) – za nas ne vrijedi ona «prvi se mačići u vodu bacaju». Ovako nešto se ne zaboravlja. Hvala gradu Karlovcu i fantastičnoj publici ... al' baš na svemu. Vama, dragi naši u Zagrebu, poruka – otiđite u Karlovac i nađite Klub ili Klubove koji plešu salsu, jer ovo nije palo s neba. Tamo sigurno nekoga ima, jer čagali su, na ono malo prostora između stolica, kako treba. Povežite se s njima – barem Karlovac nije daleko. Po čemu ću ja još pamtiti Karlovac 21.5.2005 je da sam službeno, usred koncerta, dobio nadimak – El Montero. He, he, sviđa mi se. Samo se pitam što će biti kad završim svoju 20-godišnju dijetu pa budem vitak i .... možda Exmontero? :-) |
Dakle, ipak je bila zatvorenog tipa. I bilo je uredno. Možda nespretno odabrano mjesto za Bandu jer nas se dobro čulo samo na malom prostoru, no dobro. Ovaj nastup ćemo pamtiti po prekrasnim sarmicama koje su nam liječile dušu nakon puta u Osijek, ali još više za put nazad u Zagreb. Ne znam da li je ostala koja. Nije bilo problema sa putem nazad – El Teron je bio dežuran, spremio nas u kombi ko kvočka i sigurno dovezao kući. Da ne bi bilo kako se samo pilo i jelo – svirka je bila upravo onakva kakva treba biti kako bi poručili da je vrijeme za jedan naš pravi nastup u Osijeku. Mislim da bi to bio doživljaj. Imamo tamo fanova koji su uspjeli doći i na ovaj naš nastup – eto poticaja. Nadamo se da će do toga uskoro doći. Kako nam je ovo treći nastup u Osijeku, put znamo napamet. Dakle, nema problema. |
Ja se rodilo davne 23.03.1962. u Osijeku. Iste godine zbog mene je vumrla Merlinka. Ne zna što je propustila! Osnovnu, srednju-klasičnu i glazbenu završih u rodnom mi gradu. Glazbenu akademiju sam upisao u Novom Sadu, dok još bijasmo u Juzi, i prekinuo nakon treće godine, kad odoh u toldate, služit domovini (prošloj) i «svirat» (čitaj:svirao u vojnom bandu u komandi stana - «Mali mrav» i ostali klasici). Nakon duga fatherlandu, akademiju završih u Zagrebu (Zagrebačka muzička Akademija). Paralelno s akademiziranjem svirao sam u Opernom orkestru osječkog HNK. U Osijeku sam bio član banda «Roderick» (na basu), koji je bio neka vrsta dark-funk pokreta, pa član country banda «Country Lole» (na violi) koji je svirao bluegrass-country i član jazz-fusion banda «Rushbush» (na basu) koji je do tona skidao Leb i sol, Weather report, ali i prave jazz-standarde. Nakon akademije odoh u Deželni Maribor i zaposlih se u Slovenskom narodnom gledališču kao solo-violist opernog orkestra. Tamo sam od lakih nota svirao samo u Big-bandu Mariborske pošte (bas) sa ljubiteljima Count Basiea i Glenn Millera. Metropola mi je pružila priliku da se vratim na Hrvaško što sam objenoške prihvatio i zaposlio se u HNK Zagreb, u našoj državnoj operi, također kao solo-violist opernog jorkestra što više-manje uspješno činim i danas (čitaj: još im nisam dosadio). Od klasične glazbe, osim opernog orkestra, sa Zagrebačkom Filharmonijom sam bio na turneji po Japanu i Koreji. Koncertirao sam i kao član ansambla za modernu glazbu «Cantus», brojnim gudačim kvartetima, a stalni sam član Hrvatskog baroknog ansambla (koncerti – Rabske glazbene večeri, Lisinski, ciklus barokne glazbe u HGZ-u, Zagrebački barokni festival, Eufrazijeva bazilika, Italija, Austrija), komornim ansamblom «Collegium pro musica sacra». Kaj se drugih stilova dotikavle, u Zagrebu sam se nasvirao svega i svačega: - «Gato negro», latino-kvartet koji je dosta uspješno promicao tu vrstu glazbe po bačkimzagre klubovima i stvorio solidnu količinu fanova. - «Naturalna mistika» - reggae (bas) (albumi «Naturalna mistika», «Uživancija - live in ZKM», »Loptoljubna pjesma» - povodom svjetskog nogometnog prvenstva). - Darko Rundek - (koncerti-Fiju-briju, Zagreb gori, kultni klub «Zoo-bar» u Londonu, Jadranska turneja - 6 promo-koncerata; album - «Apokalipso». Paralelno s tim ponovo je pokrenut projekt «Roderick novy» i snima se materijal za CD(bas). Dio materijala je sniman u Novom Mestu, a na jednoj pjesmi pjeva i Josipa Lisac. U to vrijeme sam napisao i glazbenu špicu za «Vojne igre» u Zagrebu koja je pratila vizualno rješenje našeg proslavljenog dizajnera Borisa Ljubičića, kao i glazbu za lutkarsku predstavu «Vuk i 7 kozlića» koja je dobila 1. nagradu na natjecanju lutkarskih kazališta u Zagrebu. Kao glazbena pratnja sudjelujem u monodrami glumca Mladena Vulića «Ispovijed» - GK Gavella. Suradnje: · funky-grupa «Mayales» (koncert-«Lagano-lagano»,CD-«Lagano-lagano»)(bas). · Drago Mlinarec (bas), · Vanna (viola), · Ibrica Jusić (koncert u HNK, DVD - «Amanet»)(viola) · Davor Radolfi (bas), · Lidija Bajuk (koncerti – Neum etno festival, Dora (Eurovizija), turneja po Švicarskoj - 4 koncerta; CD – «Zora djevojka», «U Paprati», «Luna»), · Divas (gudači kvartet), · Neno Belan (gudači kvartet) , · Tony Lee King (bas) (B.P. – club), · Zlatko Pejaković (viola). · Country band «Trava zelena» · Suradnja sa grupom «Positivo» · «Stella dixieland-band» na Varaždinskom Jazz-festivalu · rock-blues grupa DIM · kao pratnja u komornom orkestru Finskog saksofoniste Tiima Verbollena. Dosta brate mili! Pa nije to Blog o meni. Adios |
