Buffy i Angel fanfiction

utorak, 08.05.2007.

Nijanse ljubomore

Image Hosted by ImageShack.us


Vjerojatno se pitate gdje sam dosad ili bolje rečeno zašto toliko dugo nije bilo novih priča. Da vas ne gnjavim s dugim objašnjenjima, ova tri-četiri mjeseca su mi bila prilično zamršena - osjećala sam se otprilike kao... znate kako se Buffy osjećala u ep. «Anne» na početku S3? Tako nekako, samo naravno drukčije okolnosti. Nisam mogla doći na net niti sam imala volje prevoditi. Uglavnom, sada sam se vratila i stavila sam dosta toga da se iskupim što sam zanemarila blog (a i internet općenito). Osim priča (skrolajte do kraja stranice - sve je novo), dodala sam u sadržaj Wallpapere, konačno sam se uključila u Youtube tako da sad možete u 'Video spotovima' pogledati spotove bez downlodiranja. Da prijeđemo konačno na priču

Mogući nepoznati pojmovi:

- ep. Amends - Božić kad je Angela mučilo Prvo Zlo i zamalo se ubio jer je mislio da će ubiti Buffy. Spasio ga je snijeg i to je prvi put u S3 da su on i Buffy otvoreno priznali jedno drugom da se i dalje vole
- Buffy je starija od Faith - iako nije izravno rečeno, smatra se da je Buffy starija jer je bila Ubojica prije Faith, a pretpostavlja se da su Ubojice uvijek izabrane sa 16 god ili mlađe
- nakrivljene riječi su naglašene


Kategorija: canon, Faith POV

Nijanse ljubomore
(Shades of Jealousy)
by Leni


Poricanje vlasništva: zato jer bi ja dopustila da se događaji onako razviju... Malo sutra!
Ukratko: Faith, Buffy, Angel i ljubomora
Vrijeme radnje: S3, prije nego je Faith prešla na stranu negativca. Iza ep. «Amends» da se uklapa u blagdanski duh
Posveta: za Tiarru. Nadam se da ćeš imati super Božić, prijo. *zagrljaj*
Zahvala: Mattu koji je praktički iznova napisao priču kad sam je poslala na provjeru i Dani *zagrljaj*. Puno vam hvala!
Komentari: Bili bi super

---

Naravno, Faith je često vidjela kako se bore zajedno. Kao sada. Razumije zašto se oni bore, a ona... ne. Nisu potrebna tri iskusna borca da se svlada par vampira, a osim toga ona voli gledati. Stvarno. Ili je naučila da joj se sviđa nakon desetog puta kad su je Buffy i Angel nesvijesno je izgurali iz borbe sami sredivši neprijatelje. Zna da nisu svijesni da joj ne dopuštaju da pomogne - Buffy i Angel se samo ponašaju kao Buffy i Angel.

I tako se mora pomiriti sa gledanjem.

Da je Faith pjesnikinja sigurno bi našla tisuću riječi da opiše njihove pokrete. Ali daleko je od toga i zadnji put se srela sa rječnikom kad je ekipa očajnički trebala još nekoga za istraživanje u knjižnici. I onda ga je trebala samo naći i dodati Willow. Jedina riječ koja joj pada na pamet dok gleda par ne bi bila prihvaćena u filmu sa PG oznakom, a najbliža zamjena je nešto između 'odlično' i 'nevjerojatno'. Jednog dana će pitati Gilesa koja bi bila prava riječ. Možda.

Nakon što stanu, ulicu ispunjava samo tišina. Faith već zna kako ide njihova rutina - pažljivo će pogledati oko sebe, automatski pokrivajući leđa jedno drugom. Onda će opet sakriti oružja pod odjeću, brzo i učinkovito. Na kraju će se pogledati u oči, pogledi na trenutak prikovanih jedno na drugo prije nego skrenu pogled u neugodi. - Mora da je gadno biti u njihovoj koži - Faith misli dok čeka znak da im se pridruži.

Dolazi tek nakon trećeg pokušaja da zadrže pogled oči u oči. Buffy uzdahne i onda izravna leđa kao da se sjetila nečega. «Faith?» Angel trepne kao da se prenuo, a onda i on pogleda u njenom smjeru.

Faith digne ruku sa smiješkom na licu dok hoda prema njima. «Prisutna!» Uhvati Buffy pod ruku i zaigrano namigne višem vampiru. «Jesam vam nedostajala?»

Buffy se ukoči na trenutak prije nego namjesti smiješak i započne razgovor. Faith se ponovo naceri, puštajući zaljubljene ptičice da ponovo pokušaju voditi normalan razgovor. Tko zna, možda će im je jednog dana uspjeti pet minuta bez neugodnih pauza ili skretanja pogleda. Ali ona svejedno povlači Buffy prema obližnjem groblju. Zna da je gotovo prošao sat dokad je Joyce pustila Buffy da bude vani, ali imaju vremena za još jedan obilazak, zar ne? Još nije dobila priliku za borbu jedan na jedan - zahvaljujući frustriranom dvojcu s lijeva - a tako želi pošteno udariti nešto. Bilo koju drugu noć bi ih već ostavila njihovim čudnim ne-spojevima i još čudnijem negiranju. Ali jutros je Faith sinulo nešto i previše se zabavlja da otiđe.

Ljubomorni su.

Oboje.

Na nju.

Kad je to shvatila, smijala se kako se nije smijala mjesecima.

Smatrala je da zna procjeniti ljude, ali trebali su joj tjedni da dođe do tog zaključka. Gotovo je okrenula očima kad su svi detalji dobili smisao. Kao što bi Skubijevci rekli - očito!

Buffy je uvijek hodala u sredini ili bi tamo brzo došla ako tu ne bi bila ispočetka. Ispočetka je Faith mislila da plavuša samo želi da su joj oboje jednako blizu da dobro čuju detaljno opisivanje kako je provela dan. Nije znala da srednja može biti tako dosadna, ali ako Buffy misli da im čini uslugu prepričavajući događaje običnijeg života, zašto bi je Faith prekinula u njenim dobrim namjerama?

Ali u zadnje vrijeme se starija djevojka počela gurati između Faith i Angela bez isprike koristeći koljena i laktove. Bilo je smiješno. Iritantno. Boljelo je. Čak je i Angel strogo pogledao svoju djevojku tijekom njihove zadnje zajedničke patrole. Faith je morala priznati da to nije smatrala ljubomorom sve dok Angel nije ponudio da je otprati do motela. Okrenula se baš na vrijeme da vidi kako je Buffy strijelja pogledom. Naravno, bijesni pogled je nestao u trenu, ali to ne znači da ga nije bilo.

Buffy. Ljubomorna na nju. Zasmijuljila se. To je za vijesti. Faith uopće ne može zamisliti zašto bi njena kolegica Ubojica tako mislila. Ona i Angel nemaju ništa zajedničko; ona je Ubojica, on vampir; ona je bezbrižna i buntovna, on... definitivno nije. Zato se i tako dobro slaže sa Buffy, pretpostavlja Faith. Pa kojeg bi vraga Buffy onda vidjela prijetnju u njoj? Mora priznati da je tip zgodan i čini se da mu je stalo. Uvijek je sav zaštitnički prema njoj, pazi joj na leđa kad Buffy ne može u patrolu, pazi da se naspava i jede povrće... Angel je najzabrinutiji vampir kojeg je vidjela. Buffy ne može biti ljubomorna na to, zar ne? To je samo uloga starijeg brata, pogotovo u usporedbi sa Romeom slomljenog srca kojeg igra uz Buffy. Čak i da želi nešto pokušati, sigurna je da bi mu mogla gola otvoriti vrata i Angel bi samo gledao u zemlju i ponudio joj kaput da se pokrije. Toliko je zakačen za Buffy.

A ipak mala gđica Nevjerojatna zavidi na to malo pažnje iako ima cijelu ekipu prijatelja za sebe. Faith slegne ramenima, svejedno, neka se kuha u ljubomori. I zaslužuje to kad je tako sebična.

Onda, tu je i Angel. Dragi, uslužni, stariji brat Angel. Glupi Angel koji je ispituje o svakom trenutku kojeg je provela s Buffy dok idu prema njenoj kući. Nije tako očit kao njegova bolja polovica; par stoljeća ga je očito naučilo da se suptilnost isplati. Ali sada kada je Faith otkrila njegove motive, njegova mala pitanja ju jednako živciraju kao Buffyini naivni potezi. Da, provodi više vremena s Buffy nego on. Da, treniraju i patroliraju zajedno gotovo svake noći. Da, Faith zna Buffyin osobni život iz prve ruke. Ali tako je i sa Willow, Xanderom, Gilesom i svima koji su blizu plavokosoj Ubojici. Zašto onda Angel gnjavi samo nju?

Naravno, Faith zna odgovor i to je smiruje kad nije zauzeta unutrašnjim gunđanjem na vampira. Pita nju jer mu nitko drugi neće tako lako odgovoriti.

Osobno misli da je Angel ljubomoran na svih u Buffyinom životu. Čak se i slaže s njim u tome. Svi imaju dio Buffy samo za sebe. Ona je Gilesova Ubojica, Joycina kćer, Willowina najbolja prijateljica i tako dalje. Što onda ostaje Angelu? Napokon, baš oni aspekti Buffy koji bi trebali biti samo njegovi su zabranjeni. - Mora biti gadno u njegovoj koži - odmahujući glavom misli Faith.

Šuškanje grmlja pred njima ju istrgne iz misli. Trojka se tiho približava da pobliže pogleda, preskačući zid od grmlja kad primjete vampire s druge strane. Ovakvi trenuci oduševljavaju Faith. Kad se šest nogu, šest ruku, tri tijela bore kao jedno. Buffy joj se nasloni na rame da održi ravnotežu, Angel baci kolac i ne mora upozoriti Ubojice da se sagnu. Faith napadne krenuvši prema naprijed i na tren se Buffy i Angel pokrenu za njom štiteći joj leđa.

Ali onda iluzija nestane. Buffyin kolac joj zagrebe uho na što ona iznenađeno odskoči. Angel napadne vampira prema kojem je išla Faith i spraši ga prije nego ona uspije zamahnuti šakom. Zanese se od nedovršenog pokreta, posrne i padne na koljena, a Buffy je slučajno nagazi na stopalo. Pokuša se sabrati i napasti vampira koji ide prema Angelu sa leđa, ali prije nego uspije Buffy se ubaci ispred nje žestoko udarajući vampira koji je pokušao ozlijediti njenog momka. Faith uzmiče suho primjetivši da za nju nije ostao ni jedan protivnik. Buffy i Angel se učinkovito bore protiv preostale četvorke i Faith bi ih samo omela.

Kvragu.

- To je pravilo Ždrijela pakla, - gorko misli Faith uspravljajući se noge. - Samo Buffy i Angel će biti uključeni u Sunnydalske borbe. - Ispušta kolac odmahujući glavom dok hoda do prikrajka. Opet joj je preostalo gledanje, bila je glupa što je mislila da će noćas biti drukčije.

Smiješno je na način da bi Faith najradije vikala zbog nepravde - naravno kad bi mislila da bi je čuli. Eto njih, oboje ljubomorni na treći kotač na svojoj zabavi. Misle da ona stoji između njih. Kako mogu biti tako slijepi? Zar ne vide kako priča ide?

Neka misle što hoće. Ipak se na kraju noći njih dvoje kreću usklađeno - to je prava riječ! - dok ona gleda po strani, sama.

Iznenada izgleda da nije tako loše biti u koži Buffy i Angela. Blago njima.

Kraj
20.11.2004.


- 17:01 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Samo jedan trenutak

Image Hosted by ImageShack.us





































Ovo je prva priča koja se događa u budućnosti nakon kraja obje serije tako da ima nekih spojlera u uvodu i samoj priči pa zato nemojte, ponavljam NEMOJTE čitati dalje ako vam to smeta. A vi ostali ako niste gledali i ne smetaju vam spojleri .....


Mogući nepoznati pojmovi i objašnjenja:

- Buffy je na kraju BtVS- a rekla Angelu da ponekad misli njihovu zajedničku budućnost, ali to je moguće tek kad se 'sredi' i 'shvati tko je'. On na to odgovori da ne postaje ništa stariji tj. da će je čekati. Drugim riječima htjeli su da Angel gostuje, ali morali su ih ostaviti razdvojene jer «Angel» ima još jednu sezonu ( ida Buffyina i Angelova priča nije dovršena da ogu musti još love iz njih)

- Angel i ekipa preuzmu podružnicu W&H u S5 AtS-a. Iako se to isprve čini vrlo dobro (lova, oprema, natprirodni izvori informacija), Angel na kraju skopča da su oni samo pijuni (Dobro jutro!) i složenom varkom uspije ubiti većinu moćnika u Woframu &Hartu. Naravno to ih razbjesni i zato na Angela i njegovu ekipu pošalju hrpu demona (i zmaja). Serija završava sa prizorom hrpe demona koji idu prema njima - da, cliffhanger i ne znamo tko uopće preživi. Tako blesav kraj je zato jer Joss nije planirao da to bude zadnja sezona, ali WB su odbili dalje financirati seriju (gadovi).

- Illyria - to je bog (božica?) koji je vladao u nekoj demonskoj dimenziji (deja vu za Glory). Onda su je zatočili u nekakvi sarkofag koji Fred slučajno otvori u laboratoriju W&H-a i Illyria je opsjede (uđe u obliku prašine kad Fred udahne). Ne uspiju je izliječiti i Fred umre, a tijelo joj preuzme Illyria. Vrlo je jaka (opet otprilike kao Glory, možda i jača), arogantna i misli da je bolja od svih. U jednoj epizodi joj moraju uzeti većinu moći (duga priča) i tako više nije nepovrediva. Ostaje surađivati s njima jer je Fredine uspomene vežu za njih, a i sazna da je njen (demonski) svijet uništen i napušten. Po neshvaćanju ponašanja i običaja, a i čudnom izražavanju je slična Anyi, ali je uglavnom manje duhovita. Evo vam par njenih slika jer nisam imala inspiracije kako je uklopiti u sliku za priču: 1, 2
- NFA - skraćenica za «Not Fade Away», zadnja epizoda AtS-a
- «Angele? Ozlijeđen si.» - ovo je prafraziranje onoga što je Angel rekao Buffy kad mu se vratila duša na kraju S2. Rekao je «Buffy? Ozlijeđena si," gledajući posjekotinu na njenoj ruci ne sjećajući se da ju je maloprije zadao mačem dok je bio Angelus

- zvjezdice znače da je riječ naglašena


Kategorija: mračni fic, future fic, Angel POV

Samo jedan trenutak
(Just A Moment)
by Lisa


Likovi/parovi: Buffy/Angel, Illyria
Predikat: PG-13
Poricanje vlasništva: Uh kako bi željela da su moji! Ali nisu. Samo se volim igrati.
Ukratko: Napisano za still_my_girl. Iza ep. NFA! Svi su mrtvi... gotovo svi. Upozorenje zbog smrti lika.
(....)

---

«Ovo je noć u proročanstvu. Doći će po nju. Žele kao zlu uskrsnuti Ubojicu... onu koja je ranije već jednom umrla.»

Angel se osvrne prema Illyriji i kimne. Oni su jedini preživjeli bitku u L.A-u prije nekoliko godina i otad su na tankoj liniji između prijatelja i neprijatelja. Ona je ostala uz njega jer joj je spasio život i pokazao odanost. Samo njega poznaje. On podnosi njenu prisutnost iz istih razloga.

Prije mjesec dana su čuli za podzemni pokret koji je namjeravao uskrsnuti novog Gospodara... zlu Ubojicu. Onu koja je već jednom umrla. Ona koja je dopustila da zadnji Gopodar pije iz nje... Buffy. Kad se vrati biti će nova, jača sila za suprotnu stranu.

«Volio si je,» Illyria nagne glavu ustranu proučavajući Angelova leđa dok on gleda groblje. Napetost i tjeskoba je gotovo opipljiva oko njega. «Čak i u smrti te čini slabim.»

«Ona je uvijek dio mene. I tanka je crta između slabosti i snage.» Naviknut je na Illyrijine neprestane komentare o ljudskom ponašanju, demonskom ponašanju i slabosti u objima. «Zbog nje sam jedno i drugo.»

Illyria odmahuje glavom pokušavajući shvatiti nešto što joj je besmisleno. «Govoriš o njoj kao da je živa. Ne možeš voljeti mrtvu osobu. Noćas će doći da je ožive, a ti ih želiš spriječiti. Mogli bi ti je vratiti, a ti se ćeš se boriti da ostane leš.»

«Ona je u raju, Illyria. Zaslužuje ostati ondje. Ne očekujem da shvatiš. Ne moraš ni pomoći. Ovo je ionako moja borba.»

«Nećeš se boriti sam.» Illirijin glas je smiren i odriješit. «Dolaze.»

Preko malog brda dolazi mala vojska demona i vampira. Angel digne svoj široki mač. «Izgleda da će biti zanimljivo.»

«Borili smo se sa jačim protivnicima,» suho komentira Illyrija.

«Onda smo imali i više snage na svojoj strani... Jesi li spremna?» upita je Angel gledajući kako se grupa demona skuplja oko groba njegove Ubojice i počinje čaroliju. Pojuri ne čekajući odgovor, trči prema najbližem demonu i odreže mu glavu. Udari demona s druge strane balčakom u lice. Okrene se zabijući mač u stomak sljedećeg demona.

Sada kad više nisu iznenađeni, svi ga napadaju... previše ih je. Svejedno se bori, napadan sa svih strana i nadjačan. Mač pada u travu sa tupim udarcem i onda je ostane samo on, istrument, oružje, bijes, sve za Buffy. Usredotočuje se na borbu: udarac nogom, direkt, lakat, kroše.

Skreće mu pažnju tek poznati vrisak. Okreće se na vrijeme da vidi mač u njenim prsima, slamanje Illyrijina vrata i beživotni pad na zemlju. Ta kratka stanka je dovoljna da ga demoni svladaju. Osjeti oštru bol kad mu vlastiti mač zabiju u leđa i gleda kako čelični vršak nadrealno polako izlazi kroz prednji dio njegove košulje.

Jako svjetlo bljesne negdje u gomili i odmah je osjeti. Omamljujuće je nakon toliko vremena. Ruka mu se trese dok gura mač kroz sebe sve dok ne ispadne. Ustane zastenjavši i zatetura prema grobu... njoj.

«Iskopajte je... Ne tjerajte je da kopa.» Bijes proključa što je nisu prvo iskopali. Pada na koljena i kopa kroz zelenu travu i zemlju dok demoni gledaju. Trbuh ga boli od pokreta i krv kapa u zemlju iz otvorene rane. «Hajde... hajde hajde, Buffy...» šapće dok kopa.

Prvo se pojavljuje njena ruka grabeći kroz zemlju i zacrvenjevši se kad blijeda koža dođe u dodir s Angelovom krvi. Krv poplavi i čini se kao da se upila. Angel je zgrabi za ruku i kopa oko nje, izvlačeći je iz zemlje. Ona naglim udahom uvuče zrak i pusti da je izvuče do kraja. «Buffy...»

Angel teško sjedne i povuče je u krilo. Šapće ni sam ne znajući što dok joj zaglađuje plavu kosu punu zemlje. Krv iz njegove natopljene razderane košulje teče na tkaninu njene ružičaste haljine sa cvjetnim uzorkom u kojoj je pokopana. Angel gleda kako krv dobija plavu boju i nestaje. Svejedno joj nastavlja šaptati dok joj se disanje ne ustali. Broji otkucaje srca i uvlači njen miris tražeći ozlijede; još uvijek ne vjerujući da je tu. Miris joj je isti, ali drukčiji... nije više samo ljudsko biće ili Ubojica. To je ono što je htio spriječiti, ali svejedno osjeća krivnju jer je sretan što je grli, dodiruje, udiše.

Jedan demon posegne za Buffy i Angel odmah dobije vampirsko lice i zareži. «Miči se.»

«Njegova krv... porementio je ritual - nije zla.» Demon žute kože pokazuje gdje se krv upila u kožu. «Moramo je ubiti i opet je vratiti... brzo, prije nego zađe mjesec.»

«Ubijte je. Ubijte ih!»

Angel konačno pusti Buffy i uspravi se na noge. Reži na gomilu koja se polako približava. «Nećete je taknuti,» kaže.

«Angele? Ozlijeđen si.»

«Već zacijeljujem.» Buffy ga gleda zbunjeno raširenih očiju. «U redu je. Ostani tu. Moram se boriti. Ubit će te ako se ne borim.» Brzo objasni i napadne najbliže demone i vampire. Illyria je povukla dosta demona sa sobom, ali još uvijek ga boli i rana mu se širi sa svakim pokretom. Osjeća da posustaje...

Brzi pokret i Buffy se odjednom bori uz njega. Mogao je pogoditi da će se trgnuti iz dezorijentacije za njega. Oduvijek je bila tvrdoglava, pogotovo kad je on bio u pitanju. Zajedno su nepobjedivi, kreću se skupa kao da nisu bili razdvojeni godinama. Uvijek su bili jači zajedno i izgleda da se to nije promjenilo.

