** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

POKAZIVANJE MJESECA
-----------------------
Jednog dana redovnica imenom WU-SHIN-TS-ANG upita jednog patrijarha zena HUI-NE-NGA.
- Godinama sam proucavala nirvana-sutru i jos uvijek ima nekih mjesta koja ne razumijem sasvim. Sto mislis, da li bi mi ih mogao objasniti?
- Zao mi je, ali ja ne znam citati, ako mi mozes procitati ta mjesta, vidjet cu da li ti mogu pomoci da ih razumijes.
- Ako ti cak ni procitati ne mozes te rijeci, kako mozes objasniti istinu skrivenu u njima.
- Istina nije povezana sa rijecima, istina se moze usporediti s mjesecom.
- A rijeci se mogu usporediti s prstom.
- Mogu se posluziti prstom da bih pokazao na mjesec, ali moj prst nije mjesec, i uopce ti ne treba da bi vidjela mjesec zar ne?

Jezik je samo sredstvo kojim se ukazuje na istinu,sredstvo koje nam pomaze da dodjemo do prosvetljenja. Zamijeniti rijeci za istinu gotovo je jednako smijesno kao zamijeniti prst za mijesec.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

Moj pozdrav dragim prijateljima!

Zahvaljujem se postovanom Mati i Vedranu na lijepim rijecima i pismima. Ova pisma smatram da nisu upucena samo meni vec svim ljudima dobre volje, i osobama koje ce pristupiti Zajednici hrvatskih unitarijanaca i univerzijalaca.

-----------------------

Postovani gospodine,
izuzetno obradovan primio sam Vasu dragu poruku. Prijateljujem s nasim dragim Uciteljem Jadranom vec vise od godine dana i pratim povremeno zbivanja oko Vaseg Drustva haiku pjesnika, pa tako i blog koji je svake hvale vrijedan.

Zahvaljujem Vam na ispunjavanju pristupnice Zajednici i objavljivanju teksta naseg dragog prijatelja Geze, te na izvanredno jasnoj i dobro dosloj poruci o osnivanju Zajednice hrvatskih unitarijanaca i univerzalista. Sto se sutrasnjeg izvoda iz "kupanja u kaputu" tice, svakako cu procitati, najljepsa hvala na obavijesti.

Srdacno i prijateljski Vas,

Vedran Jaklin

------------------------

Cestitam Bori na izvrsnom blogu kao i na odluci da se uclani u Zajednicu hrvatskih unitarijanaca i univerzalista. Ako sam, naime, dobro razumio popunjena Borina pristupnica je na putu u sjediste Zajednice.

Unitarijanstvo i univerzalizam (najcesce kao "unitarian universalism") zapravo je danas medju samostalnije mislecim suvremenicima zapadnog (i ne vise samo zapadnog) civilizacijskog kruga najrasireniji svjetonazor konfesionalnog karaktera (bez obzira kojoj specificnoj svjetonazorskoj tradiciji je osobno tko
blizi, tj. bez obzira na to kome je osobno koja specificna svjetonazorska tradicija bliza).

Doduse, najveci broj doticnih ljudi (narocito u sredinama poput nase) ne zna da zapravo funkcionira na svjetonazorskim frekvencijama pod (u mnogim sredinama iz razlicitih razloga jos nepoznatim) nazivom unitarijanstvo i univerzalizam jer za konfesiju pod takvim nazivom ili nisu culi ili kad prvi put cuju tesko to prihvacaju (zbog makar i nesvjesnih predrasuda, veceg ili manjeg straha od novog i nepoznatog itd.).

Osim toga unitarijanci i univerzalisti se (barem nacelno) ne bave (cak ni idealistickim) misionarenjem, nemaju nikakav (znaci niti
financijski) snazan centar a jos manje nekakvo autoritativno sredisnje tijelo tipa sredisnje Kongregacije za nauk vjere iliti
Inkvizicije ili lidera tipa "svetog oca" i slicno.