|
... upoznajte nas. Ja zamolih Caimáne da mi napišu svoju glazbenu biografiju, jer se jedino o Casiqueu može pronaći na Netu. I to ćemo upotrijebiti, no o njemu kasnije. Zašto? Zato što se o njemu već dosta zna, preispitali su ga, u njegovoj 10-togodišnjoj karijeri, o svemu i svačemu. O nastanku Caimána se, pak, na SalsaCroatia može pronaći tekst koji je sasvim OK - zašto ponavljati? Zato ćemo o nama prije Caimán Verde Bande. Uvijek će biti i neki, ovakav, uvodni post. U sljedećem postu vam predstavljam nekog koga nam je Fortuna poslala na najklasičniji način - napisali smo oglas "Traži se klavijaturista ...". Naime, tada se Banda sastojala od tri člana: Papi (gitara), Marko (bas) i moje malenkosti (konga). Za "Havana" - restoran i previše, obzirom na prostor, no htjeli smo obogatiti zvuk Bande. Kao što rekoh, na naš oglas za klavijaturistu, Fortuna nam je poslala violistu i basistu. Zar to nije logično? Ne može biti logičnije. OK, hajde da vidimo. Papiju su se malo usta nakrivila u smislu "kog će nam vraga violista i još basista", no, kako sam ja bio kontakt osoba, a što bi napravio i Papi da ga je i on čuo preko telefona, dogovorio sam čvenk. Kako ne, kad sam s druge strane imao vedrog sugovornika, koji je pomenuo neka svoja glazbena iskustva (sa naznakom na "neka") i bio spreman i dalje učiti. Dobro, dogovor je bio da dođe na gažu. Kako ćemo se prepoznati, da ga mogu smjetiti, jer bilo je dosta guževe na našim svirkama - 20 gostiju i nas 3?? Kud da još smjestim 24 osobu? "Ma nema frke, skužiti ćemo se, a i sitnije sam građe, pa nema problema za mjesto". Dame i gospodo, u sljedećem postu naša "mrvica" sa "nekim" iskustvom. |
|
Netko mi reče kako, gdje god dođemo, dižemo frku i prašinu. Pa nisam se nadao ovakvoj prašini i nadam se da će u Osijeku proći sve u redu. Ovo je dio postova koje smo pronašli na portalu www.osijek031.com. Saznanja su dosta oprečna, a možda bi bilo dobro provjeriti informaciju koju nam daje crescendo - mislim da bi Leon, kao novinar, mogao to saznati i dati punu informaciju i na osječkom Osijek031, a i na ovom Blogu Postano: 17.05.2005. 10:26 Naslov: ja sam zvala danas hotel central i tamo nemaju pojma o čemu se radi. zatim sam dobila informaciju da je ovaj kocert zatvorenog tipa i organizira ga TZ osijek i da central nema ništa s tim. s toga osim ako nemate neke veze u TZ možete zaboraviti da ste dobrodošli na koncert kao što kaže danko... Leon Postano: 17.05.2005. 11:59 Naslov: ja sam zvala danas hotel central i tamo nemaju pojma o čemu se radi. zatim sam dobila informaciju da je ovaj kocert zatvorenog tipa i organizira ga TZ osijek i da central nema ništa s tim. s toga osim ako nemate neke veze u TZ možete zaboraviti da ste dobrodošli na koncert kao što kaže danko... Hm, zna li netko pouzdano o cemu se radi?! Vidim da su na svom blogu http://caimanverde.blog.hr/ uredno najavili koncert. Zna li netko sa sigurnoscu o cemu se ovdje radi?! Dobio sam mailom potvrdu od clana njihovog banda da ce koncerta biti, i to bas u Centralu. Hmmmm... Leon Linde Osijek031.com crescendo Postano: 18.05.2005. 15:16 Naslov: Turistička zajednica grada Osijeka slavi 50 godina rada, te radi proslavu u Hotelu "Central" 20.05.. Glazbeni gosti su Caiman Verde, a ući će se vjerojatno samo sa pozivnicama. Hrvoje Rupčić nažalost neće doći s bandom, ali imati će dostojnu zamjenu. Imao sam priliku slušatu ih i vrlo su zabavni. ixia Postano: 18.05.2005. 15:51 eh koje ironije - turisticka zajednica & kubanska glazba. jao, jao... |
|
Ovo zaslužuje postanje - čovjek daje info i mogučnost da se dozna i više na broj telefona. Evo, Filipe, no ako ti telefon bude zvrcao svako malo ili svako još manje, ne krivi mene :-) Siguran sam da ćete se vrhunski zabaviti, a i malo da odmorite od nas - zar vam već nismo dosadili? :-) Osim toga, oni su salsirali čim su se rodili - biti će to pravi ispit za vas, a još bolja škola. Da istina je da "Son-Cuba-Son" svira u subotu 21.05.2005. u "Boogaloo" klubu gdje se i mogu kupiti karte u pretprodaji!!! Malo o bendu: Inače su izvorni kubanci i uz svirku imaju i točaka s plesom-naravno salsa i to u svom izvornom obliku tako da očekujemo dobar salsa party koji će trajati do dugo u noć dokle god bude ljudi!!! To je to - ako netko ima još neko pitanje neka ga uputi na broj mobitela: 098-973-84-94, Filip. |