Angel gleda kako Buffy zabija komad drva u srce zadnjeg vampira i onda sjedne kao da je netko odsjekao konce koji su je držali, leđima okrenuta njemu. Njeno ubrzano lupanje srca mu tuče u ušima i privlači ga sve dok se ne spusti iza nje i privuče je k sebi. Ima mnogo toga što bi morao učiniti, ali u tom trenutku ono što *treba* činiti je jače od svega. Treba je zagrliti, utješiti je nakon što je drugi put izgubila raj i treba je držati blizu da se uvjeri da je zaista tu i na sigurnom. «Žao mi je... žao mi je, Buffy. Pokušao sam ih zaustaviti. Bilo ih je previše i...» Šapće joj je u kosu na tjemenu.

«Ššš.... Angele... preglasno. Sve je preglasno.» Buffy ga prekine i okrene se u njegovim rukama da se tu sklupča. Zna samo da ga treba, ali treba i tišinu. Priljubi glavu uz njegova prsa slušajući nepostojeće otkucaje. Objema rukama se drži za njegovu mokru košulju kao da je to splav koja je drži na površini.

Angel je i dalje čvrsto grli jednom rukom, a drugom prekrije uho koje nije naslonjeno na njega. Sada treba tišinu i to joj može dati. Kasnije će biti vremena za krivnju i isprike. Sada samo pritisne usne na njeno čelo i šuteći bije rat u svojoj glavi. Sretan što je ona ovdje. Ljut što je ovdje. Zahvalan, povrijeđen, zbunjen, bijesan. Sve što je želio i trebao, ali i sve što je pokušao spriječiti.

Čini se da je cijelu vječnost čekao taj trenutak... da je opet može dodirnuti. Nesigurnost zamagljuje svaku minutu u budućnosti. Što će misliti kad se sabere? Kakvu su je vratili? Prolazne misli, kružeći oko nesavršenog trenutka koji je toliko čekao. Samo jedan trenutak, okupan u krvi.

Kraj

- 09:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

O šišmišima i ljudima

Image Hosted by ImageShack.us

































Batman mi je najdraži maskirani superjunak i zato me ova pričica zabavila. Dobro, neki kažu da nije superjunak jer nema supermoći, ali svejedno…. Naravno da se ovo dogodilo tko zna kako bi se nazivao ili izgledao :)

Mogući nepoznati pojmovi:

- Elseworlds Annual of L.E.G.I.O.N. i Batman od Franka Millera: Year One story - stripovi o Batmanu ili romani kako stripoljupci kažu
- naslov je varijacija na naslov knjige O miševima i ljudima (Of Mice and Men) od Johna Steinbecka iz 1937. (izvor Wikipedia)


Kategorija: humor, crossover

O šišmišima i ljudima
(Of Bats and Men)
by Philip S.

Copyright (c) 2005 Philip S.

Autorova bilješka: Zapravo sam mislio napraviti Batman/AtS crossover tako da Angel traži neki magični predment u Gothamu i Wolfram&Hart unajmi Jokera da ga ubije što bi uključilo Batmana u radnju. Onda sam se sjetio ove male priče koja se pjavila u Elseworlds Annual of L.E.G.I.O.N. i tako je ta ideja postala ovo. O i prvih nekoliko redaka je više-manje uzeto iz Batmana od Franka Millera: Year One story.

--

Pokušao sam biti strpljiv. Trudio sam se čekati. Ali moram znati. Kako, oče? Kako da to postignem? Što da upotrijebim da me se boje?

Imam bogatstvo. Obiteljski dvorac je iznad velike pećine koja bi bila odlično sjedište. Čak imam i batlera koji je izučen za liječenje. Sve što je potrebno za borbu protiv kriminalaca mi je nadohvat ruke.

Da, oče. Imam sve. Sve osim strpljenja. Već sam čekao osamnaest godina. Osamnaest godina od te noći. Šetnja do automobila nakon kina. I čovjek sa uplašenim, praznim očima i glasom poput razbijena stakla. Noć u kojoj su te ubili meni pred očima. Noć u kojoj je sav smisao nestao iz mog života.

Ali ono ključno nedostaje. Neki primarni element koja će im unijeti strah u kosti. Ali što…?

Dolazi bez upozorenja. Ulazi kroz staklo lomeći prozor tvoje… i moje radne sobe. Već sam to vidio. Da, plašilo me kao dječaka, taj krilati div, taj šišmiš. Plašio me… to je to. Da, oče.

Postat ću šiš…

“A, tu si!”

Plavokosa žena uskoči kroz razbijeni prozor. Obučena je u kožne hlače i ružičasti top, drži drveni kolac u ruci. Što ona…?

“Hajde, prestani sa fintom šišmiša! Postaje dosadno.”

Šišimiš se odjednom pretvori u čovjeka obučenog u crno, vrlo blijedog lica i duge crne kose. Žena ne izgleda iznenađeno ni uplašeno. Nimalo uplašeno.

“I tako se ponovo srećemo, Ubojice.” On govori sa lošim naglaskom iz istočne Europe, skoro kao glumac iz B-filmova. “Možda ćemo ovaj put ti i ja…”

“Daj, začepi!” Žena jurne naprijed i zarine mu kolac u prsa. I čovjek se raspadne u prašinu.

“I Drakula je gotov,” ona promrmlja brišući prašinu sa odjeće. “Opet. Tko zna koliko će mu trebati da se vrati ovaj put.”

Konačno me primjeti i nasmiješi se. “Zgodna vila,” kaže. “Oprosti zbog prozora.” I onda iskoči natrag vani.

Dok stojim sam u tami sa prašinom čudnog čovjeka-šišimiša na podu, odlučio sam nešto, oče.

Koji god oblik ću upotrijebiti za borbu protiv zločina, to nikako neće biti šišmiš.

Kraj

- 09:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nestajanje u ništavilu (1.)

Image Hosted by ImageShack.us


Stavila sam Buffy na sliku iako nije baš prisutna u priči (otprilike kao što je zapravo nema ni u 6. sezoni, “nedostaje Buffyin duh” kao što je rekla SMG), ali ipak se cijela radnja vrti oko nje. U prijašnjem uvodu neke priče sam rekla da ću jednom reći zašto mi je S6 najgora sezona. Da vidimo… depresivna, otuđena i autodestruktivna Buffy, više-manje isto takvi prijatelji, (besmisleni) odlazak Gilesa i smrt Tare, predvidljivost radnje, bezvezni negativci - mislim da ste shvatili. Mjuzikl epizoda je časna iznimka. Ova priča se nastavlja odmah nakon prve dvije epizode S6 i od tuda autorica preuzima kormilo u puno boljem smjeru od razvoja na TV-u…

Mogući nepoznati pojmovi:

- W/T, X/A - skraćeno Willow/Tara, Xander/Anya
- Ahn - skraćeno od Anya, čita se An
- ep. “Bargaining” i “Heartthrob” - “Barganing”(1&2) su epizode u kojima Buffy vraćaju iz mrtvih i završava kako Buffy zbunjeno grli Dawn nakon što zamalo opet skoči sa tornja; “Hearttrob” je prva ep. iz S3 AtS-a kad se Angel vrati u L.A. nakon što poslije Buffyine smrti provede tri mjeseca u indijskom samostanu.
- ‘pradijete’ - ovo je prijevod izraza ‘grandchilde’ što je iskrivljeno od ‘gradnchild’ tj. unuk. Taj iskrivljeni oblik koriste samo pisci Buffyverse fanfica za vampirske potomke (ako nisu ‘dijete’ tj. childe) pa sam i ja izmislila novi izraz
- talent Vražjeg Williama - vražji William ili doslovno prevedeno krvavi (bloody) William je bio nadimak Spikea dok je bio čovjek jer je neuspješno pokušavao pisati pjesme pa su mu rekli da vraški loše piše
- riječi između zvjezdica su naglašene


Nestajanje u ništavilu
(Fade To Nothing)
by Jill


Ova priča se nekako dogodila sama od sebe. Kriva je moja prijateljica Vanessa koja me jučer natjerala da ponovo pogledam «Bargaining» … i eto. Napisala sam je.
Poricanje vlasništva: Angel priznaje da postoji Buffy… ne vrti se oko sv. Cordy … ako vam to ne govori dovoljno onda vam ne mogu pomoći!
Kategorija: angst/drama (i crossover dod.prev.)
Parovi: B/A, W/T, X/A
Predikat: PG-13
Distribucija: moj site, ffnet, nekoliko arhiva uključujući BA_Fluff, ako imate moje druge priče slobodno uzmite, svi ostali kažite mi gdje ćete je staviti
Spoileri: vrijede za sve do ep. “Bargaining” i “Heartthrob”
Ukratko: Buffy se vratila iz mrtvih, ali nije više ista
Komentari: O da, molim vas !!! Pošaljite ih na Connemara.Scarlets@t-online.de
Posveta: Za Felicity čiju priču “The Real World” obožavam.


Willow se trgla kad je čula zvono na ulaznim vratima. Nervozno je pogledala prijatelje. Svi su sjedili u dnevnom boravku Summersica osim Dawn koja je na katu pazila na sestru. Tražila je to, a drugi je nisu spriječili. Ionako je bilo bolje da nije prisutna na večerašnjem razgovoru.

Kad se zvono ponovo oglasilo, Anya je živčano skupila obrve. “Hoće li netko otvoriti vrata? Mislila sam da je to običaj kad zvono zvoni.”

“Znam to, Anya,” Willow je uzvratila ljutito pogledavši bivšu demonicu i onda rukama nervozno zagladila košulju. Nije uopće znala što da kaže, kako da objasni što se dogodilo sinoć. Osjetila je da joj je Tara stisla koljeno u ohrabrenju, ali nije mogla smiješkom uzvratiti svojoj djevojci. Samo se nadala da će druga vještica razumjeti. Konačno dignuvši glavu, crvenokosa je ustala “Dobro. Idem ja. Ionako je bila moja ideja da nazovem.” Duboko udahnuvši, izašla je iz sobe i skrenula prema ulaznim vratima.

*

Angel se počeo pitati je li krivo razumio preko telefona. Bio je siguran da je Willow zatražila da se sastanu u Buffyinoj kući, da je hitno i da mora doći odmah. Iako se pitao o čemu se radi, iskoristio je priliku da na neko vrijeme otiđe iz L.A.-a. Nije rekao prijateljima gdje ide, samo da treba malo vremena za sebe i otišao iz hotela. Bojao se da će pomisliti da je skrenuo. Bili su dovoljno zabrinuti nakon njegovog nedavnog povratka iz Nepalskog samostana. Pogotovo ga je sve više živciralo Cordelijino motanje. Koliko god je volio brinetu koja ga je svakim danom sve više podsjećala na mlađu sestru, ponekad bi volio da ga bar malo pusti na miru.

Ne da nije bio zahvalan na njenoj brizi, kako ga je uvijek pokušavala navesti na razgovor ili kako ga je šalica zagrijane krvi uvijek čekala u predvorju. Bio je zahvalan. Ipak ponekad je želio da shvati da ima stvari koje moraš raščistiti sam sa sobom, koje ne želiš dijeliti sa drugima. U zadnje vrijeme se činilo da su to njegovi prijatelji zaboravili.

Ili bolje rečeno, Cordy je zaboravila. Wesley je davao sve od sebe da bude pažljiv dok Gunn koji nikad nije sreo Buffy nije razumio zašto brineta diže takvu paniku. A tu je bila i Fred koja još nije izlazila iz svoje sobe osim da ide na zahod. Šokirao se kad je vidio potpuno ispisane zidove njene sobe iako se nije trebao iznenaditi. Angel se još sjećao svoje zbunjenosti kad se vratio iz pakla. Istina, to je bilo malo drukčije od Pylie, ali i Fred je bila u paklu na neki način.

Izravnao je ramena kad je čuo približavanje koraka iz kuće. Vrata su se otvorila nakon par trenutka i ugledao je blijedu Willow na svjetlu iz predsoblja.

“Angele,” rekla je uspjevši se malo nasmiješiti.

“Zdravo, Willow.”

Gledali su se jedan dugi neugodni trenutak, oboje se vjerojatno sjećajući kad su se vidjeli zadnji put. One noći kada ju je našao u svom predvorju, one noći kada je bio siguran da će njegov život završiti kao što je završio Buffyin. Angel je još uvijek pokušavao prihvatiti činjenicu da još uvijek… postoji, iako ne živi u pravom smislu. Ali još uvijek je bio tu, hodao, govorio, nešto što je smatrao nemogućim nakon Buffyine smrti. Mogao se čak i malo smijati - iako je zvučalo pogrešno i nekako strano.

Tijekom cijele vožnje prema Sunnydaleu je pokušavao zamisliti kako će biti ući u njenu kuću bez nje. Nije razmišljao o tome kad je Willow nazvala, samo je slijedio njen poziv upomoć. Ali čim su svjetla L.A-a izblijedila u mraku, um mu je počeo kuhati. Nikad nije bio ondje bez nje. Može li to? Sunnydale i Buffy su bili neraskidivo povezani za njega, kao da jedno ne može postojati bez drugoga. Ići u Sunnydale je uvijek značilo ići k Buffy.

Ali ne više.

Onda je postao svijestan da se Willow pomakla ustranu gledajući ga sa očekivanjem pa je ušao u kuću, pokušavajući blokirati ubod boli. Dolazak tu je to učinio konačnim. Stvarnim. Da, nekako je prihvatio njenu smrt, ali je još uvijek odgađao posjetiti njen grob. Bilo je to kao čitanje zadnjeg poglavlja knjige. Nakon toga ju je mogao samo zatvoriti i krenuti dalje.

Još nije bio spreman za to. Možda je to bilo preživjelo zrnce nade da su nakon svega što su proživjeli zaslužili sretan kraj ili možda je - čak i nakon svega što mu se dogodilo - samo romantična budala. Štogod bilo, nije bio spreman odustati od ideje da će Buffy i on dobiti priliku da budu zajedno.

Angel nije bio siguran što je očekivao kad je napokon zakoračio u njenu kuću. Možda osjećaj gubitka, samoće. Bolne praznine. Ali začudo ništa se nije dogodilo. Nije bilo praznine ni osjećaja gubitka. Umjesto toga je njena prisutnost lebdjela u zraku poput mirisa kojeg je također osjetio. Zbunjeno je pogledao Willow, “Što-“

Gotovo je naprimjetno odmahnula glavom i stavila mu ruku na rame. “Objasnit ćemo,” rekla je tiho, lagano ga gurnuvši prema dnevnom boravku gdje su ga pozdravila poznata lica i jedno nepoznato. To je bila vjerojatno Tara, Willowina djevojka. Buffy mu je rekla za nju kad su razgovarali zadnji put. Uz grob njene majke. Koliko puta se prošlih mjeseci pitao je li trebao postupiti drukčije? Možda je trebao ostati. Bi li je mogao zaštititi?

Cordelia je rekla da se osjeća krivim što nije umro s njom. To je bilo samo djelomično točno. Zapravo se osjećao krivim što nije umro umjesto nje. Willow mu je rekla da je krv Summersica zatvorila poltar. Nešto te krvi je bilo i u njemu. Ako je itko zaslužio smrt, to je bio on. Ne Buffy koja je činila samo dobro u životu.

Na Angelovo iznenađenje, Xander mu je prvi pružio ruku i vampir ju je prihvatio bez oklijevanja. “Angele,” mladić mu je kimnuo i okrenuo se prema ženi uz sebe. “Ovo je Anya.”

“Da, sreli smo se,” odgovorio je Angel.

“Jeste?” Xander je zbunjeno digao obrve.

“Pa…. da,” vampir se odjednom osjećao neugodno. Automatski je odgovorio da su se sreli. Sjećao se kad je promatrao demonku Anyanku kako upotrebljava svoje moći. Onda još nije imao dušu i bio je zadivljen. Ali gledajući Xandera, Angel je bio prilično siguran da mladić to ne bi volio saznati.

Na sreću Anya se ubacila, “Naravno,” nasmješila se. “Kada je došao u Sunnydale - sjećaš se, kad su nas napali Indijanci.”

“Američki domoroci,” Willow je ispravila iz navike.

“A da,” nasmješio se Xander.

“A ovo je Tara,” Willow mu je predstavila četvrtu osobu u sobi.

“Da, čuo sam za tebe,” Angel joj je stisnuo ruku. Odmah mu se svidjela. Bilo je neko ozračje oko nje, nije to znao opisati. Nešto zaista dobro. I iako se činila sramežljiva, također se činilo da točno zna tko je i što je. Bila je rijetkost sresti nekoga tko ne sumnja u sebe.

Digla je obrve, “J-Jesi?”

“Da,” kimnuo je. “Buffy mi je rekla kad - došao sam navečer nakon pogreba njene majke.”

“Bio si u Sunnydaleu?” upitala je iznenađeno Willow. Onda se činilo da se nešto sjetila i tajanstveno se namješila. “Ah,” samo je komentirala.

“Onda,” Angel je pogledao oko sebe. “Zašto sam trebao doći? Zvučalo je hitno.”

Vidio je da su Willow i Xander razmjenili kratki pogled i onda je crvenokosa uzdahnula, “Malo smo očajni. Možda,” krenula je prema stepenicama, “ako ti samo pokažem… manje ćemo trebati objašnjavati.” Mahnula mu je rukom da je slijedi i zajedno su krenuli uz stepenice. Vještica je zastala ispred Buffyine sobe. “Znam… uh… da je teško povjerovati, ali… stvarno je.” Uz zadnji nervozni pogled, otvorila je vrata.

*

Kad je čula otvaranje vrata Dawn je digla pogled sa knjige koju je čitala naglas. Buffy je potpuno nepomično ležala na krevetu, otvorenih očiju prazno zureći u strop. Izgledala je gotovo sasvim poput Buffybota osim što su se njena prsa ravnomjerno dizala i spuštala tako pokazujući da iako nije prisutna, svejedno treba zrak da preživi. Jedino je to smirivalo Dawn.

“Hej Dawnie,” Willow joj se nasmješila. “Angel je ovdje.”

Mlađa Summersica je kimnula. “Čula sam zvono.”

Čovjek - ili bolje rečeno vampir - u pitanju se pojavio iza vještice i zastao u pola koraka. Da Dawn nije bila sigurna da vampiri nemaju cirkulaciju rekla bi da je Angel smrtno problijedio. Vidjela je kako je raširio oči prije nego je zakoračio unatrag jednom rukom naslijepo iza sebe tražeći potporu dovratka.

“Buffy.”

Ime je bilo jedva šapat, izgovoreno sa toliko nevjerice i zbunjenosti da se Dawn iznenadila. Ona i Angel nikad nisu bili osobito bliski, ali kad god ga je vidjela je bio vrlo sabran i pomalo odsutan. Od njega je najmanje očekivala da izgubi kontrolu. Naravno, kad je posjedovao dušu. Namrštila se na to. Kako joj to nikad nije palo na pamet u vezi Spikea?

“Žao mi je,” čula je Willowin šapat i vidjela je da je vještica stavila ruku na Angelovo rame. “Znam da sam te trebala upozoriti,” slegla je ramenima sa nesigurnim smiješkom. “Ali nismo znali što reći. ‘Hej, Buffy se vratila iz mrtvih’ se činilo malo neprikladno.”

Vampir je polako pustio dovratak za koji se držao i potpuno ušao u sobu netremice gledajući nesvijesnu figuru na krevetu. “Kako?”

Kako? Samo to će pitati? Dawn je očekivala ‘je li to stvarno ona?’ ili takvo nešto. Umjesto toga se činilo da zna da je to Buffy. Ne neki robot. Ne nekakva kopija. Buffy. Po njegovom izrazu, znao je to kao što je znao svoje ime. Dawn je osjetila malo divljenja. Možda je Angel zbog toga bio toliko drukčiji od Rileya. Dawn se još sjećala vremena kad je Buffy plakala po noći kad je mislila da je nitko ne čuje i zamjerala je Angelu što je povrijedio njenu sestru. Ali možda je takva ljubav. Možda takvi snažni osjećaji znače da i jednako snažno boli. Iznenada ljubav više nije izgledala tako romantično za Dawn.

“Objasnit ću, obećajem,” Willow mu je odgovorila. “Možda da je pustimo da se odmara. Iscrpljena je i… nije baš svoja.”

Vampir je naglo pogledao crvenokosu. “Nije svoja?” Onda je kimnuo govoreći više sebi nego njoj, “Naravno. Vraćanje u život nije lako.” Onda je još jednom dugo pogledao uspavanu Ubojicu i sa Willow izašao iz sobe. Čim su se vrata zatvorila, Dawn je uzela knjigu i nastavila čitati.

*

“Što se dogodilo?” Angel je upitao čim su se vratili u dnevni boravak. Vrtlog misli mu je bjesnio u glavi dok je pokušavao shvatiti što je upravo vidio. Buffy se vratila. Ne leži u zemlji raspadajući se u ništa. Živa je.

Živa je!

Trudeći se da njegovo uzbuđenje ne odgodi očajnički potrebne odgovore, prešao je pogledom preko okupljenih. Čekajući objašnjenja. Napokon, ljudi se nisu samo tako vraćali iz mrtvih. Ne ako im je još kucalo srce.

“Vratili smo je,” Willow je rekla nakon kratkog oklijevanja.

“Willow ju je vratila,” ispravio je Xander.

“Nabavila sam urnu preko e-baya,” dodala je Anya. Kad se činilo da nitko nije obratio pažnju nastavila je, “Znate, bilo je teško. Tip koji ju je imao…” zastala je kad je vidjela da je svi Skubijevci gledaju. “Što je? Stvarno je bilo teško.”

“Da Ahn, znamo,” rekao je Xander i izgleda da je to zadovoljilo Anyu.

