< travanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)

Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.




Tata, da li je lijepo gore?
Tata, da li me gledas, vidis li koliko tugujem za tobom?
Tata, da li znas da te volim, i da li znas koliko jako zelim cuti jos jednom tvoj glas, vidjeti jos jednom tvoje oci, osjetiti jos jednom tvoj zagrljaj...
Koliko jos da cekam do toga? Zeljela sam uzeti stvar u svoje ruke, zeljela sam oduzeti sebi zivot samo da te vidim i cujem... Ali, nisi mi dao, glas u glavi mi je govorio da ti to ne zelis... Ali kako da zivim bez tebe, kada mi tako prokleto nedostajes...
A proklete uspomene ne napustaju moje misli, vracam se u proslost neprestano, pokusavajuci ih vratiti u stvarnost, ali bezuspjesno...
Tako sam slaba i ranjiva... Bez tebe...
Ali glumim, pokusavajuci laznim osmjehom izlijeciti rane duse...
U kutu ociju suze su uvijek, male izdajice koje ne dopustaju da prebolim tvoj odlazak...
Nikada ni necu. Volim te, tata...
Kako nam je samo lijepo bilo zajedno, obitelj nikada oslabljene ljubavi... A sada? Svatko na svojoj strani, suzdrzanih emocija i osjecaja, bez ikakve potrebe uputiti lijepu rijec jedno drugome. Stranci smo...
Tata, trebam te... Samo da mi kazes sto ciniti, da mi pomognes, jer ne mogu vise ovako... Kao da nema izlaza, kao da sam bacena u labirint koji nigdje nema kraja...
Ljudi mi kazu da te se trebam sjecati s osmjehom na licu, da trebam zadrzati lijepe uspomene, a one ruzne potisnuti negdje na dno duse... Ali ne mogu, kada se sjetim tvoje boli i tvoje snage i volje da zivis, suze poteku... Tako nepravedno si mi oduzet, tako nezasluzeno sam ostala bez tebe...
I dok sada stojim nad tvojim grobom, pozelim lezati tu pored tebe... Da sam i opet blizu, da mogu biti s tobom...
Da opet kao nekada zajedno gledamo zvijezde, da kao nekada se svadjamo oko sitnica, da kao nekada me grlis, da kao nekada ti pricam dok ne zaspes, da kao nekada mi kazes kako si ponosan na mene i koliko me volis...
Trebas mi, trebas mi da mi dajes snagu i volju za borbom sa ovim svijetom, sa ljudima koji me pokusavaju unistiti, spustiti jos vise u ovu tugu... Da sam se bar stigla oprostiti od tebe... Da sam ti bar stigla reci koliko te volim i trebam, da necu moci zivjeti bez tebe i da te necu moci preboljeti... Da ces biti moja jedina rana na dusi, moja jedina tuga i bol...
Gledam nase slike i bole me kao nikada prije... Zasto se ne mogu sjetiti tvog glasa? Zasto se ne mogu sjetiti nijanse plave boje koja je krasila tvoje oci, zasto se ne mogu sjetiti kako zvuce tvoje rijeci 'Volim te'...
Isti smo, u svemu... I to mi daje nadu da nikada necu biti bez tebe, da si ostavio svoj trag na svijetu... Mene... I ne zelim da unistim taj trag, taj biljeg kojeg si ostavio na Zemlji... Zbog tebe zivim, i zbog tebe cu se potruditi da ljudi cijene tvoju ostavstinu na ovom svijetu...
Znam da zelis da imam sve u zivotu sto nisam imala... Ali tata, ti si imao sve... Obitelj koja te voli, i kojoj nedostajes svaki dan sve vise, koja te ne moze preboljeti i koja nikad nece uspjet zaboraviti uspomene na tebe...
Ne mogu zivjeti bez tebe, ali moram... Zbog tebe...
Necu te iznevjeriti...
Nikada...


18.04.2009. u 11:33

|komentiraj(0) | print | # |






<< Arhiva >>