E tad sam prvi puta vidio prezentaciju street-salse :-) - bolje ikad nego nikad, a i nikad nije kasno. DJ Locoss je imao problema sa tehnikom, ali je zato izvrtio Bailadore :-)) bez problema. |
Jedini nam ostao u ružnom sječanju. 12.mj 2003. |
"Tvornica" - naš prvi veliki Stage. |
Možda smo bili stari 2 mjeseca :-)). Ovo iza Marka su ulazna vrata :-))))) pa nas ti fulaj. Trebali smo staviti natpis "Izlaz se plaća". Inače, to je nekadašnji restoran "Havana" |
Prepoznajete se?? Tu ste stvarno bili volje - na ovako velikom podiju. :-)) |
|
Nismo jutros štrajkali nego nismo stigli. Vidim, postoji interes za našim biografijicama. Lijepo. Napraviti ćemo ih, no bilo bi bez veze napraviti ih, kako bi stari rekli, "ofrlje". Biti će fotkica, o svakome po nešto, no ipak moram još napraviti par konzultacija sa Caimáncima da ne bi fulao u nekom podatku. Šaroliko je to podosta i nikad čovjek ne bi rekao da ćemo se susresti, a kamo li svirati baš to što sviramo. Ima nas odasvuda. QattusaSewda je, vidim, istraživački raspoložena :-) kad proba pronaći tko je DITIN i uspjela je. Dobro, nije mi ni bila namjera skrivati se, u nekim sam se komentarima, na početku i potpisivao. Ja ne znam tko ste i to mi je zgodno, jer volim čuti komentare koje stvarno mislite bez pomisli hoće li se netko uvrijediti ili sl. Za vas je to zgodno. Naravno, u okvirima kako smo i počeli našu komunikaciju. Nažalost, 3*M sam morao malo prekinuti i nadam se da se nije uvrijedila (imam osjećaj da je ženskog roda), jer je ovo ipak Blog Bande, kubanske glazbe, salserosa i svih koji imaju želju i volju pričati, komentirati ili objaviti nešto s tim u vezi. Imali smo i temu droge, no ona je bila unutar teme koncerata i događaja oko njih. Nadam se da se 3*M ne ljuti, mene i dalje zanimaju sandoline moje prošlosti, no za to fakat postoji moj mail objavljen gore desno. Mislim da to vama ostalima ne bi bilo zanimljivo. Isto tako ne želim prisiljavati nikoga iz Bande da se uključi u ove naše razgovore ugodne (mada, Gudilica od sto kila sigurno nije Spok :-), no, možda, će i do toga doći kad objavim o svakom od nas po postić - dva. Ako bude pitanja za bilo koga, bilo bi lijepo da odgovori. To ovisi i o vama, salserosi naši. Stranice su nešto drugo, barem ja to tako shvaćam. I tamo će biti mogućnost komunikacije s nama, no ovo je, kao što neko reče, brbljaonica. |
|
Dobro jutro svima. Kad se desi ovako dobar party, nije teško ništa, pa ni sadističko dizanje u 5:30. Bilo je prekrasno, bilo je ludo, bilo je puno, bilo je ... Salsa. Ovim putem bih poželio još jednom, mada smo to učinili jučer, sretan rođendan Hrvoju Žakniću i još nebrojeno ovakvih večeri. Ne mogu se baš sjetiti kada sam, nakon svirke, imao ovakvu upalu mišića, niti kad su me ruke tako boljele. S druge strane, svaki put kad me zabole, sjetim se kako je bilo dobro. Možda još bolji opis što se dešavalo je ova primjedba: "Igore, ako su ti timbalesi do sada vrijedili 500 €, teško da sad za njih možeš dobiti 100 :-) " Da vam ne pričam da se nitko nije štedio, a o aranžmanima pjesama da ne pričam - nikad ih ovako nismo izvodili. Svaki put drugačije, no jučer nam je leglo ... svi, na neku čudni foru, inspirirani. Naravno, po ne znam koji put ponavljajući, bez vas ispred nas ... nema teorije ... nikad ... pa ni tad. Dajete nam goriva za još, pa za još, pa za još, pa ... poslje se osječamo kao talijanski dizlaši - odmah na servis. Hvala vam lijepo na prekrasnoj salsa-večeri još jednom. Ovo ćemo ponoviti i sljedeći put, jer, kako netko davno reče, REPETITIO EST MATER STUDIORUM P.S. Zna biti još nekih dodataka u ovoj mudrosti, no ... nećemo to ovdje :-)) |
|
želimo ugodan i plodonosan vikend u kom god smislu - kako kome već bude odgovaralo. :-)) Vidimo se u Lake city-u. BTW, čuh da Son Cuba Son svira 21.5. (subota) u Boogaloo-u. Ne znam koliko je to sigurno, no ako je to točno, mi smo u Karlovcu, a rado bih čuo. Budite naše uši pa mi prenesite svoje utiske. Salud |
|