Angel je čuo riječi, ali nije obraćao pažnju na značenje jer je pokušavao shvatiti što je Willow rekla. “Vratili ste je?” pažljivo je pitao da potvrdi da je dobro razumio. Kad je Willow kimnula, prošao je iznenada drhtavom rukom kroz kosu. Nije ni čudo što je izgledala tako beživotno na krevetu. Nije ni čudo što mu se činilo da nije zaista tu.

Isuse!

Naglo se okrenuo jedva uspjevajući obuzdati gnjev. “Vratili ste je?” rekao je vrlo tihim i napetim glasom. Zamalo je izgubio kotrolu kad je vidio iskru ponosa u Willowinim očima. “Pretpostavljam sa magijom?” To nije bilo zapravo pitanje. Već je znao odgovor. Ako ju je Willow vratila - a Buffy mu je rekla da je crvenokosa postala prilično moćna u zadnje vrijeme…

“Ispočetka smo mislili da nije upalilo,” objasnio je Xander, “jer su neki bajkeri prekinuli ritual i razbili urnu, ali onda puf! -- i bila je tu,” napeto se nasmijao iznenada osjećajući nelagodu. Je li to vidio opasni sjaj u Angelovim očima?

Vampir je odmahnuo glavom ne znajući bi li se trebao smijati, vikati ili se jednostavno prepustiti histeriji. Jer se upravo tako osjećao. Te budale! Zar nisu znali s čime su se igrali? Ne mogavši se više suzdržavati rekao je “Jeste li potpuno izgubili razum? Imate li blagog pojma što se moglo dogoditi? S kojim silama ste imali posla? Kakva vrsta crne magije je potrebna da se učini takvo nešto?”

“Ja - ” Willow se počela braniti, ali onda kao da je izdušila u istom trenutku. Utonuvši u trosjed naslonila je lice u ruke. “Nisam mislila,” rekla je prigušenim glasom. “ili bolje rečeno samo sam mogla misliti kako je Buffy zatočena u nekoj demonskoj dimenziji.” Digla je pogled. “Kao što si ti bio.”

“U demonskoj dimenziji?” začuđeno je upitao Angel. “Odakle ti to? Bila je Ubojica… jest Ubojica - nadajmo se da je još uvijek.” Odmahnuo je glavom. “Bila je dobra i poginula je na dužnosti. Što si mislila gdje je otišla? Zar zaista misliš da bi njena duša otišla bilo gdje osim u raj?”

Gledao je Buffyine okupljene prijatelje koji su sada svi imali šokiran izraz. Oni su godinama stajali uz nju, borili se uz nju, tugovali s njom. Zar su mogli biti tako slijepi za njenu srž -- za ono što ju je činilo Buffy, tako jedinstvenom i posebnom? Zar je on bio jedini koji je to vidio? Ponovo ih je pogledao i zaključio da mogu biti tako slijepi.

I po prvi put se zapitao je li bila dobra ideja ostaviti Buffy. Naravno, to nije bila istina. Bezbroj puta je sumnjao u ispravnost te odluke, ali uvijek zbog sebičnih razloga. Uz nju se osjećao živim. Voljela ga je bezuvjetno. Čak i kad se vratio iz pakla i bojali su se dodirnuti. Branila ga je. Sada se pitao je li joj uzvratio istom mjerom. Možda je zaista bio jedini koji ju je razumio. Krivnja ga je pritisnula svom težinom i zamalo ga preplavila.

Tada je shvatio da netko nedostaje, “Gdje je Giles?” upitao je nadajući se da Čuvar nije u blizini. Nije htio - mogao - vjerovati da bi Giles pristao na tako opasan plan.

“Otišao je - v-vratio se u Englesku,” rekla je Tara, njene velike oči ozbiljne i tužne. Grlila je jednom rukom svoju djevojku, ali vrlo labavo. Očito je već shvatila što su učinili.

“Onda, što je problem sa Buffy?” Angel je konačno upitao, zasad potiskujući svoju ljutnju i krivnju da se usredotoči na važnije stvari. Kasnije će biti dovoljno vremena da se suoči s tim, da moli Buffy za oprost za svoje loše prosudbe.

“Ne reagira,” tiho je odgovorila Willow. “Izgleda da nas uopće ne prepoznaje. Morali smo je uspavati čarolijom,” objasnila je. “ Bila je kao… divlja životinja. Nasilna. Ne kao… Buffy.”

“Nešto što nije ugodno kad cura ima snagu Ubojice,” dodao je Xander. Iako su mu riječi bile šaljive, držanje nije bilo. Stajao je blizu prozora čvrsto prekriženih ruku kao da ga nešto boli.

“I mi… uh… provjerili smo joj auru,” rekla je Tara. “I-i njenu dušu. Tu je. To je Buffy. Misliš da možda ima amneziju?”

Angel je rukom protrljao lice i prstima prošao kroz kosu. “Možda. Nećemo saznati… dok ne počne reagirati. Je li vas napala?”

“Ne izravno,” rekao je Xander. “Nije nas pokušala ozlijediti, ali htjela je izaći iz kuće i da bi to učinila bi nas morala nokautirati. Zato ju je Willow uspavala.”

“Aha tako,” vampir je kimnuo i ponovo pogledao crvenokosu. “Možda neće uopće biti svoja iako ima svoju dušu. Ne možemo znati što joj je ta magija učinila.”

“Ja sam to već rekao, ali mene nitko ne sluša.”

Zatiljak mu se naježio i munjevito je skočio sa stolice okrenuvši se prema vlasniku glasa. Gledajući u izblajhanu plavu kosu upitao je nikoga posebno,

“Što *on* radi ovdje?”

“Bez brige, ne može te ozlijediti,” počela je Anya i zastala, “Mislila sam reći jer ima čip koji ga spriječava da ozlijedi ljude. Ali ti nisi čovjek pa nema veze.”

Na Spikeov smijeh Angel je ispustio tiho režanje. “Kad se ja budem bojao njegovog napada na vrbi će roditi grožđe,” rekao je i pogledao drugog vampira tako s visoka da je Spike suzio oči. “Što me zanimalo,” nastavio je Angel, ignorirajući svoje iritantno ‘pradijete’, “jest *zašto* ulazi u kuću kao da živi ovdje? Zašto se ponaša kao da je prijatelj?”

“Definitivno nije prijatelj,” odmah je rekao Xander i onda malo slegnuo ramenima. “Ali dolazi ovdje. Kao neki pas lutalica kojeg se ne možeš riješiti.”

“Hej,” uzviknuo je poblajhani vampir. “Ne vrijeđaj me. Nisam ništa učinio.”

“Pomogao je dok Buffy nije bilo,” napokon je objasnila Willow. “Zahvaljujući njemu i Buffybotu smo uspjeli - “

“Zahvaljujući čemu?” Angel je bio siguran da je krivo čuo. Koji vrag je Buffybot?

“Robotu,” spremno je rekla Anya. “Izgledao je točno kao Buffy. Spike ga je dao napraviti da se može seksati s tim.” Kad je vidjela Xanderov upozoravajući pogled digla je ruke, “Što je? Spike je to dao napraviti. Da se seksa s Buffy jer ga prava Buffy nije htjela ni dotaknuti. Baš odvratno ako mene pitate,” dodala je i uzdahnula, “Ali mene nitko ne pita.”

Angel je digao obrve ne znajući bi li se trebao naljutiti ili nasmijati, “Dao si da ti netko napravi robota?”

Plavokosi vampir se mrštio gledajući u pod, “Ne tiče te se. Osim toga, “ digao je glavu, “Bila je vrlo korisna. Bez robota ne bi bilo Ubojice cijelo ljeto.” Odjednom se nacerio. “Hej, zar to ne zvuči pjesnički? Bez Summersice preko summera (summer = ljeto op.prev.)”

“Ušuti,” ostali su viknuli.

“Rimuje se,” branio se Spike.

“Ne, ne rimuje se,” umorno je odgovorio Angel. Iznenada je bio u jakom iskušenje da Spikeu skrati muke, ali zadovoljio se uvredom, “Izgleda da sto godina vampirskog postojanja nije dalo talent Vražjem Williamu.”

“Zaveži,” zarežao je Spike.

Dajući sve od sebe da ignorira prisutnost svog ‘pradjeteta’, Angel je pogledao Willow, “Trebam znati koju magiju si točno upotrijebila, što si točno radila -- i što se dogodilo. Možda ćemo onda naći način da joj pomognemo.” Onda je izvukao svoj omrznuti mobitel i nazvao hotel nadajući se da je Wesley još u uredu zakopan među knjigama.

--

“Što ti radiš ovdje?”

Angel je gledao dvoje ljudi jedva vjerujući što vidi, nadajući se da je to nekakva halucinacija, a ne stvarnost. Očekivao je da će Wesley doći, ali to sada zaista nije trebao.

Cordelia je suzila oči i prošla kraj njega u kuću, “Ajme, oprosti što se brinem,” uzvratila mu je preko ramena.

Wesley mu se ispričavajuće nasmješio i krenuo za njom, skinuvši kaput i dajući ga vampiru. “Oprosti,” uzdahnuo je. “Ali inzistirala je. Znaš kako joj se teško oduprijeti.”

Oduprijeti? Angel je skoro odmahnuo glavom. Odupiranje nije bila prava riječ. Nije da joj se bilo tako teško oduprijeti. Problem je bio da je išla preko svih prigovora kao nezaustavljivi tornado kad bi nešto utuvila u glavu. Ne želeći početi raspravu samo je kimnuo, “Mm-hm.”

Wesley mu je stavio ruku na rame očito osjetivši njegovu nelagodu, “Stalo joj je. Bila je zabrinuta.“ Tada se nasmješio. “Naravno, prvo je rekla da si konačno puknuo.”

Angel se morao malo nasmijati na to. “Da, mogu zamisliti.”

“Onda,” bivši Čuvar se uozbiljio. “Kako je Buffy?”

Vampir je uzdahnuo, protrljavši rukom zatiljak kao da želi umanjiti glavobolju. “Bez promjena. Mislim, nije ni čudo kad ju je Willow uspavala. Uglavnom da je zaštiti od nje same. Nisam vidio kako je bilo, ali kao što sam ti rekao telefonski…” namrštio se. “Čekaj malo. Kako je Cordy saznala za ovo?”

Wesley se počešao po bradi. “Našla me dok sam se pakirao… oprosti Angele.”

“Ne,” vampir je odmahnuo rukom, “U redu je. Samo mi je to malo previše odjednom.”

“Zabrinut si da nešto nije u redu s Buffy,” Englez ga je pogledao sa razumijevanjem.

“Da,” priznao je Angel. “Kad pomislim… Ne znamo što joj je ta magija učinila. Isuse! Baš su amateri kad su koristili takvu crnu magiju.”

“Imali su dobre namjere,” podsjetio ga je Wesley.

“Znam,” vampir je krenuo prema stepenicama pa se opet okrenuo prema prijatelju. “Svejedno je bilo neodgovorno. Žele se igrati odraslih, a ponašaju se kao djeca. Trebao si čuti Gilesa.”

“Nazvao si ga?”

“Jesam,” kimnuo je Angel. “Sinoć nakon što sam nazvao tebe. Htio je Willow otrgnuti glavu ravno kroz žicu. Onda je htio doći ovdje prvim avionom iz Londona. Uspio sam ga uvjeriti da ostane. Nalazi se u sjedištu Vijeća Čuvara i to bi nam moglo koristiti.”

“A da, sjedište,” rekao je Wesley sa sanjivim pogledom. “Da samo vidiš kakvu knjižnicu imaju…” zastao je i nakašljao se, “Oprosti, skrenuo sam sa teme.”

Angel se malo nasmješio. “Razumijem. Mora biti raj za Čuvare.”

Englez je uzvratio smiješak. “Tako nekako. Ali usredotočimo se na trenutačni problem. Prvo bi htio razgovarati sa Willow.”

“Onda dođi u kuhinju. Tamo su svi, valjda i Cordelia.”

*

Čuli su je čim su se približili vratima.

“Pa, Xander Harris, nisu svi zadovoljni da ostanu u Sunnydaleu raditi… ništa.”

“Xander radi u građevini. Vrlo je seksi kad je sav znojan i smrdljiv,” odgovorila je Anya.

Angel je gurnuo vrata i vidio kako Cordelia prenaglašeno okreće očima. “Nisam to trebala čuti. Gdje ih samo nalaziš?” Pogledala je Xandera.

Nacerio se. “Gdje sam i tebe našao.”

“Ne podsjećaj me,” uzvratila je i išla otvoriti hladnjak da vidi što ima.

Tara i Willow su slušali prepirku, ali Willow je ustala kad su ušli vampir i bivši Čuvar. “Wesley, “ pozdravila ga je izbjegavajući gledati prema Angelu. “Drago mi je da te vidim.”

“Zašto imate krv?” Cordelia je upitala gledajući u hladnjak.

“Zato što Spike svraća ovdje,” odgovorio je Angel. Kad je raširila oči dodao je, “Bezopasan je. Bar za tebe. Samo ga… ignoriraj ako se slučajno sretnete.”

“Da ga samo ignoriram, ha?” stavila je ruke na bokove. “Kao što ti mene ignoriraš? Jesi li već zaboravio što ti je učinio kad je zadnji put bio u L.A.-u?”

Angel je nakratko zatvorio oči moleći se za strpljenje, prije nego je odgovorio, “Ne, nisam zaboravio. I hvala ti što se brineš, ali sad nije vrijeme za to. Spike sad nije važan.” Tiše je nastavio. “Važna je Buffy.”

“A naravno, stavi nju iznad svega,” Cordelia je frknula i opet se okrenula hladnjaku.

Wesley je Angela potapšao po leđima, a Xander se nije mogao suzdržati od kratkog smijeha. “Pa lijepo je vidjeti da ima još nešto stare Cordy u njoj iako su zaštitnički nagoni novi.”

Videći da se Cordy sprema odgovoriti, Wesley se brzo okrenuo prema Willow. “Angel mi je općenito rekao što se dogodilo, ali možeš li mi pokazati magiju? Imaš li ovdje knjigu?”

“Imam,” crvenokosa je kimnula, zahvalna za razlog da se udalji od prepirke u kuhinji. Nije bila raspoložena za to. Osjećala se užasno, nije mogla ni pogledati Angela. Shvatila je da je krivnja užasan osjećaj. Nikad se nije gore osjećala. Bože, što je učinila? Što ako je povrijedila Buffy kad ju je vratila? Što ako je Ubojica zaista bila u raju i sada… Ne, ne smije sada misliti o tome. Sad nije bilo vrijeme da se prepusti krivnji. Moraju pomoći Buffy, to je najmanje što može učiniti nakon zbrke koju je uzrokovala. Sa zadnjim pogledom prema svojoj djevojci, otišla je za Wesleyem.

Angel ih je gledao kako odlaze, a onda i sam izašao iz kuhinje i krenuo uz stepenice prema Buffyinoj sobi.

*

“Onda, gdje je Dawn?” upitala je Cordelia žvačući prepečenac.

“Gore sa Buffy. Ne želi je ostaviti,” odgovorila je Tara, popivši malo kave. Znala je da ne bi smjela. Već je bila živčana od pijenja kave cijelu noć, ali kako je bila nasamo sa Xanderom, Anyom i Cordeliom trebala je nešto držati u rukama.

“Naravno. Jadna mala. Mama joj je umrla, tatu nije briga, a sada joj je sestra skrenula.”

“Dawn će sigurno biti dirnuta tvojom brigom,” rekao je sarkastično Xander.

“I jesam zabrinuta,” inzistirala je Cordelia. “Buffy je moja prijateljica.” Na Xanderov pogled je uzdahnula. “Dobro, nikad nismo bile baš bliske, ali mnogo smo prošle zajedno. Mi cure sa natprirodnim sposobnostima se moramo držati zajedno.”

Xander se skoro zagrcnuo svojom kavom. “Natprirodne sposobnosti?”

“Dobijam vizije,” rekla mu je gotovo usputno. “Od Viših Sila. I onda Angel pomaže ljudima iz mojih vizija.”

“Više Sile,” Tara je zadivljeno dahnula i čak je i Anya bila malo impresionirana.

Naravno, Xander nije bio. “Znači, vizionarka si. Baš slatko.”

Cordelia je suzila oči. “Vidjela bi kako bi tebi bilo da dobijaš užasne migrene. Ne bi izdržao ni tjedan dana.”

Digao je ruke. “Hej, zadivljen sam, ok?”

Brineta je frknula. “Aha baš, građevinarče.”

“M-Možete li prestati,” Tara je konačno zatražila jer joj glava pulsirala. Protrljala je sljepoočnice. “Buffy je na katu i-i nije dobro. Mislim da nije vrijeme za… “ pokazala je na Xandera i Cordy i onda uzela svoju šalicu kave i ispraznila je u jednom gutljaju.

“Žao mi je,” Cordelia ju je pokajnički pogledala. “Obično nisam ovakva - ne više. Možda je to zla vibra iz Ždrijela pakla.” Dobacila je pogled Xanderu koji je jasno govorio da prisutnost bivšeg momka ima više veze sa tim. Malo uzdahnuvši, namjestila je osmijeh i okrenula se prema plavuši, “Želiš li još kave?”

Tara je rezignirano kimnula. Šalica više ili manje. Ionako je davno prešla granicu za trovanje kofeinom.

*

Opet ostavljajući Dawn sa Buffy, Angel je sišao i otišao u dnevni boravak gdje su Wesley i Willow bili zadubljeni u knjigu.

“Ima li što?” upitao je sjednuvši preko puta njih.

“Polako napredujemo,” Wesley je odgovorio ne dižući pogled. Kad je završio stranicu koju je čitao, odgurnuo je knjigu prema crvenokosoj i konačno pogledao prijatelja. “Po onome što mi je rekla Willow, ritual je zapravo bio prekinut i to je vjerojatno uzrokovalo problem, a ne sama upotrijebljena magija. Ali slažem se da je magija bila vrlo opasna,” strogo je pogledao vješticu, “i da je bilo neodgovorno upotrijebiti je bez potpore jednako moćne vještice. A da ne govorim o etičkim problemima. Ali,” pogledao je Angela. ”Buffy se vratila i možda znam kako da joj pomognemo.”

“Opet neka magija?” Willow se prenula na jasni prijekor u Angelovom glasu. Oduvijek je cijenila vampirovo prijateljstvo i boljelo ju je što će ga sada možda izgubiti. Zar nije nimalo sretan što se Buffy vratila?

“Bojim se da je potrebna. I Willow je najmoćnija među nama pa će je ona morati izvesti.”

“Učinit ću to,” rekla je žustro. Ako postoji način da pomogne Buffy, da opet bude dobro, učinit će sve. “Samo mi reci što treba.”

“Jedno po jedno,” Wesley joj je stavio smirujući dlan na ruku i vještica je dopustila da je toplina umiri. Bila je začuđena promjenom u nekad ukočenom Čuvaru. Kakav je bio sada, mogao bi biti i prijatelj jednog dana. “Kao prvo,” pogledao je Angela. “Moramo naći neke sastojke.” Ustao je. “Radi li još trgovina za magiju?”

“Anya je sad vodi,” rekla je Willow. “Idem po nju. Brzo ćemo se vratiti ako mi daš popis.” Konačno se usudila pogledati Angela. “Ona će biti dobro. Obećajem.”

“Nemoj,” odgovorio je još nespreman za praštanje i zaboravljanje. “Samo joj pomozi. Kasnije ćemo razgovarati.”

Vještica je otišla sa tužnim izrazom.

****

- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nestajanje u ništavilu (2.)

Image Hosted by ImageShack.us

- riječi između zvjezdica su naglašene

Nestajanje u ništavilu
(Fade To Nothing)
by Jill


“Reci mi o toj magiji,” Angel je rekao čim je Willow izašla iz prostorije.

“Zapravo je prilično jednostavna,” rekao je Wesley i malo zastao prije nego je nastavio, “Za duševnu magiju.”

Vampir se ukočio, duša i magija u istoj rečenici su uvijek tako utjecale na njega.“To je - duševna magija?”

“Da,” kimnuo je Wesley praveći se da nije primjetio njegovu reakciju. Uzeo je knjigu. “Ovo je vrhunska knjiga crne magije. Sadrži magije za koje se smatra da su davno izgubljene. Ne znam kako ju je Giles nabavio. Mora biti kroz neke nezgodne puteve. Sumnjam da i Vijeće Čuvara zna za njeno postojanja. Rečeno mi je da je već davno uništena. Dio nje, veliki dio nje su duševne magije. Willow će putovati kroz Buffyin um, njenu dušu - izgleda da je to već jednom radila da joj pomogne - i uz pomoć ove magije će joj vratiti sjećanje.”

“I tebi je to jednostavno?” upitao je Angel. Oči su mu stalno bježale prema knjizi. Knjiga sa duševnim magijama. Pitao se kakvim duševnim magijama?

