Samo jedan trenutak
Ovo je prva priča koja se događa u budućnosti nakon kraja obje serije tako da ima nekih spojlera u uvodu i samoj priči pa zato nemojte, ponavljam NEMOJTE čitati dalje ako vam to smeta. A vi ostali ako niste gledali i ne smetaju vam spojleri .....
Mogući nepoznati pojmovi i objašnjenja:
- Buffy je na kraju BtVS- a rekla Angelu da ponekad misli njihovu zajedničku budućnost, ali to je moguće tek kad se 'sredi' i 'shvati tko je'. On na to odgovori da ne postaje ništa stariji tj. da će je čekati. Drugim riječima htjeli su da Angel gostuje, ali morali su ih ostaviti razdvojene jer «Angel» ima još jednu sezonu ( ida Buffyina i Angelova priča nije dovršena da ogu musti još love iz njih)
- Angel i ekipa preuzmu podružnicu W&H u S5 AtS-a. Iako se to isprve čini vrlo dobro (lova, oprema, natprirodni izvori informacija), Angel na kraju skopča da su oni samo pijuni (Dobro jutro!) i složenom varkom uspije ubiti većinu moćnika u Woframu &Hartu. Naravno to ih razbjesni i zato na Angela i njegovu ekipu pošalju hrpu demona (i zmaja). Serija završava sa prizorom hrpe demona koji idu prema njima - da, cliffhanger i ne znamo tko uopće preživi. Tako blesav kraj je zato jer Joss nije planirao da to bude zadnja sezona, ali WB su odbili dalje financirati seriju (gadovi).
- Illyria - to je bog (božica?) koji je vladao u nekoj demonskoj dimenziji (deja vu za Glory). Onda su je zatočili u nekakvi sarkofag koji Fred slučajno otvori u laboratoriju W&H-a i Illyria je opsjede (uđe u obliku prašine kad Fred udahne). Ne uspiju je izliječiti i Fred umre, a tijelo joj preuzme Illyria. Vrlo je jaka (opet otprilike kao Glory, možda i jača), arogantna i misli da je bolja od svih. U jednoj epizodi joj moraju uzeti većinu moći (duga priča) i tako više nije nepovrediva. Ostaje surađivati s njima jer je Fredine uspomene vežu za njih, a i sazna da je njen (demonski) svijet uništen i napušten. Po neshvaćanju ponašanja i običaja, a i čudnom izražavanju je slična Anyi, ali je uglavnom manje duhovita. Evo vam par njenih slika jer nisam imala inspiracije kako je uklopiti u sliku za priču: 1, 2
- NFA - skraćenica za «Not Fade Away», zadnja epizoda AtS-a
- «Angele? Ozlijeđen si.» - ovo je prafraziranje onoga što je Angel rekao Buffy kad mu se vratila duša na kraju S2. Rekao je «Buffy? Ozlijeđena si," gledajući posjekotinu na njenoj ruci ne sjećajući se da ju je maloprije zadao mačem dok je bio Angelus
- zvjezdice znače da je riječ naglašena
Kategorija: mračni fic, future fic, Angel POV
Samo jedan trenutak
(Just A Moment)
by Lisa
Likovi/parovi: Buffy/Angel, Illyria
Predikat: PG-13
Poricanje vlasništva: Uh kako bi željela da su moji! Ali nisu. Samo se volim igrati.
Ukratko: Napisano za still_my_girl. Iza ep. NFA! Svi su mrtvi... gotovo svi. Upozorenje zbog smrti lika.
(....)
---
«Ovo je noć u proročanstvu. Doći će po nju. Žele kao zlu uskrsnuti Ubojicu... onu koja je ranije već jednom umrla.»
Angel se osvrne prema Illyriji i kimne. Oni su jedini preživjeli bitku u L.A-u prije nekoliko godina i otad su na tankoj liniji između prijatelja i neprijatelja. Ona je ostala uz njega jer joj je spasio život i pokazao odanost. Samo njega poznaje. On podnosi njenu prisutnost iz istih razloga.