Ili, kako bi se na naški reklo "Hoy es viernes decimotercero y ..." ... i ništa se neće desiti ako to sami ne želimo, kao i svaki drugi dan. Nema tu nikakvih "VUDU-spika", kako bi to naš Papi rekao. Ja sam se, nekako, jako pripremio za predstojeće svirke - ne sjećam se kada sam zadnji puta spavao 11 sati u komadu, a da to nije bilo nakon nekog od Party-a ili nastupa, kad se sva energija pokloni Salsi. Možda to moj organizam osjeti, pa me ovako priprema na predstojeće napore. Kako je to kod vas? Kako će biti ljeti, ne znamo još. Sve ovisi o tome kako će proći promocija CD-a i kojim će to tempom ići. Bilo bi nam mrak da padnu svirke na moru jer je to i ambijent i prostor koji je za tu glazbu, a da ne pričam o kupanju nakon koncerta - možete si zamisliti onako vrući "buć" u more pa onda već prema afinititetima O:)). Imamo i Salsa festival na zagonetnom mjestu, zar ne? Biti će ovo dugo toplo ljeto, vidim ja. Nadamo se da će se tako nastaviti i u jesen. Bio bi to veliki pomak za ovaj naš "pokret". Kao što smo već bili pričali - svaki događaj, bio kao tečaj, bilo kao koncert, bilo kao bilo što - sve će nam dovesti još više ljudi i neće salsa više biti na margini medijski eksponiranih događanja. Evo, Vesna će pomoći kako i koliko može. Na nama je da joj damo što više materijala - da je prsti zabole od tipkanja. |
|
Ja bih prvo zahvalio Vesni Petrović (nadam se da se ne ljuti zbog onog "teta" - mi to od milja) što se javila, a pogotovo jer je izrazila želju za suradnjom. Super. I nema veze što nisu neke razvikane novine i stranice - bitna je volja i želja za radom i suradnjom. Biti će tema za razgovor, ima puno zanimljivih ljudi u ovom našem Salsa-svijetu, a o atraktivnim fotkama da i ne govorim. Teta Vesna, bilo bi dobro da posjetiš (sorry, ali kod nas smo si svi na ti) sve linkove na ovom Blogu, pa onda i dalje, jer su svi dio svijeta plesa i glazbe, pa tamo ostaviš neku adresu gdje te se može kontaktirati. O svirkama da ne pričam - upoznajmo se u nedjelju u Lake city-u, biti će nam drago. Karlovac? Upucavajući riječ "caiman" u Google, naišao sam na najavu, između ostalih, i našeg nastupa u Karlovcu. Dakle, nastupamo u Gradskom kazalištu "Zorin dom" www.zorin-dom.hr, kako piše, od 20.30. Čuo sam da je preuređeno i prekrasno, a sigurno nema problema sa akustikom. Dakle, sve obećava dobar ugođaj i doživljaj. Još nemam nikakve informacije o nekoj plesnoj školi u Karlovcu ili salsa-životu u Karlovcu. Cubismo je nastupao i bilo im je super. Što više reći? Osijek - Hotel Central no to već znate, Čeka me veliki posao sa unošenjem fotki na Blog. Hvala vam na savjetima, sve ću probati (kao Željko-znatiželjko) samo da to koliko-toliko izgleda kako spada. |
|
Nisam stigao danas ništa napisati zbod raznih obaveza. Imam još nešto sitno pa onda postić. Novosti o Karlovcu, o "vrbovanoj" novinarki i tako tome. Daklem, soon. |
|
Možda nekome pomogne za neku lovicu :) www.studentnet.hr/trazimo_suradnike/ Jeste li primijetili koliko :) imam? Kad mi je gušt. Fakat mi je gušt:)) |
|
Ponukan komentarom Mam@PsP. Točno, za reklamiranje su zaduženi vlasnici Klubova. Pretražite stranice www.lakecity.hr/ i www.otv-club.com/news.php - ja nigdje nisam našao salsa-večeri. Zašto je to tako - ne znam. Vjerojatno postoje neki razlozi. HTV je očajno skup, Z1 bi možda bio zgodan, RTL i NOVA-TV ... to su ideje. Caimáni još nisu dovoljno medijski eksponirani da bi informacija o njima dobila medijsku pozornost i da bi bila interesantna za TV (bilo koji - možda Z1 jer je g. Kuzele ljubitelj ove glazbe). Ono što mi možemo, to je ovaj Blog. Ono što vi možete je poslati adresu Bloga gdje možete, kao i sve linkove do kojih možete doći - SalsaCroatia, SalsaPower, ParaisoTropical i sve ostale, da ne nabrajam. Naše debate bi, po mom skromnom mišljenju, bile interesantne i za ljubitelje i neljubitelje ove glazbe, no možda nekoga i potakne na uključenje ne samo komentarom već i sudjelovanjem na Party-ima. Sjećate se početnih postova? - svi zajedno, kako tko zna i umije. Kao na Ricardovom koncertu - plesao je i onaj tko zna i tko nezna i zato je atmosfera na koncertu bila takva kakva je bila. Možda ćemo i mi onda imati koju šansu za bolerose - recimo Son para ti :)) |
|
Pogledajte stranice: www.studentnet.hr/cooltura/show/980/ |
|
Nikakva posebna tema, samo, unatoč ružnom vremenu, došlo mi je da vam svima poželim dobro jutro. Donio sam tu nekakve kolačiće, pa su odmah pitanja što se slavi ili daje li se otkaz jer se našao bolji posao, da li je još jedan junior na putu i sl. Ništa od toga - jednostavno sam danas pun energije. Dobro je dan počeo (kako će završiti, vidjet ćemo) pa eto, želim to podijeliti. Veselim se i svirci u Lake-u. Nismo dva tjedna svirali. Uf, hrustim se. Pali me i što je konačno sav materijal napravljen (audio i foto) i to konačno ide u Izdavačku kuću i prvjenac će uskoro van. No nisam uzbuđen samo zbog toga - da nam je stoti bilo bi isto - nego znam koliko je truda uloženo, raznih kombinacija pronalaženja vremena kad se što može snimiti u slavnom Bedroom-studiju. Zato. Pali me i to što ovaj naš Blog ima smisla - mic po mic sve se više čita, ima komentara i ovakvih i onakvih i svi su u onim okvirima i na nivou kako sam bio želio na početku. To što su mišljenja različita, to je mrak. Sad kad pogledam što sam sve napisao - logički zaključak je: danas sam, nešto, zapaljiv :)) |
