Caimán Verde

<	lipanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h

Članovi benda

Goran

091 / 567 98 39

Danko

098 / 380 069

Profesor

Dani

Saša

Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala

Robi

Hrvoje Rupčić - Cacique

Zdravko Tabain - Barba

Mladen Ilić - Mlacka

Tomica Rukljić

Glazbenici koji su nastupali sa nama

Marijan Zagajšak

Spomenko Gazda

Igor Štimac

Nešto više i važnije

CAIMANI na internetu

Caimani na My space

HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"

Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu

LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri

Zagreb

PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever

Pula
Art-dance Pula

Rijeka
Plesni centar Salsero - RI

Slovenija

Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija

Budući naraštaji plesa

Plesni studio Pegaz

Kolege

Cubismo

Caimán Verde

29.06.2005., srijeda

Dragi naši

Još jedna obavijest, samo da znate. :-)

Vaš neodoljivi, najbolji, vaša noćna mora i predmet prljavih misli, slavuj Bande globalnih razmjera, kojoj "The Rolling Stones" može, eventualno, biti predgrupa ako se urede i srede, krenuo je u konačnu eliminaciju i zadnjih kamenčića (čitaj šlauhića) smutnje da li su ono sa strane, povrh remena od hlaća, samo nabori majice pa je materijal deblji, ili se ipak radi o nekim neželjenim prirodnim popunama.
O istoj dilemi, ali s prednje strane hlača, no POVRH remena, da i ne govorimo.

Kao egzekutor, gore pomenutih, odabran je bicikl-eliminator suviška ... nabora, svako jutro od zapada naše globalne Metropole, do njenih istočnih predjela. Mali problemi nastaju kod organizacije špalira obožavatelja i -ica, makar se radi o rano-prijepodnevnim satima između 6:10 - 6:45, no vaš slavuj to stojički podnosi i odlučnošću u očima, snagom svojih bedara, vozeči svemirsku međunožnu jurilicu, čak i dijeli autograme, pazeći da se ne potkrade neka čudnovata potvrda izjave za javnost ili potvrda sudskog poziva.
Čin ulaska na cilj je popraćen, do sad, neviđenim dočekom te relaksirajućim radnjama pomno odabranih pripadnica ....

Cijeli spektakl, sa još većim brojem ljudi, se ponavlja u popodnevnim satima, kad je organizirana, ipak, posebna pratnja sa suncobranima i bešumnim ventilatorima, kako ten, poboljšan jutarnjim pilingom rose i usputnih grančica, ne bi bio uzurpiran besramnim sunčevim nastojanjima da ga ugrozi.

Sve ovo dovest će do delirija u jesenskom dijelu ovog ljeta Gospodnjeg, jer će i nedodirljivost samog Apolona, ne samo biti ugrožena, već i nadmašena, pa...........

Ja stvarno ne znam koji me jarac puknuo. :-))
Dobio sam iznenadnu inspiraciju činiti ovakvo činjenje ( u medicini se to zove "blato", a u narodu ...), a samo sam vam htio reći kako sam htio izbjeći pečenje u autu i da me vožnja biciklom oduševljava.

Možda je to utjecaj ... auspuha uz cestu. :-)) Ne znam, ali, kao što vidite, kratko traje i benigno je.

Bar za sad.

Nadam se.

Možda da je sjedalo mekše.

Možda je to.

Pozdravljeni, salud, vi meni bili i ...... evo ga počinje opet. :-)) Znači ima recidiva.

Završavam prije nego me opet ulovi. :-))))

- 10:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.06.2005., utorak

SalsaSlovenija

Nadam se da ste primijetili komentar naše Katje kako je osposobljen forum na njihovim stranicama.

Ja ću, za svaki slučaj, kopirati njezin i moj komentar:

Super! Samo da se dogaja ! Prvi CD bo za bend sigurno velik korak naprej. Hvala ti za tvoj prispevek na našem Forumu, totalno me navdušuje, če nam uspe povezava (na bilo kakšen način) salsoljubcev s vseh koncev in krajev.... In nekaj takega poskušamo tudi med Ljubljano in Mariborom, ko že vprašaš. V Mariboru je salsa scena majhna, obstajajo neki tečaji, nimajo pa rednih salsa večerov. Letos je lokal Trust uvedel latino/salsa partye enkrat mesečno, Cantante (moram jih poklicat) ima tudi občasno kak bend, zanimanje za to vrsto glasbe definitivno obstaja. Problem je samo v tem, da mariborske salsa šole med sabo ne sodelujejo, tako da zdaj mi preko Salsa Slovenije (med nami je nekaj Mariborčanov, ki živjo v Ljubljani) poskušamo povezovat vse mariborske salserose, sestavit neko e-mail listo, vzpostavit nek sistem obveščanja....ker to je osnova vsega. Mariborčani občasno pridejo v Ljubljano na salso, Ljubljančani v Maribor malo manj, ker se bolj malo dogaja, ampak neke povezave obstajajo. LP, Katja ( 27.06.2005. 12:03)

Mi ti se, Katja, jako volimo povezivati. :-)) I svesrdno to potpomažemo. :-) Dobro krećeš, a preporučio bih ti Bojana u "Cantante"-u. Čovjek je zagrijan do bola, spreman na suradnju i poduzetan. Naravno, i te klubove ma koliko oni bili mali. Sve što je malo, naraste ako se njeguje kako treba, zar ne? :-) (El Montero 27.06.2005. 13:48)

Zato, ljudi, kad uzmognete, na SalsaSlovenija, pa da vidimo kako nam kolege po plesu i glazbi funkcioniraju, što ih muči. Čini mi se iste stvari kao i nas, no ...

Hej, btw. Katja, što je sa glazbenom latino-scenom u Sloveniji?
Sramota me bilo, ali nekako nemam znanja i saznanja o Bandama kod vas. Znam da imate gostovanja Bandi van Slovenije, no kako Slovenci sviraju latino i da li sviraju?

- 12:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.06.2005., ponedjeljak

Državno u Salsi

Bilo je dobro, malo odmora, a puno jurnjave, ali raj. U subotu je bilo državno. Izvještaj je sljedeći. Organizacija loša, publike ni za korov (iako se imalo što vidjeti, a pri tome ne mislim na salsu) i sve je izgledalo nekako otužno i na brzinu sklepano. Samo natjecanje u salsi satandardno. Sedam parova, a od toga pet nas iz Zagreba.

Namjerno sam ovo, uz dopuštenje autora osvrta, stavio na Blog.

Sjećate se rasprava u frakcijama i priča tko s kim i koje više, a tko manje i ... ? Rekao sam vam tada kako znam stanje u HSDS-u i zašto je do njega došlo, te kako se bojim da bi se to moglo prenjeti na salsa-organizaciju.

Sad ste sami to vidjeli.
Do prije cca 6 godina HSDS je još nešto i organizirao, no nije bilo baš super i samo je trebalo doraditi, postaviti stvari na svoje mjesto. Toga se svesrdno prihvatio jedan čovjek, pokušao, no ... PUF ... frakcije, interesi, tvrdoglavost - sve samo ne dogovor.

U kraju mog porijekla se kaže "tavoriti". E pa HSDS tavori - tu i tamo koje natjecanje, pravi plesači su se snašli kojekako, umjesto da im Savez pomogne, i nitko više ni ne želi sudjelovati u radu.