“Jednostavno je. Pogotovo za moćnu vješticu poput Willow. Jedva sam povjerovao kad mi je rekla što je postigla u dvije godine. Mora da je jedna od najmoćnijih živućih vještica. Kanalizirala je sile koje su oživjele osobu mrtvu mjesecima. Potrebno je mnogo snage da se izvede takav proces.” Wesley je ponovo pogledao knjigu i tiše nastavio. “Samo sam je prelistao jer mi je bio prioritet pomaganje Buffy, ali prilično sam siguran da sadrži i način za privezivanje tvoje duše.” Vidio je da se Angel sprema usprotiviti i brzo je dodao, “Ne pokušavam… znam da ti i Buffy više niste zajedno i … ali zamisli što bi to moglo značiti, osim da bi smio postići savršenu sreću. Bio bi zaštićen od onih koji ti žele oduzeti dušu poput ljudi iz Wolframa & Harta. Ne bi više bilo Angelusa. Ne bi bilo više straha da ćeš izgubiti kotrolu i ubijati ljude.”

Odjednom se osjećajući nemirno, Angel je ustao i otišao do prozora pazeći da ne zakorači u sunce. “Nisam je ostavio samo zbog svoje duše,” rekao je leđima okrenut prijatelju.

“Znam,” odgovorio je bivši Čuvar. “Ali to je bio glavni razlog.”

“Istina,” potvrdio je vampir. “Ipak tu su i druge stvari kao… sunce i to da ću ja možda živjeti zauvijek, a ona - neće. Ali… sinoć kad sam pogledao njene prijatelje i shvatio što su učinili, prvi put sam pomislio da sam možda pogriješio što sam otišao. Ne samo zato jer se - smo se voljeli,” bilo je to teško reći u prošlom vremenu, ali samo je to mogao učiniti. Uopće nije znao što je Buffy osjećala prema njemu u zadnje vrijeme. On ju je još uvijek volio, ali ona je bila sa drugima, imala je stalnog momka više od godinu dana. Kad su se sastali kraj groba njene majke osjetio je da se promjenila. Zašto se onda i njeni osjećaji ne bi promjenili?

Sjetivši se svog prijatelja, Angel ga je pogledao preko ramena, “Iako ne prođe ni dan da ne poželim…,” duboko je udahnuo nepotreban zrak. “Nije važno… Ali možda je to bila pogreška jer nisam siguran da itko drugi može razumjeti što prolazi svaki dan.”

“Ali ti možeš.” Bilo je to tvrdnja, ne pitanje i Angel je shvatio da je Wesley razumio. “Vrlo ste slični, unatoč razlikama,” nastavio je. “Oboje skrivate svoj indentitet većinu vremena. Oboje imate prijatelje, prijatelje kojima je… veoma stalo do vas. Ali postoje neke stvari kroz koje prolazite svaki dan, koje jednostavno ne možete podijeliti.”

“Ni s njom ih nisam morao dijeliti, ne sa riječima,” rekao mu je Angel. “Uvijek je razumjela.”

“A i ti si razumio.”

“Da,” riječ je bila jedva šapat. Zureći u smrtonosne zrake sunca, Angel je znao da je to istina. “Uvijek sam znao kako joj je. Tamu koju nosi u sebi, ali ne može dopustiti da drugi vide bojeći se da neće razumijeti ili gore, da će im se zgaditi. Sumnje. Da, vampiri su zli i ispravno ih je uništavati, ali katkad se zamisliš nakon cijele noći ubijanja. I to te promjeni. Nije lako živjeti svaku noć okružen smrću. Moraš biti vrlo pažljiv da te ne proguta.”

“Žao mi je što to prije nisam shvatio.”

Bilo je toliko iskrene zabrinutosti u Wesleyevu glasu da se Angel okrenuo prema njemu, “Nisam to rekao da se osjećaš krivim. Oprosti. Nije nepodnošljivo. Bar ne za mene. Prošao sam gore. Sto godina prije nego sam sreo Buffy - pa recimo da je to bio moj osobni pakao. Da ne spominjem pravi pakao. Izvukao sam se. Neću se slomiti. A i ja se moram manje brinuti o sebi da preživim. Njoj je teže. Ima samo dvadeset i jednu godinu. Ubojice s razlogom ne stignu ostariti i samo dijelom su odgovorni vampiri i demoni. Mislim da većina Ubojica izgubi volju za sučavanjem s tim.”

“Možda bi jednog dana trebao reći Vijeću Čuvara ta saznanja,” predložio je Wesley.

Angel ga je pogledao, “Misliš da bi me slušali?”

“Možda ne svi, ali neki bi mogli. I možda će to pomoći Ubojicama u budućnosti.” Naglo shvaćajući što je rekao, Wesley je naslonio ruku na Angelovo rame. “To jest… nisam mislio reći… oprosti.”

Vampir je na trenutak spustio pogled, ali onda brzo odmahnuo glavom. “Ne, u redu je. Uvijek sam znao da neće živjeti vječno. Ni jedna od njih neće, ali možda će im biti lakše ako Čuvari bolje razumiju kako im je.”

“Tako je,” Wesley je zadnji put potapšao Angela po leđima i krenuo prema kuhinji, “Idem po malo čaja. Noć je bila naporna. Dan vjerojatno neće biti bolji.”

“Wesley?”

Englez se okrenuo, “Da?”

“Cijenio bih ako…,” Angel je pogledao u pod, progutao. “Bi li mogao potražiti magiju za mene?” Pogledao je Wesleya.

Nasmiješio se. “Bit će mi drago. Što je s tobom? Želiš li čaja?”

“Zašto ne?” odgovorio je Angel pitajući se je li ispravno odlučio, ali znajući da zapravo nije imao izbora.

“Onda idemo do Cordelie. Kladim se da se već osjeća zanemareno.”

Vampir je zagunđao na to.

***
Već je to radila, ali ovaj put je bilo potpuno drukčije nego prije. Kad je zatvorila oči i našla se u Buffyinom umu, u dijelu njene duše, Willow se činilo kao da je zaronila u crnu prazninu. Wesley joj je dao upute što mora učiniti i sada je bilo na njoj da ispravi što je zabrljala. Bar se nadala da će moći ispraviti. Ne. *Uspjet* će. Ona je vještica. Moćna je. To nije bilo vrijeme za nesigurnost. Dugovala je to Buffy - i Angelu. I ona je vidjela duševne magije u knjizi. Bila je njena ideja da pokušaju privezati Angelovu dušu. Wesley je sumnjao, ali ona ga je uvjerila da će uspjeti. Možda će sve ispasti dobro na kraju. Možda i bolje nego prije.

Willow se koncentrirala na tamu pred sobom. Bila je poput tunela bez ikakvog osvjetljenja. Polako je hodala naprijed pipajući svoj put i zazivajući prijateljicu, “Buffy? Buffy, jesi li tamo?”

Bez odgovora. Ne kao da ga je očekivala. Ako je Wesley bio u pravu, prekid rituala je bio uzrok u prekidu magije i zato Buffyina duša nije bila potpuna ili bolje rečeno bila je tu, ali prazna. To je po Čuvaru bio razlog što nikoga nije prepoznala. Uspaničila se i pokušala pobjeći od ljudi koje nije poznavala.

Vještica je uzdahnula nadajući se da je dorasla zadaći. Polako je išla pipajući svoj put kroz beskrajno ništavilo. Skoro joj se smučilo na pomisao da je Buffy tako prazna. Nije bilo ništa od njenog duha, samo prazna duša. Izgubljena. Sjetivši se biljaka koje je držala, Willow je ispustila đumbirov korijen iz ruke. Znala je da će Wesley koji je sjedio uz nju u stvarnom svijetu razumjeti signal. Kao što je i očekivala mračni tunel je osvjetlilo malo svjetlo koje joj je pokazivalo put poput vodiča. “Buffy?” ponovo je upitala i opet nije bilo odgovora.

Shvatila je da je vrijeme. Znala je što mora učiniti - ispustiti štakorsko oko u drugoj ruci. Pripremivši se za bol koja će uslijediti, duboko je udahnula pokušavajući ignorirati sve jaču buku u glavi. Tunel ispred nje je iznenada ispunilo gotovo zaslijepljujuće svjetlo, a onda je potamnio da bi u sljedećem trenutku pocrvenio.

Bilo je kao da gleda disko svijetla osim što je uz njih bila i ta nepodnošljiva buka. Willow se činilo da će joj glava eksplodirati i konačno je ispustila malu urnu koju je držala u desnoj ruci. Osjećala je kako joj pijesak curi kroz prste i bol se odmah ublažila. Nekoliko puta je plitko udahnula, nadajući se da je najgore gotovo, ali znajući da to nije ni približno kraj.

Svjetlo je postalo zeleno pa ljubičasto i na kraju sasvim nestalo. Ništa se nije događalo nekoliko trenutaka, a onda je iznenada počelo kišiti. Velike, teške kaplje su joj udarale u lice nošene olujnim vjetrom i imala je osjećaj kao da joj sjeku kožu. Willow je zatvorila oči i nastavila kroz tunel pipajući rukama pred sobom. Tako se željela okrenuti i pobjeći, ali nije mogla. Oluja je bila sve jača, kapi su je sad udarale kao kamenje i osjećala je kako joj deru kožu, krv joj je u potocima tekla niz lice. I dalje se prisiljavala da hoda dalje, da se ne prepusti boli i strahu.

I baš kad je mislila da više ne može izdržati - kiša je prestala. Willow se gotovo srušila od olakšanja i otvorila sljepljene kapke da vidi gdje je. Napokon je na kraju tunela bilo svjetlo. Potrčala je prema njemu smijući se kao dijete, ignorirajući bol i ruke izderane od grubih zidova. To je bilo svjetlo za koje joj je rekao Wesley i mora ga dosegnuti. “Buffy!” zazivala je trčeći sve brže. “Buffy!”

Odjednom je osjetila snažan udar, užasnu bol i onda je bačena u vrata - i izgubila je svijest.

“H-Hoće li biti dobro?” upitala je Tara ne smijući dodirnuti Willow. Izgledala je tako blijedo i krhko da se Tara bojala da će nestati ako skrene pogled s nje. I sama je gotovo izgubila svijest kad se Willow onesvijestila sa bolnim vriskom.

“Siguran sam da će se sasvim oporaviti,” Wesley ju je umirio sa smiješkom. “Normalno je da bude iscpljena nakon ovakve magije.”

“Jesi li siguran da je uspjelo?” Cordelia je sjedila na krevetu također gledajući bivšeg Čuvara. Bila je blago rečeno iznenađena kad je vidjela da Willlow kanalizira takve sile. Mala Willow. Ljudi je nikad nisu prestajali iznenađivati. Čim se vještica onesvijestila, Angel je iznio Buffy iz sobe očiju zasjenjenima brigom. Nije ni pogledao prema Willow.

“Znat ćemo čim se Buffy probudi,” pogledao je na sat. “Što će biti za nekih pet minuta.”

*

“Već izgleda malo više kao Buffy, zar ne?”

Angel je digao glavu pogledavši Dawn koja je sjedila na stolici do kreveta gdje je bila Buffy. Lice tinejđerice je bilo umorno pokazujući stres zadnjih par dana, ali mogao je vidjeti i odsjaj nade u plavim očima. Pokušao se nasmiješiti za nju, ali nije mogao. I sam je bio previše potresen da bi imao snage za ohrabrivanje drugih. Hoće li biti Buffy stvarno biti svoja kad se probudi? Ili će biti zauvijek izgubljena za njih sve dok ne postane opasno da ide okolo i ugrožava sebe i druge? Prošao je preko bedara ponovo drhtavim rukama trudeći se malo sabrati. Nije mogao razmišljati o tome. Uskoro će saznati.

Pogledavši na sat na noćnom ormariću, Angel je ispustio dah koji je već neko vrijeme držao u svojim mrtvim plućima. Otprilike tijekom cijelog rituala.

Po Wesleyu će vidjeti rezultate za tri minute. Bivši Čuvar je rijetko bio u krivu.

Posegnuo je uhvativši njenu malu ruku, gledajući kako nestaje u njegovoj. Sada je bila topla, a ne hladna kao kad ju je dodirnuo jučer. Prsti su joj se savršeno poklapali među njegovima. Kao što se sve poklapalo kao da je stvoreno jedno za drugo. Još se sjećao kako se njeno tijelo privijalo uz njegovo, kako su im ruke našle sva prava mjesta, stapanje usana. Kako je ikad mogao pomisliti da nisu stvoreni jedno za drugo? Kako je mogao misliti da je razdvojenost bolja od zajedništva? Više nije znao odgovoriti na ta pitanja. Ipak, pitanja su postojala. Pitao se koja su bila. Kako su ga uvjerila da je ostavi.

U tom trenutku se nije mogao sjetiti.

Primjetivši da ga Dawn još gleda rekao je, “Uskoro ćemo saznati.”

Izgleda da joj je taj odgovor bio dovoljan. Pogledala je prema prozoru. “Da li je još voliš?” rekla je grizući se za donju usnu.

Bar je to bilo lako odgovoriti, “Nikad nisam prestao.”

“Kad ste bili… zajedno… mislila sam… puno je plakala i to mi se nije sviđalo.” Malo se nasmijala. “Sigurno si mislio da sam baš glupa.”

“Nisam - ni sad to ne mislim,” tiho je odgovorio. “Mislim da si vrlo hrabra djevojka i da će jednog dana neki momak biti sretan da te ima.”

Malo se zacrvenila i onda uzdahnula., “Svejedno. Sa Rileyem nikad nije plakala. Mislila sam da je to zato jer je tako sretna. Ali pogriješila sam, zar ne?”

Kako da odgovori na to? Buffy mu je rekla da voli Rileya. Ali je li to bila istina? Je li Dawn u pravu? Zar njena sestra nikad nije plakala? I zar to nije bilo ono što je Angel i želio za nju? “Ne znam,” odgovorio je nakon trenutka. Više ni u što nije bio siguran. “Rekla mi je da ga voli.”

“Stvarno?” Dawn ga je pogledala zvučeći iznenađeno. “Hmm. Možda ga je voljela, ali nije bilo isto. Rileya je držala postrani za ubijanje. Nikad to nije radila s tobom. Dok ste bili zajedno uvijek je bilo ‘Angel ovo’ i ‘Angel ono’. O i bilo joj je omiljeno ‘Angel se tako dobro ljubi’.” Okrenula je očima. “Da ti se smuči.”

Angel se kratko nasmijao, bilo mu je toplo oko srca kad je to čuo. “Pa i ja sam mogao misliti samo na nju pa ne smijem ništa govoriti.”

“Mislim da te jako voljela,” Dawn ga je ozbiljno pogledala. “Mislila sam da će umrijeti kad si otišao.” Iznenada se nesretno nasmijala. “Naravno ja onda nisam ni postojala pa tko zna što je istina.”

Kad je zadnji put bio u Sunnydaleu Buffy mu je ispričala da je Dawn energija pretvorena u ljudski oblik. Bilo mu je to teško povjerovati. Kako sva sjećanja o djevojčici mogu biti izmišljena? Kako nije stvarna? “Dawn,” malo se nasmiješio, “Nije važno. Stvarna si meni. Svima nama. I sada kad Glory više nema i poltar je zatvoren, vjerojatno si normalno ljudsko biće.”

“Valjda.” Pogledala je sestru. “Koliko još?”

Angel je pogledao na sat. “Svaki čas.”

*

Buffy se činilo kao da hoda pod vodom. Kao da je sila teža nestala. Nije se mogla sjetiti što se dogodilo. Je li dan? Ili noć? Utaplja li se? I tko je drži za ruku? Tko joj govori?

Čula je dva glasa. Jedan mladi, definitivno ženski. Drugi dublji. Vrlo poznat. Pokušala se usredotočiti na drugi glas pa odustala. Ne može biti. On nije tu. Odavno je otišao. Činilo se prije stoljeća.

Zašto je mračno?

Zašto nema svjetla?

Sjećala se svjetla. Svjetla i sreće.

Mira.

Ali mir je nestao.

Osjećala se bestjelesno gdje je prije bila. Slobodna od odgovornosti i dužnosti. Slobodna od boli i tuge.

Slobodna.

Sjećala se da ju je Willow zazvala. Buffy joj nije mogla odgovoriti, zatočena u noćnoj mori, vatra ju je gutala, suha usta su je pekla. I prijateljica ju je ponovo zazvala. Posegnula je za rukom crvenokose sa svom snagom koja joj je ostala, sa onim što još nije progutala vatra.

Je li ponovo slobodna? Ili opet zatočena? Gdje je Willow?

Želja da sazna je postala prejaka i otvorila je oči, ovlaživši suhe usne. “Willow?” prošaptala je.

“Buffy!”

Dawn. Prepoznala je sestrin glas i uskoro joj se izoštrilo njeno lice. Plave oči sjajne od suza. Tamna kosa. Definitivno Dawn Summers.

“Buffy, vratila si se.”

“Dawn.” Bože, zar je to njen glas, zvuči poput brusnog papira.

“Oh, Buffy.”

Sestra joj se bacila oko vrata, čvrsto je držeći. Vruće sestrine suze koje je osjetila na licu su joj govorile da je živa iako se sjećala umiranja. Ili je sve to bio san?

“Willow je uspjela, stvarno je uspjela,” govorila je Dawn. “Vratila te.”

Vratila ju je? Odakle? Što se dogodilo? Zašto Dawn plače?

Toranj.

Krv.

Glory!

OBožeOBožeOBože. Umrla je. Zaista je umrla. Ali zašto je ovdje?

Willow.

Dawn je spomenula nešto kako ju je Willow vratila. Vratili su je iz mrtvih.

“Ne.”

Tek kad se Dawn povukla velikih očiju punih suza shvatila je da je to rekla na glas. “Buffy?”

Ubojica je odmahnula glavom, “Ja…” skupila je obrve u koncentraciji. “Bila sam… umrla sam.”

“Jesi,” potvrdila je Dawn. “Skočila si. U portal, sjećaš se? Ali Willow te vratila. Ne mogu vjerovati da si stvarno ovdje.” Ponovo ju je zagrlila. “Tako sam sretna. Tako sretna.”

Sretna? Buffy se ponovo namrštila tek onda osjetivši da ju netko još uvijek drži za ruku. Polako okrenuvši glavu, raširila je oči. “Angel?”

Njegove tamne oči su bile pune brige i izgleda da se nije mogao veseliti kao njena sestra. Izgledao je tako ozbiljno, držeći je za ruku. “Buffy.”

Obliznula je usne, iznenada opet suhih usta. “Što ti radiš ovdje?”

“Ja…”

Nije stigao dovršiti jer su se vrata otvorila i svi su stajali u dovratku. Willow se svom težinom naslanjala na svoju djevojku, ali se smiješila. “Buffy,” rekla je i oči su joj se ispunile suzama.

“Pa rekao bi da je bilo potpuno uspješno.” Wesley nije mogao sasvim sakriti zadovoljstvo u glasu.

“Uspjelo je,” rekla je ozareno Dawn. “Vratila se. Sasvim i potpuno.”

Xander se progurao uz ostale. Uhvatio je u veliki zagrljaj Ubojicu koja je još sjedila na krevetu. “Buffster,” rekao je i Buffy je mogla samo uzvratiti zagrljaj, osjećajući se izgubljeno i usamljeno među prijateljima. Osjećajući da ne pripada.

Nije osjetila da joj je Angel pustio ruku i neprimjetno izašao iz sobe.

***

Satima kasnije ga je našla na stražnjem trijemu gdje je pobjegao od gomile, nespreman je dijeliti sa svim tim ljudima. Htio se sresti s njom nasamo. Razumjela je. Razumjela je jer je uvijek razumjela, jer je mogla osjetiti njegove misli, jer su bili jedno. Ona nikad nije sumnjala u to - on je bio taj koji je sumnjao, on je otišao ostavljajući je u ruševinama. Pokupila je komadiće i zalijepila ih najbolje što je mogla, ali nikad više nije bilo isto.

Bilo je previše boli, previše gubitka. Njeni prijatelji su mislili da je sretna. Ona je mislila da Ubojica u njoj postaje jača, da je ogrubljava i čini sve manje sposobnom za osjećaje. Svi su bili u krivu. Zapravo je umirala. Sušila se kao cvijet u pustinji. Žeđajući za životno potrebnom vodom, čak dobivajući pokoju kap, ali nikad koliko treba, nikad dovoljno. To ju je iscrpjelo, isisalo joj energiju i volju sve dok ništa više nije ostalo.

A sad se vratio. Sjedio je u mraku pognute glave naslanjajući se laktovima na koljena, labavo isprepletenih prstiju. Po napetosti u njegovim ramenima je znala da je već osjetio njenu prisutnost. Ipak se nije pomaknuo, nije joj se obratio.

Nekoliko trenutaka ga je samo promatrala, proučavala njegov profil još uvijek isti kakvog se sjećala. To nije bilo baš čudno, vampiri nisu starili. Bar ne tjelesno. Unutra je bila stara, umorna duša. Netko tko je vidio previše, proživio najgore, a ipak je uvijek uspio nekako isplivati na površinu, nekako preživjeti. Za razliku od nje, Angel je bio jak. On bi to poricao, ali ona je znala bolje od bilo koga koliko je to istina. On je bio borac, istinski branitelj. Netko tko se bori protiv zla ne zato jer mu je to sudbina nego zato jer si ne može pomoći.

Ona je bila odabrana da bude Ubojica. Nitko je nije pitao. Rođena je s tim - nosila je to unutra ne znajući. Angel je sreo svoju sudbinu u obliku lijepe plavokose žene u prljavoj uličici iza bara. Nije bilo predviđeno, nije bilo Vijeća Čuvara da ga natjera da se bori protiv zla - u sebi i oko sebe. Svejedno je to radio. Zato jer je morao, zato jer mu duša nije dopuštala da odustane.

