Kako njega opisati - lajav, nesputan, a nadasve iskren.
I njega sam upoznao preko oglasa, ali, za razliku od Terona, on više čita što piše na plotu ili stupu. Naime, došao je na kavu daleke 1995. Koncerti su već bili iza njega sa Inti Waynom, ventilčić za ispuhivanje, samim time, nije imao, a ja sam tražio ljude za bandu Chekere. Bilo je tu čudnih pogleda s obje strane, no ... davno je to bilo.
Neko vrijeme nismo radili zajedno, no ... sad smo tu.
Ovo što sada slijedi je njegovo sažimanje svoje glazbene povijesti – gluma. Pola od toga nije istina. Pogotovo dio kako «ne poznaje kubansku glazbu ni dan danas» - radi ko mulac, najviše od nas, a koliko razumije ili ne razumije ovu našu glazbu – prosudite sami na svirkama.
Mi ga, interno, zovemo «Triola na 240».
Gitarista bande Caiman Verde glazbom se počinje baviti u dobi od 15.godina, shvačajući gitaru, kao i svi gitaristi, instrumentom za vabljenje komada. U to vrijeme, svira se sa svim i svakim tko sluša Zeppeline, Purplovce, AC/DC ...... Nakon maltretiranja ukučana i susjeda, a komadi nisu bili proporcionalno zastupljeni bravuroznom sviranju na gitari, 1995. osniva bandu
Inti Wayna, sa ex-članovima bande Ayllu. U bandi su svirali Ivan Androić, vođa mariachi bande Los cavalleros, te Franjo Vinković, trubač bande Los cavalleros.
Tu počinju istraživanja južnoameričke glazbe, osim Cube, koju ne poznaje ni dan danas. Svirajuči sa narodima Inka, te plemena Kechua i Aimara, upoznaje njihov jezik i vlada njihovim instrumentima.
Slijedi upoznavanje sa congerom i pjevačem Goranom Vilupekom, te se pridružuje bandi Chekere. Od zvijezda sa nama svira Peco Petej (tjah - opp.rec). Nakon lutanja (uljepšano rečeno), osniva sa Goranom Vilupekom bandu Caiman Verde.
Post je objavljen 23.05.2005. u 00:37 sati.