Za čega? Za koga? Trošiti vrijeme, živce, novac ... na nadmudrivanje, a ne na rad u organizaciji natjecanja ili na rad sa podmladkom plesa.

Apeliram - ljeto je, skupite se još jednom prije nego što se raspete po obali i party-ima, napravite Kongres sa temom kako unaprijediti scenu.

Ako to napravite i držite se dogovora - počeli ste stvarati nešto - budućnost Salsa-scene.

Salud

- 09:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Posustajanje

Dobro jutro.

Dobio sam jednu opasku da sam posustao sa Blogom:

Malo si posustao s blogom. Imam osjećaj da to što nemaš odgovora ljudi te baš i ne stimulira. No, ljudi su bili na godišnjem pa nisu stigli na internet. Malo smo se odmarali jedni od drugih.

Je tako - malo jesam posustao, jer nema nekih događanja sa Bandom.
Ne bih želio da Blog Bande postane moj osobni Blog - hm, tko zna, možda otvorim i El Montero Blog, no .... vidjet ćemo.

Kao što u opasci piše, ljeto je, misli su okrenute ka koje čemu drugom - festival, zasluženi GO, zujanje kojegdje.
Banda će početi sa pripremama za jesen, no o tome sam već pisao. U biti, počela je.
Dok smo konzumirali Pollo de Rovische, izdogovarali smo se što i kako, no Caimán junior mayor još nije riješio svoje zavrzlame, blokirao je i mene. Spok, Papi i Teron su zapeti ko puške i čekaju, no moram ovog mulca riješiti - treba mu pomoć. Sve znam o komedijama, epitafima, epigramima, rodoljubnim, epskim pjesmama, o novelama, romanima, ... JAOOOO, a Giovani Hidalgo čeka i zove: ˝Montero, vamos tocar la conga. Tu puedes estudiar y tocar como yo!!˝.
Čekaj, Giovani, samo što nisam. Samo da mi hijo mayor okonča i tresti će se Prečko - a što im ja mogu.
No dotle, polako, i španjolski prestaje biti bauk. Ha, ma ... joj čekam jesen.

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.06.2005., srijeda

Moje na zadnja 3 posta

Rijetko se za jedan dan može reći da je poseban.

Za mene je ovaj bio poseban.

Caimánci su se skupili sa porodicama u, već pomenutom, Rovišću, na ribnjaku, tamo odakle je post o Pollo de Rovische.
Svemu je nedostajao El Gracioso, koji nije mogao zbog obaveza, i moja bolja polovica da bi zatvorila četverolist žena koje nas trpe takvi kakvi jesmo, koje nas vide kad nas vide i koje nas razumiju, jer radimo posao koji radimo. Demijan-Caimán je na moru i mamino srce je prevagnulo na tu stranu. Normalno.

Uz njega, nedostajala su i moja još 2 Daltona, da bi juniorska ekipa bila kompletna. Najmlađi Caimán junior, sa svih svojih 10 mjeseci bio je prekrasan i predobar na svom prvom izletu. Prvo stajanje, prvo sjedenje na travi samo u pelenama, hrpetina novih lica koje je podario širokim osmjehom obogaćenim sa svih svojih 6 zuba, bez plača.
Na putu kući, juniorska ekipa je pozaspala u rekordnom roku.

Na putu kući, vidjeli smo vatromet na koncertu Dugmeta.

Sve ono što sam doživio uz njihovu glazbu, svi oni koje sam upoznao uz njihovu glazbu, sve one koje sam volio uz njihovu glazbu - sve je to prozujalo u mojoj glavi i dokazali mi da sam imao vrlo bogat i sadržajan život.
Volim ga i poštujem, ali i ostavljam tamo gdje je - u prošlosti. Moja prošlost koja mi mami osmjeh na lice. Zato jer ne opterećuje moju budućnost - dapače, daje mi poticaj. Zato i moj komentar o Dugmetu - volim ih i nek ostanu tamo gdje mi znače sve.
Ipak nisam u cvijetu mladosti i temelji su mi bitni, a oni, kao i sve i svi oko njih, su dio tih temelja, na kojima gradim svoju budućnost. Vlastitu i onih koji su uz mene vezani.

Nadam se da razumijete i shvaćate što sam htio reći. Pun sam emocija, a pretočiti emocije u smislene rečenice koje će pročitati mnogi - nije jednostavno. Nije, no toliko sam toga podijelio sa vama na ovom Blogu, da mislim ... da me razumijete.

Nakon svega, gledao sam film o bitci na Neretvi - skidam kapu. Gledao sam ga kao netko tko ima svoj cilj, tko se ima za koga boriti - gledao sam ga kao borac.
Nije nužno ovakav film gledati na nacionalnoj osnovi, niti povijesnoj, niti umjetničkoj, niti ... činjenice postoje i to se doista zbilo. Na stranu glorificiranja - stvar je politike, a toga nema na ovom Blogu. Na stranu tehnika i umjetnički dojam - stvar je vremena kad se film snimao i režisera.
Fakte su tu, oni su to napravili u takim uslovima - do jarca, njihovi porivi nisu u sukobu sa ničim ljudskim, oni su prkosili ideji uništenja i uspjeli.

Mene impresionira granica ljudskih mogućnosti. Fraze kao ˝nadljudski napori˝, ˝povijesni˝ - toliko su izlizane i krivo upotrebljene da gube bilo kakav značaj.
Za mene, poruka ovog i sl. filmova je: sve se može- zavisno od toga koliko to želiš. Da li možeš? Saznati ćeš kad probaš.

Sve činjenice salsa-scene govore o tome da budućnost postoji, no trenutno se sastoji od 200-tinjak ljudi koji dolaze svagdje gdje se čuje (pušta ili svira) ova glazba.
O svima nama ovisi da li će to ostati tako, pa time dovesti u pitanje opravdanost bavljenja tom glazbom, ili će se nešto mijenjati.
O tome smo već pisali i raspravljali.
Sada samo mogu reći da niste još došli do granice koja će vas osvijestiti i poslati vam poruku živi ili umri.
Grubo sam ovo rekao? Smanjite patnje i napore iz filma za 70 % i probajte to izvesti. Bio sam u ratu. Vjerujte mi, i sa tih 30 % odustanite.
No, za uzvrat, napravite takvih 70 % (30 % zaboravite, kako ne bi bilo idealno) kako bi prevazišli sve, kažem SVE nesuglasice i okrenuli se zajedničkom kostruktivnom radu.

Caimán Verde nije Banda globalne popularnosti, čak ni nacionalne, pa ni regionalne, ... to daje težinu našem mišljenju.
Ono što daje težinu je misao i ideja.
Ostvarivo? Sve je, danas, ostvarivo ako se dovoljno želi - fakte o Neretvi potvrđuju to.

Salsa koncert u Rovišću? Tko je ovdje lud? Da li je itko lud? Ne.

Ne tako davno pisali smo o postojanju mogućnosti ostvarenja Centra salse za ovaj dio Evrope (pošto sam retro navudren - neću napisati Europe, dok god se ne dogovore, konačno, kako izgleda hrvatski pravopis). Pisali smo o potrebi buđenja zanimanja za salsu van Zagreba, pohvalili Rijeku i Sl. Brod, pisali o tome kako treba iskoristiti ono što nam je rođenjem dano - rođeni smo ovdje, nas ovom dijelu kugle Zemaljske.
Zašto svi susreti i kongresi i, nazovite ih kako hoćete, unatoč pravom značenju, trebaju biti u velikom gradovima i zatvorenim prostorima?