Unitarijanci i univerzalisti nemaju niti jedne jedine svjetonazorske dogme, osim, dakako, da nemaju nikakve svjetonazorske dogme, a okupljaju se na bazi univerzalnih
humanistickih vrijednosti (kao opcih nacela, ne kao dogmi!) nastojeci ih (osobno i kroz svoje zajednice) prakticirati i promicati.

Jedni su unitarijanci i univerzalisti bliski krscanskoj tradiciji, drugi zidovskoj, treci budistickoj (primjer , peti taoistickoj, sesti visebozackoj (tzv. poganskoj), sedmi humanistickoj itd. itd. a neki se
smatraju agnosticima pa i ateistima.

Ipak, sve ("te i takve") unitarijance i univerzaliste povezuju univerzalna humanisticka nacela, slobodna od svih predrasuda svjetonazorska traganja kroz medjusobnu razmjenu iskustava, misli, spoznaja i, sto je ne manje vazno, kroz medjusobno iskreno prijateljstvo. Formalnopravni statuts konfesije za takvu konfesiju velika je stvar za sredinu gdje se to postigne.

Tek s jednom takvom konfesijom, zapravo, pocinje istinska interkonfesionalnost, konfesionalna tolerancija, a dosadasnje tradicionalne konfesije, dakako - uz casne izuzetke, umjesto da ljude dijele sve do vise ili manje uzasnih konflikata svaka daje ono sto je u njoj najvrednije u zajednicku uljudbenu bastinu
cijeloga ljudskog roda, s tim da svaki covjek dobiva mogucnost osobnog i slobodnog svjetonazora inspiriranog bogatstvom
cjelokupne te bastine.

Naravno, pri tome su unitarijanci i univerzalisti vec sada tolerantni podjednako prema svim tradicijama te niti oni imaju probema s tim tradicijama niti su skloni davati povoda tim tradicijama da one imaju problema s njima. I jos nesto, unitarijanstvo i univerzalizam je, dosljedno sebi, zapravo svjetonazor izmedju religije i nereligije, stojeci iznad te podjele kao neprirodne, nepotrebne (sto npr. zen-budisti jako dobro shvacaju).

Mato Spekuljak
koordinator Zajednice hrvatskih unitarijanaca i
univerzalista

P.S. Pokusao sam svoj post tj. mail izravno upisati u "Budan.blog.hr" ali je pokusaj, obzirom da nisam prije registriran, propao zbog postupka autorizacije kao preduvjeta
za slanje posta u blog.

-------------------------------
ZAJEDNICA HRVATSKIH
UNITARIJANACA I UNIVERZIJALACA
-------------------------------
- slobodno i odgovorno trazenje svjetonazorske istine i smisla
- osobni i zajednicki duhovni rast kroz medjusobno ohrabrivanje
- sloboda savjesti i osobnih uvjerenja
- vrijednost i dostojanstvo ljudske osobe
- ravnopravnost i suosjecanje u medjuljudskim odnosima
- mir, sloboda i pravda u svijetu
- svijest o medjusobnoj povezanosti i ovisnosti svega postojeceg
----------------------------------------------------------------
http://free-zg.t-com.hr/uu-hr
UU-HR, Ostarijska 8, 1000 Zagreb
++385(0)1 363 50 90
uu-hr@post.t-com.hr
2484008 - 1103165484
---------------------------------

