** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

ZVUK JEDNE RUKE
----------------




Ucitelj u hramu Kennin bijase Mokurai, Tiha Grmljavina.
Imao je jednog malog sticenika, po imenu Toyo, djecaka
od jedva dvanaest godina. Toyo je neprestano vidjao starije ucenike kako svakoga jutra i svake veceri odlaze u uciteljevu odaju na poduku iz san-zena* ili da bi upitali za kakav privatni savjet i kako bi ucitelj svakome od njih davao koane ne bi li pravodobno zauzdao
rastresenost i zastranjenja duha.
Toyo takodjer pozeli nauciti san-zen.
- Pricekaj jos malo - rece mu Mokurai. - Jos si premlad.
No decak bijase toliko uporan da ucitelj naposljetku pristane.
Te iste veceri, tocno na vrijeme, mali Toyo osvane na
vratima Mokuraijeve odaje za san-zen. Udari o gong kako bi najavio svoj dolazak, ucini tri naklona u znak duboka stovanja prije nego sto ce prekoraciti prag, a zatim udje i, pun obzira, u najvecoj tisini sjedne pored ucitelja.
- Kad pljesnes dlanom o dlan, cujes zvuk dvije ruke - pocne Mokurai. - Sad ti meni pokazi zvuk samo jedne ruke.
Toyo se nakloni i ode u svoju sobu kako bi razmislio
o problemu sto mu ga je ucitelj postavio. Sa svojega
je prozora mogao cuti glazbu koju svirahu gejse. " Aha,
shvatio sam!", usklikne.
Sljedece veceri, kad ga ucitelj zatrazio da mu opise zvuk jedne ruke, Toyo pocne izvoditi glazbu gejsi.
- Ne, ne - na to ce Mokurai. - To ti nicemu ne sluzi. To nije zvuk jedne ruke. Nista nisi shvatio.
Bojeci se da bi ga ona glazba mogla omesti u rjesavanju zadatka, Toyo se preseli na mirnije mjesto
te otpoce meditirati. "Sto bi moglo biti zvuk jedne ruke?" Uto slucajno zacuje kako negdje kaplje voda.
"Ovaj put to mora biti to", uvjeri sebe Toyo.
Vrativsi se svojem ucitelju, Toyo pocne oponasati zvuk kapanja vode.
Sto je to? - upita Mokurai. - To je zvuk vode sto kaplje, nikako zvuk jedne ruke. Pokusaj opet.
Uzalud je Toyo meditirao ne bi li cuo zvuk jedne ruke. Cuo je uzdisanje vjetra u krosnjama. No i taj zvuk bijase odbacen. Zatim je cuo krik sove, no ni taj nije
zadovoljio.
Cak ni skakavci nisu bili zvuk jedne ruke.
U vise od deset navrata Toyo je odlazio Mokuraju s najrazlicitijim zvukovima. Svi su redom bili pogresni.
Gotovo cijelu godinu dana proveo je u beskonacnim razmisljanjima sto bi to moglo biti zvuk jedne ruke.
Napokon mali Toyo zapadne u istinsku meditaciju i prebrodi sve zvukove.
- Nista vise nisam mogao sastaviti - objasnio je kasnije - pa sam tako dosao do zvuka bez zvuka.
Toyo je tako spoznao zvuk jedne ruke.


(san.zen*) je tehnicki naziv za uzastopno iznosenje
vlastitih vidjenja u razgovoru s uciteljem, kojima ucenik pokusva odgovoriti na postavljeni mu "koan".



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

SHOUN I NJEGOVA MAJKA
----------------------



Shoun je postao ucitelj soto-zena. Bio je jos studirao
kad mu je iznenada umro otac, ostavivsi staru majku
prepustenu njegovoj skrbi. Svaki puta kad bi odlazio u dvoranu za meditaciju, Shoun bi majku poveo sa sobom. Medjutim, otkako ga je ona pratila, nije vise mogao zivjeti zajedno s redovnicima u samostanima. Pa joj je zato sagradio malenu kucicu i valjano se o njoj brinuo. Prepisivao je sutre i budisticke pjesme i na taj nacin zaradjivao ono malo koliko mu je bilo potrebno za najnuzniji zivot. Kad bi Shoun za majku kupovao malo ribe, ljudi bi mu se podsmjehivali, jer jednom je redovniku zabranjeno jesti ribu. Shoun nije za to mario, ali majci bijase zao sto se ljudi smiju njezinu sinu. Konacno jednoga dana rece ona Shounu:
- Mislim da cu se zarediti. Ja takodjer mogu postati vegetarijanka.
Tako i ucini, te oni pocese uciti zajedno. Shoun bijase strastveni ljubitelj glazbe i pravi virtuoz na harfi, instrumentu kojeg svirase i njegova majka. U nocima punog mjeseca imali su obicaj svirati zajedno. Jedne noci prodje ispred kuce neka mlada gospodja i zacu kako iz nje dopiru prekrasni zvuci glazbe. Duboko ganuta, pozva ona Shouna sljedece vecere svojoj kuci kako bi svirao za nju. Shoun prihvati poziv. Nakon nekoliko dana susretne na ulici istu gospodju te joj zahvali na gostoprimstvu. Prolaznici sto se zatekose u blizini stadose se izrugivati na njegov racun. Bio je u kuci javne zene.
Jednog dana Shoun otputuje u neki udaljeni hram gdje je trebao odrzati jedno predavanje. Kad se nakon nekoliko mjeseci vratio kuci, doceka ga vijest da mu je majka umrla. Prijatelji nisu znali kako bi mu usli u trag i pogrebni se obred odvijao upravo u tom trenutku.
Shoun se priblizi i stapom udari po nosilima.
- Mama, tvoj sin se vratio - rece.
- Drago mi je vidjeti da si se vratio - odgovori Shoun umjesto majke.
- Da, i meni je drago - rece Shoun. Potom objavi onima
sto stajahu oko njega:
- Pogrebni obred je zavrsen. Mozete sahraniti tijelo.
Kad bijase vec prilicno star, Shoun jednoga dana osjeti da mu je kraj blizu. Ujutro zamoli svoje ucenike da se okupe oko njega, te objavi da ce u podne umrijeti. Zapalivsi tamjan ispred slika svoje majke i svojeg starog ucitelja, napisa pjesmu:

Zivjeh sezdeset godina kako sam najbolje umio
Iduci svojim putem u ovome svijetu
Sada je kisa prestala, oblaci nestaju
Na modrome nebu pun je mjesec.

***

Njegovi se ucenici okupise oko njega recitirajuci sutre, i dok trajahu sazivanja, Shoun izdahne.



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

SRETNI KINEZ
------------




Svatko tko se u Americi zatekne u bilo kojem Chinatownu, ne moze a da ne primjeti kip snazna i krepka covjeka koji na ledjima nosi platnenu vrecu. Kineski ga trgovci nazivaju Sretni Kinez ili Buddha koji se smije.
Taj je Hotei zivio u doba dinastije T'ang. Nije imao bas nikakve zelje da se izdaje za ucitelja zena niti da oko sebe okupi mnogo ucenika. Umjesto toga, on bi po cijele dane kruzio ulicama s golemom platnenom vrecom prepunom slatkisa, voca i slatkih ustipaka koje je dijelio na dar. A davao bi ih najcesce djeci sto bi se u igri oko njega okupljala. Osnovao je tako ulicni djecji vrtic.
Svaki put kad bi susreo nekog privrzenika zena, pruzio bi mu ruku rekavsi:
- Daj mi koji novcic, samo jedan.
A ako bi ga tkogod stao preklinjati neka se vrati u neki hram i pocne poucavati, on bi svejednako ponavljao:
- Daj mi jedan novcic.
Jednoga dana, dok bijase sav zadubljen u svoj posao-igru, prodje onuda neki drugi ucitelj zena, te ga upita:
- Kakvo znacenje ima zen?
Kao jedini odgovor, Hotei smjesta spusti vrecu na tlo.
- A kako se onda - upita onaj - zen provodi u djelo?
Kinez odmah opet natovari svoju vrecu na ledja i nastavi svojim putem.



