Neznam , u biti, kako bih i što napisao.
S jedne strane sam koncert doživio kao glazbenik, a s druge kao slušač i to su dva doživljaja.
Hajde prvo kao slušač.

Tek naknadno sam doznao da je koncert kasnio sat vremena – ja to nisam osjetio. Susretao sam više-manje meni poznate ljude, neke koje sam vidio par sati prije, a neke koje nisam vidio stvarno dugo. Da li je sve počelo točno na vrijeme ili ne, s te, slušačke strane, mi nije igralo ulogu. Došao sam nešto doživjeti, želio noć provesti sa tom glazbom i onima koje ona isto zanima. To je bila želja. I ostvarila se. Bilo mi je mrak popričati čašicu sa svima vama iz škola, pa malo sa našim prijateljem Kuzeleom, pa sa Silvijom, Didijem, baciti brbljaonicu sa Adrijanom, s kojim sam svirao prije 8 godina, Tomicom i ostalima iz Ricardove Bande, ..... a nakon svega svirka. Super atmosfera, zezancija, malo su me i Bailadore uhvatile na čagu – sve u svemu opušteno, full ritma, pića, plesa, glazbe.
Nakon toga, na priređeni party - ugodno i opuštajuće, kad je sva energija ostala u Tvornici.

Kao glazbenik, impresije su druge, ima i usporedbi, puno sam stvari ponovio, nekih naputaka «što i kako treba» sjetio i skužio. Dakle, bilo mi je poučno.
Ne bih gnjavio tim dijelom doživljaja koncerta.
Jedino što moram pripomenuti je da svirka nije zaslužila takvog tonca. Mislim da taj posao treba raditi onaj koji to zna i čuje što ne valja – uz malo tehničkog znanja rada sa miksetom, ali sa sluhom za ovu vrstu glazbe, doživljaj bi bio još upečatljiviji. Naglašavam, «sluh za ovu vrstu glazbe». Nije lako ugoditi zvučnu sliku za nju i za toliki broj akustičnih instrumenata, no za to postoje ljudi koji ozvučavaju takve koncerte, a postoje i oni koji su specijalizirani za el. instrumente. Neka oni, onda, ozvučavaju takve koncerte.

Tim više skidam kapu Ricardu i društvu što su svojim muziciranjem nadišli ove probleme.

Nas, osim Lake citiy-a, što je utakmica kod kuće, čekaju tri gostovanja – Osijek, Karlovac i Maribor.
Dva nastupa u Osijeku su prošla prekrasno – na otvorenju hotela «Osijek» i na dočeku Nove Godine u hotelu «Waldinger». Slobodno to mogu usporediti sa atmosferom u Boogaloo-u i ostalim mjestima gdje smo svirali.
I najava je bombastična na www.osijek031.com, kao i komentari na nju. Ne znam postoji li kakva Salsa-škola tamo, no publika na prijašnja dva nastupa nije bila iz plesnih škola, a bilo je super.
Dakle, kako bi Vladi rekao, ima svjetla, ima napretka, salsa-zaraza se širi.

Karlovac – tamo nismo nikad bili i živo me zanima kakvo je tamo stanje sa ovom glazbom.

Maribor? E ta nam je scena poznata preko naših prijatelja iz Slovenije.Mada ni tamo još nismo nastupali, prema pričanju naših prijatelja iz Cubisma, možemo očekivati super-provod.

Kako sam počeo «Neznam , u biti, kako bih i što napisao»??
Pa ne bi se baš reklo O:))