|
Sad mi je palo na pamet. Ima tamo nekih sličica sa naših nastupa u Osijeku - malo ćemo ih staviti na Blog da se vidi kako to rade Osječani. Imam potvrdu da će to biti koncert - dakle otvorenog tipa - i da tamo ima Klub Fenix. OK, znači da će biti plesne podrške. Kako smo krenuli na Ricardovom koncertu (koji je i dalje tema razgovora i to više nego zasluženo), biti će naše čage i tamo. Ima nešto što nisam razumio - pregledavajući malo stranice, vidim da vam se Lake ne dopada jer ima malo mjesta za ples. Ma vidi sad! A što je bilo u Dublinu? Ako je netko čitao "Alana Forda" - sjetite se Gumiflexa - tako nekako je bilo u Dublinu. Boogaloo je stvarno prostran, no ako nas bude sve više, neće vam ni on biti dovoljan. :) Pa neka, što fali. Osim toga, ja vjerujem da ima podosta onih kojima je ples ples,a i nešto više - barem koliko se to može vidjeti sa stage-a. Hajde, hajde - morate podosta raditi i ... čagati da dostignete Caimán - pionirsku i juniorsku ekipu O:)) Trebam pomoć: slike na Blogu strogo moraju biti 200x100 i to je OK ako imam takvu fotku - položenu. Zna li netko kako da stavim fotku koja je okomita pa su njene dimenzije 100x200? Makar su iste veličine (max. 20k), ne dozvoljava mi. Prčkao sam po HTML-editoru, ali rezultata nema. Osim toga, želio bih složiti male biografijice, pa bih želio napisati malo teksta, pa sličica, pa opet tekstić, pa ... red sira red šunke. Nada, ništa, niente, štanga. Hajmo, pomagajte. Ako to uspijem - eto cirkusa. Biti će bloganja i izvještaja - ovako padam u očaj. |
|
Na žalost, moram i ovo objaviti. Bili bi sretni ako pomognemo. Poštovani, dogodila se provalna krađa u kojoj je otuđeno više glazbenih instrumenata. Ovim putem kao jedan od oštećenih apeliram na Vas da ako slučajno dođete u posjed ili imate saznanja da se dio od dolje navedene opreme nalazi kod nekog molim Vas da budete tako dobri i kolegijalni da javite na broj 091/503 43 11 Velimir ili 098/622 977 Darko. Nadam se da će se naći barem dio opreme, a Vas molim da ovaj e-mail proslijedite drugima po cijeloj Hrvatskoj i susjednim državama . Unaprijed zahvalan, Otuđeno je: · gitara Yamaha SG 700 S tvornički broj 2FM 1119 · gitarski procesor LINE 6 POD XT LIVE broj (21)FPD2P5504000426 · harmonika SERENELLINI imperator VI · klavijature Korg M1 · klavijature GEM WX2 · mikseta sundcraft spirit - LIVE 28 kanala |
|
Netko je postavio pitanje što bi to bilo. Fakat Zeleni kajman. Zato je on na našem logu. Do ideje je došlo još -97., ali samo za logo. Bend , koji je tada postojao, zvao se «Chekere» (priznajem, znam si zakomplicirati život sa imenima) i tražili smo ideju za logo. Koga drugog pitati nego Carlosa .... Diaza. Što je karakteristično za Kubu, osim sona, Cuba libre, Havana i sl. Spomenuo je kako, u svijetu, postoji teza da Kuba, kao otok, podsjeća na kajmana, kako im je to zaštićena životinja i tralala - .... (ovdje je cenzurirani dio). Sa svime time smo došli u Hand-studio gdje su, dok smo mi tamo sve nabrajali, dečki nacrtali našeg Krokija. Kroki tada nije zaživio – naime, ta Banda se ugasila – do nastanka ove Bande. Opet je Carlos bio konzultiran i on je spomenuo riječ Caimán pa još zeleni. Bilo je vrijeme Krokiju dati svježeg zraka i izvaditi ga iz ladice. Njegove modifikacije su završene Spokovom umješnošću u Corelu i sad je tu. Bilo je dosta polemika oko imena – gotovo nitko, nakon što prvi puta čuje ime, ne može ga ponoviti i pao je dogovor da , možda, malo razmislimo o novom imenu, lakšem za pamćenje. Zgodno je, međutim, da svi znaju za Caymansko otočje, no Caimán je teže ponoviti. Kako god bilo, i kakvi ti gmazovi već jesu, on se održao kao logo i ime Bande. Nadam se da će maskota doprinjeti pamćenju imena, bilo na španjolskom, bilo na našem jeziku (Bogme, koža nam je skupa) Imamo jednu molbu: - da li netko ima informaciju tko se bavi izradom, recimo, zastava i sl, jer želimo napraviti, kao, zastavu na kojoj će biti ime i logo Bande, dimenzija 4 x 2 m, koja bi stajala raširena i iza nas na stage-u. Naravno, najpovoljnije ponude ćemo razmotriti i stupiti u kontakt. |
|