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

PRICA O SHUNKAI
---------------



Prelijepa Shunkai, poznata takodjer pod imenom Suzu,
bijase jos u vrlo mladoj dobi prisiljena udati se protiv svoje volje. Kasnije, kad je tome braku dosao kraj, ona se upise u sveuciliste, gdje pocne pohadjati studij filozofije.
Vidjeti Shunkai znacilo je u nju se zaljubiti. A povrh
toga, i ona sama, gdje god bi se zatekla, stalno bi se u nekoga zaljubljivala.
Na sveucilistu, ljubav je bila po svuda oko nje; kasnije, pak, kad joj filozofija vise nije bila dovoljna te se zaputila u neki hram kako bi proucavala zen, ucenici su se i ovdje redom u nju neprestano zaljubljivali. Citav zivot Shunkai bijase prozet ljubavlju.
Napokon, u Kyotu, postane prava ucenica zena. Njezina subraca iz hrama, koji bijase podruznica onoga iz Kennina, hvalili su i velicali njezinu iskrenost. Jedan od njih otkrije s djevojkom vlastitu duhovnu srodnost te joj pocne pomagati kako bi sto dublje pronikla u zen-ucenje. Kenninski opat, Mokurai, Tiha Grmljavina, bijase vrlo strog. Kako se sam savjesno pridrzavao svih pravila, ocekivao je i od svojih svecenika da slijede njegov primjer. Cini se da su svecenici u danasnjem Japanu sav onaj zar prema budizmu koji su bili izgubili, ponovno stekli zeneci se. Kad bi Mokurai u nekom od svojih hramova zatekao sve te silne zene, metlom bi ih rastjerivao, no sto je vise zena izbacivao, to ih je vise dolazilo.
U hramu o kojem ovdje govorimo, zena glavnoga svecenika bijase obuzeta silnom ljubomorom na Shankainu zarku marljivost i njezinu izuzetnu ljepotu. kad god bi cula kako ucenici velicaju ozbiljnost kojom se prihvatila zen-ucenja, tu bi zenu obuzimali pravi napadi bijesa. Naposljetku pocne uokolo siriti glasine o Shunkai i onome mladicu s kojim je prijateljevala. S tim rezultatom da on ubrzo bijase izbacen, a Shunkai premjestena na drugo mjesto.
"Ja mozda i jesam pocinila ljubavni grijeh", mislila je za sebe Shunkai, "ali ako moj prijatelj moze trpjeti da se s njim tako nepravedno postupa, u hramu nece ostati ni svecenikova zena."
Te iste noci, uzme ona limenku petroleja te podmetne vatru u hram, star pet stoljeca, i do temelja ga unisti. Sljedeceg jutra uhiti je policija.
Nekog mladog odvjetnika zainteresira njezin slucaj te se pocne silno zauzimati kako bi dobila sto blazu kaznu.
- Nemoj mi pomagati - rece mu ona. - Mogla bih odluciti uciniti nesto drugo, sto bi me odvelo ravno u zatvor.
Konacno nakon sto je odsluzila sedam godina tamnice, Shunkai napusti zatvor, u kojem se cak i sezdesetgodisnji tamnicar u nju zaljubio.
Sada, medjutim, svi su na nju gledali kao na "otpadnika
s robije". Nitko joj se ni pribliziti nije htio. Izbjegavali su je cak i vjerni privrzenici zena, koji je barem, ako vec nitko drugi, trebali vjerovati u Prosvetljenje u ovome zivotu i s ovim tijelom. Shunkai tako otkrije da su zen i sljedbenici zena dvije razlicite stvari. Njezina rodbina za nju vise nije htjela znati. Bijase slaba i bolesna, zapala u tesku bijedu.
Jednoga dana, medjutim, upozna nekog Shinku-svecenika koji joj otkrije da postoji Buddha Ljubavi; ta joj spoznaja donese malo olaksanja i koliku-toliku duhovnu smirenost. Preminula je u dobi od jedva trideset godina, a bijase jos uvijek prelijepa.
U uzaludnom pokusaju da zaradi za kruh, napisa ona sjecanja o vlastitu zivotu, a neke zgode ispripovijedi jednoj knjizevnici. Tako je japanski narod doznao za njezinu pricu. Svi oni koji su je bili odbacili, svi oni koji su je svojedobno klevetali i mrzili, citali su sad pripovijest o njezinu zivotu sa suzama grznje savjesti u ocima.



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

ZEN JE:
------------



Jedna osebujna tradicija.
Koja se ne oslanja na pisanu rijec
i neovisna je o svetim spisima;
Izravno ukazivanje
na nas vlastiti duh,
Vidjenje svoje prave prirode
i postajanje Budom.

(BODHIDHARMA ?-528)


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

Trzezbor Piekutowski
----------------------




TRAMUNTANA
---------------




Tramuntana – tako ljudi na Cresu zovu sjeverni dio otoka koji počinje od mjesta Križić (najuži dio otoka) do rta Jablanac. Od Križića vodi planinarska staza na vrh Sis. Mnogi planinari znaju za taj put, no samo malobrojni znaju što još skrivaju tramuntanske šume i hrastovi gajevi koji prekrivaju veći dio tog predjela.

Ali, ni oni najupućeniji ne znaju sve jer Tramuntana skriva bezbrojne tajne i misterije drevnih vremena i legende raznih naroda i kultura, koji su na tom prostoru, kroz više milenija, od duboke prapovijesti sve do današnjih dana, prošli ostavljajući za sobom dio svog nasljeđa.

Nevjerojatni oblici starih hrastovih stabala što poput Enta, čuvara iz Gospodara prstenova, pružaju ruke iznenađenom putniku koji se prvi puta ovdje zatekne, prvom su stvari koja se dogodi čovjeku koji se odlučio zakoračiti u tu drevnu šumu. Ako smogne hrabrosti da krene dalje, ulazi u čarobnu krajinu, još neistraženu.

Prapovijesne gradine, polja kultne poljoprivrede, kameni humulusi, čudnovati oblici kamenih suhozidnih sistema, rimske ceste, stare crkvice s templarskim križevima ...stopljeni s drvećem nijemi su svjedoci prošlih vremena i čuvari tajni. Jesu li bili tu Kelti, Liburni, gdje i kada, što su radili, kamo otišli,neki drugi...? Nije na meni da odgovaram na takva pitanja. No, čak najvrsniji stručnjaci ne mogu se složiti i sa sigurnošću dati odgovore na njih. Drveće i kamenje čuvaju i dalje znanje, a ono vas može podučiti o tome što nijedan čovjek na svijetu ne može vam reći.

Hodajući stazama Tramuntane, može vam se desiti da na putu naletite na lijepu vilu ili masmalića-dobrog šumskog duha, vilenjaka koji pomaže izgubljenim ljudima pronaći pravi put. Dobro je to biće koje uvijek rado pomogne. Naljuti se samo kada ljudi bacaju kamenje u jame u kojima Masmalić skuplja minerale koje jako voli (ili kada šaraju stijene,stabla ili lome sige u spilji). Tada vas može navesti na krivi put da se u šumi izgubite. A kad vas tamo stigne Mrak, sutradan može vas spustiti na drugu stranu otoka ili na kakav toranj ili krov, stoga treba uvijek paziti kako se ponašamo prema šumi za vrijeme šetnje jer ona nam uzvraća, pogotovo ako je začarana, kao što je začarana Tramuntana. Svakojaka se čuda u njoj zbivaju pa je moguće i to da ona otvori vam srce kojim ćete progledati drugačije i sve te legende i zeleni, šaroliki, duhovni svijet naših predaka dobiti će drugi smisao. Kojim putem ćete krenuti, vaša je odluka.