Ne, nikad neće moći zaboraviti, ali možda sada mogu krenuti naprijed. Bila je odlučna da to učini. Naučila je da život može završiti svaki čas. Baciti jednu minutu uludo je previše. Naravno, još mnogo toga je naučila, ali to je bila najvažnija lekcija. Život je prekratak za pretvaranje, skrivanje i negiranje. Prošla je to i samo se mogla nadati da se i Angel osjeća isto.

“Otišao si,” napokon je rekla morajući prekinuti tišinu.

“Imala si dovoljno prijatelja oko sebe.”

Kimnula je iako je još uvijek gledao u ruke. “Istina. Čak me i Cordelia zagrlila.”

Malo se nasmiješio konačno dignuvši glavu. “Zna biti malo nametljiva, ali dobra je prijateljica.”

“Mora biti ako si izdržao raditi s njom više od dvije godine.” Videći da do njega ima mjesta, Buffy je sjela. Tijela im se nisu dodirivala, ali sjedila je dovoljno blizu da osjeti svježinu njegove kože, nepostojanje tjelesne topline. Bilo je nekako utješno. Koliko su samo puta tako sjedili jedno uz drugo, samo razgovarajući, bojeći se dodirnuti? To ju je podsjetilo na nešto.

“Willow mi je rekla da ti planiraju privezati dušu.”

Tada ju je kratko pogledao, ali dovoljno dugo da vidi oprez u njegovim očima. “Da,” rekao je. “Wesley je rekao da je moguće i zamolio sam ga da pokuša.”

“Drago mi je.” Kad ju je ponovo pogledao, dodala je. “Što si to želio iako nisi znao hoću li se vratiti. Mislim da bi bilo loše da si to želio samo zbog mene.”

Intezivno ju je pogledao. “Ti si… mislim … nisi …,” pročistio je grlo. “Da.”

Morala se nasmiješiti, “Ali drago mi je i za mene.” Dopuštajući si utjehu, posegla je i uhvatila ga za ruku na što je odmah isprepleo prste s njenima. “Za nas,” dodala je tiho. Nervozno ga je gledala, nesigurna kako će reagirati.

Držao je pogled na njihovim rukama. “Nas. To zvuči… odlično. Ali jesi li sigurna? Još nismo ništa razgovarali. Upravo si se vratila iz mrtvih. Nismo ni zajedno.”

Digla je njihove ruke. “Meni ovo izgleda prilično zajedno.”

“Nisam to…” zastao je, počeo ponovo. “Zar ne misliš…”

“Mislim, što?”

“Zar ne misliš da bi trebala razmisliti o ovome. Nismo… oboje smo se promjenili.”

“Jesmo,” nasmiješila se više sebi nego njemu, “Ali zar otkrivanje nije pola zabave u vezi? Mislim, gdje bi bilo uzbuđenje kad bi sve znali?”

“Znamo što je važno,” tiho je odgovorio. Odjednom se sve činilo tako lako i jasno. “Volim te.”

Njen osmijeh se proširio. “I ja tebe.” Stisnuo joj je ruku. “Zar nisi znao?”

Odmahnuo je glavom. “Nisam bio siguran. Rekla si da Riley - “

“Znam,” prekinula ga je uzdahnuvši. “Bila sam glupa. I željela sam te povrijediti. Baš sam te vidjela sa otvorenom košuljom s Faith i-”

Angel je naglo digao glavu. “Nije bilo ničega sa Faith.”

Malo se nasmijala. “Znam. Bila sam ljubomorna. Znam, neugodno. Ali eto. Ljubomorni ljudi nisu baš racionalni.”

Sad se i on nasmijao. “O da, to znam.”

Među njima se spustila ugodna tišina. Zapravo je bilo čudno. Bili su razdvojeni dvije godine, nekoliko kratkih posjeta se nije računalo, a Buffy se nije sjećala sretnijih dvadeset četiri sata u životu. Odjednom se sve činilo moguće. Možda se tako trebalo dogoditi od početka. A tko je mogao dokazati suprotno?

“Kad mi je Willow rekla da si mrtva,” konačno je rekao, “Mislio sam da će se svijet prestati okretati.” Pogledao ju je gotovo se ispričavajući. “Ali nije. Nastavio se okretati, život je išao dalje, sunce je izlazilo svakog jutra kao da se ništa nije dogodilo. I… nekako sam to uspio i ja. Mislim, krenuti dalje. Ne dobro, ali nekako.”

“Drago mi je,” tiho mu je rekla.

Potvrdio je glavom. Očekivao je takav odgovor - i sam bi to rekao. “Mogu živjeti bez tebe. Mogu se čak smiješiti i uživati u nekim stvarima, ali radije ne bih.”

Nasmješila se. “Znam na što misliš. I ja sam to prošla i ne zanima me repriza. Zato bi bilo bolje Willow da ti što prije priveže dušu - i onda ćao Angelus.”

Malo se nasmijao, “Teško mi je povjerovati. Da… mi…. zajedno… da je konačno moguće.”

“Zvuči gotovo predobro da bi bilo istina, zar ne?” Naslonila je glavu na njegovo rame. “Ali nije me briga. Zaslužili smo dobro. Čak i previše dobro. Nakon svega što smo prošli - imamo pravo na ovo.”

“Onda,” rekao je Angel. “Sad kad smo utvrdili da se volimo - što sada?”

“Želim otići na neko vrijeme,” nasmiješila se na njegov iznenađen pogled. “S tobom,” dodala je. Nije trebala mnogo razmišljati o tome. Imala je duge, usamljene mjesece za to. Za razmišljanje u čemu je pogriješila. To se više neće dogoditi. Ovo je ono što želi. To što je bila mrtva i vratila se joj je dalo novu perspektivu. Život je kratak. Ne troši ga uzalud.

“Ali - ”

“Razgovarala sam sa Willow,” prekinula ga je. “Rekla mi je što se događalo. Izgleda da je moj otac često zvao u zadnje vrijeme. Želi da ga Dawn posjeti i mislim da ću prihvatiti ponudu. Ostalo joj je tri tjedna od ljetnih praznika. Zašto ih ne bi provela sa ocem?”

“Što je sa Sunnydaleom?”

“Spike se može pobrinuti za to, izgleda da se voli igrati junaka. Ili Willow. Dovoljno je moćna da drži demone pod kontrolom neko vrijeme. Netko tko me može vratiti iz mrtvih će se snaći.”

Angel je naslonio glavu na njenu, “Kako si ti?”

“Jer sam se vratila?”

“Mmm.”

“Nisam sigurna. Puno je toga za probaviti odjednom pa ti još ne mogu odgovoriti. To je jedan od razloga što želim otići s tobom. Prošao si kroz to. Nećeš pitati glupa pitanja.”

“Iz pakla nije baš isto,” odgovorio je.

Osjetio je da je slegla ramenima. “Nije važno. Razumjet ćeš.” Nasmijala se, “Naravno tu je i ono kad ćemo voditi ljubav po cijeli dan ko šašavi - naravno kad moja prijateljica vještica promjeni proklestvo.”

Pridružio joj se u smijehu. “Cijeli dan, ha?”

“Mmm,” odgovorila je. U tom trenutku se sve činilo u redu. Imala je još mnogo toga raščistiti, ali samo to što je sjedila tu sa Angelom je bilo bolje od ičega što je mogla zamisliti.

“Nisam siguran da ću biti spreman za to. Znaš, nisam imao baš vježbe u zadnje vrijeme.” Angel je obećao u sebi da će joj reći za Darlu kad krenu na put. Sada nije bilo pravo vrijeme za to.

“Oh,” okrenula je glavu i pogledala ga duboko u oči. “Onda ćemo morati početi polako,” spustila je glas u zavodljivi šapat, “Vrlo polako.”

“Mogu polako,” odgovorio je, usana tek nekoliko centimetara udaljenih od njenih.

“Znam,” prošaptala je. “Angele?”

“Hmm?”

“Hoćeš li me sad poljubiti?”

“Sa zadovoljstvom.”

*

Willow je zatvorila zavjese uz mali sretni uzdah i okrenula se prema svojoj ljubavi. “Mislim da nismo bile loše,” izjavila je smiješeći se Tari.

“Onda, idu li na odmor?” upitala je druga vještica.

“Rekla bi da idu. “ Willow joj je prišla i pritisnula joj poljubac na usne. “Jesam li ti u zadnje vrijeme rekla da te volim?”

“Nisi već nekoliko dana.”

“Volim te,” prošaptala je crvenokosa. “Ti si sve što sam ikad željela.”

“I ti si za mene,” rekla joj je Tara osjećajući se tako puna ljubavi da bi mogla prsnuti. “Willow, dobro si to izvela.”

Crvenokosa se zarumenila. “Skoro sam sve uprskala.”

“Ne, mislim na tvoju ideju za magiju ublažavanje prijašnje boli. Izgubila je ogorčenost. Vidi joj se na licu, u stavu.” Tara je zagrlila svoju djevojku.

“To se dosjetio Wesley kad sam mu rekla kako se Buffy ponašala u zadnje vrijeme,” Willow se malo namrštila. “Nikad joj nećemo reći. To će biti naša tajna. I moj dar njoj. Nadam se da ću ubuduće biti bolja prijateljica.”

“Hoćeš. Mnogo smo naučili iz ovoga,” Tara ju je poljubila u nos. “Bit će zanimljivo promatrati ih zajedno,” rekla je pokazavši glavom prema paru na trijemu.

Willow se nasmiješila misleći na dramu koja je uvijek dolazila sa Buffy i Angelom. “Nemaš pojma.”

Nema blagog pojma.

kraj

Nadam se da ste uživali u ovoj pričici. Ako jeste, recite mi. Pošaljite komentare na Connemara.Scarlets@t-online.de
Hvala na čitanju!

- 09:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Excedo inferi (2. ep. : V.)

Image Hosted by ImageShack.us

Ovdje sam pokušala napraviti sliku bez Buffy i Angela, ali kao što vidite nisam sasvim uspjela :)


Excedo inferi
by Philip S.


2. ep. : Povratak među žive


9. dio

Willow je išla poznatim putem prema Xanderovoj kući ne obraćajući pažnju gdje ide. Ionako je napamet znala put. Bila je okupirana svime što se dogodilo zadnjih dvanaest sati. Da joj je jučer netko rekao da će se Buffy vratiti iz pakla sa Angelom i da će imati demonske oči i očnjake...

Pa, rekla bi toj osobi neke vrlo neljubazne riječi, to sigurno.

Bila je tako umorna da je bila spremna odmah ići na spavanje, ali vjerojatno i onako ne bi mogla zaspati sa svim što joj se motalo po glavi. Hoće li se Buffy vratiti u školu sada kad ima oko pedeset godina? Hoće li uopće biti najbolje prijateljice? Kako može biti najbolja prijateljica nekomu tko je trideset godina stariji od nje?

Te i mnoge druge misli su joj jurile kroz glavu stvarajući veliku prometnu gužvu koju je prekinula zvonjava telefona. Sa druge strane je bio jedva razumljiv Xander mrmljajući nešto o tome kako je Buffy čudovište, Angel gad i neki vampiri moraju biti ubijeni. Jako.

Willow je uzdahnula, opet se obukla i iskrala se vani da razgovara sa svojim prijateljem od djetinjstva.

Našla ga je u očevoj garaži koja je bila previše zakrčena smećem i nepotrebnim stvarima da bi se u nju moglo parkirati auto. Boksačka vreća je visjela sa sredine stropa i Xander ju je udarao odjeven u donji dio trenirke i majicu bez rukava.

Willow je skoro dahnula kad je vidjela njegove gole ruke i ramena prekrivena modricama i nekoliko jedva zaraslih posjekotina. Znala je da od one noći izlazi gotovo svake večeri i sam lovi vampire. Više puta ga je pokušala urazumiti, ali nije slušao. Rekao je da ne smije dopustiti da se vampiri opuste zato jer Ubojice nema. Nikoga nije zavarao. Xander je izlazio svake noći jer se htio kazniti.

I morala je priznati da je dijelom i mislila da je zaslužio kaznu za ono što je učinio. Ipak ne da ga ubije vampir.

«Xandere?» zazvala ga je prilazeći bliže.

Xander nije zastao, udarujući vreću bez usporavanja. Sav je bio znojan, rasčupana vlažna kosa mu je bila sljepljena na čelu. Willow je potisla malu iskru uzbuđenja kad ga je vidjela takvog. Prošla ju je zaljubljenost u Xandera. Sada je imala Oza.

«Onda, jesi li vidjela sretan par?» rekao je Xander ne gledajući prema njoj.

Willow je vidjela je da je namrgođen. Taj izraz joj je bio vrlo poznat. Isti izraz je dobijao u rijetkim prilikama kad bi vidio Buffy sa Angelom. Pogled koji je govorio 'zašto je s njim kad bi trebala biti sa mnom?'.

«Vidjela sam ih.»

«Odlično, zar ne?» Xander je nastavio i dalje udarajući. «Ponovo zajedno vratili su se iz pakla, sretan kraj za naš savršen par.»

Pakost i gorčina u njegovom glasu su bile gotovo opipljive.

«Možda bi trebali nazdraviti!» nastavio je udarivši šakom u vreću. «Nazdraviti pobjedniku. Uzdravlje divnom Angelu koji je učinio svoju dragu poput sebe! Prokleto čudovište!»

Willow nije mogla vjerovati što čuje.

«Izgleda da se nisam trebao gristi tri mjeseca! Izgleda da je slatka Buffy savršeno zadovoljna onakva kakva je. Zašto su se uopće vratili iz pakla? Mora biti odlično mjesto za... »

«Ušuti!» zavikala je Willow i sama iznenađena svojom reakcijom. Xander je naglo prestao udarati začuđeno gledajući u nju i nije vidio vreću koja se vratila i udarila ga ravno u lice. Posrnuo je i s uzvikom pao na leđa.

Jedva je stigao ustati kad mu se Willow unijela u lice.

«Što misliš tko si?» Zavikala je na njega bodući ga prstom u prsa. «Bože, da mi nisi jedan od najboljih prijatelja... nemaš pojma što se dogodilo Buffy i Angelu. Što im se dogodilo jer im nisi rekao da ću pokušati opet izvesti proklestvo ako se ne sjećaš.»

«Znam dovoljno!» Xander se branio još uvijek iznenađen žestinom inače tihe prijateljice. «Pretvorio ju je u čudovište, Willow! U demona poput njega.»

«Angel nije demon!» uzvratila je Willow. «Da, Angelus je bio! On je bio čudovište! Ali on nije Angel. Svi su to shvatili, Xandere! Čak si i ti rekao da se vratio one noći u vili.»

«To nije... » počeo je Xander.

«Dobio si savršenu ispriku kada je izgubio dušu, zar ne? Konačno si imao opravdanje da ga mrziš. Jesi li ikad pomislio kako se Buffy osjeća zbog svega toga?»

Ovaj put mu nije dala vremena ni da otvori usta.

«Danas ih nisi slušao, zar ne? Samo si nešto vidio i odmah skočio na zaključke kao i obično.»

«Pa pardon!» Konačno je došao do riječi kad je Willow zastala da uhvati dah. «Nisam trebao daleko skakati. Pretvorio ju je u demona, Willow! Vidio sam joj oči. Vidio sam joj očnjake! Kvragu, gotovo mi je istrgla grlo s njima. I uspjela bi da...»

Utihnuo je.

«Da nije što?» upitala je Willow lako zamišljajući tijek događaja.

Nešto je promrmljao u bradu.

«Glasnije, ne čujem te!»

«Da... da je Angel nije zaustavio.» Xander je konačno tiho rekao.

«Je li?» rekla je Willow sa podrugljivim iznenađenjem. «I kako se nisi malo zamislio na to? Za promjenu!»

«On je... samo...»

«Spasio ti glavu?»

«Od Buffy!» uzviknuo je Xander. «Kada je netko trebao držati Buffy da ne ubije nekoga? I to jednog od svojih prijatelja.»

«Prijatelja koji ju je izdao?» upitala je Willow. Već joj je bilo dosta tog razgovora. «Koji joj nije dao izbora nego da ode u pakao sa Angelom?»

«Kako sam je natjerao da ode s njim? Pogriješio sam što joj nisam rekao, ali zašto je trebala ići s njim? Mogla je...»

«Pustiti da muškarac kojeg voli sam ode u pakao?»

Xander je zatvorio usta.

«Ti stvarno ne razumiješ?» rekla je tužno. «Buffy ga voli, Xandere. Nije to samo neka zaluđenost ili jeftino uzbuđenje. Voli ga. Zar to ne vidiš u njenim očima kad god ga pogleda?»

«On je čudovište,» promrmljao je Xander, ali je to više zvučao kao automatski odgovor nego uvjerenje.

«Nije! On je čovjek prisiljen dijeliti tijelo sa čudovištem. Svima nam je bilo teško razdvojiti Angela i Angelusa. Pogotovo nakon svega što nam je Angelus učinio. Buffy je uspjela. Nekako. Ali ti nikad nisi ni pokušao. Nisi želio pokušati.»

Xander je spustio pogled, kapi znoja padajući na pod.

«Willow... « počeo je.

«Ne!» prekinula ga je namjestivši svoje 'odlučno lice'. «Ušuti! Xandere, prije nego izgovoriš i jednu riječ učinit ćeš nešto stvarno radikalno. Slušat ćeš!»

Ponovo je otvorio usta, ali Willow ga je zaustavila podignutim prstom. Duboko uzdahnuvši sjeo je na pod, rukom brišući čelo. Willow je sjela uz njega. To ju je podsjetilo kako su sjedili tu već mnogo puta, razgovarajući o svemu i ničemu. Xander je bi njen najbolji muški prijatelj i jedan od dvoje najboljih prijatelja.

Možda neće biti koristi od razgovora s njim, ali morala je bar pokušati.

«Reći ću ti sve što su mi Buffy i Angel rekli o tome što se događalo u paklu. Slušat ćeš! I razmišljat ćeš o tome! I tek kad završim imaš pravo govoriti. Jasno?»

Xander je kimnuo ponovo uzdahnuvši. Nije se moglo drukčije kad je Willow bila takva.

«U redu,» počela je Willow. «Kao prvo nisu bili ondje samo tri mjeseca. Izgleda da vrijeme drukčije protječe u paklu i ...»

Willow je pričala, a Xander je mogao samo gledati u nevjerici.

10. dio

Plutonu nije bilo drago što mu je razderano grlo i k tome od ruke žive duše. Vjerojatno su oboje preživjeli samo zato jer ga je Buffyin napad sasvim iznenadio.

Angel je zgrabio Buffy za ruku i potrčao prema bližem brdu. Pluton je pao na tlo, tamna krv mu šikljajući iz vrata. Angel se usudio jednom brzo pogledati i vidio je da se već digao na noge, razderano tkivo zacijelujući u par sekunda.

«To nije bilo smiješno!» zavikao je za njima čim je mogao.

Angel je trčao ne osvrčući se, vukući režeću i bijesnu Buffy za sobom. Bili su na brdu na kojem su bezbrojne prljave sjene sjedile na zemlji i zavisno gledale one na drugoj strani kod kojih su bile zdjele riže. Nitko od sjena nije obraćao pažnju na njih, vidjeli su samo druge sa dragocjenim zdjelama.

Sa malo sreće će uspjeti nestati među njima.

Buffy se napokon prestala odupirati i trčala je uz njega iako je vidio da još uvijek ima zlatne oči umjesto poznate zelene. Je li to još jedna promjena kao očnjaci? Je li za stalno? Ili će se uskoro kao on moći mjenjati naprijed-natrag bez problema, od demonskog lica u ljudsku masku?

- Njena ljudskost nije maska! - zarežao je na zli glas u sebi. - Ništa to neće promjeniti! -

Kad su protrčali uz par sjena Angel je posegnuo za prljavim krpama koje su nosili nadajući se da su materijalne koliko su i izgledale. Odahnuo je kad ih je uspješno otrgnuo i brzo ih prebacio preko Buffy i sebe da se bolje uklope u gomilu.

Brdo iza njih se treslo pod topotom koraka.

Buffy je pogledala preko ramena konačno se otrijeznivši od crvene omaglice bijesa. Što je učinila? Napala nekoga tko ih je vjerojatno mogao ubiti zamahom ruke?

Mala vojska stvorenja se stvorila od niotkud i sada ih je proganjala. Vidjela je kako izranjaju iz zemlje, kosturi su se sastavljali poput slagalica i počeli su trčati za njima dok se trulo meso još omatalo oko kostiju. Već ih je bilo desetak.

«U nevolji smo,» prošaptala je.

«Ma nemoj!» promrmljao je Angel u trku.

*

Konačno su uspjeli pobjeći demonima koje je Pluton poslao za njima. Kad ih je jedna gusta grupa sjena sakrila od pogleda progonitelja, oboje su sjeli na zemlju sa prljavom odjećom se uklapajući među ostale. Demoni su prošli ne primjetivši ih.

Angel je izdahnuo nepotreban uzdah olakšanja. Bojao se da ih neće moći prevariti, da će ti demoni osjetiti živo ljudsko biće među sjenama. Izgleda da nisu mogli. Ili se Buffy toliko promjenila da...

- Umukni! - ponovo je zavikao na svoj unutrašnji glas.

Pogledao je prema njoj, u njene promjenjene oči. Vampirske oči sa uskim, mačjim zjenicama. Pitao se je li primjetila. Je li znala? Bi li joj trebao reći?