Tko je gledao ˝Družba Pere Kvržice˝? Smiješan film? Aha.
Poruka filma (znate kako se to objašnjava na satovima hrvatskog jezika)? Aha.
Primjenjivo za naš cilj? Aha.
Onda nije smiješan.

Mi bi ono što nitko nije - van Zagreba i van svih uobičajenih gabarita - vani, u Rovišću, na Mrežnici, u Delnicama, bilo gdje, gdje postoje ljudi koji nas, kao danas na ribnjaku, niti znaju niti fermaju (fermati - imati zanimanje za nešto), ali uz vašu podršku i sudjelovanje - BUM, TRAS, što je ovo?

Izvedivo? Je.
Kada? Kada sve na sceni sjedne na svoje mjesto.
Kada? Moguće je odmah, no ... i ne - zavisi koliko se želi omasoviti publika što plesna, što glazbena.
Dakle, ... pioniri? Možda.

Ovo je bilo moje mišljenje, moj konac današnjeg dana.

Ovo je ono što nosim u sebi.

Ovo je ono što svi Caimánci žele, ali ... ne znači da i vjeruju kako je to moguće. Jedino kao SF- priča.

Mi smo glazbenici i dajemo maksimum u onome što radimo.

Iznenadite nas.
Uz vas, želimo vidjeti 200 ili više novih lica, pa jo 200, pa još 200, ... napravite taj dio.

Vi to možete.

Znam to.

- 23:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Budućnost - salsa u prirodi

Nekome se sviđa?

Vaše ideje, komentari, prijedlozi

- 23:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Retro - film ˝Bitka na Neretvi˝

Netko gledao?

Vaši dojmovi, mišljenja.

- 23:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bijelo Dugme u Zagrebu

Kako je bilo na koncertu?

Vaši dojmovi, impresije, drugi linkovi.

- 23:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Forumi

Otvaram forume. Ovo je uvodni post za sljedeće postove gdje vas vabim na vaša mišljenja, izvješća, ideje - sve što vam padne na pamet.

Svima.

- 23:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.06.2005., utorak

Na žalost ...

..., koliko vidim, agonija organizacije se nastavlja.

Stvarno smo čudna zemlja i čudni ljudi. Od rata pa nadalje se busamo u poduzetništvo, velike poslove i što ti ja znam. Ovo što se desilo Ricardu moglo se desiti bilo kome. I nama se jednom desilo na istom mjestu.

Kad bi se ovako radilo negdje vani, nikad se više tamo ne bi ništa organiziralo - ne bi bilo za koga.
Qattusa je već o tome napisala komentar, a ima i post o kontra primjeru u Mariboru.

Šteta i na žalost, jer prostor je na super mjestu, dovoljno je velik za velika događanja, a ne prevelik da se izgubi bliskost i kontakt s publikom. Što je najgore, nema konkurenciju. I to se zna. I to zna. I to koristi.

Na žalost.

Ne znam - srce mi govori jedno, razum drugo.

Ali, opet sve to funkcionira? Svi su, kao, nezadovoljni nečim, no posao ide. Ja sam doživio par uvreda na tom mjestu i gadno sam se ugrizao za jezik da ne bi odvratio, jer jedan od odgovora bi bio kupljenje krpica i ˝hvala lijepa, ali meni ovo ne treba˝. Da sam sam, napravio bih upravo to.

No, nije sve tako i nisu svi takvi.

Zbog mnogih okolnosti, dole je bilo prekrasnih svirki, sklopila su se neka prijateljstva, poznanstva, stvorio se neki image - samo, to se desilo kad su neposredni akteri uzeli stvar u svoje ruke i dogovorili se.

Vidjet ćemo što će se dešavati na jesen.

- 08:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.06.2005., ponedjeljak

Dobro jutro

Kako ste mi? Zaposleni?

Vidim, brusimo se za Dugme. Neka, biti će onda to - ˝ono˝.

Kako je bilo na Ricardovom koncertu?

A u Rijeci?

Danas bi bilo OK da malo natipkate za sve kako je to prošlo.

Ja, na žalost, nisam mogao, a i drugi Caimánci su bili zauzeti.
Ono što sam uspio je, jučer navečer, otići na predstavu ˝Aida˝u ˝Komediju˝. Jedva me je moja bolja polovica natjerala, no opet se potvrdilo, barem u mom slučaju, da masu puta, zbog ljenosti, čovjek propušta prave stvari.
Tko god može, a sad se predstava seli na Jarun pa se ne može reći da je zagušljivo, neka ode pogledati ovu predstavu. Gledao sam je i kao običan gledalac, ali i kao netko tko je i na sceni.
Skidam kapu i vokalnim dionicama i glazbenicima.
Pogotovo mi je drago za Renatu Sabljak, Aidu, jer je pamtim još od Turbo limach show-a - tamo me ostavila PAF sa nastupom, nakon toga imala jedan spot sa pjesmom koja je presiromašna za njen vokal (koliko se sjećam), ali ovo od jučer ... to je ona. Kapa dole.
Kapa dole i Stipaničevu i svima ostalima.
Ono što me još oduševilo je zborno pjevanje plesača. Otpjevati onako, uz ples, u zatvorenom prostoru ... joj, joj.
Sjećam se jednog našeg nastupa u Dublinu kad je netko slavio rođendan - došla je torta sa nekakvom pirotehnikom na sebi i kad mi je, usred pjevanja, uletio onaj dim baruta u usta ... kao da mi je netko iglicama proparao po glasnicama.

Daklem, ono što očekujem od vas danas su izvještaji o riječkom događanju i koncertu Ricarda.

Hajmo, hajmo - možete vi to. Ako se palite na provokacije :-)), možete i ovo unatoč manjku vremena.

- 08:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.06.2005., petak

Nešto o čemu se pričalo na Blogu

Našao sam jedan zanimljivi osvrt na stranici

Bijelo dugme - osvrt na koncert

...Sve je to bilo OK, odradili su 2 sata + 1 sat vremena bis. Ali kažem opet, ja sam jutros dok sam uz kavu sredjivala dojmove osjetila neku tugu i blagi osjećaj razočarenja. Znam, reći ćeš opet da sam prekritična. Ali nakon sto sam veceras na TV-u cula Drazena Vrdoljaka kako govori slicno, vidjela sam da sam u pravu. To sve valjda ovisi o tome sto covjek ocekuje i sa kakvim pobudama je dosao na sam koncert. Ne znam, meni je falilo da vidim na njima da im je drago sto je stadion pun, da pokazu kako im je stalo do te glazbe koju su svirali, da se osjecaju super na bini pa da ta njihova pozitivna energija jos i vise zapali publiku. To je izostalo. Ne samo da je bilo malo interakcije izmedju njih i publike nego i medju njima medjusobno. Meni na koncertu nije zabavno ako se sam izvodjac ne zabavlja. Ali dobro, ako trebam svrstati koncert u kategoriju dobar ili los, onda je definitivno bio dobar. A nadam se da ce u Zagrebu i kasnije u Beogradu biti jos i bolje. Voljela bih otici na popravni, ali nemam love.