U Tramuntani postoji mreža eko-staza namijenjena pješacima. Gotovo sva Tramuntana su privatni šumski posjedi i livade, na kojima mještani još do dandanas vode tradicionalnu, starinsku ekstenzivnu ispašu ovaca. Eko-staze kroz tajnovitu šumu odvest će vas do napuštenih sela, drevnih hramova, prapovijesnih gradina, labirinata, neolitskih «apartmana» spiljskog čovjeka, predivnih livada, slatkovodnih lokvi i mnogih drugih skrivenih mjesta, a oni koji vole i onu drugu poeziju pisanu u stihovima, mogu pratiti misli Andre Vida Mihičića (pjesnika rodom iz Belog) uklesane na kamenim skulpturama na jednoj od staza. U Eko-centru Caput Insulae Beli, u mjestu Beli, možete pogledati izložbe, kupiti karte staza, informativne brošure, knjige o Tramuntani... kao i dobiti mnoge druge korisne informacije o ovom kraju. Postoji i mogućnost stručnog vođenja po stazi.

Stara tisućljetna hrastova šuma opletena golemim bršljanom, izrasla na kršu, upletena u kamen, začuđujućih oblika poprimljenih zbog snažne borbe za život, monumentalna, žilava, mudra, spoj prirode i minulih vremena, čuva svoje tajne za one koji su spremni ići u potragu i svoju magiju, za one koji su je dostojni.

«Samo tragači otkrivaju istinu, blago, sebe i svjetove»
( A.V.Mihičić )

Trzezbor Piekutowski





Moj prilog uz tekst:
----------------------------------------------
Eko - centar - Caput Insulae, Beli, Cres Informacije: 051-840-525 091-895-3622 caput.insulae@ri.htnet.hr http://www.caput-insulae.com
-----------------------------------------------
Pogledajte jos blog naseg prijatelja T.P.-Bonka
http://zelenalivada.blog.hr/
-----------------------------------------------

POSLJEDNJA HOSHINOVA PJESMA
---------------------------



Ucitelj zena Hoshin dugi je niz godina zivio u Kini.
Zatim se vratio u sjeveroistocni dio Japana, gdje je poceo proucavati. Kad vec bijase u dubokoj starosti, ispripovjedi svojim ucenicima pricu koju jednom davno bijase cuo u Kini. Pripovijest je isla ovako:
Dvadeset petoga prosinca neke godine, Tokufu, koji vec bijase jako star, rece ovako svojim ucenicima:
- Buduci da sljedece godine necu vise biti ziv, u ovoj biste se prema meni morali lijepo ophoditi.
Ucenici pomisle da se sali, no kako bijase ucitelj velika i plemenita srca, oni ga svakog od tih posljednjih dana u godini redom jedan po jedan pozivahu na bogat rucak.
Uoci same Nove godine, Tokufu zakljuci:
- Bili ste doista dobri prema meni. Ja cu vas napustiti
sutra poslije podne kad prestane snjeziti.
Ucenici se nasmijase misleci kako mu je starost oduzela razbor, pa govori besmislice, jer noc bijase vedra i nije padao snijeg.
U ponoc, medjutim, pocne snjeziti, a sutradan ucitelja nitko vise nije uspio pronaci. Uputise se svi u dvoranu za meditaciju. Ucitelj bijase preminuo u njoj.
***
Kad pripovijest bijase gotova, Hoshin rece ucenicima:
- Nije uvijek nuzno da ucitelj zena pretkaze vlastitu smrt, ali ako istinski zeli, moze to uciniti.
- Ti takodjer to mozes? - upita netko.
- Da - odgovori Hoshin. - Za sedam dana pokazat cu vam sto mogu.
Nitko mu od ucenika ne povjerova, a kad ih je Hosin sljedeci put okupio, vecina je njih vec bila i zaboravila na ovaj razgovor.
- Prije sedam dana - pocne ucitelj - rekao sam vam da cu vas uskoro napustiti. Obicaj je da se tom prigodom napise oprostajna pjesma, ali ja nisam ni pjesnik ni kaligraf. Neka zato netko od vas zapise moje poslednje rijeci.
Ucenici pomislise da se sali, no jedan se od njih svejedno pripremi za pisanje.
- Jesi li spreman? - upita Hoshin.
- Jesam, gospodine - odgovori mladic.
Hoshin tako pocne kazivati u pero:

Dodjoh iz sjaja
I sjaju se vracam.
Sto je to?

Pjesmi je nedostajao jedan stih s obzirom na uvrijezena cetiri, te ucenik rece:
- Ucitelju, nedostaje jedan stih.
Poput lava sto, odnijevsi pobjedu, slavodobitno zarice,
Hoshin glasno povice: "Kaa!", te izdahne.


/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

POSLUSNOST
-----------




Predavanja ucitelja Bankiea ne pohadjahu samo ucenici zena, vec i ljudi svakojaka soja, pripadnici svih drustvenih staleza i poklonici raznih drugih sljedbi.
On nije naizust kazivao sutre niti u beskraj otezao znanstvene rasprave. Naprotiv, njegove su rijeci navirale iz dubine njegova srca i prodirale ravno do srca svakoga tko bi ga slusao.
Ta silna brojnost njegove publike razbjesni jednoga dana nekog svecenika Nichiren sljedbe, buduci da su ga
svi njegovi ucenici bili napustili kako bi otisli slusati zen. Sebicni i samoljubivi Nichiren-svecenik zaputi se ravno u hram, cvrsto odlucan upustiti se u raspravu s Bankeiem i rascistiti stvar.
- Hej, zen-ucitelju! Cekaj trenutak. Onaj tko te postuje poslusat ce ono sto kazes, ali covjek poput mene nema prema tebi nikakva postovanja. Mozes li i mene privoljeti na posluh?
- Dodji ovamo k meni, pa cu ti pokazati - rece Bankei.
Ohola izraza, svecenik se progura kroz svijetinu te se priblizi ucitelju.
Bankei se nasmijesi.
- Dodji ovamo s moje lijeve strane.
Svecenik poslusa.
- Ne - na to ce Bankei - bit ce nam ljepse razgovarati ako mi budes zdesna. Dodji tu, na ovu drugu stranu.
Prezriva drzanja, svecenik prijedje na drugu stranu.
- Kao sto vidis - primjeti Bankei - ti me slusas i vjerujem da si doista vrlo ljubazan. A sad sjedni i slusaj.

/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

A JE LI ?
----------




Ucitelja zena Hakuina svi su susjedi hvalili i velicali
kao covjeka koji zivi savrseno cistim i cednim zivotom.
U njegovoj je blizini stanovala jedna preljepa mlada Japanka ciji su roditelji imali trgovinu ziveznim namirnicama. Jednoga dana, kao grom iz vedra neba, roditelji iznenada otkrise da djevojka ocekuje dijete.
Stvar roditelje silno razjari. Djevojka ne htjede priznati tko je otac, ali kad vise nije mogla slusati tolika silna navaljivanja, naposljetku rece da se radi o Hakuinu.
Gnjevni se roditelji zaputise ucitelju.
- A je li? - bijase sve od njegova odgovora.
Kad se dijete rodilo, odnesose ga Hakuinu. On je vec bio izgubio svoj ugled, sto njemu bijase posve svejedno, te se uze s velikom usrdnoscu brinuti za dijete. U svojih je susjeda nabavljao mlijeko i sve ostalo sto je dijetetu bilo potrebno.
Nakon godinu dana, djevojka vise ne mogase izdrzati.
Povjeri roditeljima istinu: pravi otac djeteta bio je jedan mladic koji je radio na ribljoj trznici.
Majka i otac podjose odmah Hakuinu da ga zamole za oprostaj i izraze mu svoje najiskrenije isprike i dijete uzmu natrag.
Hakuin ne izusti nikakva prigovora. Sve sto rece bijase: - A je li?