Ne, ne sada! Kasnije će imati vremena za to kad se dovoljno udalje od bijesnog Plutona. Sada su neke stvari bile prioritet - kao što je preživljavanje. I osiguranje da se takve situacije ne ponove.

«Što ti je bilo?» Angel je prošaptao. Vjerojatno nepotrebno jer sjene i dalje nisu obraćale pažnju na njih, ali nije htio upropastiti kakav-takav zaklon.

«On... volio se igrati s njima.»

«Znam.»

«Sve što smo vidjeli ovdje... Angele nitko ne zaslužuje biti na ovakvom mjestu. Što god da su učinili.»

Kimnuo je. Ta Buffyina strana se morala pojaviti prije ili kasnije. Ona je Ubojica, jedina djevojka na svijetu odabrana da štiti nevine od čudovišta. Prihvatila je tu sudbinu iako ponekad nevoljko i to joj postalo narav. Morala je štititi druge.

A sada je bila na mjestu gdje to nije mogla.

«Buffy, ne možemo pomoći ovim ljudima,» rekao joj je nježno. «Već su mrtvi. Ne znam tko ili što odlučuje da zaslužuju ovo, ali to nismo mi.»

«Znam, ali...»

«Bez ali!» prekinuo ju je. «Znam da imaš dobre namjere, ali onakvim ponašanjem ćeš postići samo jedno - oboje ćemo poginuti.»

Na trenutak je mislio će se opet razljutiti, cijelo tijelo joj se ukočilo, ali onda kao da je splasnula. Gledajući u tlo, izgledala je mlađe i ranjivije nego ikad.

«Znam,» rekla je jedva čujno. «Nisam... nisam se mogla zaustaviti. Bilo je... kao da više ništa nije važno osim bijesa. Vidjela sam tog tipa, kako sa osmijehom muči te ljude i... pukla sam. Tako sam ga željela ubiti.»

Angel se približio povlačeći je u zagrljaj.

«Bojao sam se toga. Počinješ osjećati demonsku narav zbog moje krvi.»

Podigla je pogled prema njemu. Gotovo je dahnuo kad joj je vidio oči. Još nije znala, a on nije znao kako će joj reći.

«Valjda,» konačno je rekla. «Nećeš se opet početi okrivljavati zbog toga, zar ne?»

Angel ju je gledao dugi trenutak pa se nasmiješio. Kako je to postalo uobičajeno. Da prvo misle na drugog.

«Ne,» rekao je iako se gotovo prenuo svaki put kad je vidio koliko ju je promjenilo. «Neću.»

«To je dobro,» uzvratila mu je osmijeh. «Izgleda da ćeš me morati naučiti to kontrolirati.»

«Hoću,» kimnuo je.

Nakratko su se odmarali naslanjajući se jedno na drugo, ignorirajući jad koji ih je okruživao sa svih strana. Tek kad su ponovo začuli topot koraka, pokrenuli su se oponašajući letargično ponašanje sjena oko sebe. Buffy ih nije mogla ne gledati. Gledala je njihova uvučena lica, iscijeđena tijela, potpuno beznađe u očima.

«Da im bar možemo pomoći,» prošaptala je.

«I ja to želim,» Angel je uzvratio šapatom, «ali nismo svemoćni. Ponekad moramo prihvatiti stvari kakve jesu. Sviđa li nam se ili ne.»

Buffy je zatvorila oči uzaludno pokušavajući zaboraviti lica koja su je okruživala.

*

Joyce Summers je sjedila na podu kuhinje. Nije se pomakla sa tog mjesta otkad je Giles otišao in njene kuće prije nekoliko sati. Nije ni primjetila da se vani smračilo. Samo je gledala u mrlju na zidu od razbijene boce, komade stakla i lokvu alkohola na podu.

U ormariću s lijeva je bila puna boca. Trebala ga je samo otvoriti i uzeti je. Nije trebala ustati samo posegnuti, dignuti čep i popiti veliki gutljaj.

Zasad to nije učinila.

*Otvori oči, mama! Što misliš da se događalo zadnje dvije godine!*

Buffyin glas joj je zvonio u glavi poput pokvarene ploče. Od te grozne noći kad joj se svijet raspao kao i razbijena boca od koje nije mogla otrgnuti pogled. Na trenutak se mogla vidjeti u tim komadićima, mala figura kako prolazi između krhotina pokušavajući ih sastaviti.

Samo što nije mogla. Nisu se mogli sastaviti.

Zavlačeći ruku u džep svog ogrtača, Joyce je izvukla sliku koju je stalno nosila uz sebe prošla tri mjeseca. Sliku svoje kćeri snimljenu na putu na kojem su bile prije godinu dana.

Buffy je nosila ružičastu ljetnu haljinu, njeni plavi uvojci su slobodno lepršali na vjetru dok je stajala na plaži i smiješila se fotoaparatu. Sunčane naočale su joj bile podignute na kosi (kao one koje je danas nosila da sakrije one... one...) i njen osmijeh na suncu je bio tako lijep i bezbrižan da se Joyce plakalo.

To je bila njena djevojčica. Sretna djevojka bez ijedne brige. Kako to ne vide? To je Buffy. Buffy kakva treba biti, kakva bi trebala biti, kakva je Joyce željela da bude, sretna. Samo je željela da joj kćer bude sretna.

*Otvori oči, mama!*

Žute oči, gledajući je sa mačjim zjenicama. Gledajući je sjajne od neprolivenih suza sa udaljenosti jednog koraka. Tako blizu i tako, tako daleko.

«Buffy!» suze su tekle niz lice Joyce Summers dok je plakala za kćeri koju je izgubila.

Dugo nakon sumraka je konačno prestala plakati. Boca je još uvijek bila u ormariću, nadohvat ruke. Nije ju uzela. Umjesto toga je ustala i polako krenula uz stepenice i otišla u kćerkinu sobu.

Sve je bilo isto kao na dan kad je Buffy otišla. Nedodirnuto, čekajući je da se vrati. Plišano prase koje je Buffy toliko voljela je stajalo u kutu napravljenog kreveta, na straži dok mu se ne vrati gospodarica. Joyce je sjela uz njega gledajući oko sebe.

To je bila soba njene kćeri. Njen privatni svijet. Nikad prije ga nije pažljivo pogledala.

*Buffy nije onakva kakva želite da bude! Suočite se s tim!*

Riječi g. Gilesa joj odjeknule u glavi. Je li u pravu? Je li vidjela samo djevojku za koju je željela da bude njena kćer? Ne nju kakva jest? Pogled joj je odlutao prema škrinji na dnu Buffyinog otvorenog ormara. Sjećala se da je otvorila šrinju kad je čistila prije par tjedana, osjećajući očajničku potrebu da dotakne nešto od kćeri, bilo što.

Sjećala se kako je slučajno otkrila dvostruko dno. Kako je ispod našla kolce, križeve i posvećenu vodu.

Nije imalo smisla. Zašto bi njena lijepa, sretna kćer držala takve stvari sakrivene u dvostrukom dnu? Buffy nije trebala takve stvari. Zašto bi to itko trebao? Ljudi koji su trebali takve stvari su postojali na TV-u, ne u stvarnom svijetu. Takve stvari, takvi ljudi ne mogu postojati u stvarnom svijetu.

*Ljudi koji ti pred očima eksplodiraju u prašinu?*

Onda je opet zatvorila škrinju, ostavila je stvari koje je našla sigurno sakrivene u tami. Ako ih nije vidjela, nije morala misliti o njima. Nije morala misliti zašto bi njena kćer imala sakrivene kolce i križeve. Jecaj se otrgnuo iz Joycina grla. *Pokušajte vidjeti osobu koja jest, divnu djevojku koju ste odgojili! Djevojku koja vas treba!* Joyce je stisnula g. Gordoa uz sebe dok je plakala za djevojkom kakvom je smatrala svoju kćer. Suze su tekle do kasno u noć, prsa su je boljela od jecaja. Neko vrijeme nakon što je sat u dnevnom boravku odzvonio ponoć, Joyce je prestala plakati. Odlažući g. Gordoa na krevet posegla je prema knjizi na noćnom oramariću. Nije ju spriječavalo poštovanje prema Buffyinoj privatnosti da je pročita. Bojala se odgovora koje će naći unutra. Buffyin dnevnik.

Dok su vampiri i druga čudovišta koja su zvala Sunnydale domom išli svojim noćnim poslom, Joyce Summers je sjedila na krevetu i čitala o stvarnom životu svoje kćeri.

****

- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Excedo inferi (2. ep. : VI.)

Image Hosted by ImageShack.us


Mogući nepoznati pojmovi:

- Heinrich Nest - to je ime Gospodara iz S1 BtVS-a. Nikad nije izrečeno u serijama, ali zato se pojavljuje u scenarijima i Buffyverse stripovima i knjigama
- Bez obzira što to nije pokazivala, znao je koliko čezne za majčinom ljubavi, njenim odobravanjem. Znao je kako je to. - u AtS-u je prikazano da su Liam (Angel) i njegov otac bili u vrlo lošim odnosima, ali se i da naslutiti da se Liam trudio zadobiti njegovo odobravanje prije nego se 'raspustio' i na kraju otišao od kuće. Možda mu je tata bio prestrog? Na tu temu ima eseja koliko hoćete.


Excedo inferi
by Philip S.


2. ep. : Povratak među žive


11. dio

Angel je polako otvorio vrata slušajući škripanje šarki. Buffy je bila umirujuće topla prisutnost uz njega kad su prešli prag i zakoračili u zajedničku prošlost.

Stan je ostao isti. Prašina se nakupila nakon mjeseci zapuštenosti, ali sve je još bilo tu. Nekoliko slika koje je skupio tijekom stotinjak godina lutanja, skluptura koju je držao u staklenom sanduku uz zid. Neke druge stvarčice koje je skupio tijekom godina. Angelusu nisu trebale kad se preselio u vilu i ostavio ih je želeći se sasvim odvojiti od sjećanja na život sa dušom.

Sjećanja koja su ga sad preplavila.

Buffy je bila ispunjena svojim sjećanjima. Sve ju je podsjećalo na nekoliko kratkih mjeseci kad su Angel i ona bili zaista sretni na Zemlji. Prije proklestva. Prije Angelusa. Bila je sretna školarka, zaljubljena do ušiju u svog tajanstvenog momka i povremeni demon ili natprirodna nevolja ih nikad nisu dugo ometali. To su bila dobra vremena. Jednostavna.

Do jedne kišne noći u stanu. Na njen sedamnaesti rođendan. U isto vrijeme najbolja i najgora noć njenog životu. Pa, jedna od dvije najgore noći.

Angelove uspomene su odražavale njene. Sjećao se kako su se često ljubili u toj sobi pažljivo istražujući napredovanje svoje veze. Sa smiješkom se sjetio kako se brinula za njegovu ozlijeđenu ruku nakon što ga je Spike gotovo ubio. Kako mu je pomogla pospremiti nered od njene borbe sa Kendrom.

I to grozno jutro. Tada je to bio Angelus, a ne on, ali sjećao se svake sekunde, svake okrutne riječi koju joj je demon bacio u lice svojom zlobom gazeći po svemu što su imali te noći.

«Ostalo je isto,» Buffy je prošaptala uz njega.

Gledala je krevet. Plahte su bile zgužvane pod slojem prašine. Angelus se nije vraćao nakon što se zabavio s Buffy jutro poslije. Izgleda da se ni ona nije vratila. Nije bilo nikog da napravi krevet.

Je li posteljina još mirisala po njihovom vođenju ljubavi?

«Nisam očekivao da ću se vratiti ovdje,» priznao je Angel. «Čudim se da dosad nije opljačkano i slično.»

«Čovjek bi pomislio da će ti kućevlasnik zaplijeniti stvari kad si prestao plaćati stanarinu.»

«Nikad nisam plaćao stanarinu. Kupio sam zgradu.»

«Oh.»

Buffy je znala da Angel ima poprilično novaca. Tijekom njihovog dugog putovanja joj je ispričao uglavnom sve o svom dugom životu, uključujući i o Angelusovom nakupljenom bogastvu. Prvih stotinu godina ga nije koristio, odbijajući dotaknuti taj krvavi novac. Kad je tek došao u Sunnydale je prvi put je uzeo nešto. Kupio je zgradu, novu odjeću (ona prije se uglavnom sastojala od prljavih dronjaka koje je nosio godinama) i još neke stvari da stan učini ugodnijim za život. To je bilo sve.

«Možemo li se useliti ovdje?» Buffy je iznenada rekla.

«Molim?»

Prekrižila je ruke gledajući pred sebe. «Nisam... nisam prije puno razmišljala o tome, ali... ne možemo vječno ostati u Gilesovoj sobi. I...»

- I ne možeš se vratiti kući - Angel je dovršio u sebi.

Zagrlio ju je naslonivši bradu na njeno tjeme. Trebalo je biti toliko lakše. Toliko bolje. Probili su se kroz devet krugova Pakla, uspjeli naći put do Zemlje. Sve je trebalo biti sretno i lako nakon toga.

Samo što nije bilo. Ne sa Joyce. Ne sa Xanderom. Čak ne ni sa Gilesom i Willow. Situacija se zauvijek promjenila. Bilo to dobro ili loše nisu mogli vratiti vrijeme. Previše su se promjenili. Sviđalo se to Buffyinim prijateljima ili ne nikad neće biti kao prije.

«Prije toga moramo očistiti stan,» odgovorio joj je. «Možda kupiti novi namještaj.»

«Možemo ići u kupovinu,» rekla je Buffy. Kupovanje ju je uvijek veselilo koliko se sjećala. Trenutačno nije mogla osjetiti mnogo ushićenja.

Angel je kimnuo. Nakon stanke je dodao, «Hoćeš da prvo sredimo ona dva vampira koji nas još prate?»

«Aha! Nadala sam se da će nešto pokušati, ali dojadilo mi je čekati.»

Razmjenili su smiješak.

*

«Da, prilično sam siguran,» g. Jones je prošaptao u svoj mobitel. «Vampir kojeg pratimo je izašao iz mističnog događaja u vili.» Zastao je slušajući odgovor. «Da, prilično sam siguran da je to onaj poznat kao Pošast Europe.»

Angelusovo ime je bilo dobro poznato među vampirima. Ne samo što je bio 'pradijete' Gospodara Heinricha Nesta, vjerojatno najmoćnijeg vampira u povijesti. Angelus je i sam sa 150 godina smrti i destrukcije izgradio reputaciju na kojoj su mu zavidjeli i dvostruko stariji vampiri.

Bilo je malo podataka o njemu zadnjih sto godina, ali onda se nakratko, ali upečatljivo vratio prije nekoliko mjeseci.

«S obzirom da ga vidim svojim očima kojima bez uvrede više vjerujem nego vašim podacima,» nastavio je g. Jones, «čini se da su vaši izvori bili u krivu o tijeku događaja. Angelus je itekako živ. Naravno, ne u doslovnom smislu.»

Vampir se suzdržao od okretanja očima.

«Ne, bojim se da vam ne mogu puno reći o njegovom društvu. Plavokosa djevojka, ne posve čovjek po izgledu. Po onome što smo dosada vidjeli pretpostavljam da je ono što vampiri zovu krvni ovisnik. Po njenom mirisu i napretku vanjskih promjena izgleda da je uzimala gospodarevu krv već dosta godina. Mora da je već dugo vremena uz njega.»

Glas s druge strane je šutio na trenutak, a onda je izdao zapovjed.

«Da ih ubijemo?» g. Jones je upitao. «Ne, to nije problem, naravno.» Iako se uopće nije osjećao dovoljno samopouzdano za napad na vampira Angelusovog kalibra kad ih je bilo samo dvoje. Po izrazu g. Smitha je vidio da se slaže s njim.

«Da, gospodine,» kimnuo je predajući se. «Znam da ne želite uznemiravanje u ovako osjetljivom periodu. Odmah ćemo se pobrinuti za to.»

Spremio je mobitel i pogledao svog suradnika.

«Naš poslodavac želi da likvidiramo Angelusa i djevojku s njim, jesam li dobro čuo?» upitao je g. Smith.

«Da, bojim se da jeste. Nisam sada želio takvu naredbu, ali eto. Svakako se ne isplati razočarati nekoga poput našeg poslodavca.»

«Da, ne isplati se,» g. Smith se tužno složio.

Oboje su duboko uzdahnuli i posegli ispod sakoa po pištolje. Uglavnom su ih nosili za ljudske mete, ali mogu im pomoći i u toj situaciji. Metak neće ubiti Angelusa, ali će ga onemogućiti na trenutak. Nadali su se dovoljno dugo da mu stjeraju kolac u srce.

Što se tiče njegovog društva, metak će biti dovoljan za nju.

«Onda, hoćemo li?» g. Jones je repetirao pištolj.

«Hoćemo,» složio se g. Smith.

«Konačno!» rekao je ženski glas.

G. Smith i g. Jones su pogledali gore. Angelus i njegova družica su stajali na zidu iza kojeg su se skrivali. Dva para demonskih očiju su se sjajila u tami.

«Mislili smo da nikad nećete doći do zabavnog dijela,» žena je dodala.

Dva vampira su počeli dizati pištolje, ali bili su prespori. Angelus je srušio g. Smitha prije nego je uspio napola dignuti oružje. G. Jones se našao na leđima trenutak kasnije, djevojka kezeći očnjake kad ga je pribila na zemlju.

U pozadini je čuo da Angelus pita Smitha s kim su se dogovarali. G. Jones nije bio te sreće. Izgleda da se djevojci nije razgovaralo. Pištolj mu je bio izbijen iz ruke u zadnjih par trenutaka. Kad se uspio osloboditi napadačice i uspraviti se na noge boljela su ga bar dva slomljena rebra i isčašena čeljust.

«Gubim strpljenje!» odjeknuo je Angelusov glas, ali Jones nije mogao provjeriti kako je kolega. Bio je zauzet borbom za život. Djevojka je udarala snagom dva vampira i kretala se tako brzo da ju je jedva vidio.

To nije bilo dobro.

Ozbiljno je razmatrao opciju brzog povlačenja kad je nešto bljesnulo pred njim. Imao je stotinku sekunde shvatiti da je to odsjaj ulične rasvjete na maču kojeg je djevojka izvukla niokud.

To je bila zadnja misao kad mu se glava odvojila od vrata pretvarajući se u prašinu prije nego je udarila o zemlju.

Znao je da je to bila loša zamisao.

*

Ni drugi vampir se nije uspio dugo odupirati iako je nažalost odbijao reći s kim je razgovarao preko mobitela. Kada se počeo otimati i pokušao doći do pištolja Angel ga je morao ubiti.

Bilo mu je drago što su ponijeli mačeve sa sobom.

Buffy je stajala na prašini svog protivnika izgledajući razočarano što je borba bila tako kratka.

«Znaju se obući,» rekla je otresajući preostali pepeo sa rukava. «Ali ne znaju se boriti.»

«Izgleda da su nas htjeli ubiti iz daljine,» Angel je pokazao prema pištoljima. «Ne moraš biti dobar borac da pucaš u leđa.»

Buffy se sagnula i pokupila pištolje. Bili su automatski, samo je trebalo pritisnuti okidač. Nije bilo baš puno oružja u paklu bez obzira što bi im dobro došlo u mnogim prilikama. Silom prilika su postali skupljači, uzimajući sa sobom sve što bi im moglo koristiti. Buffy nije vidjela zašto bi se to sad promjenilo iako nikad prije nije rukovala pištoljem.

Bazukom da, ali ne pištoljem.

«Ništa nije rekao, a?» pokazala je glavom prema ostacima vampira kojeg je ubio Angel.

«Nije. Više se bojao izdati nekoga nego umrijeti.»

«Pa, lako ćemo doznati,» Buffy je podigla mobitel sa zemlje.

«Što radiš?»

«Već neko vrijeme nisam imala mobitel, ali... ah, ovdje! Ponovno biranje!» Namrštila se. «Kvragu. Nije to dugme. Ne sjećam se dobro. Možda...»

«A da ga uzmemo sa sobom i kasnije damo Willow ili Gilesu da ga pogledaju? Oni su u zadnje vrijeme više od nas imali posla s mobitelima.»

Buffy je uzdahnula stavljajući mobitel u džep traperica.

«A tebe sam zadirkivala da nemaš pojma o modernom svijetu.»

Angel je čuo notu tuge u tim riječima. Buffy se osjećala kao autsider gdje bi se trebala osjećati kod kuće. To je bio nepromjenjen svijet kojeg se sjećala iz prošlosti i više nije znala može li se uklopiti. Htio je reći nešto da je umiri i utiša strah i nesigurnost. Samo nije znao što.

Umjesto toga joj je stavio ruku preko ramena.

«Stvarno se želiš useliti u stan?»

«Aha.» Nije rekla ništa više i nije morala. Trebali su mjesto gdje se mogu skloniti na neko vrijeme, samo njih dvoje. Trebali su malo vremena i prostora da se snađu. Da odluče kako će dalje.

«Hajdemo natrag k Gilesu,» rekao je i poljubio je. «Onda možemo planirati useljenje.»

Kimnula je i krenuli su ruku pod ruku prema Čuvarevom stanu.

«Misliš da Giles zna trgovinu namještajem koja radi cijelu noć?»


12. dio

Bilo je gotovo jutro kad su se vratili u Gilesov stan. Veći dio noći su proveli hodajući po gradu i podsjećajući se na nekad poznate ulice i zgrade. Naišli su na još nekoliko vampira i Buffy je bila malo manje napeta. Samo malo.