Ja sam ovaj dio izdvojio (vi pogledajte i ostalo što ima na toj stranici), jer smo o sličnoj temi pričali. Pogotovo kad sam vam pisao koji je gušt muzicirati kad imate ovakve frendove na stage-u.
˝Dugme˝ je institucija, legenda i sve to, no ni to ne pomaže ako sve ne klapa kako treba.

Pogotovo se ovaj dio odnosi na nas:

˝...Meni na koncertu nije zabavno ako se sam izvodjac ne zabavlja.˝

Bio legenda ili ne - ako ne misliš iskreno, ne penji se na stage, plesni podij. Ako to napraviš - varaš, a to nije pošteno.

Da se razumijemo, ˝Dugme˝je Bend uz koji sam odrastao, volim ga (više razdoblje sa Bebekom, no i kasnije ima nekih dobrih pjesama) i očekivao sam euforiju.
I razmišljao sam o odlasku na koncert, no ima jedan od Caimána pravo - ne idem na koncert jer ih previše poštujem.
Neka oni meni ostanu u sjećanju kakvi su nekad bili - takve ih volim.

To ne znači da ikoga odgovaram od koncerta - ni slučajno. Ovo su samo moje misli.

- 11:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Festival_01

Eto me. Dobro jutro svima.

Jučer je bila jedna mala pauza, jer je bio jedan ˝dan D˝za najstarijeg Caimánca-juniora.
Malo smo otkrili onaj puteni dio života, imamo još malo pa 16 godina, imamo zgodnu crnku kraj sebe - pa tko da još razmišlja i o školi.
A tako ne misle i oni koji drže taj imenik u ruci, pa se nagomilalo nekih čudnih brojčica u rubrikama ˝ocjene˝kao i tamo gdje piše ˝izostanci˝.
Jest da mu otac nikako ne spada u primjerne, nije spadao ni kad je bio u njegovim godinama, no malo sam ostao bez zraka. S jeden strane ne mogu mu prodavati teorije koje se i meni gade (kad će uživati u životu, ako ne sada), a opet ... nije mi ni svejedno da zvizne godinu.
OK, junior je shvatio da se može i jedno i drugo, došlo mu iz ... u glavu (kako i ne bi kad je voda došla do grla), jučer odvalio težak ispit. Ostaje još jedan, no ja vjerujem u njega.

Ne znam koliko od vas ima takve juniore, no ... uf.
S druge strane, gledam njega i vidim sebe u toj dobi. I smije mi se, a i plače. Pa budi pametan.
Još me takvih trojica čekaju (pod predpostavkom da je ovaj najstariji sad naučio životnu lekciju - škola i ljubav mogu skupa, ako znaš kako - ako ne znaš, ćaća zna).
Ne može mi biti dosadno u životu.

Rovinj i Festival?
Banda se jučer našla na kavici i izdogovarala podosta toga. Između ostalog i za Festival.
Možemo nastupiti, ali bez Caciquea.
Imati ćemo zamjenu, kao i uvijek, dobru.
Preostaje da se sa Mamberosima dogovorimo da li im to odgovara, kao i druge detalje i, ako se sve to dogovori, eto nas u Rovinju. Caciqueu sam poslao Vladijev broj mobitela i ja vjerujem da će se sve znati do ponedjeljka-utorka.

Nema nikakvih osvrta o riječkom prvom salsa partiyu u vidu sličica?
Ni o ˝Salsa pa' ti˝ radionici? Hm, hm.
Valjda treba još malo pričekati.

Salud, mi gente.

- 07:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.06.2005., srijeda

Festival

Dobili smo mail kao pozivnicu:

Dragi naši Caimanci, Bando jedna :)) !

Zapala me slatka dužnost i neopisiva čast :)) da vam prenesem želju Los Mamberosa da nam svojim zvucima dočekate vesele domaće i bjelosvjetske saslerose na welcome partyju našeg Festivala, u četvrtak, 25.08.

Mislimo mi na vas cijelo vrijeme dok vrijedno radimo, ali kao što sam jednom napisala na vašem blogu, ne izlijećemo se s pustim željama i poluinformacijama dok nismo sve dobro pripremili. Sad ste nam i vi došli na red. Postali ste duša salsa scene i bez vas Festival ne bi bio potpun, pa se veselimo vašoj svirci na welcome partyju, a nadamo se da ćete i ostale dane biti s nama.
Zato vas pozivamo na sastanak da dogovorimo detalje i čujemo vaše mišljenje o našoj ideji. O terminu bi se mogli dogovoriti telefonom.

Lijep pozdrav
od Los Mamberosa

Što reći nakon takvih riječi?
Dugo se radilo i vjerovalo da će se to jednom dogoditi. Ponekad ni sami nismo bili svjesni vrijedi li, u opće truda, sva ta zezancija i pokušaj da se nešto napravi.
Cacique je prvi nanjušio da taj trud ima smisla i počeo raditi s nama, a vi ste kao fini šlag na toj dugo slaganoj torti i njegova potvrda.

Sad mi pravite, malo, probleme sa planiranjem godišnjeg odmora, no to su slatke brige i riješiti ćemo ih nekako.

Naravno da ćemo sjesti i dogovoriti sve do u detalje. Ovaj ili sljedeći tjedan - ovisi o obavezama drugih u Bandi.

Bude li se i na jesen, pa tako i sljedeće i one tamo godine, radilo ovako zdušno, Lijepa naša bi mogla postati regionalni SalsaCentar i glede plesa i glede glazbe.

Je, Vladi, sjećam se ja tvojih komentara i kako osjećaš pozitivu u zraku, no kao što si ti ˝napet˝ zbog Festivala, tako i ja, kao papiga, ponavljam: pozitiva jest u zraku, no još treba podosta raditi i na samoj struci (to vi bolje znate od mene), ali i na organizaciji same scene (eeeee, tu sam već doma i piknuo sam vas već - imam namjeru i dalje).

Zagreb je sposoban biti centar Salsa događanja (što geografski, što po ljudima), no mora stvoriti dobru organizaciju. Gdje god da ste se sreli sa dobrom organizacijom, ostali ste PAF i poželjeli doći opet.

Kad prođe Festival, kad sve to malo stiša, porazmislite o tome, pronjuškajte malo, nekim kanalima, od Maribora do Pešte, možda i dalje, što ima, a još više čega nema. Uz to, potaknuti Karlovac, Split Dubrovnik, Pulu, Vinkovce, Osijek, Varaždin, .... da rastu.

Banda će vam uvijek pomoći koliko god može.

A početak svega obećava.

- 01:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.06.2005., ponedjeljak

Žurba - opuštenost

Gadna stvar, no nije samo u pojedincu.

Naime, Vladi me je ponukao na razmišljanje.
Fakat nije na pojedincu. Može se biti organiziran, pripremljen na sva iznenađenja, no ako okolina nije, barem dijelom, ili takva ili opuštena (obično za njih kažu ˝ni brige ni pameti˝, a i nije baš tako), vraćaš se u vrzino kolo panike i žurbe.

Znalo se to nama dešavati u početku, pogotovo dok nismo barem donekle sredili opremu – nešto vrisne, obično kabl od instrumenta, ne može se početi, a publika čeka. Ili ona nenadana pištanja zbog feedback-a tijekom koncerta, vrisnuo monitor pa sviraš napamet. Na sve se treba biti spreman. Koliko je samo puta Papiju pukla žica za vrijeme svirke, no snašao se da ni mi nismo imali pojima.