Prije mjesec dana su čuli za podzemni pokret koji je namjeravao uskrsnuti novog Gospodara... zlu Ubojicu. Onu koja je već jednom umrla. Ona koja je dopustila da zadnji Gopodar pije iz nje... Buffy. Kad se vrati biti će nova, jača sila za suprotnu stranu.
«Volio si je,» Illyria nagne glavu ustranu proučavajući Angelova leđa dok on gleda groblje. Napetost i tjeskoba je gotovo opipljiva oko njega. «Čak i u smrti te čini slabim.»
«Ona je uvijek dio mene. I tanka je crta između slabosti i snage.» Naviknut je na Illyrijine neprestane komentare o ljudskom ponašanju, demonskom ponašanju i slabosti u objima. «Zbog nje sam jedno i drugo.»
Illyria odmahuje glavom pokušavajući shvatiti nešto što joj je besmisleno. «Govoriš o njoj kao da je živa. Ne možeš voljeti mrtvu osobu. Noćas će doći da je ožive, a ti ih želiš spriječiti. Mogli bi ti je vratiti, a ti se ćeš se boriti da ostane leš.»
«Ona je u raju, Illyria. Zaslužuje ostati ondje. Ne očekujem da shvatiš. Ne moraš ni pomoći. Ovo je ionako moja borba.»
«Nećeš se boriti sam.» Illirijin glas je smiren i odriješit. «Dolaze.»
Preko malog brda dolazi mala vojska demona i vampira. Angel digne svoj široki mač. «Izgleda da će biti zanimljivo.»
«Borili smo se sa jačim protivnicima,» suho komentira Illyrija.
«Onda smo imali i više snage na svojoj strani... Jesi li spremna?» upita je Angel gledajući kako se grupa demona skuplja oko groba njegove Ubojice i počinje čaroliju. Pojuri ne čekajući odgovor, trči prema najbližem demonu i odreže mu glavu. Udari demona s druge strane balčakom u lice. Okrene se zabijući mač u stomak sljedećeg demona.
Sada kad više nisu iznenađeni, svi ga napadaju... previše ih je. Svejedno se bori, napadan sa svih strana i nadjačan. Mač pada u travu sa tupim udarcem i onda je ostane samo on, istrument, oružje, bijes, sve za Buffy. Usredotočuje se na borbu: udarac nogom, direkt, lakat, kroše.
Skreće mu pažnju tek poznati vrisak. Okreće se na vrijeme da vidi mač u njenim prsima, slamanje Illyrijina vrata i beživotni pad na zemlju. Ta kratka stanka je dovoljna da ga demoni svladaju. Osjeti oštru bol kad mu vlastiti mač zabiju u leđa i gleda kako čelični vršak nadrealno polako izlazi kroz prednji dio njegove košulje.
Jako svjetlo bljesne negdje u gomili i odmah je osjeti. Omamljujuće je nakon toliko vremena. Ruka mu se trese dok gura mač kroz sebe sve dok ne ispadne. Ustane zastenjavši i zatetura prema grobu... njoj.
«Iskopajte je... Ne tjerajte je da kopa.» Bijes proključa što je nisu prvo iskopali. Pada na koljena i kopa kroz zelenu travu i zemlju dok demoni gledaju. Trbuh ga boli od pokreta i krv kapa u zemlju iz otvorene rane. «Hajde... hajde hajde, Buffy...» šapće dok kopa.
Prvo se pojavljuje njena ruka grabeći kroz zemlju i zacrvenjevši se kad blijeda koža dođe u dodir s Angelovom krvi. Krv poplavi i čini se kao da se upila. Angel je zgrabi za ruku i kopa oko nje, izvlačeći je iz zemlje. Ona naglim udahom uvuče zrak i pusti da je izvuče do kraja. «Buffy...»
