Kako ne bi bilo sve stereotipno (red je da se predstavim posljednji) …jer ni mi nismo stereotipna Banda, malo o meni (ovo bi se moglo pročitati i “ostali mi još nisu dali svoje biografije”, ali i ne).
Rođen sam 17.7.1964, što znači da predvodim mlađu polovicu Caimána. :-)
Glazbom se koristim još od, tamo, -77. godine, no prezentiranje sebe kroz glazbu, započelo je 10 godina kasnije.
Zašto rekoh “koristim”? Zato što je na, uopće, uzimanje gitare u ruke, utjecao moj stariji brat Hrvoje. Bio sam opčinjen njegovom svirkom i onim što sam osjećao slušajući ga. Stari mi je nabavio neku tamburu i ja krenuh - ˝Na brijegu kuća mala˝ i ostali hitovi (ha, guajiro od malena). Prošlo je nešto vremena dok nisam ovladao i drugim harmama, pa mogao izvesti i nešto kompliciranije. To se desilo u MIOC-u, gdje sam skužio čaroban utjecaj glazbe na nježniji spol – gdje god i kad god, kad zasvira gitara, eto njih, a izvođač je bio ˝faca˝. Tek kasnije sam uvidio da … i nije potrebno svirati cijelu noć – 3-4 dobro pogođene stvari, samo da prenesem glazbom ono što mislim onome kome mislim, a onda naći zainteresiranog tko će zabavljati dalje društvo kroz noć (dok to nisam shvatio, doduše, prošlo je vremena i djevojaka, no ...). Tko je išta drugo imao na pameti. Barem u to doba.
Udaraljke, u smislu bongosa, sam dobio -87. kad se oformljavao bend ˝Pelegrino˝ - bila su dvojica gitarista koji su koristili to glazbalo u svrhu glazbe, pa sam ja trebao nešto drugo. Zaboravili su mi reći kako se to svira, no ponešto sam prokljuvio. ˝Gipsy Kings˝-i su tada žarili i palili – među paležom smo bili i mi. Nemojte me pitati kako je to zvučalo – kako je da je, imali smo podosta nastupa po raznim Klubovima, snimili promo-kazetu (hej, sjeća li se netko još kazete i kako ona izgleda), no zadnji nastup je bio u ˝Sokol˝-u.
Nakon rata, dugo vremena nisam imao nikakav kontakt sa glazbom glede svirki.
Bila mi je muza u slušačkom smislu.
1995. se desio povijesni susret Papija i mene. Bilo bi predosadno nabrajati tko se sve još našao na toj gomili, jer to je bilo oformljavanje Bande ˝Chekere˝, kroz koju je prošlo mnogo glazbenika raznih kvaliteta, no onaj, tko je nešto napravio, kasnije, na našoj sceni, svakako je Adrijan Humaan, gitarista u Los caballeros i Ricardovoj Bandi.
˝Cubismo˝ je već žario i palio - večeri nakon naših proba i svirki smo provodili u HardRock-u upijajući koliko smo god mogli. SF za nas.
Tada je ˝Gipsy Kings˝-razmišljanje o glazbi nestalo i kao munja me zviznula Cuba – to je to što god bilo i kako god se zvalo (znanje mi je bilo stvarno skromno u to doba).
Neko vrijeme se nastupalo u ˝Globus˝-u (bogme imam i neke video-zapise iz tog doba). Trajalo je kratko, no nešto je iz tog doba ostalo, a bitno je – Papijevo i moje prijateljstvo i Logo. Osnova.
Slijedi opet sušno razdoblje glede bilo kakvih nastupa sa bilo kime, ne bi li se ponovo Papi i ja sreli i dogovorili: ˝Prestari smo, prijatelju, da bi se više igrali. Hajdemo napraviti Bend koji će uspjeti. Imamo gdje nastupati (restoran ˝Havana˝ kod Carlosa – opp. aut.), biti će za pljugice, pivicu i …˝
Sad smo tu.
Rekao sam vam da smo neobična Banda, za koju nitko ne bi rekao da će je sačinjavati glazbenici sa ovakvim iskustvima. Pogledajte Teronov, Caciqueov ili Papijev put i pogledajte moj.
Rekoh, negdje gore, glazba mi je bila muza. I ostala je i biti će.
Kad god mi je bilo najteže u životu, kad mi je bilo najbolje u životu, kad nisam ni znao da živim jer mi je život bio ˝ni vrit ni mimo˝ (pardon, ali to je najbolji izraz), ona mi je bila ono što me dizalo i davalo neke nedefinirane, no jake motive za dalje i za vjeru da postoji bolje sutra. Još uvijek je tako.
Glas je ono što sam dobio nekim drugim putevima, konga je nešto na što sam naletio i koju osjećam kao svoj instrument – kad mi je među nogama … JOJ - samo bez bezobraznih misli, molim. Pričam o instrumentu koji u meni budi ushićenje sviranja, a ne oruđe za … bilo što drugo. :-))
Zahvaljujući ljudima koji su sada oko mene, što u Bandi, što privatno, dobio sam priliku izaći pred vas i, zajedno sa Bandom, prenijeti glazbu vama onako kako je ja doživljavam. Kako god to bilo, no to sam ja.
Evo.
I, pošto sam rođen naopačke, nekako mi se ova moja ˝glazbena biografija˝ čini naopačke.
Nije baš glazbena.
I neka nije.
Post je objavljen 27.05.2005. u 11:59 sati.