OK, između izvedbe i organizacije ima debele razlike: izvodiš nešto uvijek sa istim ljudima, a organiziraš, u pravilu, uvijek sa različitim.
No, i u organizaciji postoje neki zakoni i klišeji koje se treba poštovati i time svesti neugodna iznenađenja na minimum.
Timski radimo i jedni i drugi, pa time vrijedi isto – međusobno se treba poznavati i svatko treba preuzeti onaj dio posla koji najbolje zna raditi. Osim toga, zadaju se i rokovi koji su izvedivi i kašnjenja su isto na minimumu.

Nisam rekao ništa novog, svi to itekako dobro znate, no nevjerojatno je kako se to lako zaboravlja i samo nek je jedna karika u tom lancu slaba – ode sve u šaš.
Nasuprot tome, dobra ekipa ti daje sigurnost koja tvoj posao čini još boljim, svi su zbog toga opušteni, šire dobre vibracije i eto veselja.
Ovakva druženja, kao rovišćansko, nas čisti od onog svakodnevnog smeća, koje nema veze sa poslom koji volimo, a kamo li sa osobama koje volimo.

Naravno, o karakteru svakog od nas, opet, ovisi i komunikacija (eto nje opet – fakat je bitan faktor) u ekipi.
Mi smo, u Bandi, svi tu negdje i zato ne moramo glumiti sklad kad smo na stage-u, a odmah nakon njega svatko na svoju stranu. Zekamo se na stage-u i nakon njega jednako. OK, prošlo je vrijeme, kupili smo škole, preboljeli neke sitne bolesti, no ipak.
Fućkaš znanje ako nemaš talenta i obratno – kad je to ˝red šunke – red slanine˝, gdje ti je kraj.

Zato Vladi, ako imaš takvu ekipu (a vjerujem da imaš), opusti se, prepusti se – ni perfektno nije uvijek i najbolje. Bude presterilno i izgubi ljudskost.
Hajde pogledajte svoje komentare o nastupu SonCubaSon – sami ste to rekli.

- 22:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.06.2005., nedjelja

Pollo de Rovische

Jest da nas glazba i ples spaja i, manje više, pričamo i raspravljamo o tome, no zašto na Blogu ne bi bilo i o nečem drugom. A ima veze sa glazbom i plesom. Vidjet ćete na kraju posta.

Ljubav je, možda, preosobna tema i ne znam koliko bi sudjelovali u raspravama (makar, dotakli smo se toga kod pitanja bolerosa, zar ne?)? Možda i bi. Vidjet ćemo.

Trećina Bande je provela vikend na ribnjaku u Rovišću.
To nije kod Pambukovice, a prije Čučugovaca, nego je to mjesto prije Bjelovara – Spokovo carstvo.
Mi se odavno spremamo na jedno druženje na tako nekom mjestu, i to sa familijama. Gdje god i kod koga god da se nađemo, za domaćina to znači hrpa posla prije i hrpa posla nakon – znate kako se kaže ˝....š život kad je robija˝. To bi se moglo primijeniti i za takav party.
No, našli smo oazu gdje se vrijeme računa po položaju sunca, klorofila po svuda oko nas, sve blagodati jezera također (bube, komarci, vretenca, konjske smrti, vodeni pauci, kopnice – pomoć u nabrajanju imao od Caimána juniora u 6. razredu-Tonińo). Konačno smo dokazali da rode ne nose djecu. Ili je gđa Roda, koja je sletjela kraj jezera, bila u štrajku – nismo provjerili.
Može se, ako je ruka spretna, nešto korisno ponijeti i kući – šaran, amur, smuđ, štuka. Mi nismo imali te sreće unatoč Spoku, kao iskusnom ribiču, i Zlatku, našem fanu iz Bjelovara (navodno, još priznatiji majstor u široj regiji – hm?) :-)), ali su neki drugi stričeki (bez teta - one doma spremaju pac za ribu) počupali nekoliko krasnih primjeraka.

Dakle, kako bi bili sigurni da je to mjesto baš to što nam treba, pokupio sam svoju mlađariju komada 3 (najmlađi je na moru do jeseni i uzrokuje opadanje kose kod dide i srčane aritmije kod bake – sav je na mamu) i pravac ribnjak.

Ljudi – to je to. Jednom, kad se skupimo svi, tamo će biti urnebes.

E sad, ovo je sve bio uvod. Sad dolazi ono najbolje.

Predpostavka je bila (pokazala se opravdanom) da se ništa neće uloviti, osim kedera i polutana (mali somići dosadni, proždrljivi i brzi ko vrag), poneke crvenperke i sl. primjeraka.
Zato se pripremio roštilj. E to je vrhunac. Tekuće potrebe su se prilagodile (pivo, skovi - ima tamo i djece, vino) i to smo donjeli, no Spok i Zlatko su pripremili nešto što mora na naš Blog.

Evo recepta, mi gente.

Piletina sa rovišćanskog ribnjaka
Pollo de Rovische
(ne tjerajte me na doslovan prijevod)

Pac za meso, koji je poslije i umak, se sastoji od: sol, biber, chili, slatka paprika, curry, mažuran, ružmarin, bosiljak, kadulja, celer, peršin, vegeta ( može i bez nje, no tko voli...), luk, češnjak, estragon umak, vegetko (e, to već ne znam kako izgleda), ulje.
Količine su sve sistemom ˝malo toga, pa malo toga, ali ničeg previše˝ i prilagođeno količini mesa.
Piletina (ono, boce i zaboce, bijelo meso, krilca i sl.) se raskomada i stavi u pac 1 dan prije pečenja (onaj tko ne voli bijelo meso, sad će ga zavoljeti, jer nema ni traga suhoći, kakvo bijelo meso inače je – u ovom slučaju je meko i sočno za podivljati).
Šampinjoni (jedan dio), bez zemlje – dakle oprani, se nasjeckaju, ali onako, deblje, a drugom dijelu se skinu samo peteljke.
Krumpir mora biti mlad ili sitnije nasjeckan – za nabosti na vilicu.
Klobuci šampinjona, gore pomenuti, se pune sitno sjeckanim špekom i to onim, kako bi Balašević rekao, ˝red slanine, red šunke˝. Panceta može zamijeniti, no špek je bolji za ovo.

E sad.
Vatre moraju biti lagane, a za još bolju aromu, tu i tamo ubaciti suhu šišarku. Rekoh, vatre. Dakle, rade se dvije vatre.
Na jednoj vatri se peče piletina + ako ima neki šiš ili obićan ćevap ili neko meso.
Na drugu vatru se stavlja posuda u kojoj je krompir sa sjeckanim šampinjonima i pac od mesa, izmješano i pokriveno Al-folijom – ni za Boga ne otvarati foliju dok se krompir peče. To je grijeh.
Dok se to peče, pripremiti klobuke od šampinjona i malo ih nauljiti izvana.
Kad je meso pečeno – na red dolaze klobuci na toj slabijoj vatri.
Sve se to popuni još sa mladim lukom, paradajzom i sl. salatama.

Ljudi, jedna preporuka.
Sve to treba klopati jako polako, jer je jako i zasitno. Napravite li grešku i svim srcem navalite, trebat će vam vremena da bi došli k sebi i to podosta. Probali mi u Mariboru. :-))

Ono, što su Spok i Zlatko najavili, je lonac na njigov način. Da li je to sa ribom ili što drugo, vidjet ćemo, ali je klopa iz kazana na tronožcu i vatri.
Pao je prijedlog da se podignu šatori pa da se taj lonac zvizne noćom.