Neznam , u biti, kako bih i što napisao. S jedne strane sam koncert doživio kao glazbenik, a s druge kao slušač i to su dva doživljaja. Hajde prvo kao slušač. Tek naknadno sam doznao da je koncert kasnio sat vremena – ja to nisam osjetio. Susretao sam više-manje meni poznate ljude, neke koje sam vidio par sati prije, a neke koje nisam vidio stvarno dugo. Da li je sve počelo točno na vrijeme ili ne, s te, slušačke strane, mi nije igralo ulogu. Došao sam nešto doživjeti, želio noć provesti sa tom glazbom i onima koje ona isto zanima. To je bila želja. I ostvarila se. Bilo mi je mrak popričati čašicu sa svima vama iz škola, pa malo sa našim prijateljem Kuzeleom, pa sa Silvijom, Didijem, baciti brbljaonicu sa Adrijanom, s kojim sam svirao prije 8 godina, Tomicom i ostalima iz Ricardove Bande, ..... a nakon svega svirka. Super atmosfera, zezancija, malo su me i Bailadore uhvatile na čagu – sve u svemu opušteno, full ritma, pića, plesa, glazbe. Nakon toga, na priređeni party - ugodno i opuštajuće, kad je sva energija ostala u Tvornici. Kao glazbenik, impresije su druge, ima i usporedbi, puno sam stvari ponovio, nekih naputaka «što i kako treba» sjetio i skužio. Dakle, bilo mi je poučno. Ne bih gnjavio tim dijelom doživljaja koncerta. Jedino što moram pripomenuti je da svirka nije zaslužila takvog tonca. Mislim da taj posao treba raditi onaj koji to zna i čuje što ne valja – uz malo tehničkog znanja rada sa miksetom, ali sa sluhom za ovu vrstu glazbe, doživljaj bi bio još upečatljiviji. Naglašavam, «sluh za ovu vrstu glazbe». Nije lako ugoditi zvučnu sliku za nju i za toliki broj akustičnih instrumenata, no za to postoje ljudi koji ozvučavaju takve koncerte, a postoje i oni koji su specijalizirani za el. instrumente. Neka oni, onda, ozvučavaju takve koncerte. Tim više skidam kapu Ricardu i društvu što su svojim muziciranjem nadišli ove probleme. Nas, osim Lake citiy-a, što je utakmica kod kuće, čekaju tri gostovanja – Osijek, Karlovac i Maribor. Dva nastupa u Osijeku su prošla prekrasno – na otvorenju hotela «Osijek» i na dočeku Nove Godine u hotelu «Waldinger». Slobodno to mogu usporediti sa atmosferom u Boogaloo-u i ostalim mjestima gdje smo svirali. I najava je bombastična na www.osijek031.com, kao i komentari na nju. Ne znam postoji li kakva Salsa-škola tamo, no publika na prijašnja dva nastupa nije bila iz plesnih škola, a bilo je super. Dakle, kako bi Vladi rekao, ima svjetla, ima napretka, salsa-zaraza se širi. Karlovac – tamo nismo nikad bili i živo me zanima kakvo je tamo stanje sa ovom glazbom. Maribor? E ta nam je scena poznata preko naših prijatelja iz Slovenije.Mada ni tamo još nismo nastupali, prema pričanju naših prijatelja iz Cubisma, možemo očekivati super-provod. Kako sam počeo «Neznam , u biti, kako bih i što napisao»?? Pa ne bi se baš reklo O:)) |
|
Dobio sam danas ovaj zanimljiv mail. Bok! S obzirom da se ja baš ne volim javno eksponirati sa svojim komentarima, morat ću ti ovako reći. Super je što su ljudi prihvatili vaš blog. Vidim da komentiraju (doduše uglavnom isti, ali to su valjda najvjerniji:) i što je još bolje odmah odgovarate. Vidim i da se neki vesele večerašnjem koncertu. Znači, opet ista ekipa na okupu:). Moja ekipa je, naravno, trula i oni ostaju doma spavati, ali ja ću doći pa makar sama (iako mislim da će kolegica s posla sa mnom, ako se i ona ne predomisli). Ne znam zašto su ljudi tako mlitavi. Samo bi spavali i nemaju energije. Doduše i ja sam bila takva do dvadesete, ali ja sam se tada probudila, a oni se u međuvremenu valjda zasitili:) Kasno palim valjda. Drago mi je da ćete pokušati usvojiti plesne bravure majstora salse. Još malo pa će to biti pravi show. Danas pozorno gledajte Bailadore i Street salsaše i učite. Oni su danas također zvijezde programa. U komentaru na prijašnji post sam, pak, rekao kako je salsa-svijet poprilično inventivan i pun stvaralačke energije. U ovom mailu piše kako su i komentari na postove od, uglavnom (tj. u biti), istih ljudi. I mi smo o tome pričali u Bandi. Nema uzlazne putanje popularizacije, a ovi koji rade na tome izgaraju. Show-dance je u još gorem položaju. Ono što je zajedničko i jednom i drugom su pojedinačni interesi i neshvaćanje da se samo jednim jedinim zajedničkim interesom mogu zadovoljiti svi pojedinačni. Zajednički je osnova da bi ostali mogli zaživjeti. Zajednički interes je popularizacija kako, gdje i koliko god tko može, bez isticanja zasluga. Definitivno će nečije biti veće, a nečije manje, no dok nema temelja, nema ni kuće. Funkcionira i ovako, ali eto kako - pojedinim bljeskovima. Lova? Ako je manje ljudi, stvari postaju skuplje - i obratno. Ja sam veterinar, ne ekonomista (među vama ih ima, sigurno, dosta), više ljudi znači veći promet za vlasnike raznih prostora, a za pojedinca-salserosa se ništa ne mijenja financijski. No, tada salsa ili show-dance scena ne ostaje na marginama. Osim toga, društvena je korist - ljudske vrijednosti i status na nekoj "hijerarhijskoj ljestvici" nije više na strani "jačih i bogatijih" nego " inventivnijih i maštovitijih". Stvarajući pokret, privlače se mase, jer se nešto dešava, ali ne nešto strano, nego njima prihvatljivo, a opet zanimljivo da ne dosadi. Tada prijatelji i prijateljice iz maila naše salserosice bivaju bocnuti i potaknuti - dobra zezancija, niko te ne pita znaš ili ne znaš - bitno da se dobro zabavljaš, a za male pare jer nas je puno. Uf, al' se raspisah. Zato mi je žao. Salsa je nešto živo i prirodno, bez aditiva, bez muljanja - duša za odmoriti misli od problematične svakodnevice. |