Angel teško sjedne i povuče je u krilo. Šapće ni sam ne znajući što dok joj zaglađuje plavu kosu punu zemlje. Krv iz njegove natopljene razderane košulje teče na tkaninu njene ružičaste haljine sa cvjetnim uzorkom u kojoj je pokopana. Angel gleda kako krv dobija plavu boju i nestaje. Svejedno joj nastavlja šaptati dok joj se disanje ne ustali. Broji otkucaje srca i uvlači njen miris tražeći ozlijede; još uvijek ne vjerujući da je tu. Miris joj je isti, ali drukčiji... nije više samo ljudsko biće ili Ubojica. To je ono što je htio spriječiti, ali svejedno osjeća krivnju jer je sretan što je grli, dodiruje, udiše.
Jedan demon posegne za Buffy i Angel odmah dobije vampirsko lice i zareži. «Miči se.»
«Njegova krv... porementio je ritual - nije zla.» Demon žute kože pokazuje gdje se krv upila u kožu. «Moramo je ubiti i opet je vratiti... brzo, prije nego zađe mjesec.»
«Ubijte je. Ubijte ih!»
Angel konačno pusti Buffy i uspravi se na noge. Reži na gomilu koja se polako približava. «Nećete je taknuti,» kaže.
«Angele? Ozlijeđen si.»
«Već zacijeljujem.» Buffy ga gleda zbunjeno raširenih očiju. «U redu je. Ostani tu. Moram se boriti. Ubit će te ako se ne borim.» Brzo objasni i napadne najbliže demone i vampire. Illyria je povukla dosta demona sa sobom, ali još uvijek ga boli i rana mu se širi sa svakim pokretom. Osjeća da posustaje...
Brzi pokret i Buffy se odjednom bori uz njega. Mogao je pogoditi da će se trgnuti iz dezorijentacije za njega. Oduvijek je bila tvrdoglava, pogotovo kad je on bio u pitanju. Zajedno su nepobjedivi, kreću se skupa kao da nisu bili razdvojeni godinama. Uvijek su bili jači zajedno i izgleda da se to nije promjenilo.
Angel gleda kako Buffy zabija komad drva u srce zadnjeg vampira i onda sjedne kao da je netko odsjekao konce koji su je držali, leđima okrenuta njemu. Njeno ubrzano lupanje srca mu tuče u ušima i privlači ga sve dok se ne spusti iza nje i privuče je k sebi. Ima mnogo toga što bi morao učiniti, ali u tom trenutku ono što *treba* činiti je jače od svega. Treba je zagrliti, utješiti je nakon što je drugi put izgubila raj i treba je držati blizu da se uvjeri da je zaista tu i na sigurnom. «Žao mi je... žao mi je, Buffy. Pokušao sam ih zaustaviti. Bilo ih je previše i...» Šapće joj je u kosu na tjemenu.
«Ššš.... Angele... preglasno. Sve je preglasno.» Buffy ga prekine i okrene se u njegovim rukama da se tu sklupča. Zna samo da ga treba, ali treba i tišinu. Priljubi glavu uz njegova prsa slušajući nepostojeće otkucaje. Objema rukama se drži za njegovu mokru košulju kao da je to splav koja je drži na površini.
Angel je i dalje čvrsto grli jednom rukom, a drugom prekrije uho koje nije naslonjeno na njega. Sada treba tišinu i to joj može dati. Kasnije će biti vremena za krivnju i isprike. Sada samo pritisne usne na njeno čelo i šuteći bije rat u svojoj glavi. Sretan što je ona ovdje. Ljut što je ovdje. Zahvalan, povrijeđen, zbunjen, bijesan. Sve što je želio i trebao, ali i sve što je pokušao spriječiti.
Čini se da je cijelu vječnost čekao taj trenutak... da je opet može dodirnuti. Nesigurnost zamagljuje svaku minutu u budućnosti. Što će misliti kad se sabere? Kakvu su je vratili? Prolazne misli, kružeći oko nesavršenog trenutka koji je toliko čekao. Samo jedan trenutak, okupan u krvi.
Kraj
|