/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

DIJAMANT NA BLATNJAVOM PUTU
---------------------------





Gudo bijase ucitelj caru koji vladase u njegovo doba.
Unatoc tome, putovao je uvijek sam poput prosjaka lutalice. Jednom prigodom, zaputivsi se u Edo, kulturno
i politicko srediste sogunata, zatekne se u blizini maloga sela po imenu Takaneka. Bila je vecer i pljustalo je kao iz kabla. Gudo je bio do koze mokar.
Slamnate sandale posve su mu se raspale. U nekoj seljackoj kuci u blizini sela opazi na prozorskoj dasci
cetiri-pet pari sandala, te odluci jedan kupiti.
Zena koja mu je prodala sandale, vidjevsi ga onako pokislog pozove ga da prenoci u njezinu domu. Gudo prihvati usrdno joj zahvalivsi. Udje i ispred obiteljskoga relikvija izrecitira sutru. Zena ga zatim
predstavi svojoj majci i dijeci. Zamijetivsi da svi izgledaju nekako potisteno, Gudo upita nije li se dogodila kakva nesreca.
- Moj je muz kockar i pijanica - objasni mu domacica -
Kad mu se dogodi da pobijedi, napije se i spreman je udariti. Kad gubi, posudjuje novac od drugih. Ponekad,
kad je mrtav pijan, cak se ni kuci ne vrati. Sto da radim?
- Ja cu mu pomoci - rece Guo. - Evo ti nesto novca.
Daj mi pola litre dobroga vina i nesto za jelo sto potice tek. Onda podjite na pocinak. Ja cu ostati meditirati ispred svetista.
Kad se oko ponoci, potpuno pijan, muz vrati kuci, odmah pocne vikati:
- Hej, zeno, kod kuce sam! Zar nema nista za pojesti?
- Imam ja nesto - javi se Gudo. - Uhvatila me kisa i tvoja mi je zena ljubazno ponudila da kod vas prenocim. Kako bih joj zahvalio, kupio sam od nje ribe
i malo vina, pa se mozes i ti osladiti.
Covjek bijase sav zadovoljan. Ispije odmah vino i ispruzi se na pod. Gudo ostane pokraj njega, udubivsi se u meditaciju.
Kad se muz sljedeceg jutra probudio, niceg se od prethodne veceri nije vise sjecao.
- Tko si ti? Odakle dolazis? - upita Guda koji je jos uvijek meditirao.
- Ja sam Gudo iz Kyota i na putu sam za Edo - odgovori
- zen-ucitelj.
Covjek se silno posrami. Pocne se ucitelju svojega cara u beskraj iskreno ispricavati.
Gudo se nasmijesi.
- Sve je u zivotu nepostojano - objasni.
- Zivot je vrlo kratak. Ako ti i dalje nastavis kockati i piti, nece ti ostati vremena da radis nesto
drugo, a povrh toga, svojoj ces obitelji nanositi samo patnju.
Muzu kao da se svijest naglo probudila iz nekog sna.
- Kako cu ti se ikad moci oduziti za tako divnu pouku?
Dopusti mi da te otpratim komad puta i ponesem tvoje stvari.
- Kako zelis - pristane Gudo.
Obojica tako krenuse na put. Nakon pet kilometara gudo rece covjeku neka se vrati natrag.
- Jos nekoliko kilometara - zamoli ga ovaj. Nastavise
tako pjesaciti.
- Sad se mozes vratiti natrag - rece Gudo.
- Poci cu jos desetak kilometara - odvrati covjek.
- Sad se vrati natrag - rece Gudo kad su presli deset kilometara.
- Zelim te pratiti do kraja svojega zivota - izjavi na to covjek.
Danasnji ucitelji zena u Japanu potjecu od jednog glasovitog ucitelja koji je postao Gudov nasljednik.
Njegovo ime bijase Mu-nan, covjek koji se nikada nije vratio natrag.


/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

RIJEKAGRAFITI
-------------


Prijedlog pravilnika: "RIJEKAGRAFITI"
-------------------------------------





1.- Natjecaj je otvoren tijekom godine od 01.01-01.10. za doticnu godinu.

2.- Broj priloga jednog autora je neogranicen.

3.- Potrebno je grafit oznaciti "sifrom", imenom i prezimenom i adresom. U knjizi, grafit je oznacen sifrom, sa ili bez imena i prezimena, po zelji autora.

4.- Najbolje radove odredjuje strucni ziri koji broji
7 clanova, oni ujedno cine i Urednicki odbor knjige.
Strucni ziri u sastavu: ... strucni ziri sa predsjednikom
Luciom Slamom vec je odabran.

5.- Predsjednik strucnog zirija pristiglu postu uredno
azurira za to odgovarajuce mjesto, koje je dostupno svim clanovima, i koordinira sa clanovima strucnog zirija.

6.- Posta se moze direktno ispisivati i odaslati putem meila. Predsjednik zirija prati pristiglu postu i uredno je azurira ukoliko ima nepravilnosti.

7.- Potrebno je na linku objaviti natjecaj za najbolje
Rijecke grafite, takodjer i u Novom Listu.

8.- Knjiga RIJEKAGRAFITI treba biti tiskana i prezentirana javnosti do konca doticne godine.

9.- Knjiga bi sadrzavala: grafite, najbolje crtane zidne grafite, viceve, cakavski humor, anegdote, anegdode tijekom godine vezane uz VSDR, anegdote i humor iz vremena 1920-1924 koji odgovara i prikladan je ovom nasem vremenu i dr.

10.- Naslov knjige po dogovoru, format, tiraz, distribucija, financiranje i ostalo prema mogucnostima i dogovoru. Opsjeg nagrada, I,II,III, a za autore i njihove priloge knjiga na dar.

11.- Konacnu verziju pravilnika natjecaja dati na doradu, uskladiti i dotjerati. To je u nadleznosti
Virtualne Slobodne Drzave Rijeka, i biti ce objavljeno do konca ove godine.



Primjer iz sadrzaja knjige:

GRAFITI
-------
- Bili smo jednom najbolji, o nama su price pricali...- (na kamenom stupu Stenardac)
- Dusa nekima sluzi za ukras, i zato je njeno obitavaliste u kurcu! - (Boro)
- Danas sam pomalo tuzan. - (Ul.Kalvarija)
- Livado stvarno
sam te volio... Šator - (Na rezervoaru do Velog Vrha)

ZIDNI GRAFITI, VICEVI, ( Pozeljnije bi bilo plasirati krace viceve), CAKAVSKI HUMOR, ANEGDOTE, ANEGDOTE IZ NASE SREDINE - VSDR, HUMOR IZ VREMENA 1920-1924, I STARIJEG DATUMA, SENRYU


U Rijeci, 19.12.2005. Borivoj Bukva



Napomena: Dane i Mane, Ivica i Marica, Mujo i Haso, Lala i Sosa,
Mujo i Fata, o Janezu, Eri, nepresusni su izvor iz
narodnih prica, postapalica, anegdota, tako i viceva.
Kaze se da je sastavni dio i bogatstvo narodnog folklora neizvediv i nezamisliv bez humora, i u tome su nasi narodi nenadmasni. Tako u nasem narodu i postoji uzrecica: "Jebes narod na ciji racun nema viceva!" Hvala Bogu u tom pogledu nista nam ne manjka, prebogati imamo i na izvoz od psovki do humora. Nemojte se niti malo iznenaditi ako vas i Njemac posalje u P.M.!?