«Gilese, jesi li...?» Buffy je otvorila vrata i zastala u pola rečenice kad je vidjela tko je u dnevnom boravku.

Joyce Summers je sjedila na kauču sa rukama u krilu. Gledala je kćer kad je ušla sa Angelom odmah iza sebe. Stao je u zadnji čas da se ne sudari sa Buffy.

«Mama?» šapnula je tako tiho da ju je samo Angel čuo.

Joyce je nešto zaustila i pokrenula se kao da će ustati, ali onda sa zbunjenim izrazom ostala sjediti bez riječi. Njen pogled je otišao od Buffy prema Angelu, gledajući vampira sa mješavinom straha, ljutnje i... još nečega što Angel nije mogao prepoznati.

Napetost u sobi se mogla gotovo rezati. Malo je popustila kad je Giles ušao u prostoriju noseći poslužavnik sa čajem i keksima.

«A, Buffy. Angele. Nadao sam se da ćete uskoro doći.»

«Što radiš ovdje?» Bufy je upitala majku ignorirajući Gilesa. Angel je vidio da nemirno podrhtava. Iako su razmijenili samo par riječi o tome što se dogodilo, Angel je mogao pogoditi ostalo. Buffy je bila na tankoj granici između ljutnje i očajničke nade.

«Tvoja majka je došla prije nekoliko sati,» objasnio je Giles odlažući čaj na stolić. «Tražila je neka... objašnjenja.»

«Objašnjenja?» upitala je zbunjeno Buffy.

Joyce je ustala kršeći ruke, svaki pokret govoreći o njenoj nelagodi. Oči su joj bile natečene od sati plakanja i bore su joj bile jasne na licu.

«O tebi, Buffy,» rekla je. «O stvarima... koja sam odbijala vidjeti.»

Angel je vidio tračak nade na Buffyinom licu. Bez obzira što to nije pokazivala, znao je koliko čezne za majčinom ljubavi, njenim odobravanjem. Znao je kako je to. A ako je neka majka trebala biti ponosna na kćer to je bila Joyce.

Ipak, dvaput je odbacila Buffy. Nije bio siguran hoće li Buffy moći podnijeti ako se to dogodi treći put.

«I?» konačno je upitala stežući šake dok je gledala majku. Angel se suzdržao od poriva da joj stavi smirujuću ruku na rame. Nije joj trebalo odvraćanje pažnje, čak i dobronamjerno.

Joyce je progutala očito pokušavajući naći riječi.

«Ja sam... Bože, još uvijek je teško vjerovati da je stvarno. Mislim... vampiri, demoni, čudovišta. To su bajke. Ne bi trebali biti stvarni.»

Skrenula je pogled s Buffy na Angela i napravila mali korak prema njemu.

«G. Giles, on je... rekao je da si... da si...»

«Jesam,» odgovorio je Angel.

«Mogu... mogu li vidjeti?»

To ga je iznenadilo, ali vidio je koliko joj je bilo teško to pitati. Postrance je pogledao Gilesa koji je malo kimnuo. Angel je opustio lice i dopustio da nestane ljudski izgled.

Joyce je dahnula uzmaknuvši korak, ali onda se se svijesno zaustavila od uzmicanja i opet počela vrlo polako hodati prema njemu.

To je bio jedan od najhrabrijih poteza koje je Angel vidio.

Dignuvši drhtavu ruku Joyce je dotakla nabore na Angelovom čelu. Stojeći potpuno nepomično osjećao je napetost u tom malom dodiru. Buffy je bila jednako napeta promatrajući sa jedva prikrivenom tjeskobom.

«Ovo... ovo je stvarno,» prošaptala je Joyce povlačeći ruku i stisnuvši je uz prsa.

«Uvijek je bilo,» rekla je Buffy. «Samo što to nisi vidjela.»

«Zašto mi nisi rekla?» Joyce se okrenula kćeri. «Zašto nikad nisi...?»

«Bi li mi vjerovala?»

Joyce je zaustila da bi, naravno da bi vjerovala svojoj kćeri, ali ništa nije izgovorila. Kako kad je njeno ponašanje jučer dokazivalo suprotno?

«Vjerojatno ne bi,» prošaptala je spustivši pogled.

Angel gledao čas majku čas kćer. Obje su odbijale pogledati jedna drugu. Joyce nije htjela vidjeti promjene u kćerinim očima. Buffy nije htela vidjeti odbijanje u majčinim. Činilo se da se Joyce bar djelomično istrgla iz sretne iluzije u kojoj je živjela, ali to još nije značilo da je zaista prihvatila stvarnost.

Netko je morao učiniti prvi korak.

Lagano dotaknuvši Buffyino rame skrenuo je njen pogled na sebe. Bez obzira što više nisu izgledale tako, osjećaji u njima su bi vrlo ljudski. Strah. Ljutnja. Zbunjenost. I potreba da je majka prihvati kakva jest, da je čvrsto zagrli. Sve to je bilo u njenim očima.

Komunicirali su bez riječi, Angel samo pokazujući glavom prema Joyce. Ona je gledala u pod s rukama omotanih oko sebe. Već je učinila mnogo noćas. Izašla je iz svoje ljušture i dotakla čudnu i zastrašujuću stvarnost oko sebe.

Sad joj je trebalo uzvratiti.

Polako, vrlo polako Buffy je krenula prema majci dok nisu bile na daljini ruke jedna od druge. Joyce je digla glavu i pogledi su im susreli.

«Mama, ovo sam ja,» rekla je Buffy mirno. «Nisam to planirala, ali nije mi ni žao. Mogu biti samo ovakva.»

Joyce ju je gledala, gledala u te čudne oči na licu svoje kćeri. Slušala je glas koji zvučao tako drukčije, tako čvrsto i odraslo, ali ipak je bio glas njene kćeri.

«Možeš li to prihvatiti?» upitala je Buffy.

Joyce ju je gledala i razmišljala o pitanju. Može li to prihvatiti? Može li prihvatiti da joj kćer nikad neće imati život koji je željela za nju? Ono o čemu je čitala u dnevniku, ono što joj je g. Giles rekao... može li prihvatiti da će njena kćer voditi takav život? Može li prihvatiti da je njena kćer provela trideset godina u mjestu iz noćnih mora i promjenila se u nešto jedva prepoznatljivo?

Nije bila sigurna. Naravno, alternativa je da je izgubi zauvijek. Zadnja tri mjeseca je živjela tako, u uvjerenju da nikad više neće vidjeti Buffy.

Ne, to nije bila alternativa. Ni blizu.

«Ne mogu... ne mogu to preko noći,» Joyce je konačno rekla na što su se Buffyine oči vlažno zacaklile. «Ovaj svijet u kojem ti... mi živimo... Ne znam mogu li ga tako brzo prihvatiti.»

Buffy je prešutila kometar da je imala puno više od jedne noći da ga prihvati. Ionako je jedva zadržavala suze.

«Onda znači...» počela je Buffy.

«Volim te, Buffy,» Joyce ju je prekinula sa suzama na licu. «To se nije promjenilo i nikad neće. Znam da sam... Bože, tako mi je žao. Žao mi je što mi nisi mogla povjeriti svoje probleme. Žao mi je što nisam bila dobra mama.»

Glas joj se prelomio kad su je suze nadvladale.

«Tako mi je žao.» prošaptala je brišući lice dlanovima.

Angel je gledao kad je Buffy malo ukočeno zagrlila majku i sama sa suzama na licu. To je bio početak. Ništa više od toga, ali ipak početak. Još previše toga su morale rješiti među sobom da bi odmah zaboravile. Ali dok ih je gledao u tom trenutku i vidio kako Joyce steže svoju kćer uz sebe i plače, bio je siguran da će uspjeti. Ne danas, možda ne sutra. Ali uspjet će.

I tako je ostao još netko.

*

Xander trenutačno nije osjećao umor o neispavanosti ili bol modrica. Bio je previše zauzet razmišljanjem o onome što je čuo noćas. Nešto što radije ne bi znao.

Buffy je ovisna o krvi smrtka. Da joj to nije učinio bila bi već davno mrtva. Bili su u paklu trideset godina. Trideset godina da se zbliže i čak ni proklestvo više nije bilo problem.

Willow je rekla da zbog svega toga nije imao ni jedan razlog da bude ljut što su se vratili. Naravno, osim jednog razloga. Iskreno govoreći jedinog važnog razloga.

To što je Buffy s Angelom, a ne s njim. A sada nakon svega što su prošli zajedno nije bilo baš nikakve šanse da se to promjeni.

Xander je odmahnuo glavom. Trebalo bi mu biti drago. Što se Buffy vratila. Što se Angelus nikad neće vratiti. Kvragu, čak bi mu trebalo biti drago što se Angel vratio. Bog zna da mu je taj gad više puta spasio život. Nije moglo biti bolje s obzirom na događaje prije tri mjeseca.

Samo što je moglo biti bolje. Za njega. I sad nikad neće biti bolje.

Kad je došao pred Gilesova vrata bilo je gotovo jutro. Willow je vjerojatno već došla kući, umorna i vjerojatno iživcirana zbog njega. Ali prije nego je otišla točno mu je rekla što mora učiniti. Može popraviti stvar samo ako se ispriča. Da se ispriča Buffy, naravno. Ali najviše se mora ispričati Angelu.

Ispričati se Angelu.

Mačji kašalj, zar ne? I ima se za što ispričati, zar ne? Sve uvrede koje mu je dobacivao tijekom godina. Iskoristio je svaku priliku da ogadi Angela, dao sve od sebe (koliko god to bilo neuspješno) da ga razdvoji od Buffy. I naravno, taj dan. Dan kada je ma koliko neizravno uzrokovao da Angel (i Buffy) završe u paklu.

Kako da se dovraga ispriča za to? Angele, oprosti što si zbog mene bio u paklu trideset godina. Budimo opet prijatelji, može? A da, nikad nismo bili prijatelji. Pazi to.

Xander nije imao pojma kako da to izvede. Nije bio siguran postoji li način da se ispriča za takvo nešto. I nije bio siguran želi li to. Napokon, radilo se o Angelu. Smrtku. Čudovištu koje se skrivalo iza lica čovjeka. Svi su vidjeli kako zapravo izgleda. Da naravno, ima dušu, ali koliko je to važno? Tko kaže da ne postoji neki drugi način da je izgubi? Tko kaže da se Angelus nikako ne može vratiti?

Posegnuo je za kvakom, ali zaustavili su ga glasovi iznutra. Nakon kratkog oklijevanja je odlučio prvo provjeriti situaciju i pogledao je kroz mali prozor uz vrata.

Unutra su bili Angel i Buffy. I Giles. I Joyce. Xander je znao što je bilo s Buffyinom mamom zadnja tri mjeseca. Znao je za njeno kruto poricanje, znao je da je čak krivila Gilesa za sve što se dogodilo. Neki mračni dio Xandera je bio siguran da ako je nekome Angel odbojan koliko i njemu, to je bila Joyce.

Joyce je grlila Buffy. Objema su tekle suze. Angel je stajao uz njih još k tome sa vampirskim licem i smiješio se.

Xander je jedan dugi trenutak bio zapanjen. To što je vidio... Bože, bilo je potpuno pogrešno! Angel ne bi smio biti tu! Što će biti sljedeće? Joyce će ga zvati budućim zetom i štipati ga za obraz? Možda donirati nešto krvi da Angel ima varijaciju u svojoj isljučivo Buffy prehrani?

Angel je skrenuo pogled sa majke i kćeri i pogledao ravno u Xandera. Vampirsko lice se pretopilo u ljudsko kad su im se oči srele. Xander nije mogao skrenuti pogled zureći u tamne oči muškarca kojeg je toliko mrzio.

U tim očima je sigurno bilo ljutnje, ali i razumjevanje. Sažaljenje.

Xander je stisnuo šake. Ne! To nije bilo u redu! Nije bilo u redu da čudovište bude unutra, a on vani. Nije bilo u redu da Angel ima osjećaj da ima nešto oprostiti Xanderu. Nije planirao naškoditi Buffy. Uvijek ju je samo želio spasiti od tog... tog stvora!

Neće se ispričati Angelu! Nikad!

Xander je okrenuo leđa Gilesovim vratima i Angelovim tamnim očima, okrenuo leđa prizoru zagrljaju majke i kćeri. Okrenuo se i otišao u sivo svjetlo zore.

*

Gradonačelnik Richard Wilkins III je uzdahnuo dok je proučavao izvješće pred sobom. Bilo je pogreška unajmiti stručnjake izvana (ako ih je uopće mogao nazvati stručnjacima). Naravno nije mogao znati da će biti tako teško, ali ipak...

Angelus se vratio. To nije bilo dobro. Sa plavokosom djevokom uz sebe. Također nije dobro. G. Jason je rekao da je krvna ovisnica i to vjerojatno dosta godina što je upućivalo da se ne radi o Ubojici. Ali opet tko bi drugi mogao biti? Iako njegovi podaci o vampiru nisu bili potpuni nigdje nisu ni spominjali drugu smrtnu djevojku koja se svidjela Angelusu. Bar ne neku koju je ostavio na životu.

Naknadno je čuo za nezgodne događaje sa Acathlom. Bilo je u najmanju ruku neugodno pomisliti da je njegov lijepi gradić mogao završiti u paklu zajedno sa cijelim svijetom, ali Ubojica je to spriječila. To što je tako poginula sa Angelusom je bio vrlo zgodni bonus.

Samo što se sad činilo da se to ipak nije dogodilo.

Ah, nema smisla plakati nad prolivenim mljekom. Jones i Smith su potpuno mrtvi, a nije bilo važno je li ta djevojka s kojom je Angelus Ubojica ili neka druga dobrica (ili nije dobrica, ovisno o tome kakav je Angelus trenutačno). Ovo je vrlo važna godina.

Mnogo toga mora obaviti prije velikog dana. Ako su pametni, Angelus i njegova dragana će brzo napustiti grad.

Ako to ne učine, pa, može naći bolje stručnjake od ona dva vampira. Mnogo bolje.

Kad je provjerio da mu je stol uredan i čist, gradonačelnik Wilkins je uzeo kaput i otišao kući. Stvarno više nije bio u godinama da bude tako budan po cijelu noć.

Kraj 2. epizode


- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Excedo inferi (3. ep. : I.)

Image Hosted by ImageShack.us

Philip S. je napravio sliku.

Mogući nepoznati pojam:

- Merrick - Buffyin prvi Čuvar. U seriji ga samo nakratko vidimo, a ono što se spominje u priči je iz filma Buffy - ubojica vampira gdje on pokuša ubiti vampira Lothosa kad Buffy ne može i zato sam dobije kolac i umre. Film je mnogo neozbiljniji i lošiji od serije jer su prisilili Jossa da scenarij učini puno laganijim i trivijalnijim, a i glavni glumci nisu baš najbolji (osim Mericka kojeg glumi Donald Sutherland) I neki detalji canona su drukčiji - Buffy ima 18. god, a ne 16; vampiri se ne pretvaraju u prašinu itd. Ako želite pročitati orginalni scenarij samo ga zatražite preko maila :)



Excedo inferi
by Philip S.

3. ep. : Novi prijatelji, novi neprijatelji, novi problemi



1. dio

«Kako izgleda?» upitala je Buffy.

Angel je digao pogled sa ormara kojeg je sastavljao. Dostavili su ga ranije tog dana. U njemu će biti Buffyina odjeća. Sjećao se kad je pregledala svoj stari ormar u majčinoj kući i vidjela odjeću koju je nekad nosila.

Malo toga je uzela sa sobom. Više nije bila ta djevojka koja je nosila svu tu ružičastu i veselu odjeću.

«Još malo nalijevo,» rekao joj je i ona je pomakla sliku na zidu. «Savršeno, ljubavi.»

«Sviđa ti se?»

To je bila slika iz galerije njene majke, nešto kao lula mira od Joyce. Buffyina majka se još uvijek navikala na to koliko joj se kćer promjenila, da i ne spominje činjenicu da više neće živjeti kod kuće nego sa svojim demonskim momkom. Angel je bio siguran da će se naviknuti. Polako, ali sigurno.

Slika je prikazivala prelijepu šumu obasjanu mjesečinom i vuka koji je stajao na obližnjem brdu glave zabačene u zavijanju. Tamno nebo je bilo posuto zvijezdama.

«Vrlo je lijepa,» nasmiješio se Angel.

Buffy je zabila čavao i objesila sliku. Ogledala se po kaosu koji je bio Angelov... ne, njihov dnevni boravak. Prošla su dva tjedna otkad su se vratili na Zemlju, trinaest dana otkad su se odlučili preseliti u Angelov stan. Još su mnogo toga trebali napraviti, ali konačno je počelo izgledati prikladno za život.

«Gotova sam,» rekla je Angelu. «Da odemo u patrolu?»

«Zar nije još malo rano? Tek je zašlo sunce.»

Buffy je slegla ramenima, ali jedva je čekala opet loviti. Zapravo se još navikavala na to. U paklu su cijelo vrijeme njih lovili, oni su bili plijen. Samo su rijetki demoni bili dovoljno mali da ih mogu uloviti i ubiti. Da su napali veće brzo bi umrli. Ili vrlo sporo kad je kod toga.

Buffy je uživala opet biti lovac iako su im nakon svega prosječni vampiri bili jedva izazov.

Angel je ustao kad je vidio Buffyinu nestrpljivost da radi nešto.

«U redu, idemo u patrolu. Možemo kasnije svratiti do Gilesa.»

Njegov usputni ton nije spriječio Buffy da razmišlja o razlozima zbog kojih često posjećuju njenog Čuvara. Giles je istraživao moguće dugotrajne posljedice vampirske krvi na čovjeka. Ne samo promjene u izgledu kroz koje je Buffy već uglavnom prošla. Ona i Angel su bili zabrinuti zbog manje vidljivog utjecaja koji je njegova krv imala na nju. Kao što je demonski bijes ili njena želja za lovom.

«Idem po oružje,» rekla je energično Buffy vadeći mačeve iz škrinje sa oružjem koju je donijela iz svoje bivše sobe. Pokušala je opet koristiti kolce jer ih je bilo lakše sakriti, ali predugo se nije služila njima. Osim toga mač je imao prednost što ga je mogla upotrijebiti protiv gotovo svake vrste demona, a ne samo vampira. Protiv demona koji bi se smijali običnom kolcu.

Bili su spremni za polazak kad se začulo kucanje na vratima. Pogledali su se. Malo ljudi je znalo da tu žive i nisu nikoga očekivali. Sigurno ne osobu koju je Angel ugledao kad je otvorio vrata.

«Gđo Summers,» pozdravio je Buffyinu majku. «Samo uđite!»

Joyce je nesigurno kimnula, ali prihvatila je njegov poziv.

«Mama!» Buffy ju je strogo pogledala. «Što radiš vani nakon što je pao mrak?»

Angel je znao da je odnos majke i kćeri još uvijek na klimavim nogama. Trudile su to popraviti, ali trebati će još mnogo vremena da Buffy povjeruje da je njena majka zaista prihvaća. A proći će mnogo vremena da je Joyce i prihvati.

«Mislila sam... da te posjetim,» rekla je ogledavajući se. «Da vidim gdje ćeš odsad živjeti.»

Bilo je tuge u njenom glasu.

«Nije daleko od tvoje kuće,» odgovorila je Buffy. To nije bio njen dom. Nije to bio već dugo vremena. «Koliko si hodala? Pet minuta?»

«Buffy,» rekao je Angel tako da samo ona čuje. Joyce se pokušavala uključiti u njen život. Buffy se nije trebala tako ponašati.

«Oprosti,» šapnula je. «Drago mi je da si došla, mama.»

Joyce je gledala stan koji će Buffy zvati domom. Malo prozora, ali to je očekivala. Danje svijetlo nije bilo dobrodošlo u vampirskom skloništu. Osim toga morala je priznati da izgleda prilično udobno, ako bi ignorirala kutije, dijelove namještaja i razne stvarčice pobacane po podu.

I umjetničke slike na zidovima su bile zaista lijepe.

«Lijepo izgleda,» Joyce je pogledala Buffy i Angela.

«Još sređujemo, ali uskoro će biti gotovo.»

Veliki krevet koji je bio u odvojenom dijelu stana nije bio nešto što je Joyce htjela vidjeti, ali nije bio iznenađenje. Angel i Buffy su trideset godina bili sami zajedno. Čak je i majka morala prihvatiti da joj kćer neće biti tako dugo u celibatu.

Joyce je uzdahnula skupljajući hrabrost. Bio je još jedan razlog što je došla, a to nije bila rasprava gdje će spavati Buffy.

«Buffy... jesi li razmislila o onome o čemu smo prekjučer razgovarale?»

Buffy je otišla u Joycinu kuću na prvo druženje s majkom. Kasnije je sve ispričala Angelu - o neugodnim stankama, opreznom razgovoru o raznim stvarima, polaganom i postupnom povratku bliskosti među njima. Nije bilo baš najugodnije, ali nije bilo ni grozno.

Samo su trebale dosta vremena.

«Misliš na školu,» Bufy nije pitala. «Mama, rekla sam ti...»

«Da, znam. Imaš pedeset godina, plus/minus koju godinu.» To je bio dio Buffyine priče koji je Joyce zaista bilo teško prihvatiti. Više-manje je vjerovala, to nije bio problem. Njeno srce jednostavno nije moglo shvatiti da je njena djevojčica sada žena starija od nje. Nije ni pomagalo što Buffy nije izgledala u skladu sa godinama.