|
Daklem, leteći medvjedić br 1 Bande htio bi postati i plesni medvjedić. Ne smijem ga ostaviti samog. Vrapčića ćemo povući za nama. Bum, tras, zemljotres - Nin@ch y Crvenabailadora šta vam je to trebalo? Sad se snalazite kako znate. Znači, moramo samo organizirati logistiku u slučaju nedajBože Danas na Ricarda i tetu Castellanos?? |
|
Son para ti Sierra Maestra Pues que empiezo a comprender que te lleva volvir Desde que supe distinguir entre amor y mujer Desde que pude valorar entre mis bolas de jugar y un beso Y al cabo de tanto besar Atrás me encuentro yo Un parto el centro de mi juventud con el final de tu nińez Son dos etapas que a lasar se unieron para derrotar al tiempo Enseńa me, mujer del hechizero navegar La senda que me lleva hasta tu cuerpo (amor) y haz me sentir con el contacto suave de tu piel que nuestro amor supo vencer al tiempo Y busca me cuando la tarde pierda su esplendor cuando tenga la noche entre mis brazos y en el lugar que allá en la oscuridad nos ocultó suspirarás desde el primer abrazo |
|
Evo, prvo ćemo svoje. Dole su dva teksta naših pjesama. Bilo je interesantno pratiti kako su se razvijale. "Rumba" je nastala putem "glazba pa tekst", a "Oye..." obratnim putem. Pričam to zato jer kod svih autora postoji, obično, jedan glavni sistem stvaranja. Mi smo u startu iskušali oba. Autore poznajete: Hrvoje Rupčić - Cubismo i mecena CV Maxim Estupinan Hurtado - Cubismo Autor koji će tek postati poznat: Carlos Olivera Ramon Diaz - Carlito - rođeni kubanac, hrvatski zet, a i hrvatski državljanin, koji nakon toliko godina u HR ne može reći "ptica" - izleti mu "pajaro" i onda mora objašnjavati da je to ono što leti O:)). Pitajte ga ! Voditelj je u "20 000 milja" u Frankopanskoj Obje pjesme ćete, uskoro, moći čuti, među ostalima, na našem CD-u. |
|
Još jedna naša: Oye mi son Tekst : Carlos Olivera Ramon Diaz - Carlito Glazba: Hrvoje Rupčić Aranžman: Caimán Verde Oye mi son, tu son, mi son Vamos a gozar el son, mi son, tu son Aqui quiero yo cantar Para ese sonero Que empezo como Segundo Pero siempre que el primero Oye mi son, tu son, mi son Vamos a gozar el son, mi son, tu son Nacio allá en el Siboney Y alli comenzo a cantar Al ritmo del son con tres Su tabaco y su sombrero Oye mi son, tu son, mi son Vamos a gozar el son, mi son, tu son Usted que ya es inmortal Compadre Compay Segundo Con “Juanica” y con “Chan-chan” Su gente esta aqui gozando Oye mi son, tu son, mi son Vamos a gozar el son, mi son, tu son Este son es para ti, Compay Segundo Este son es para ti - Ooooo, Para ti - oye mi son Este son es para ti, - Para usted Compay Segundo Para ti Este son es para ti, - Este son, mi rico son Para ti - Desde Oriente Este son es para ti, - hasta Occidente Para ti - Se baila mi rico son Este son es para ti, - Con Juanica, Con Juanica Para ti - y con chan-chan se baila mi rico son Para ti - Para ti - Oooooooo Este son es para ti, para ti - Para vigo me voy, me voy, me voy Este son es para ti, para ti - Para vigo Y ahora usted se fué Camino a la eternidad En el mundo quedaran Su nombre Compay Segundo Oye mi son, tu son, mi son Vamos a gozar el son, mi son, tu son |
|
Naša stvar: Rumba de Malecón Tekst: Maxim Estupinan Hurtado Glazba i aranžman: Hrvoje Rupčić Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón Oí quiero espresar mi sentimiento Y hacer otra y buena está canción Lo llevo del dentro de mi pecho Quiero cantarse la hora Con mi rumba de Malecón Quiero que lo bailen con carińo Que los Caimanes vienen en con sus son Que lo sepa el mundo entero Que llegaro los salseros Con sus rumba de Malecón, y con sus son Oye lo a hora Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón Desde Croatia te estoy cantando Y escucha bien mi son Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón Cuando escuchas esta canción No queda ras sentando, sentando Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón Una pierna delante y otra atra Y mueve la cintura, mami Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón Tiene que bailar lo suavecito Interpretando mi inspiración Mueve, mueve la cintura despacito Que yo te aprieto bonito Y sigo con mi canción Y seguimos muy apretadito Sin temor a la murmuración