PRICA O SHUNKAI
---------------
Prelijepa Shunkai, poznata takodjer pod imenom Suzu,
bijase jos u vrlo mladoj dobi prisiljena udati se protiv svoje volje. Kasnije, kad je tome braku dosao kraj, ona se upise u sveuciliste, gdje pocne pohadjati studij filozofije.
Vidjeti Shunkai znacilo je u nju se zaljubiti. A povrh
toga, i ona sama, gdje god bi se zatekla, stalno bi se u nekoga zaljubljivala.
Na sveucilistu, ljubav je bila po svuda oko nje; kasnije, pak, kad joj filozofija vise nije bila dovoljna te se zaputila u neki hram kako bi proucavala zen, ucenici su se i ovdje redom u nju neprestano zaljubljivali. Citav zivot Shunkai bijase prozet ljubavlju.
Napokon, u Kyotu, postane prava ucenica zena. Njezina subraca iz hrama, koji bijase podruznica onoga iz Kennina, hvalili su i velicali njezinu iskrenost. Jedan od njih otkrije s djevojkom vlastitu duhovnu srodnost te joj pocne pomagati kako bi sto dublje pronikla u zen-ucenje. Kenninski opat, Mokurai, Tiha Grmljavina, bijase vrlo strog. Kako se sam savjesno pridrzavao svih pravila, ocekivao je i od svojih svecenika da slijede njegov primjer. Cini se da su svecenici u danasnjem Japanu sav onaj zar prema budizmu koji su bili izgubili, ponovno stekli zeneci se. Kad bi Mokurai u nekom od svojih hramova zatekao sve te silne zene, metlom bi ih rastjerivao, no sto je vise zena izbacivao, to ih je vise dolazilo.
U hramu o kojem ovdje govorimo, zena glavnoga svecenika bijase obuzeta silnom ljubomorom na Shankainu zarku marljivost i njezinu izuzetnu ljepotu. kad god bi cula kako ucenici velicaju ozbiljnost kojom se prihvatila zen-ucenja, tu bi zenu obuzimali pravi napadi bijesa. Naposljetku pocne uokolo siriti glasine o Shunkai i onome mladicu s kojim je prijateljevala. S tim rezultatom da on ubrzo bijase izbacen, a Shunkai premjestena na drugo mjesto.
"Ja mozda i jesam pocinila ljubavni grijeh", mislila je za sebe Shunkai, "ali ako moj prijatelj moze trpjeti da se s njim tako nepravedno postupa, u hramu nece ostati ni svecenikova zena."
Te iste noci, uzme ona limenku petroleja te podmetne vatru u hram, star pet stoljeca, i do temelja ga unisti. Sljedeceg jutra uhiti je policija.
Nekog mladog odvjetnika zainteresira njezin slucaj te se pocne silno zauzimati kako bi dobila sto blazu kaznu.
- Nemoj mi pomagati - rece mu ona. - Mogla bih odluciti uciniti nesto drugo, sto bi me odvelo ravno u zatvor.
Konacno nakon sto je odsluzila sedam godina tamnice, Shunkai napusti zatvor, u kojem se cak i sezdesetgodisnji tamnicar u nju zaljubio.
Sada, medjutim, svi su na nju gledali kao na "otpadnika
s robije". Nitko joj se ni pribliziti nije htio. Izbjegavali su je cak i vjerni privrzenici zena, koji je barem, ako vec nitko drugi, trebali vjerovati u Prosvetljenje u ovome zivotu i s ovim tijelom. Shunkai tako otkrije da su zen i sljedbenici zena dvije razlicite stvari. Njezina rodbina za nju vise nije htjela znati. Bijase slaba i bolesna, zapala u tesku bijedu.
Jednoga dana, medjutim, upozna nekog Shinku-svecenika koji joj otkrije da postoji Buddha Ljubavi; ta joj spoznaja donese malo olaksanja i koliku-toliku duhovnu smirenost. Preminula je u dobi od jedva trideset godina, a bijase jos uvijek prelijepa.
U uzaludnom pokusaju da zaradi za kruh, napisa ona sjecanja o vlastitu zivotu, a neke zgode ispripovijedi jednoj knjizevnici. Tako je japanski narod doznao za njezinu pricu. Svi oni koji su je bili odbacili, svi oni koji su je svojedobno klevetali i mrzili, citali su sad pripovijest o njezinu zivotu sa suzama grznje savjesti u ocima.
/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/
Post je objavljen 27.12.2005. u 07:02 sati.