«Zašto onda...?»

«Zato što službeno još imaš sedamnaest godina. I nisi završila srednju školu.»

«Angel i ja smo mnogo razgovarali dok smo putovali,» uzvratila je Buffy. «Sve što trebam znati sam naučila od njega.»

Angel joj se nije namjeravao usprotiviti ispred njene majke. Bilo je istina da je u paklu iskoristio stanke da je nauči sve što je znao. O umjetnosti, povijesti, o svemu što je pokupio u svome dugom životu. Ipak, sumnjao je da se ono što on zna može uspoređivati sa znanjem iz srednje škole.

Unatoč svom lošem mišljenju o američkim školama, Angel se slagao sa Joyce. Kasnije će o tome razgovarati sa Buffy. Moraju se malo priviknuti na ovaj svijet prije nego uopće počnu misliti stvarima kao što je obrazovanje.

«Ne očekujem da se odmah vratiš u školu,» Joyce ju je pokušala umiriti. «Molim te da samo razmisliš o tome.»

Buffy je uzdahnula konačno kimnuvši. Angel je sumnjao da će imalo razmišljati o tome. Bar neće bez malo njegovog poticanja.

«U redu, dobro! Razmislit ću.»

«Samo sam to tražila,» Joyce joj se nasmiješila.

Buffy je uspjela uzvratiti smiješkom kad je zazvonio telefon.

«Nismo li tek spojili telefon?» upitala je Buffy. «Kome si dao broj?»

Samo trojici ljudi, pomislio je Angel. Willow. Joyce. I onome koga je začuo iz slušalice.

«Halo, Angele,» rekao je Giles. «Oprosti što smetam, ali dogodilo se nešto što se tiče Buffy.»

«Jesi li našao nešto?» rekao je Angel.

«Ne, ništa o tome,» rekao je Giles na što je Angel razočarano zagunđao. Najviše se bojao da će je njegova krv još više promjeniti, uzeti joj sve više ljudskosti sa svakim gutljajem.

«Radi se o nečemu drugom,» nastavio je Giles. «Maloprije sam primio poziv od Vijeća.»

Vijeće! Angel je zadržao neutralan izraz koji nije zavarao Buffy.

«Što je?» približila mu se.

«Vijeće,» rekao joj je.

Ljudi koji su još mislili da je poginula nakon što se suočila sa vampirom u kojeg se glupo zaljubila.



To nije moglo biti dobro.

*

Na drugom kraju Sunnydalea limuzina je zastala uz prozor za preuzimanje brze hrane. Crnac je sjedio straga i naručio frape dok je razgovarao s nekim do sebe. S nekim sa pandžama na šakama sa sraslim prstima.

Trenutak kasnije je zgrabio mladog studenta sa radnog mjesta, uvukao ga u automobil i ispio mu krv u nekoliko sekundi.

«Mislim da će mi se svidjeti ovaj gradić,» rekao je g. Trick brišući usta maramicom.

Kakistos je odgovorio samo režanjem. Nije ga bilo briga za grad. Zanimala ga je samo Ubojica. Ili bolje rečeno njena skora smrt.


2. dio

«Faith!» Buffy je izgovorila ime kao da želi čuti kako zvuči. «Nova Ubojica.»

Sjetila se Kendre. Srele su se samo dva puta i prvi susret je zamalo završio katastrofalno. Drugi put ju je ubila Drusilla. To je bilo davno. Prije pakla. Buffy se jedva sjećala lica druge Ubojice iako je ponekad u noćnim morama iznova ulazila u knjižnicu i nalazila njeno mrtvo tijelo.

Sad se pojavilo nova Ubojica. Ubojica koja je po Vijeću bila u nevolji.

Buffy i Angel su patrolirali, ali Buffy se nije mogla usredotočiti na uzbuđenje lova. Previše toga joj se motalo po glavi. Ono što se događalo sa djevojkom koja je bila kao ona iznenada bačena u svijet zla.

Djevojka koja je izgubila svoju Čuvaricu nekoliko tjedana nakon što ju je ova našla. Buffy se sjećala Merricka čak i nakon toliko godina. Koliko god voljela Gilesa, Merrick je bio njen prvi Čuvar. Čovjek koji joj pokazao kakav je svijet zapravo. Koji je dao život za nju.

Da, Buffy je mogla zamisliti kako se Faith osjeća.

«Jesi li čuo za tog vampira koji je navodno progoni?» upitala je Angela koji je hodao uz nju. «Kako se ono zove - Kakistos?»

«Da, Kakistos. Čuo sam za njega. Jedan od najstarijih vampira na svijetu, gotovo kao Gospodar Nest. Ako je i pola onoga što sam čuo istina, mogao bi biti priličan problem.»

Buffy se prisjetila što im je Giles rekao na kratkom sastanku ranije te večeri.

Faith je pozvana nakon Kendrine smrti. Mlada djevojka iz Bostona od šesnaest godina. Poput Buffy ona nije kao Kendra odgojena kao Ubojica i saznala je za svoju sudbinu prije tek nekoliko mjeseci. Njena Čuvarica Joanna Cleary je izvjestila da je odrasla u vrlo nestabilnom obiteljskom okružju i da već ima policijski dosje.

Također je izvjestila da je za Faith bilo dobro što je postala Ubojica. Za razliku od Buffy to je nije istrglo iz sretnog života (ili ono što je Buffy onda smatrala sretnim). Za Faith je to bio prvi put da je netko treba. Prihvatila je svoju sudbinu bez oklijevanja. Cleary je rekla da je ako ništa drugo imala malo previše entuzijazma.

Onda je došao Kakistos i ubio Joannu Cleary. Bar su to pretpostavljali.

«Policija je našla Joannino tijelo,» rekao im je Giles. «Bila je unakažena i bez krvi. Iz njenog zadnjeg izvještaja Vijeću znamo da je Faith lovila nepoznatog vampira. Kad je Joanna saznala tko je Kakistos željela je da se Faith povuče, vjerujući da se još nije spremna suočiti sa neprijateljem tog kalibra. To je zadnje što su čuli od nje.»

Ako je Faith preživjela susret sa Kakistosom Vijeće je mislilo da će potražiti jedinog drugog Čuvara koji je trenutačno bio u SAD-u. Ruperta Gilesa u Sunnydaleu, Kaliforniji. Izgleda da joj je Cleary rekla o Ždrijelu pakla u slučaju da tamo budu trebali njenu pomoć.

«Misliš da će Faith doći Gilesu?» Bilo je malo zabrinutosti u Buffyinom glasu. Angel je to dobro razumio. Ako je Faith bila imalo slična Kendri neće biti oduševljena njenom vezom sa vampirom, a da se ne spominje njene promjene. A i za Vijeće i Faith je Buffy bila mrtva. Još nisu znali da se vratila, Giles je to provjerio kad je razgovarao sa Vijećem.

Nisu im htjeli reći novosti. Vijeću nije bilo nimalo drago što se Ubojica zaljubila u vampira čak i ako je imao dušu. Da saznaju da se usudio pokvariti Ubojicu sa svojom krvi tko zna što bi učinili. Bolje da ne znaju ništa što je duže moguće.

«Možda,» Angel je odgovorio na Buffyino pitanje. «Ali ne znamo dovoljno o toj djevojci da pogodimo što će učiniti. Ako je istina ono što su rekli o njenoj posvećenosti dužnosti, onda će doći. Ako nije, vjerojatno će se sakriti želeći zaboraviti sve povezano sa vampirima i čuvarima. Vidjet ćemo.»

Buffy je kimnula ne baš zadovoljna odgovorom. Ne samo zato što je susret sa zadnjom Ubojicom zamalo Angela koštao života. Naravno i to je bilo problem, ali to je trenutačno nije toliko okupiralo.

Trebala je postojati samo jedna Ubojica odjednom. Jedna umre, druga je odabrana. Buffy su to ponovili toliko puta da bi to mogla recirati u snu. Jedini način umirovljenja od njenog poziva je uzrokovao mnoge neispavane noći. Buffy se često pitala o Ubojici koja je umrla da bi ona bila pozvana. Nikad nije Gilesa pitala za nju i sumnjala je da bi joj rekao da je pitala.

Kendra je upoznala djevojku koja je umrla da bi ona bila pozvana. Buffy je vidjela svoju nasljednicu kako živi i umire. Sada je dolazila još jedna Ubojica i nije znala kako se nositi s tim. Kako će Faith reagirati kad je upozna? Bio je tu problem neljudskog izgleda, ali osim toga što će Faith misliti kad sretne Ubojicu koja je već dva puta trebala umrijeti?

Buffy je shvatila da je na Zemlji prošlo tek nešto više od dvije godine otkad je pozvana. U to kratko vrijeme su dvije Ubojice umrle. Samo jedna za stalno, ali nije bila stvar u tome. Nikad nije razmišljala o tome prije nego je srela Kendru. Znala je da Ubojice obično ne žive dugo, ali bilo je drukčije doživjeti to iz prve ruke.

Ona je umrla. Kendra je umrla. Možda je i Faith mrtva, samo još nisu našli tijelo. Odmahnula je glavom pokušavajući otresti hladnoću sa sebe. Kakva im je to sila radila? Zašto je izabirala mlade djevojke koje nisu imale ni priliku živjeti da bi ih koristila kao topovsko meso?

Angel je bio svjestan njenog lošeg raspoloženja i čak mogao pretpostaviti razloge, ali nije znao kako da je razvedri.

Zašto nikad nije bilo vampira kad si ih trebao?

Kao odgovor nešto se pomaklo u sjenama ispred njih, netko je zašao iza mauzoleja. Kretao se brže nego čovjek i vrlo tiho. Buffy i Angel su se napeli. Osjeti su im se prilično izoštrili dok su bili u paklu. Život im je ovisio o tome da vide druge prije nego oni njih.

«Samo jedan?» prošaptala je Buffy pažljivo gledajući oko sebe.

«Da. I prilično brz. Vjerojatno i snažan.»

Dogovorili su se pogledom. Razdvojili su se i prišli mauzoleju svako sa jedne strane. Buffy se kretala poput sjene ne stvarajući ni najmanji zvuk. Svim osjetilima se usredotočila na prisutnost iza ugla.

Otkucaji srca?

Buffyin protivnik ju je napao u tom jednom trenutku nepažnje. Zakotrljali su se po zemlji u spletu ruku i nogu. Buffy je kutom oka vidjela kolac i u zadnji tren uhvatila ruku koja joj ga je htjela zabiti u prsa.

Djevojka iznad nje je nastavila pritiskati kolac.

«Budi dobar vampir i umri više,» rekla je sada pritiskajući kolac sa obje ruke.

«Dobri vampiri su već mrtvi,» Buffy je uzvratila. Shvatila je tko je ona, ali nije imala vremena za razmišljanje o tome. Bila je zauzeta borbom za život.

Angel se pojavio iza djevojke, otrgnuo je sa Buffy i bacio je u zid mauzoleja tako da je nacikao kamen. Kolac se otkotrljao u tamu kad je Buffy skočila na noge.

Angel je imao vampirsko lice, bijes mu se sjajio u očima.

«I mislila sam da sam osjetila dvoje,» djevojka mu je dobacila i sama se uspravljajući na noge. «Morat ću te jako ozlijediti.»

«Preko mene mrtve!» Buffy je osjetila da je ispunjava demonski gnjev. Nitko nije prijetio Angelu ispred nje.

«Zar nismo već razgovarali o tome?»

I onda ih je opet napala.

*

Giles je istraživao Kakistosa i uopće mu se nije sviđalo što je našao kad je začuo kucanje. Ustajući da otvori vrata, provjerio je kao i obično da je samostrel uz vrata napunjen i spreman.

Ispred vrata je bilo troje i ona u sredini je bila očito u nesvijesti.

«Da pogodim,» rekla je Buffy držeći jednom rukom mlitavo tijelo između sebe i Angela. «Ovo je Ubojica nestala u akciji.»

3. dio

Buffy je sjedila na trosjedu i gledala kako se Faith polako budi. Nažalost morali su prilično jako udariti jadnu djevojku, ali da su se suzdržavali možda bi jedno od njih poginuo. Morala je priznati da se Faith dobro bori za nekoga tko je nedavno pozvan.

«Gilese, budi se,» Buffy je pozvala svog Čuvara.

Faith je otvorila oči trepčući pod svjetlom Gilesovog dnevnog boravka.

«Koji vrag...,» promrmljala je gledajući oko sebe. Raširila je oči kad je ugledala plavušu koja je sjedila na trosjedu ispred nje.

«Ti!» Bila je na nogama u sekundi izgledajući spremna na sukob da bi u sljedećem trenutku opet sjela držeći se za glavu. «Sranje!»

«Imaš tu prilično veliku čvorugu,» rekla je Buffy. «Bilo bi ti bolje da ostaneš sjediti.»

«Ja ne ostajem sjediti,» promrmljala je Faith, ali nije pokušala opet ustati.

Giles je ušao u sobu i stavio šalicu čaja pred Faith prije nego joj je pružio ruku. «Ja sam Rupert Giles. Mislim da si me tražila.»

Faith ga je sumnjičavo gledala «Ti si onaj tip Čuvar?»

«Da, ja sam Čuvar.»

«Što onda radiš sa...» Nije završila rečenicu kad je bolje pogledala Buffy. Ona je sjedila sa nedužnim izrazom lica, ljudski zelene oči su je znatiželjno gledale.

«Mogla bi se kladiti...,» Faith je promrmljala sebi.

Buffy je u sebi zahvalila Willow što je uspjela nabaviti leće koje joj je obećala.

«Faith, ovo je Buffy Summers - Ubojica vampira.»

Faith ju je pozorno gledala nekoliko trenutaka prije nego je odmahnula glavom. «Čula sam da si mrtva, Buff.»

«Krivo si čula,» rekla je Buffy. «Samo sam bila.... odsutna neko vrijeme. Vratila sam se.»

«Odsutna, ha?» Faith ju je upitno pogledala. «Rekli su mi da te usisao portal za pakao zajedno sa tvojim nemrtvim dečkom.»

Giles je vidio da je Buffy neugodno od Faithinog načina opisivanja najbolnijeg trenutka u njenom životu i brzo se ubacio u razgovor.

«Faith, sada imamo veće probleme.» Sjeo je uz Buffy gledajući drugu djevojku. «Moramo znati što se dogodilo u Bostonu. Samo znamo da su Čuvaricu Joannu Cleary ubili vampiri.»

Buffy je vidjela bljesak boli i tuge u Faithinim očima, ali nestao je brzo kao što je i došao. Na licu druge Ubojice se pojavio izraz kao da se zatvara zastor, izraz koji kao da je govorio 'Vidite, dobro sam! Ništa me ne može povrijediti'. Buffy je dobro znala taj izraz.

«Jedne noći sam lovila vampira,» rekla je Faith sliježući ramenima. «Kad sam se vratila gđa C. je bila mrtva. Tamo je bio taj tip Kakistos i borila sam se njim. Dobro sam ga razderala.»

«Jesi li ga ubila?» upitao je Giles.

Faith je oklijevala na trenutak, ali onda je opet imala nemarni izraz. «Nisam, pobjegao je. Nakon toga nisam znala što ću. Gđa C. mi je rekla za tebe G-man pa sam odlučila doći u SunnyD.»

Buffy je znala da laže. Izoštrenim sluhom je jasno čula da joj se ubrzao puls kad je Giles spomenuo Clearyinu smrt, vidjela je par kapljica znoja na čelu. Faith je lagala što se dogodilo. Buffy samo nije znala zašto.

«I čim sam došla,» nastavila je Faith, «naletjela sam na sretni par i nokautiraju me. Što je to bilo? Možda sam se zeznula s tobom Buff, ali tip je definitivno bio vampir.»

«Mislila si da sam vampir?» upitala je Buffy kao da joj je to smiješno.

«Aha, mislila sam... zaklela bi se da si imala one vampirske oči, B.» Pogledala je Gilesa. «Jesi siguran da nije vampir?»

«Prilično siguran,» rekao je Giles.

«Možeš mi provjeriti puls ako hoćeš,» Buffy joj je ponudila ruku.

«Ma ne, u redu je!»

«Faith,» Giles je opet svratio pažnju sa Buffy. «Moramo razgovarati o Kakistosu. Rekla si da si ga ozlijedila.»

Buffy je odahnula nadajući se da će Faith zaboraviti opet pitati o 'tipu'. Nije bila još spremna kazati joj za Angela.

«Zabila sam mu nož u lice,» izjavila je ponosno Faith. «Dobro sam ga zarezala. Mislim da mu ni vampirsko zacijelivanje neće pomoći za to.»

Giles je kimnuo zabrinutog izraza. «Malo sam istraživao Kakistosa kad me Vijeće obavijestilo da će možda doći ovdje. Čini se da je prilično osvetoljubiv. Ako si ga zaista tako ozlijedila vjerojatno će doći za tobom.»

Bilo je kraće od treptaja oka, ali Buffy je primjetila užasnut izraz na Faithinom licu. Onda je nestao kao da ga nije bilo.

«Nema problema!» Faith se naslonila u kauč prekriživši ruke iza glave. «Ako dođe tako ćemo ga izmlatiti da će odletjeti natrag u srednji vijek. Je li tako, B.?»

Buffy je kimnula neutralna izraza. «Tako je.»

*

Angel je procjenio da su u četvrtom krugu pakla već godinu dana. Sve mu je bilo teže pratiti vrijeme kako je beskrajna sivoća krajolika remetila njegov unutrašnji sat. To ga je smetalo od početka njihovog putovanja. Nije se navikao iako je su tu bili već nekoliko godina. Vampiri su vrlo usklađeni s ciklusom dana i noći. Toga nije bilo u paklu.

Incident s Plutonom na početku četvrtog kruga ih je još progonio.

«Još raspadajućih,» Buffy mu je šapnula i sakrili su se u pokrajnjoj uličici. Taj grad su našli prije otprilike mjesec dana. Zapravo zvati ga gradom je bilo precjenjivanje jer je to zapravo bila skupina prljavih šatora i niskih nastamba od otvrdlog blata.

Ljudi u tom dijelu pakla su bili krivi za pohlepu u životu. Jedini cilj u životu im je bilo zgrtanje bogastva na tuđi račun. I tako su u paklu svi ti muškarci i žene morali živjeti u svijetu prema kojemu su zemlje trećeg svijeta na Zemlji bile bogate.

Bilo je hrane na Buffyinu sreću, ali sjene nisu mogle jesti. Svejedno su se tukli za nju, nisu si mogli pomoći. Glad i žeđ su ih neprestano razdirali, ali nisu mogli naći spas u smrti. Već su bili mrtvi. I tako su postojali iz trenutka u trenutak, njihova patnja se nastavljala bez kraja.

«Mislim da su otišli!» Buffyine riječi su Angela vratile u stvarnost. Pluton ih je još gonio nakon onoga što mu je Buffy učinila. Njegovi stvorovi su bili posvuda, izlazeći iz zemlje kad su najmanje očekivali, pojavljujući se i nestajući bez upozorenja.

Jedino je bilo isto da su pokušavali ubiti Buffy i Angela čim bi ih primjetili. Angel više nije znao koliko puta su ih zamalo ubili zadnjih godinu dana. Nije ni htio razmišljati koliko im to usporava napredovanje kroz pakao. Ionako nisu mogli ništa učiniti da to promjene.

Ali zadnjih tjedana je primjetio da to mijenja Buffy.

«Hajde, brzo!» potrčali su preko ulice koja je zapravo bila samo širi prolaz između nejednakih redova urušenih nastamba od blata. Ponovo su se sakrili u sjeni kad su začuli poznati topot nogu.

«Nema nikoga,» rekao je Angel nakon stanke. «Mislim da smo im zasad pobjegli.»

Buffy je odahnula. Mrzila je to i to ne samo što ih je njen manjak kontrole doveo u tu situaciju. Izgleda da Plutonu nije smetala njihova prisutnost u njegovom krugu sve dok mu Buffy nije razderala grlo zbog njegove okrutne igre sa sjenama.

Ne, Buffy je mrzila što je love. Bilo je drukčije u prva tri kruga. Iako su i tamo morali biti na oprezu, demoni ih nisu namjerno lovili. Gubili su interes čim ih više nisu vidjeli i opet bi bili na sigurnom.

Ne tu. Tu su ih stalno lovili i nisu ništa mogli učiniti da to spriječe. Nisu mogli uzvratiti. Pokušali su, ali bilo je uzalud. Za svako stvorenje koje bi uništili drugo bi izašlo iz zemlje, kosti bi se sklopile, trulo meso bi se omotalo oko kostiju u par sekunda. Bilo ih je beskonačno mnogo i nikad se nisu umarali.

Mogli su samo bježati. Buffy je to mrzila. Nije navikla bježati.

Nije navikla na neprestani strah.

«Idemo!» prešli su u sljedeću ulicu nadajući se da ništa neće izaći iz zemlje i pojesti ih.

Nisu znali koliko dugo će to još moći izdržati.

****

- 05:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Prijevodi priča obožavatelja tj. fanfictiona temeljenog na serijama "Buffy - ubojica vampira" i "Angel", slike, video spotovi i razne zanimljvosti u vezi tih serija (eseji, sociološke rasprave itd.) Opširnije u 'Uvodu'...

Linkovi

Sadržaj