Marketing
˝Cest is d'best˝ - ipak
Još u nekim prijašnjim postovima sam pisao kako ima neka Fortuna kojoj smo simpatični.
Eto, bilo je svirke, jer je kiša stala. Bilo je i ljudi. Ne samo plesača, vas znanih iz Klubova, naših vjernih druga, nego slučajnih prolaznika. Sve više i više, unatoć hladnoći.
Na koncu je mali trgić bio pun. To je bila ideja i želja – predstaviti se i vidjeti kako drugi, kojima salsa i nije toliko u krvi, reagiraju. Ja sam zadovoljan. Svi smo zadovoljni. Naročito organizatori - ˝Kraljevi ulice˝
Salserosi, i to samo najvjerniji, bili su ponovo s nama i upotpunili, pokazali, a možda i animirali nove zaljubljenike u salsu. Zvuči li ovo prestereotipno?
Može i ovako.
Uz svirku, imalo se što i vidjeti – ako ne zbog plesa, makar muški dio, doći će na neki od tečaja zbog ovakvih komada, :-)), stupiti u kontakt s njima se može preko glazbe, a glazba se dešava negdje na party-ima. Krug je zatvoren.
Krug je zatvoren i za Caimán Verde – zatvorili smo jedan ciklus sazrijevanja Bande. Postavljaju se novi ciljevi.
Ovaj nastup sam doživio kao kraj jednog odrastanja (ne učenja – učenje je konstantno), kao pripremnu fazu onoga što nas tek očekuje. Novi početak iste Bande, ali više ne ˝no name˝, više organiziranosti, bolja tehnika sviranja i koješta drugo.
Da me se ne bi krivo shvatilo, ˝Kraljevi ulice˝ su moji veliki prijatelji i naš nastup je bio za njih i za Grad u kojem živimo. Forma nastupa je bila koncertna, makar ni mjesto ni uslovi nisu bili takvi. No, tako nije bilo samo sa nama – bilo je svima koji su nastupili danas na ovom Festivalu. I svi su dali svoje najbolje. Svi smo imali sreće dati makar to u ovako kišan i hladan dan.
Mi sada idemo dalje – apsolvirali smo bitne karakteristike koje čine Bandu, došli do saznanja kamo idemo (da je to puno dalje nego što je i bio neki prvotni plan – više je to zvučalo kao nada), svjesni da to stvarno i možemo učiniti. Ono što se neće mijenjati je pristup vama, glazbi i davanje maksimuma na stage-u – dakle, duh Bande i njene pozitivne vibracije.
Što se promijenilo, otkriti ćete sami kad za to dođe vrijeme.
Da li ćemo još negdje i kada nastupiti do one prave, ljetne pauze, ne znamo. Znate da ne ovisi o nama. Možda to i nije tako loše – vi ćete se malo odmoriti od nas, mi ćemo puniti baterije, raditi na novim pjesmama i idejama o kojima, u Bandi, razgovaramo. Ako to želimo napraviti onako kako spada, treba nam vremena, a do jeseni ga imamo.
Bože, sad sam tek osjetio neku neželjenu vibru u ovome što pišem – smrad rastanka do, ne znam, tamo ...jeseni.
Ma ne, sigurno će biti još koji nastup, no htio sam sa vama podijeliti trenutak koji sam osjetio sa zadnjim tonom današnje svirke i ponos što smo došli do ovdje gdje smo sada, što smo doživjeli i osjetili vaše zadovoljstvo time što i kako radimo.
Postigli smo to radom jednih, a nadasve znanjem drugih. Raste salsa pokret, rastemo mi – pa kud ljepše.
Javili su se Slovenci, javili su se Riječani, javiti će se i Slavonski Brod, možda se probudi još koji grad – recimo Karlovac (btw, možda bi tamo trebalo organizirati nešto, osnovati Klub pa da se vidi kako ljudi reagiraju). Ista stvar je i sa Mariborom, Katja (ako čitaš ove retke).
Sjećate se posta o tome – sastati se, porazgovarati .... to je bio post o Salsa-kongresu, zar ne?
E to ćemo i mi u Bandi (tako smo i došli do ovdje) – sastati se na čavrljanju, vidjeti što smo postigli, baciti što ne valja, a dogovoriti što i kako dalje.
Blog je i dalje vaš, kao što smo i mi vaši.
Post je objavljen 08.06.2005. u 02:43 sati.