NA MOME BLOGU SALJITE I ISPISUJTE GRAFITE ILI SALJI NA ADRESU:
rijeka-drzava@net.hr ili info@rijeka-drzava.net

SUTNJA - TAJNA DUGOVJECNOSTI
----------------------------




"Nije li moja Rijec poput vatre?" - rijec je Jahvina
Jr. 23,29

"Prirodno prebivaliste mudrosti je tisina. Rijeci su nasilje nad
mudroscu." - /meni nepoznat autor/


"Covjek ima dva oka dva uha i jedna usta, i zato mora duplo manje govoriti, nego sto vidi i cuje." - Mahatma Ghandi.

"Ukoliko zelite dozivjeti stotinu godina, kazu strucnjaci, trebate zivjeti u tisini! Govor je fizicki i mentalni napor od kojega ljudski organizam brze stari, a sama cinjenica da je medju stogodisnjacima najvise pastira, zemljoradnika i usamljenika, ide u prilog toj teoriji." - Dnevnik

"Ne mozes dotaknuti cvijet a da ne uznemiris zvijezdu. - Francis
Thompson

Kako je velicanstvena nasa staroslavenska rijec SVEMIR. Za vrijeme vedre noci zastrte zvijezdama, legni na obali mora i stopi se s majcicom Zemljom, neka te prati sum mora i mir nebeskog prostranstva. Meditiraj na "SVE - MIR" i postani Jedno, sa svim sto te okruzuje...

"Pitat ce te kako se prolazi zivot. Odgovori: Kao sto se prolazi
bezdan na zategnutom uzetu - lijepo, oprezno i sa teznjom." -
Lisce vrta Morye - Agni Yoga.


U Rijeci, 18.12.2005. Borivoj Bukva

Borivoj Bukva
-------------

OD ZENA KA SPISATELJSTVU /sva moja traganja i preokupacije/
-----------------------------------------------------------





Ako ste u suglasju s prirodom i primjenjujete meditaciju na nacin kako ja to cinim...
Ako ste ispravno vizualizirali i postavili sve relevantne cinjenice na svoje mjesto...
Ako je to sto zarko zelite realno i ostvarivo...
Ako ste ulozili ogromnu energiju, znanje i umijece u realizaciji zacrtanih ciljeva...
Ako sve to sto cinite, cinite na nacin: dobrote, istine i ljepote...
Ako Vi zracite dobrotom, istinom i ljepotom...
Ako to sto zelite predstavlja univerzalnu i kozmopolitsku ljubav...
Ako volite i ljubite sva bica, sve duse univerzuma...
Ako ste postali JEDNO i stopili se s JEDNIM...
Ako ste postali kanal za dotok tih suptilnih kozmickih energija..

Vase ideje, vase nade, sva vasa stremljenja biti ce ispunjena!
Iz sfere ideja, dotaknuti bozanskom iskrom, ona ce dotaknuti i vasu dusu, tad bit ce sve materijalizirano i ispunjeno...
Vi ste s radoscu ispunili svoju i duse vama dragih bica, koja su vam pomagala, pratila vas i pruzala podrsku na vasem putu...
Samo tako se napreduje na spiritualnom putu, u nesebicnoj ljubavi davanjem sebe u svemu onom sto vrijedi i zasluzuje punu paznju, to je nas jedino i moguci put.


Ucitelj i ucenik danas kao i u proslosti kroz uzajamnu
komunikaciju i djelovanje, uspostavljaju odnos hvale
vrijedan za spiritualni razvoj okoline u kojoj djeluju.
To ne samo da se zadrzava i odrazava na njihovoj prisnosti i usaglasenoj i uzajamnoj razini, vec djeluje i sire. Mojih je ucitelja bilo po dosta i svi oni pojavljivali su se onda kada je to trebalo. Imao sam i tu srecu da sam odrastao i bio odgojen u okruzenju dobrih roditelja i njihovih prijatelja. Svi oni bili su kozmopolite i univerzalne osobe teozofskih poimanja, onako kako to danas propagira i ekumena. Medjutim skorpionska narav, uz to rodjen u znaku broja 7, ukazivala su od samog pocetka na podvojenost licnosti, krecuci se tako ostricom noza izmedju dionizijske razuzdanosti, i apolonske trezvenosti, ljepote i strogoce.

Erudit, boem i hedonista po sebi od samog pocetka, stalno lutajuci i trazeci svoje mjesto pod Suncem, pronasao sam i poistovecivao se s "luconosama" u onom vjecno trajnom i nedokucivom, i meni dragim pjesnicima:


BAUDELAIRE Charles/Sarl Bodler/ - OPIJAJTE SE -
-------------------------------------------------

Opijen uvijek treba biti. U tome je sve: pocetak i svrsetak mudrosti. Da ne osjecate strahovit jaram Vremena, koji vam tisti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez daha opijati. A cime?

Vinom, poezijom ili kreposcu - kako vam drago. Ali opijajte se.

Pa ako se ponekad probudite na stepenicama kakve palace, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotinji svoje sobe, kad je pijanstvo vec malo popustilo ili sasvim proslo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve sto bjezi, sve sto jeca, sve sto putuje, sve sto pjeva, sve sto zbori, pitajte koliko je sati.
I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura, odgovorit ce vam: "Cas je da se opijate! Da ne budete mucenici i robovi Vremena, opijajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili kreposcu - kako vam drago".


Rabindranath Tagore - 42. -
-----------------------------

O ludove prekrasno pijani,
Ako nogom budes razvaljivao svoja vrata, i
pred svijetom budalu izigravao;
Ako za jednu noc budes novcanik ispraznio;
Ako za razboritost ne budes davao ni pisljiva boba;
Ako se budes klatarao cudnovatim putima i
igrao se beskorisnim stvarima;
Ako te nimalo ne bude briga ze red i poredak;
Ako razapinjuci jedra unatoc oluji krmilo slomis,
Onda cu za tobom poci, druze, nakresati se i
otici bestraga.

Procerdah dane i noci u drustvu trijeznih i
mudrih susjeda.
Od prevelike sam pameti posijedio, a od
preduga mi se bdijenja pogled pomutio.
Jer ja sam godinama kupio i gomilao rbine i
krhotine stvari;
Zdrobi ih i zaplesi na njima, i razapni ih
u vjetar.
Jer ja znadem da je najveca mudrost opiti se
i otici bestraga.
Daj da sve zakucaste nedoumice nestanu, daj
da beznadno zabrazdim.

Daj da divlja lakoumnost provali i otrgne me
s mojih sidara.
Svijet je prepun uglednika i radisa, korisnih
i pametnih.
Ima ih koji s lakocom stizu prvi; a ima ih koji
pristojno dodju za njima.
Sretno njima i berecitno bilo, a meni daj da
budem lud i beskoristan.
Jer ja znadem da je konac svih poslova opiti
se i poci bestraga.

Kunem se da se iz ovih stopa odricem svih
zahtjeva za castima pristojnih ljudi.
Ostavljam se ponosa ucenosti i suda sto je
pravo a sto krivo.
Razlupat cu posudu uspomena i rasprsiti i
poslednju kaplju suza.
Okupat cu se u pjeni rujnoga vinca i
smijehom se razvedriti.
Rastrgat cu ovog puta nasitno svaki znak
ugladjenosti i stalozenosti.
Svetim cu se zavjetom zavjetovati da cu biti
nistarija, da cu se nakresati
i otici bestraga.


U Rijeci, 17.12.2005. Borivoj Bukva

Borivoj Bukva - Primorsko-goranska zupanija
Adamiceva 13 Rijeka pp.262.
51000 Rijeka - Grad Rijeka
Tel: 051-313-219 - Hrvatski zavod za zaposljavanje
091-587-68-67 - Radnicka stranka Hrvatske
E-mail: borivojbukva@yahoo.com

Predmet: Zamolba za uspostavu kontinuirane pomoci
sa Zavoda za zaposljavanje u iznosu 1.ooo kn.

