Vlasnici klubova... često ja pomišljam... e da nam je neki Che... i ne samo vezano uz vlast i državu kao kaotični raštimani kombajn na vrhu litice nego i u ostalim vidovima svakodnevice... A vlasnici klubova bi mogli i nešto actually RADITI u životu, pa bi im i "manje isplative" stvari bile ok... Puna nam je država džabalebaroša koji žele zgrnuti paru na brzinu... (QattusaSewda 02.06.2005. 13:42)
Qattusa bi mogla biti naša proročica. Jedino nije Che, ali je Bojan.
Dakle, naišli smo na nekoga tko ne gleda samo novce i sa koliko će se, u konačnici, nula pisati zarada. Naišli smo na entuzijastu koji u svom gradu želi nešto promijeniti, donijeti nešto novo, drugačije i svjestan je da je to dug i trnovit put. Koliko smo shvatili, ima kod njega i uspona i padova, no ne odustaje. Držimo mu palčeve.
˝Café Cantante˝ je sve, samo ne neki običan café. Kako Bojan, njegov vlasnik, kaže - osim CD-a sa vrijednom latino-glazbom, druge CD-e njegov player jednostavno ne čita.
Osim toga, ambijent je totalno u stilu te glazbe, pića također, odlična hrana, i ono, što svemu tome daje poseban ukaras – osoblje.
Na svirci u Hotelu Waldinger, u Osijeku, pohvalili smo osoblje koje je bilo na nivou za ambijent hotela i događaj - Nove godine. To su školovani i odabrani ljudi za to radno mjesto.
Za ove momke i djevojke, za koje ne znam da li su školovani, mogu jedino tvrditi da su odabrani i kao da su školovani baš za ovaj lokal. Na istom nivou profesionalnosti, a u skladu sa mjestom i ambijentom gdje rade. Skidamo kapu.
Treba pohvaliti i tonca, koji je napravio stvarno sve da bi Banda zvučala najbolje što može - što se tiče tehnike, naravno.
Kako sada, kad naiđete na tako nešto, ne dati svoj maksimum i prevazići sve teškoće koje se mogu desiti – malo smo pretjerali sa klopom, koju jednostavno ne možete prestati jesti, i na sve smo načine probali zatomiti želju za sklapanjem okica koji takva hrana redovito stvara. Osim toga, vrijeme nam nije bilo naklonjeno i kiša je non-stop bila na ˝bi-nebi˝ režimu. Mjesto svirke je na otvorenom i momci iz ˝Cantante˝-a su preventivno stavili zaštitu, no sigurno je takvo vrijeme djelovalo na publiku da li da izlazi van ili ne.
Ali ... ali ... na kraju je, unatoč kiši, bilo sve puno.
Bio je koncert. Nije bilo tako planirano, no bio je koncert. Uživali smo svirati za tako upornu publiku. Tko je našao mjesta, zaplesao je bez obzira na znanje i godine. Na kraju, za bis, odsvirali smo ˝Chan-chan˝ u najtišoj verziji do sada, ali, kako bi se reklo, ˝con cojones˝. Samo najosnovniji instrumenti i vokali složeni na licu mjesta, na stage-u. To je naša jaka strana na koju smo jako ponosni i to moram ovako javno reći.
Na kraju, party do bola u, kako bi Bojan rekao, suhljem dijelu ˝Cantante˝-a. Jedva smo se natjerali doma.
Eto, tako je bilo u Deželi.
Šteta što nije bilo više salserosa iz Slovenije. Tada bi publika vidjela i onu čar koju ova glazba daje u kombinaciji sa plesačima. Možda sljedeći puta.
Bilo bi super i da jedan ˝Bojan˝ postoji u Zagrebu – mislim da bi salsa-scena buknula nekontrolirano. Mi smo impresionirani kako se jednostavno, na malo prostora, no sa voljom i ljubavlju, sve može napraviti.
Hvala Bojanu, hvala cijelom osoblju u oba ˝Cantante˝-a na predivnoj večeri. Nadam se da ćemo se vidjeti opet.
Post je objavljen 05.06.2005. u 16:54 sati.