Que no me importa quiena esta mirando Yo seguo inprovisando mi rumba de Malecón Mi rumba Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón Mi rumba buena mira sin problema Te la traigo yo, negrita linda Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón La pinte muy pequeńa Yo sigo girando, girando Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón Mira no te queda aquí sentado, ven conmigo Ven conmigo a bailar mi rumba Yo me voy, yo me voy con esta rumba, de Malecón Esté mi rumba buena, yo te traigo Sin problema de Malecón De Malecón Negrita, la mulata De Malecón Y todo aquel que está es cuchando Que venga conmigo bailar mi son De Malecón Son, que tiene son, sabroson, con los Caimanes y Cubismo tambien Mamí De Malecón Si no te gusta lo que traigo coche y verte De Malecón Que quien se queda quiere bailar conmigo De Malecón A ti te digo mira Caimánes es tu amigo Y te la trae, para bailar lo De Malecón Esta rumba, buena rumba Buena rumba, buena Se acabó De Malecón |
|
Daklem, načeli smo temu čage. Izgleda da će se provlačiti kroz blog. Super. Mislim da će biti interesantno vidjeti sve to na nekoj od sljedećih druženja. Tek tada će ludilo sa komentarima. Još ako uleti neka fotka ... Ima li još kojih tema vezanih uz Caimán Verde koje bi vas interesirale? Ideja ovog našeg bloga je komunikacija. Stranice će biti napravljene. Kada, ne znam. Da znam raditi u Javi sl. već bi oživjele, no ... eto. Imamo ovo. Koje god sam stranice pronjuškao, sve su grafički krasne (već prema ukusu), no svode se na puke informacije. Blogovi, pak, vrve nekim drugim načinima komunikacije koji mi baš i nisu prikladni za "službeni" Blog ovog Benda (skidam kapu iznimkama). Zato mi se dopada što, barem za sada, nema takvih komentara koji bi na bilo koji način bilo koga vrijeđali. Veseo sam što i cijela salsa-populacija, koju poznajemo, ima neki stil i nivo komunikacije koje se nitko nigdje ne može posramiti (i još plus izgled - WAUUU). A najveseliji sam što mogu pisati do mile volje. YEEAAAHHHH. Htio bih i na stage-u, ali El Teron je em veći (dobro, nije brži), ima dugu ruku, a još duže gudalo (con cola de cavallo) - I NEDA MI. A i ostali imaju, ono, "iiiooooojjj - evo ga opet počinje. Brzo, počinji". Dakle, mi gente, Laajaavkoo (tko čita Taličnog Toma, alias Lucky Luke) spreman. Pucajte - brži sam od sjenke. |
|
Postavlja se pitanje naše sposobnosti izričaja glazbe u plesni pokret!! Hm. Svi znaju Rupine plesne bravure - pokazao ih je i dokazao nebrojeno puta - u paru, no, po meni, najdojmljiviji je u solo točkama. Papi ima toliko karakterističan i originalan korak da ga se ne može fulati među tisuću - osim toga, jučer je imao privatan sat u pauzama. Bio je to doživljaj. Zamislite kad njih dvojica plešu jedan do drugoga. Igor? On? Ne spominjite mu čagu za vrijeme svirke - ko će onda mazat po timbalama. Mora mu se priznati - showman. E sad dolazi teži dio ekipe. Ne po kilama, jer nam Spok kvari prosijek, nego ... eto. Mi možda i bi, ali smo malo sramežljivi O:)), pa onda oširi (treba nam mjesta), pa onda ... no dobro, tu i tamo me zvizne želja da se rasprostrem. Vidiš mogao bi nas netko podučiti.? Ako postoje leteći medvjedići, zašto ne bi postojala dva plesna medvjedića i rasplesani vrapčić ( e ovo "vrapčić" je stvarno bilo od milja O:)), ali mislio sam po staturi u odnosu na Danka i mene ). Jesam sad ja bacio kost, ha? |
|
... je bilo dobro. Vruće, ali dobro. Koji je gušt svirati za ovakvu publiku. Velika je pomoć bila što je Lake-city organizirao razglas pa se Papi prepustio bravurama - do jarca, poskidao je do gola sve gitarske vragolije. On je kod nas najveći šljaker. Još malo pa ćemo moći reći da zna svirati tu gitaricu. O:)) Bilo vas je odasvud, iz svih, malne, plesnih studija, što je super - barem koliko vas ja već poznam. Jedino mi nije jasno gdje su bili naši slovenski prijatelji - ili su lica nova ili nisu došli u onom broju kao prije, u Dublinu? Ljudi, jučer smo donijeli i definitivne odluke koje fotke idu na obradu i zajedno sa materijalom fijuuuuu u štampaonu (ali ne tamo, nego tamo gdje treba). Daklem, ide se sve brže do našeg prvijenca. Vjerojatno ... možda ... a i .... tu negdje. Sad kad znate kada izlazi naš CD - pripremite se. Vidimo se 15 - tog. Možda prije, a sigurno i kasnije. |
|
… došlo je do nekih promjena u našim nastupima. Ovaj puta se ne mijenjaju datumi nastupa, nego, u naš kalendar, ubacujemo dva nova datuma: 15.05.05 – Lake city – Jarun 20.05.05 – Osijek |

Jedini nam ostao u ružnom sječanju. 12.mj 2003.
"Tvornica" - naš prvi veliki Stage.
Hehehehe
Još malo.
Prepoznajete se?? Tu ste stvarno bili volje - na ovako velikom podiju. :-))