U ovoj godini odrzana su dva sastanka Zupanijske skupstine Odbora
za kulturu, tehnicku kulturu i sport. 28. listopada i 4. studenog
na kojima sam bio prisutan. Na ime toga primio sam ~1.040. kn,
takodjer za prisustvovanje na sastanku MO.Luka 100 kn, ukupno
~ 1.140. kn.
Kako sam na zavodu za zaposljavanju i primam pomoc u iznosu od
1.000. kn, ja sam na Banci u XI mjesecu, 22.11.2005. podigao iznos od 1.120,00 kn koliko mi je bilo predoceno, u XII mjesecu
12.12.2005. podigao 950,00 kn i u minusu sam (-972,38).
Podizanjem tog iznosa od 1120,00 kn izgubio sam pravo na placu za
XII mjesec.
Procedura oko ponovne uspostave pomoci sa Zavoda za zaposljavanje
u iznosu od 1.000 kn trajat ce oko 2 mjeseca. Sve to vrijeme ja
necu imati pravo na taj novcani iznos.
Iz tog razloga molim Vas da me se izbrise iz clanstva Odbora Zu-
panijske skupstine tako i clana MO.Luka.
Zamolio bi Vas, Zupanijsku skupstinu tako i Grad Rijeku da me se
pomogne ukoliko to ustreba, oko ustaljene uspostave pomoci u iznosu 1.000 kn sa Zavoda za zaposljavanje. Supruga i kcer su bez
posla. Sa tim iznosom pomoci, ja ne pokrivam rezijske troskove stanovanja u Adamicevoj 13.
Zahvaljujem se mojoj stranci, Radnickoj stranci Hrvatske na ukazanom povjerenju, medjutim ja nisam u mogucnosti nositi i
preuzeti zadane obaveze zbog gore navedenih okolnosti.

U Rijeci, 15.12.2005. Borivoj Bukva

VELI JOZE I MOTIVI ISTRE
likovna izlozba /kombinirana tehnika/



BORIVOJ BUKVA


Virtualna Slobodna Drzava Rijeka






U programu otvorenja sudjeluju:
Lucio Slama, glumac, ispred VSDR.
Bogomil Karlavaris, prof.dr.sc., otvorit ce izlozbu slika.

Josip Eugen Seta, pjesnik i glumac.
Ernest Pavin, gitara, prof. glazbene umjetnost.

Otvorenje izlozbe slika biti ce u cetvrtak 19. sijecnja 2006. godine u 18 sati u prostorijama Virtualne Slobodne Drzave Rijeka,
Uzarska 2/3, Rijeka. Postavu izlozbe mozete pogledati od 19.01-17.02.2006. godine.


O UMJETNIKU...

Dozvolite mi da na pocetku kazem Rijec-dvije o autoru Borivoju Bukvi. On je licnost izuzetnog senzibiliteta, osjetljiv na svaki drhtaj trave ili kisne kapi, osjetljiv na ljudski zivot u nepravdi. Iako inzenjer, On je ljubitelj prirode, planinar, ekolog, pjesnik i slikar, strucnjak za ezoteriju i teozofiju.
Njegova bit je u pravom kontrastu sa surovoscu danasnjega svijeta, protiv koje se neuspjesno bori i uvjerava ljude da ta stvarnost nije ljudska, vec antihumana.

U svojim haiku pjesmama kaze:
" Kisne kapi / asfaltom rominjaju / u dugu noc. "

A odnos prema Rijeci i Kvarneru izrazava:
" Kvarner nocu, / dijamantnu ogrlicu / drzim na dlanu. "

On danas izlaze svoje slike. Nemiran i zeljan odkrica, Bukva mijenja svoje likovno izrazavanje. Od narativnog presao je na neke elemente ekspresionizma i djelomicno nadrealizma. To je pravo utociste za umjetnika koji nisu prosli "dril" studija, i nemaju obzira na data pravila. I na ovoj izlozbi izlaze dio ekspresivnih slika - jakih boja i snaznih emocija.

Medjutim, ono sto nam se cini vrijednim, je sto drugi ciklus koji bi smo mogli uvjetno nazvati poetska apstrakcija. U tim slikama, cini nam se da se oslikava i njegov karakter kao licnosti, dominira lirska osjecajnost, delikatnost kolorita i smirena igra formi. Kako je Borivoj Bukva osoba bez stalnog zaposlenja, ucinit cemo njemu veliku uslugu ako kupimo koju sliku, koja nam se bude na izlozbi svidjela.
Na kraju, treba napomenuti da se izlozba otvara u cast ljepota
Istre, kao i u okvirima ideja o Virtualnoj Slobodnoj Drzavi Rijeka.

U Rijeci, 07.12.2005. Prof.dr.sc. Bogomil Karlavaris



Umjetnicki rad:

Intenzivnije se pocinje baviti slikarstvom 1984. godine.
* 1986. Likovna sekcija "Lucki radnik".
* 1990. Likovna radionica "Opatija".
* 1991. Likovno Drustvo "Vezica".
* 1992. Likovno Drustvo "Kozala", ciji je i sada clan.
* 1995. Clan je Sorosa.
* Ucenik je likovnog pedagoga, akademskog slikara
prof.dr.sc. Bogomila Karlavarisa od 1986. godine.
* Od 09.03.-31.12.1998. godine clan je Kluba umjetnika
PJETAO i jedan od organizatora Rijeckog Montmartrea na
Trsatu, zaduzen za likovni dio manifestacije. Organizirao
je, vodio, postavljao i otvarao izlozbe slika sa drugim
umjetnicima u izlozbenim prostorima Caffe bara: San Antonio,
Trsatika, Jelusic i Street. Odrzano je ukupno 25 izlozbi
uz ucesce 34 slikara.
* Inicijator je i jedan od organizatora Likovnih susreta
u Jedrarskoj, 1. odrzan u MO.Luka 06.lipnja 2004. godine.
* Do sada je ostvario 43. samostalne i 162. kolektivne
izlozbe u zemlji i inozemstvu. Pisac je 12 knjiga, pise
prozu, poeziju i haiku poeziju.
Dobitnik je vise priznanja i nagrada za svoje stvaralastvo.
Od 2005. godine za doprinos u davalastvu krvi, Predsjednik
Republike Hrvatske Stjepan Mesic odlikovao ga Ordenom Danice
Hrvatske sa likom Katarine Zrinjske.

Borivoj Bukva, rodjen je u Karlovcu 10.11.1948.g. Diplomirao
je 1971.g. na Visoj tehnickoj strojarskoj skoli u Karlovcu.
Zvanje: inzenjer strojarstva.

E-mail: borivojbukva@yahoo.com
http://mahaganesh.freehomepage.com
http://www.alternativa.hr/osobne/borivoj/art.htm
L.D.Kozala http://www.likoz.croadria.com/bukva.htm

--------------------------------------------------------

U Rijeci, 15.12.2005. Borivoj Bukva




Napomena: Moj ucitelj slikarstva je prof.dr.sc. Bogomil Karlavaris o njemu su mnogi pisali, tako i Ervin Dubrovic
izmedju ostalog napominje: "Bogomil Karlavaris porijeklom
je iz Istre. Boraveci u novom Sadu i Vojvodini, oznacavan
je kao "vojvodjanski slikar". Tako smo ga u Rijeci dozivljavali
otkad je svojedobno poceo raditi kao profesor na rijeckom
Pedagoskom fakultetu. Kao slikar odavna je poznat i cijenjen,
pa je nasao svoje mjesto i u ozbiljnim prirucnicima o umjetnosti
sezdesetih. Za Rijecko sveuciliste Karlavaris je bio "izvrsna
akvizicija", jer je u "nas mali grad" pristigao s profesorskim iskustvom na akademijama u Novom Sadu i Beogradu, a vec su bili
opceprihvaceni i njegovi udzbenici i prirucnici za likovni
odgoj mladezi svih uzrasta, od djece iz prvih razreda osnovne skole do studenata umjetnosti.... U svakom slucaju on uvijek
propituje komunikaciju i "sumove na vezi" medju ljudima, on ima stav o svijetu oko sebe, ima i gotovo urodjen stav o etickoj ulozi umjetnosti i gotovo nepresusnu volju da taj isti svijet
pokusa uciniti bar malo boljim."