Što je zajedničko ovome i glazbi i plesu?
Strast za životom. Ljudi smo, volimo užitke, no ne vrijeđamo nikoga, poštujemo prirodu i ono što nam ona daje.
Ovakve priče sam slušao i od Caciquea i od Carlosa – oni su meni jedini mjerodavni za opis života na Cubi.
Ono što sam ih ja, na sve to, pitao je odraz života modernog čovjeka – a tko, onda, radi i zarađuje za goli život?
Stoji to moje pitanje, no ovo mi govori koliko je malo dobre volje potrebno da bi se vratili, barem ponekad, tamo odakle smo došli – prirodi i životu s njom. Odatle strast, pokret, glazba – rumba i son.

Nikad duži post, no ...

- 14:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.06.2005., petak

Pa tu ste! :-))

A ja sam se već zabrinuo.

Zezam se, ljudi.
Samo, mogu vam reći, pomalo sad razumijem koja je frka u poslu novinara. Budi svaki dan aktualan, svjež, zanimljiv .... i je i nije frka.
Volim ovo, a i Teron mi ne može niša. Daleko mu od gudala. :-))

Ovaj Blog mi je postao pod normalno i osjećam se dužnim kad nisam napisao nešto novo. Hajde, subota - nedjelja još nekako, ali "normalnim danima" ... uvukli ste mi se pod kožu, a i u Bandi komentiramo malo, pak, mi vas. Mislite da ste oslobođeni toga? Ha, nacrtajte si.

Ma, i ovo spada u onaj post o kraju jednog perioda. Kad počne "frka" neću niti stići o svemu vas, na neki način, obavijestiti. Barem se nadamo da će biti tako.

Gracioso mi je ostao dužan biografiju - vidio sam danas i njega i ostale Ricardove prijatelje. Odoše u Pulu na koncert. Biti će ziher dobro.
Valjda naši Riječani znaju za svirku, pa da malo ponove sve ono što su na svom prvom party-u naučili. Bilo bi lijepo i da o tome obavijeste SalsaCroatia, pošalju neke fotke, a nama ispričaju kako je bilo na koncertu.

Vikend je pred nama - Banda će malo svatko nekuda (porodicom ili poslom), a vi, kao da smo u Boogaloo-u, čagom istresite sve negativno što se skupilo tijekom tjedna.

Salud - hasta lunes.

- 13:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Hej, salserosi

Pa gdje ste?

Nisam navikao da nikoga ništa ne zagolica u tekstu. Ma, znam, znam: puno posla na poslu, sa festivalom, kad bi dan trajao 48 sati ... sve mi je poznato. I nama je tako često.

Ima dana.

- 08:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.06.2005., četvrtak

Fotke iz Maribora ...

... na linku Cantante_2005 - Caimán Verde

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zašto tužan?

Dobio sam par mailova kako tužno zvučim kao da je kraj sezone.

Nije kraj sezone, no kraj je jednog razdoblja - početnog razdoblja Bande i stvarno nema razloga biti tužan … za Boga miloga, pa Banda je napravila ono o čemu smo samo maštali.

Hajdemo po redu.

1./ Stvorili smo vas, svoju publiku
2./ Stvorili smo vlastiti image muziciranja koji nadopunjuje glazbenu scenu koju su činili Cubismo i Ricardo i prijatelji
3./ Ime, koje je neobično, dobilo je svoje mjesto, počinje se pamtiti i sve je manje kamen spoticanja
4./ Uspjeli smo napraviti CD, a to znači: snimiti materijal, pripremiti ga za štampanje, napraviti fotke i za sve to naći izdavačku kuću
5./ Imali smo podosta nastupa u Zagrebu, 3 gostovanja u Osijeku, po 1 u Opatiji, Varaždinu, Bjelovaru, Mariboru
6./ Imali prvi samostalni koncert u Karlovcu
7./ Otvorili Blog i komunikaciju sa publikom i doživjeli u 7 dana (pratim posjećenost od 1.6.) cca 800 posjeta (po nekoj statistici, koja se vodi na www.blog.hr, od cca 29500, Blog je na 820. mjestu po postovima i komentarima na postove u mjesec i desetak dana).

Zašto bih bio tužan? Zadovoljan sam. Svi smo zadovoljni.

Još više sam zadovoljan kad to sve, ovako, stavim na jednu hrpu i pogledam - možda nije impresivno, ali nije ni zanemarivo i beznačajno. Pogotovo kad se zna da, uz naš umjetnički život, živimo i onaj svakodnevni, preživljavajući.

Sve to unazad godinu i nešto sitno dana.

Slažem se da ljeto nije počelo i ima još vremena za nastupe do odlaska na more, no, kako sam gore napisao, ovaj osjećaj kraja jednog razdoblja i početak drugog ne može se vezati uz kalendar. To je jednostavno osjećaj za feeling :-)) koji te zvizne i kojeg se ne može fulati.
Siguran sam da su takav osjećaj prelaska u jedan drugi svijet imali i drugi bendovi ili glazbenici. Ma, u stvari, bilo tko, tko je postao znan ljudima, koji ne spadaju u njegovu bližu i daljnju rodbinu i prijatelje.
Siguran sam da je tako, no oni o tome govore kasnije, kad ih se pita u nekom od intervjua.

Ja sam to osjetio, kako rekoh, sa zadnjim tonom na ˝Cest...˝-u.
Da li su i ostali u Bandi osjetili to, ne znam – vjerujem da je Cacique to doživio prije 10 godina sa Cubismom, npr.
Možda je jedina razlika što sam to htio podijeliti sa vama. Da li se to inače radi ili ne, who cares, no ja volim ovu bliskost i komunikaciju sa vama.

- 08:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.06.2005., srijeda

˝Cest is d'best˝ - ipak

Još u nekim prijašnjim postovima sam pisao kako ima neka Fortuna kojoj smo simpatični.
Eto, bilo je svirke, jer je kiša stala. Bilo je i ljudi. Ne samo plesača, vas znanih iz Klubova, naših vjernih druga, nego slučajnih prolaznika. Sve više i više, unatoć hladnoći.

Na koncu je mali trgić bio pun. To je bila ideja i želja – predstaviti se i vidjeti kako drugi, kojima salsa i nije toliko u krvi, reagiraju. Ja sam zadovoljan. Svi smo zadovoljni. Naročito organizatori - ˝Kraljevi ulice˝

Salserosi, i to samo najvjerniji, bili su ponovo s nama i upotpunili, pokazali, a možda i animirali nove zaljubljenike u salsu. Zvuči li ovo prestereotipno?
Može i ovako.
Uz svirku, imalo se što i vidjeti – ako ne zbog plesa, makar muški dio, doći će na neki od tečaja zbog ovakvih komada, :-)), stupiti u kontakt s njima se može preko glazbe, a glazba se dešava negdje na party-ima. Krug je zatvoren.

Krug je zatvoren i za Caimán Verde – zatvorili smo jedan ciklus sazrijevanja Bande. Postavljaju se novi ciljevi.
Ovaj nastup sam doživio kao kraj jednog odrastanja (ne učenja – učenje je konstantno), kao pripremnu fazu onoga što nas tek očekuje. Novi početak iste Bande, ali više ne ˝no name˝, više organiziranosti, bolja tehnika sviranja i koješta drugo.

