Gadna stvar, no nije samo u pojedincu.
Naime, Vladi me je ponukao na razmišljanje.
Fakat nije na pojedincu. Može se biti organiziran, pripremljen na sva iznenađenja, no ako okolina nije, barem dijelom, ili takva ili opuštena (obično za njih kažu ˝ni brige ni pameti˝, a i nije baš tako), vraćaš se u vrzino kolo panike i žurbe.
Znalo se to nama dešavati u početku, pogotovo dok nismo barem donekle sredili opremu – nešto vrisne, obično kabl od instrumenta, ne može se početi, a publika čeka. Ili ona nenadana pištanja zbog feedback-a tijekom koncerta, vrisnuo monitor pa sviraš napamet. Na sve se treba biti spreman. Koliko je samo puta Papiju pukla žica za vrijeme svirke, no snašao se da ni mi nismo imali pojima.
OK, između izvedbe i organizacije ima debele razlike: izvodiš nešto uvijek sa istim ljudima, a organiziraš, u pravilu, uvijek sa različitim.
No, i u organizaciji postoje neki zakoni i klišeji koje se treba poštovati i time svesti neugodna iznenađenja na minimum.
Timski radimo i jedni i drugi, pa time vrijedi isto – međusobno se treba poznavati i svatko treba preuzeti onaj dio posla koji najbolje zna raditi. Osim toga, zadaju se i rokovi koji su izvedivi i kašnjenja su isto na minimumu.
Nisam rekao ništa novog, svi to itekako dobro znate, no nevjerojatno je kako se to lako zaboravlja i samo nek je jedna karika u tom lancu slaba – ode sve u šaš.
Nasuprot tome, dobra ekipa ti daje sigurnost koja tvoj posao čini još boljim, svi su zbog toga opušteni, šire dobre vibracije i eto veselja.
Ovakva druženja, kao rovišćansko, nas čisti od onog svakodnevnog smeća, koje nema veze sa poslom koji volimo, a kamo li sa osobama koje volimo.
Naravno, o karakteru svakog od nas, opet, ovisi i komunikacija (eto nje opet – fakat je bitan faktor) u ekipi.
Mi smo, u Bandi, svi tu negdje i zato ne moramo glumiti sklad kad smo na stage-u, a odmah nakon njega svatko na svoju stranu. Zekamo se na stage-u i nakon njega jednako. OK, prošlo je vrijeme, kupili smo škole, preboljeli neke sitne bolesti, no ipak.
Fućkaš znanje ako nemaš talenta i obratno – kad je to ˝red šunke – red slanine˝, gdje ti je kraj.
Zato Vladi, ako imaš takvu ekipu (a vjerujem da imaš), opusti se, prepusti se – ni perfektno nije uvijek i najbolje. Bude presterilno i izgubi ljudskost.
Hajde pogledajte svoje komentare o nastupu SonCubaSon – sami ste to rekli.
Post je objavljen 13.06.2005. u 22:51 sati.