** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
23.12.2005., petak
ZEN I DRUGE PRICE - 173
POSLJEDNJA HOSHINOVA PJESMA --------------------------- Ucitelj zena Hoshin dugi je niz godina zivio u Kini. Zatim se vratio u sjeveroistocni dio Japana, gdje je poceo proucavati. Kad vec bijase u dubokoj starosti, ispripovjedi svojim ucenicima pricu koju jednom davno bijase cuo u Kini. Pripovijest je isla ovako: Dvadeset petoga prosinca neke godine, Tokufu, koji vec bijase jako star, rece ovako svojim ucenicima: - Buduci da sljedece godine necu vise biti ziv, u ovoj biste se prema meni morali lijepo ophoditi. Ucenici pomisle da se sali, no kako bijase ucitelj velika i plemenita srca, oni ga svakog od tih posljednjih dana u godini redom jedan po jedan pozivahu na bogat rucak. Uoci same Nove godine, Tokufu zakljuci: - Bili ste doista dobri prema meni. Ja cu vas napustiti sutra poslije podne kad prestane snjeziti. Ucenici se nasmijase misleci kako mu je starost oduzela razbor, pa govori besmislice, jer noc bijase vedra i nije padao snijeg. U ponoc, medjutim, pocne snjeziti, a sutradan ucitelja nitko vise nije uspio pronaci. Uputise se svi u dvoranu za meditaciju. Ucitelj bijase preminuo u njoj. *** Kad pripovijest bijase gotova, Hoshin rece ucenicima: - Nije uvijek nuzno da ucitelj zena pretkaze vlastitu smrt, ali ako istinski zeli, moze to uciniti. - Ti takodjer to mozes? - upita netko. - Da - odgovori Hoshin. - Za sedam dana pokazat cu vam sto mogu. Nitko mu od ucenika ne povjerova, a kad ih je Hosin sljedeci put okupio, vecina je njih vec bila i zaboravila na ovaj razgovor. - Prije sedam dana - pocne ucitelj - rekao sam vam da cu vas uskoro napustiti. Obicaj je da se tom prigodom napise oprostajna pjesma, ali ja nisam ni pjesnik ni kaligraf. Neka zato netko od vas zapise moje poslednje rijeci. Ucenici pomislise da se sali, no jedan se od njih svejedno pripremi za pisanje. - Jesi li spreman? - upita Hoshin. - Jesam, gospodine - odgovori mladic. Hoshin tako pocne kazivati u pero: Dodjoh iz sjaja I sjaju se vracam. Sto je to? Pjesmi je nedostajao jedan stih s obzirom na uvrijezena cetiri, te ucenik rece: - Ucitelju, nedostaje jedan stih. Poput lava sto, odnijevsi pobjedu, slavodobitno zarice, Hoshin glasno povice: "Kaa!", te izdahne. /101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and Paul Reps, London and Philadelphia,1939. Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000. - Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/ |