Da me se ne bi krivo shvatilo, ˝Kraljevi ulice˝ su moji veliki prijatelji i naš nastup je bio za njih i za Grad u kojem živimo. Forma nastupa je bila koncertna, makar ni mjesto ni uslovi nisu bili takvi. No, tako nije bilo samo sa nama – bilo je svima koji su nastupili danas na ovom Festivalu. I svi su dali svoje najbolje. Svi smo imali sreće dati makar to u ovako kišan i hladan dan.

Mi sada idemo dalje – apsolvirali smo bitne karakteristike koje čine Bandu, došli do saznanja kamo idemo (da je to puno dalje nego što je i bio neki prvotni plan – više je to zvučalo kao nada), svjesni da to stvarno i možemo učiniti. Ono što se neće mijenjati je pristup vama, glazbi i davanje maksimuma na stage-u – dakle, duh Bande i njene pozitivne vibracije.
Što se promijenilo, otkriti ćete sami kad za to dođe vrijeme.

Da li ćemo još negdje i kada nastupiti do one prave, ljetne pauze, ne znamo. Znate da ne ovisi o nama. Možda to i nije tako loše – vi ćete se malo odmoriti od nas, mi ćemo puniti baterije, raditi na novim pjesmama i idejama o kojima, u Bandi, razgovaramo. Ako to želimo napraviti onako kako spada, treba nam vremena, a do jeseni ga imamo.

Bože, sad sam tek osjetio neku neželjenu vibru u ovome što pišem – smrad rastanka do, ne znam, tamo ...jeseni.
Ma ne, sigurno će biti još koji nastup, no htio sam sa vama podijeliti trenutak koji sam osjetio sa zadnjim tonom današnje svirke i ponos što smo došli do ovdje gdje smo sada, što smo doživjeli i osjetili vaše zadovoljstvo time što i kako radimo.
Postigli smo to radom jednih, a nadasve znanjem drugih. Raste salsa pokret, rastemo mi – pa kud ljepše.
Javili su se Slovenci, javili su se Riječani, javiti će se i Slavonski Brod, možda se probudi još koji grad – recimo Karlovac (btw, možda bi tamo trebalo organizirati nešto, osnovati Klub pa da se vidi kako ljudi reagiraju). Ista stvar je i sa Mariborom, Katja (ako čitaš ove retke).
Sjećate se posta o tome – sastati se, porazgovarati .... to je bio post o Salsa-kongresu, zar ne?

E to ćemo i mi u Bandi (tako smo i došli do ovdje) – sastati se na čavrljanju, vidjeti što smo postigli, baciti što ne valja, a dogovoriti što i kako dalje.

Blog je i dalje vaš, kao što smo i mi vaši.

- 02:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.06.2005., utorak

˝Cest ... ˝

... baš nema sreće. Ovo kao da se nebo sastavilo sa zemljom.
Sada je 14:21, ja još uvijek ne zovem organizatore, no čini mi se da je prognoza tmurna. Tužan sam.

- 14:20 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Eto, dogodilo se

Istina je da se sa SalsaSlovenijom družimo već jedno duže vrijeme, što mailom, što njihovim dolascima još u Dublin-pub, no veseli me Katjino pojavljivanje na Blogu i njezin komentar. Dakle,

dobro došla, SalsaSlovenija, na naš Blog i priključite se maksimalno.

Imam osjećaj da bi se sve teme, razglabane na ovom Blogu, interesirale naše prijatelje u Deželi.
Iskreno? Čini mi se da su problemi vrlo slični, ako se to može shvatiti kao utjeha. Katja, ne pitaj me odakle mi ta informacija - hej, pa ja sam sluhista, uši mi, doduše, nisu male, ali su se privikle čuti detalje.:-) I samo ti piši na slovenskom, razumjet ćemo. Doduše, od uporna si pročitala naporna, no sve je to stvar vježbe.

E baš me veseli širenje komunikacije preko grane. Sve će ostalo doći samo po sebi, bude li se komuniciralo. Masu puta smo i na probama ustanovili da, ponekad, međusobni razgovor ima više koristi od bjesomučnog ponavljanja neke sekvence. Izgleda da je to bolest današnjice. I ono što se kontaktira, čini se to u najosnovnijim crtama, jer se uvijek nekud žuri jer vrijeme curiiiiiiiiii. :-))

Tu i tamo zalomi mi se da pogledam TV i naletio sam jednom na Sanjn talk-show, gdje je gost bio, između ostalih, Zijah Sokolović. Ne znam temu, no pričalo se o kavi, kahvi, kafi, i njezinom statusu. Ono što mi se svidjelo, a što je istina, da se kultura i ˝ritual˝ pijenja kave totalno izokrenuo. Naime, poziv na kavu je značio poziv na druženje, razgovor.
Ono što njegujemo u Bandi je baš to - ako je ikako moguće, doći ćemo ili dogovoriti tonsku podosta prije nastupa, kako bi na miru mogli sjesti i ispričati jedan drugom ono za što se, radnim danom, jednostavno nema vremena. Dakle, mali tračak onog, što je Zijah pričao, probamo sačuvati.
Naravno da svemu tome doprinosi i to što svi radimo dva i više poslova, sviramo u više Bandi - rijetki su koji rade i žive od onog što vole.

No, nećemo kukati - toga ima i previše.

Vidimo se danas na ˝Cest ...˝-u. Izgleda da će vrijeme biti OK.

- 07:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.06.2005., nedjelja

Maribor - ˝Cantante˝

Vlasnici klubova... često ja pomišljam... e da nam je neki Che... i ne samo vezano uz vlast i državu kao kaotični raštimani kombajn na vrhu litice nego i u ostalim vidovima svakodnevice... A vlasnici klubova bi mogli i nešto actually RADITI u životu, pa bi im i "manje isplative" stvari bile ok... Puna nam je država džabalebaroša koji žele zgrnuti paru na brzinu... (QattusaSewda 02.06.2005. 13:42)

Qattusa bi mogla biti naša proročica. Jedino nije Che, ali je Bojan.

Dakle, naišli smo na nekoga tko ne gleda samo novce i sa koliko će se, u konačnici, nula pisati zarada. Naišli smo na entuzijastu koji u svom gradu želi nešto promijeniti, donijeti nešto novo, drugačije i svjestan je da je to dug i trnovit put. Koliko smo shvatili, ima kod njega i uspona i padova, no ne odustaje. Držimo mu palčeve.