Kazem ja tako mom ucitelju Karlu da je jos za zivota presao u "legendu", a on se na to nasmijesi i odmahne mi rukom...

SALICA ZENA
--------------


Jednoga dana, neki ucenjak otisao je u posjetu kod zen-redovnika Nainina raspitati se malo o zenu. Nainin je pocastio svog gosta salicom caja. Ulijevao je caj u salicu, a kad se napunila, nastavio je sa ulijevanjem...
- Majstore, dosta! Puna je!
- Ti si bas kao i ova salica - pun svojih vlastitih misljenja, ako sebe najprije ne ispraznis, kako te mogu nauciti nesto o zenu?
- Shvacam.

Ako je vas um pun predrasuda, istinu koju netko izgovori ne mozete cuti. Vecina ljudi kada razgovaraju zure iznijeti svoje vlastito misljenje. A to rezultira time da ne cuju nista osim vlastitog glasa.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

STO JE ZEN?
---------------



-Mlada riba upita stariju ribu: "stalno slusam ljude kako govore o necemu sto zovu more. Ali sto je to more?"
- More je ono sto te okruzuje.
- Ali zasto ga ne mogu vidjeti?
- More je unutar tebe i svuda oko tebe. Ti si rodjena u moru i umrijet ces u moru. More te obavlja bas kao tvoja vlastita koza.

Konfucije je rekao: "Ribe zaboravljajuda zive u vodi; ljudi zaboravljaju da zive u caroliji taoa." Ljudi zive u moru zena, pa ipak ne znaju da zive za nj. Dali biste zeljeli znati sto je zen?"


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

PRENOSENJE DUHA
-------------------


Jednoga dana na vrhu lesinara, osnivac budizma Siddharta Guatama (Sakyamunti Buda) pripremao se za govor.
Iznenada ubere jedan cvijet i osmotri reakciju svojih ucenika. Ne razumijevajuci budinu namjeru, svi su samo sjedili u tisini.
Jedino se velecasni Kasyara na to osmjehnuo.
- Moj metod prosvetljenja je u proziranju svega, u grljenju svega i prilazenju stvarima radosna srca, uvidjajuci jasno njihovo izvorno lice. Ova misteriozna dharma nadilazi mogucnosti jezika i racionalnih nacela.
Logicno misljenje se ne moze upotrijebiti za dosezanje prosvetljenja. Mjesto toga, moramo se posluziti intuicijom. Upravo sada, velecasni Kasyara pokazao je svoje razumijevanje. Stoga cu njemu predati zen-um.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

PROSVETLJENJE VALA
--------------------



Oh, kako patim. Drugi valovi su tako veliki, a ja sam tako majusan, neki su tako uspjesni, a ja sam tako jadan.
- To je zato sto ne vidis jasno svoje izvorno lice. Pa onda mislis da patis.
- Znaci ja nisam val? Pa sto sam onda?
- Val je samo tvoj privremeni oblik. Ti si u svari voda!
- Voda?
- Kad shvatis da je tvoja temeljita priroda voda, vise te nece zbunjivati to sto si val, i tvoja patnja ce nestati.
- A kuzim! Ja sam ti i ti si ja. A oboje smo dio neceg veceg od sebe!

Ljudi sebicno misle da pripadaju samo samima sebi. Stoga se usporedjuju s drugima i onda misle i pate. U stvari svaki je covjek dio prirode, promislite malo o tome...


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

UHVATI TRENUTAK
------------------



Sakyamuni upita svoje ucenike:
- Koliko traje ljudski zivot?
- Sedamdeset godina.
- Krivo.
- Sezdeset.
- Ne.
- Pedeset godina.
- Krivo.
- Koliko traje ljudski zivot?
- Zivot je samo jedan dah.

Ne zamarajte se stvarima od jucer ili sutra. Bolje je zivjeti u sadasnjosti. Gdje god da ste i sto god radili, iskusite lijepe stvari oko vas u tom trenutku.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

RED ZIVOTA I SMRTI
----------------------



Bio jednom neki imucan covjek koji je zamolio zen-redovnika Sngaia da mu napravi kaligrafijski rad...
- OTAC UMIRE SIN UMIRE UNUK UMIRE - Senga!
- Htio sam da mi napises nesto povoljno, sto je ovo ovdje?
- To je povoljno.
- Kad bi tvoji sinovi umirali prije tebe ili tvoji unuci prije tvojih sinova, ti bi zaista bio nesretan covjek.
- Ako clanovi tvoje obitelji zive i umiru ovim redoslijedom, sto je povoljnije od toga?
- Ovo ima smisla.

"Zivot je opterecivajuci, smrt je opustajuca", Cuang Tse smrt je poput povratka umornog putnika kuci. Nije li za sve najbolje umirati prirodnim redoslijedom!


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

KASYAPA I ZASTAVA
-------------------


Za vrijeme skupa na vrhu lesinara, Sak yamuni je predao svoju odoru i zdjelu Kasyapi.
Ananda upita velecasnog Kasyapu:
- Osim dragocijene odore, sto ti je jos Sakyamuni dao?
- Ananda!
- Da?
- Kasno je. Idi tamo i skini zastavu.

Obican um je tao. Da biste otkrili nacela budizma ne trebate tragati po iluzornom svijetu. Samo obracajte paznju na detalje zivota i pokusajte stvari razumjeti intuitivno; to je sve.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

AKO JA NE ODEM U PAKAO, TKO CE?
-------------------------------------



Neki je covjek jednom upitao zen-majstora: gdje ces otici za sto godina?
- Pretvorit cu se u konja ili magarca.
- I onda?
- Otici cu u pakao.
- Ali ti si vrlo dobar i mudar covjek; zasto bi ti isao u pakao?
- Ako ja ne dodjem u pakao da vas poducavam, tko ce?

Ako je budizam rezerviran samo za mjesta cistoce, znaci li to da buda ne postoji u prljavim nuznicima? Nema mjesta gdje buda ne postoji. Naravno, buda postoji u raju, ali nije li buda cak i potrebniji u paklu?


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

BOJA BAMBUSA
------------------




Bio jednom neki umjetnik kojeg je jedan covjek zamolio da naslika bambus.
- Izvrsno! Fantasticno! Samo izgleda da imate problema s bojom. Naslikali ste bambus crveno.
- A koje bi boje trebao biti?
- Crne, naravno.
- Tko je ikada vidio crni bambus?

Kad ukazujete na pogreske drugih ljudi, prava greska moze biti skrivena u vasim vlastitim predrasudama.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

BOG NE GOVORI
--------------



Jedan starac je svakog dana satima nepomicno sedeo u crkvi. Svestenik ga je jednom prilikom upitao sta mu Bog kazuje.
- Bog ne govori, on samo slusa, odgovorio je starac.
- A ti, sta mu ti govoris?
- Ja ne govorim, samo slusam.

