Izašli smo iz «Havana»-restića s namjerom da se «odlijepimo» od jednog mjesta. Ha, super, a što sad? Igrom slučaja, završili smo u jednom kafiću gdje su se održavali jam-sassion-i – bolje išta nego ništa. Samo da se svira – Banda, koja ne svira, kad-tad se raspadne.
To su bile, ono, opuštajuće večeri, a svira tko dođe. Bili su tamo i Matija Dedić, Saša Nestorović i sl. glazbenici. Došao je jedne takve večeri i Rupa – nije bilo svejedno. Kod ostalih smo se tješili stilom «ma što oni znaju» (he, he, koje zavaravanje), no kako ovome da prodamo tu foru? Međutoa, eto njega ponovo na jednom od naših nastupa u «Tribinama» na Jarunu. I to ne sam – došao je, skoro, cijeli Cubismo. Žvaće guza gaće, ali face nam, ono, cool.
Hrvoje, kakav već je, odmah za bongiće i eto praone. Da vic bude bolji, nekako smo složili snimanje tog nastupa kako bi imali ikakvu snimku i ovo se desilo igrom slučaja – sad imamo audio-zapis te večeri.
Nakon svirke, nakon slušanja najgrublje studijske snimke Cubisma i Šabana, pao je njegov prijedlog za zasvira sa nama kad mu to vrijeme dozvoli. Cubismo je, tada, pripremao album «Amigos», koncert u Lisinskom je bio pred njima – je, je, mislili smo, kao, imati će vremena. Mo'š misliti.
I sad je tu – vodi svoj Cubismo, zaposlen u «Komediji», svira s nama i sa ostalima (vidi biografiju) – čovjek sa neiscrpnom energijom, ponekad od jutra do mraka na 5 proba, poneko školovanje i još na večer na stage-u.
To zna biti jako opasno – kad je jako umoran, kao i kad je svjež, «Pachanga» je u tempu koji razvaljuje. Eto, otkrih malu tajnu. Znači, treba ga držati na srednjoj vatrici, kako se sutradan ne bi ruke držale na ledu, a za razne upalice mišića pili Aspirini.
Došao je među nas točno kad je trebalo (koja to Fortuna baca oko na nas??), donio svoje znanje koje, na nama razumljiv način, prenosi, glazbeni je producent i aranžer našeg CD-prvijenca, a što sve radi na svirkama i sami znate.
Čovjek je čista zaraza.
Post je objavljen 24.05.2005. u 10:16 sati.