˝Café Cantante˝ je sve, samo ne neki običan café. Kako Bojan, njegov vlasnik, kaže - osim CD-a sa vrijednom latino-glazbom, druge CD-e njegov player jednostavno ne čita.
Osim toga, ambijent je totalno u stilu te glazbe, pića također, odlična hrana, i ono, što svemu tome daje poseban ukaras – osoblje.
Na svirci u Hotelu Waldinger, u Osijeku, pohvalili smo osoblje koje je bilo na nivou za ambijent hotela i događaj - Nove godine. To su školovani i odabrani ljudi za to radno mjesto.
Za ove momke i djevojke, za koje ne znam da li su školovani, mogu jedino tvrditi da su odabrani i kao da su školovani baš za ovaj lokal. Na istom nivou profesionalnosti, a u skladu sa mjestom i ambijentom gdje rade. Skidamo kapu.
Treba pohvaliti i tonca, koji je napravio stvarno sve da bi Banda zvučala najbolje što može - što se tiče tehnike, naravno.
Kako sada, kad naiđete na tako nešto, ne dati svoj maksimum i prevazići sve teškoće koje se mogu desiti – malo smo pretjerali sa klopom, koju jednostavno ne možete prestati jesti, i na sve smo načine probali zatomiti želju za sklapanjem okica koji takva hrana redovito stvara. Osim toga, vrijeme nam nije bilo naklonjeno i kiša je non-stop bila na ˝bi-nebi˝ režimu. Mjesto svirke je na otvorenom i momci iz ˝Cantante˝-a su preventivno stavili zaštitu, no sigurno je takvo vrijeme djelovalo na publiku da li da izlazi van ili ne.

Ali ... ali ... na kraju je, unatoč kiši, bilo sve puno.
Bio je koncert. Nije bilo tako planirano, no bio je koncert. Uživali smo svirati za tako upornu publiku. Tko je našao mjesta, zaplesao je bez obzira na znanje i godine. Na kraju, za bis, odsvirali smo ˝Chan-chan˝ u najtišoj verziji do sada, ali, kako bi se reklo, ˝con cojones˝. Samo najosnovniji instrumenti i vokali složeni na licu mjesta, na stage-u. To je naša jaka strana na koju smo jako ponosni i to moram ovako javno reći.

Na kraju, party do bola u, kako bi Bojan rekao, suhljem dijelu ˝Cantante˝-a. Jedva smo se natjerali doma.

Eto, tako je bilo u Deželi.

Šteta što nije bilo više salserosa iz Slovenije. Tada bi publika vidjela i onu čar koju ova glazba daje u kombinaciji sa plesačima. Možda sljedeći puta.

Bilo bi super i da jedan ˝Bojan˝ postoji u Zagrebu – mislim da bi salsa-scena buknula nekontrolirano. Mi smo impresionirani kako se jednostavno, na malo prostora, no sa voljom i ljubavlju, sve može napraviti.

Hvala Bojanu, hvala cijelom osoblju u oba ˝Cantante˝-a na predivnoj večeri. Nadam se da ćemo se vidjeti opet.

- 16:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.06.2005., četvrtak

Ako ništa drugo...

... od ovako burne rasprave dobili smo nešto - trenutno stanje.

Meni nije bila svrha ovako nešto isprovocirati, no sad znam što znam - treba vas pustiti da radite kako sami znate i umijete, a nadasve da sami rješavate svoje dileme i nesuglasice i svaka pomoć izvana je, u najmanju ruku, nedjelotvorna. Mladi ste, pametni, puni entuzijazma, kojeg manifestirate na razne načine, volite ovu glazbu i ples. Jedino ste neiskusni, no to dolazi vremenom.

Ako ćemo pravo, nije niti na meni bilo da pokrećem ove teme, no vrag mi nije dao mira, morao sam pitati. Mi ćemo, naravno, kao i do sada, dati svu svoju energiju na svirkama, baviti se glazbom na način da naše nastupe obogatimo, a vi ćete se snaći.

Ne kaže se uzalud - u svakom zlu neko dobro. Nije ovo bilo zlo, no progovorili ste javno (crna_bailadora, mora se tako), možda i jedno drugo povrijedili (malčice), ali, vjerojatno, i sad razmišljate o tome. Roditi će se nešto. Ima, ima nade. Nakon svakog požara šuma se obnavlja - to se zna. Držite se.
Osim toga, moram priznati, čitanost Bloga je drastično porasla. FAAALLLAAAA

Kao što rekoh, i mi imamo ljeto pred nama i kemijamo nešto. Son Cuba Son su nam malo, ni ne znajući, pomogli u nekim našim dilemama i to opet pomoću vas - vi ste lakmus papir (sjećate ga se sa kemije) glazbenika.
Osim toga, biti će i promocija našeg prvijenca, naše promocije po raznim medijima i za to treba biti spreman. Ja sam se nekako naučio da iskustvo ne znači, ujedno, i uspjeh u nekom novom projektu ili, recimo, novom radnom mjestu. Pomoć da, ali ne i garancija. Svi smo mi sa stažom (kako tko sa kako kojim) na bini, no medijskih iskustava nam malo nedostaje. Zato je Karlovac bio naša mala izgubljena nevinost u vidu koncerta, a imamo mi još nevinosti i idemo redom na ... skidanja. :-)) Biti će veselo.

Sad bi, pomalo, bilo i vrijeme iskoristiti vašu pomoć u vidu onih adresa i telefona za zastave pa da i to osvane tamo, u jesenskoj shemi.

Od svirki je stanje takvo kakvo piše u boxu sa nastupima - nema novih dogovora. Kažem ovo samo zato da znate kako pazim na svježinu informacija.

Ove subote odosmo u Deželu preispitati, malo, stanje ... svake vrste. Jesu li žestoki kao vi, zgodni kao vi i ... te teme. :-) Davno je bilo kad smo ih vidjeli zadnji put. Netko reče kako treba samo dobra volja i čiste gaće - samo da se ne vratimo sa gaćama na štapu.

Zezam se. Neće oni nas, no mogli bi Papija oženiti tamo. Što bi mu falilo - prvi bi od nas u EU. :-)

JESTE SE SMIRILI?? :-))

- 11:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.06.2005., srijeda

Uf, uf, kao da sam dirnuo u osinje gnijezdo

Žao mi je tolike žući.

Mi smo vam samo željeli pomoći, a, koliko vidim, svatko od vas ima svoju priču i viđenje. Nije problem u tome što ste različiti, nego ... tvrdoglavi u NEnamjeri napraviti ovo:

OK, što je bilo - bilo je. Pokrenulo se, no ovako ne ide dalje ako se misli nešto smisleno napraviti. Pružiti ruke jedni drugima (ako ima sukobljenih), ali BEZ FIGA iza leđa i dogovoriti model rada. (iz mog komentara - opp aut.)

Idealno je vrijeme - party-i su dogovoreni, Festival se radi, organizacije su sad takve kakve jesu - dobro. U jesen počinje nova sezona.

Kaže Vladi: "...ali blog nije za izbacivanje prljavog veša..niti mi se da zamarati sa njim...", a onda opet: "...anyway..ideja zajedništva je lijepa stvar.." Takvi ste svi. Pardon ako se netko uvrijedio, no razmislite i vidjet ćete da je tako.

Kontradikcija. Ne kažem - toga ima svuda i u svim sferama. I, kao promatrači, vrtimo glavom i postavljamo pitanje "zašto?", no kad smo jedna od strana ...

Hej da ne ispadnem sad neki ... sudac ... ne znam ... bilo što takvoga.
Pomoći smo htjeli, no ne i biti upleteni. Mi smo glazbenici koji poštujemo svoj i tuđi rad, a nadasve nam je lijepo vidjeti vas u velikom broju na svirkama. To znate. Ovako vas je manje.

Možda bi bilo bolje raspravljati sa vama o ljubavi, vinu i sličnim stvarima oko kojih neće biti ovakve polemike, gdje bi se netko osjetio prozvan i povrijeđen, a mi smo, ponavljam, samo glazbenici, malo stariji i, pardon, podosta iskusniji.

- 12:54 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>