Cetiri stadijuma molitve:
Ja govorim, ti slusas.
Ti govoris, ja slusam.
Niko ne govori, ali oboje slusamo.
Niko ne govori, niko ne slusa - tisina.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

SVE JE PRAZNO
--------------




Bio jednom neki redovnik imenom Tesshu koji je putovao zemljom obilazeci sve najbolje zen-majstore. Jednog dana put ga je doveo do samostana Shoku gdje je zivio redovnik Dokuon...tu pred njim ponosno je demonstrirao svoj stupanj prosvetljenja.
- Um, buda i sva bica su prazna.
- Prava priroda svega je prazna. Nema ni prosvetljenja ni iluzije, ni svetaca, ni obicnih ljudi. Nema truda ni nagrade.
- Beng! Uf! - Udarac.
- Zasto si mi to napravio?
- Ako je sve prazno, odakle je dosla ta ljutnja?

"Ne postoje ni dobro ni zlo; ni patnja ni zadovoljstvo; sve je prazno." cak i ova tvrdnja nije vrijedna kazivanja bilo kome. Tasshu je imao samo povrsno razumijevanje zena.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

Jadran Zalokar
---------------


Zen-Božanski Život
---------------------









Gdje prestaje yoga, počinje tantra; gdje prestaje tantra, počinje zen.

Zen je superioran yogi i tantri, ali to zen ne kazuje; on ne zbori ništa o ničemu.

Zen je Veliki Put – on je NETI,NETI…u srcu Velike Čistine Božanskog Uma.

Yogin je Ratnik, ali i zatočenik Oslobođenja/Blaženstva. Tantrakaul je Ljubavnik, ali i opsjednut Stazama Boginja, opčinjen Boginjom Ljubavi.

Zen Majstor – tko je on? On ne kazuje ništa o onom što vezuje yogina i tantrika.

Zen je Nebeski Plesač/Pjesnik - nije više vezan ni uz dubine veda i agama.

On je bezimena zraka Kozmičke Igre, vrhunski Smijeh Postojanja.

Oslobodio se i pomisli da bude Pobjednik; oslobodio se kroz igru i Kozmičke Igre da bude Zaljubljeni.

Zen Majstor nadvisio je i zamke mudrosti i majstorstva, uloge učenika/učitelja.

On je bezimeni smijeh kozmičkih prostranstava u svakodnevnosti zemaljskog bivstvovanja.

Zemljani spominju ponekad neprobuđeni zen; možda ga se prisjeti i koji yogin ili tantrik probuđen u trenutku iskrenosti.

Neki umišljeni čak «prakticiraju» «zen» - i puni su sebe, kao i yogiji i tantrici u svojim «vještinama».

Ali Zen je kao i Dao – imenovati ga se ne može; on je najviši planinski vis i najdublja točka zemljine utrobe – jer jest Put Neba/Staza Zemlje.

Zen je apoteoza i vis manifestans elementarnosti i jednostavnosti duhovnog bivstvovanja – «mudro» će kazati jedan filozofski um u stanju lucidnosti.

Smijeh jest potvrđivanje svega što jest – najviše mudrosti i najveće gluposti.

Zen je Veliko Prihvaćanje – kao Velika Nevezanost, Kozmička Šutnja ispunjena Smijehom.

On jest Kozmička LILA spuštena u svaki trenutak zemaljskog života.

Zen je prodoran rez kroz sve maye mentalnog i spiritualnog uma, sve labirinte/circuluse/virove ćakri, nadija, marmi, bandhi…

Zen sa smiješkom harmonizira sve koshe i sve auričke turbulencije, sve praničke i apaničke napetosti.

Daleko od zamki metafizičkih spekulacija i spiritualnih aspiracija, on vraća dignitet sakralnosti «običnog života», - s onu stranu svih antagonizama i konceptualizacija, i meditacija ovog ili onog «tipa».

Napušta čak i bodhisattvičku ravan.

Zen je najviši izraz Božanskog Života, Najviša Tišina u Buci Svijeta.

Što više leti uvis, Ptica postaje najprije Pobjednik, zatim Ptica Ljubavi, a potom samo - Nebeski Letač.

Reći što je zen, kazuje samo ono što zen nije a što su i Yoga i tantra.

U Božanskim Očima i ajna i sahasrara samo su točke prijelaza nesavršenstva prema savršenstvu.

Zen jest sloboda od spiritualnog stremljenja kroz privide «višeg» i «nižeg».

On ne pita o savršenstvu i/ili nesavršenstvu, o mudrosti i oslobođenju.

On ležerno vibrira u onom ćakričkom iznad sahasrare – a da to ne «prisvaja« niti pobjednički ističe.

Zen sve dopušta, prihvaća i propušta.

Njega se ne tiču ćakrički vrtlozi.

Boraveći u Velikoj Tišini/Praznini on se obraća životu s radošću a spiritualnim «tajnama» s osmjehom namiguje.

Šunjatički um ne podliježe aspiracijama spiritualnih uzlaza/uzleta.

On nema što dodati niti oduzeti kozmosu i onima koji slijede staze Yoge i Tantre.

Ljubazno ih propušta i prepušta njihovoj kozmičkoj sudbini.

Zen Majstor šuti čak i o Bogu – kako bi mogao nešto kazivati o onome što je kozmički uređeno?

Sahasrara i muladhara – njemu je isto!

On Putnika može samo pomilovati po «vrhu glave» a Ljubavnika po – stražnjici, ili ih lupiti!

Ništa više!

Ptica u letu i yogin u asani – njemu je jednako vrijedno!

Zen Život trenutak jest, bljesak Božanskog Života na Zemlji.

Nema čuda, spiritualnih pobjeda, kozmičkih orgazama – ničega toga nema, nema niičeg što nije najelementarije u životu bića s umom i dušom.

Ponekad je Zen Majstor i Yogin, ponekad Tantrik, ali najčešće – Umjetnik!

On je samo Igrač, samo Plesač/Pjesnik, čak niti ni to.

U tom je trenutku to istina, u slijedećem to je privid.

Kozmička Praznina stvara svaku Puninu – i sve jest Radost, dublja od anandičkog blaženstva!

Gdje prestaje, gdje izčezava zen bujaju spiritualni cvijetovi i korov.

Tu smo opet «na početku» (kao kada bi sahasrara i muladhara zamijenile «mjesta» i «funkcije»)

Zen je najčišći Blagoslov Neba/Zemlje.

Zaboravimo sve što je rečeno o Zenu, pustimo da dalje preleću svi duhovni uzleti i sunovraćanja – u Umu Božjem oni su isto!

Zen je kvintesencija duhovnosti – rekao bi smušeni, mali, umišljeni filozofski um kojem je predodređeno da zašuti.



U Rijeci, početak prosinca 2005. Jadran Zalokar

BUDA JE KOD KUCE
--------------------



Jednog dana, mladic imenom Yung fu napustio je svoju kucu i uputio se u Sichuan u posjetu budhisattvi Wu shiu.
- Kamo ides mladi covjece?
- Idem uciti kod Wu shia, bodhisattve.
- Umjesto da trazis obicnog bodhisattvu, bolje bi bilo da trazis budu.
- A gdje bih ga mogao naci?
- Kad se vratis kuci, jedna osoba koja ce nositi na sebi pokrivac i cipelu na krivoj nozi, otvorit ce ti vrata, ta osoba je buda.
- Stvarno?

Yang fu je pozurio natrag i stigao kuci kasno u noc. Radosna zbog povratka svoga sina, Yangova majka zurila je otvoriti vrata. U brzini, ogrnula je ogrtac(pokrivac) i slucajno obukla papuce naopako. Kad ju je Yang fu ugledao iznenada se prosvjetlio.

Zdrava misao, iz nutrine duha, moze nam pomoci da skinemo ljusku nizeg ja i da poput zabljeg kreketa, uzrokuje iznenadno i duboko prosvetljenje.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./