U Rijeci, 29.11.2005. Borivoj Bukva

Geza Zake
----------



UNIVERZALIZAM - HUMANIZAM
---------------------------------



UVOD

Nije jednostavno definirati univerzalno, niti humanizam, jer su oba pojma složena. Kako god humanitarno nije humanizam isto tako unitarijansko nije univerzalno.
Esparanto je dobra primjer što NIJE univerzalno, a zamišljeno je kao univerzalno? Prema prvobitnoj zamisli trebao je to biti UNIVERZALNI jezik satavljen od riječi nekoliko svjetskih jezika s relativno jednostavnom gramatikom, lagan za učenje i lako razumljiv.
Zamiso o jednom takvom univerzalnom jeziku za bolje međuljudsko
komuniciranje bez sumnje je s humanističkim namjerama. Međutim, ono što je trebao biti esparanto postao je engleski jezik koji ima sve značajke univerzalnog jezika, a nije univerzalni jezik! Stoga se uzima za primjer upravo jezik da bi se razumijelo što je univerzalno? Postavlja se pitanje: Da li je univerzalni jezk uopće moguć, postoji li i gdje se nalazi, ako postoji? Ovo pitanje se postvalja stoga što bi univerzalni jezik trebao
biti komunikacijska infrastruktura suvremenog humanizma kako
nacionalni jezik ne bi bio prepreka za komuniciranje. Odgovor na ovo pitanje ne dolazi iz jezične sfere, kako su to recimo očekivali esperantisti, već dolazi iz kompjutorske tehnološke sfere, jer samo tu postoji UNIVERZALNI DIGITALNI JEZIK koji poznaje samo dva slova, O i 1. Dakle, univerzalni jezik nije jezik čovjeka već STROJA. Digitalni jezik je UNIVERZALNI
HUMANISTIČKI JEZIK PAR EKSELANS zato što predstavlja neutralni
kumunikacijski tehnološki modus za brzo prevođenje velikog broja jezika na bilo koji jezik, odnosno bilo kojeg jezika na sve jezike određene grupe jezika. Dakle, univerzalni jezik je zapravo brza sposobnost simultanog prevođenja jezika na jezik bez bilo kakve potrebe da se uči drugi jezik. Drugim riječima, digitalni jezik, ili možda bolje reći digitalna tehnologija, je UNIVERZALNA zato što je omogućuje brzo prevođenje bilo
kojeg jezika na razumljiv jezik. Dakle, univerzalni jezik zapravo uopće nije jezik, a " razumije " sve jezike te se time pojavljuje kao nešto univerzalno u jezičnoj komunikacijskoj sferi. Smatra se da će već za nekih destak godina zahvaljujući kopjutorskoj tehnologiji i njezinoj brzini jezična komunikacija između ljudi na Zemlji biti apsolutna. To praktički znaći da će svatko moći razgovarati sa svakim. Turski će se simultano
prevoditi na govorni hrvatski, i obratno, hrvatski na govorni turski. Govorit će kompjutor jezikom vlasnika, tako da će se razgovor voditi kao da razgovaraju dva Turčina ili dva Hrvata, a ne kao Turčin i Hrvat posredovanjem poznavanja nekog trečeg jezika kojeg poznaju oba sugovornika, kako je to uobičajeno danas. Dakle, univerzalno nije ono što prosto nadilazi, što je iznad, ili što je linerano unitarno, već je univerzalno ono
što SLUŽI jedinicama sustava da se međusobno povezuju i razumiju, što sjedinjuje u cjelinu a da elementi sjedinjavanja ne gube svoje svojstvo, svoje značajke i svoj identitet. Prema ovakom gledištu univerzalizam je infrastrukturna pretpostavka humanizma jer ljude i ljudsko društvo čini funkcionalnom cjelinom.
Takav univerzalizam i humanizam već je vidljiv u ljudskom društvu kod onih pojava gdje se nekoliko jezika simultano prevodi na sve jezike, kao što je to već slučaj na sjednicama Europske unije. No pravi intelektualni okvir za ovakvo tumačenje univerzalizma i humanizma možemo naći u svom vlastitom
organizmu, t.j. u ljudskom organizmu. Stanična organizacija i stanični " humanizam " ili " stanicizam " je živi MODEL univerzalnog humanizma za koji bi se hrvatski i svjetski humanisti trebali zalagati. U organizmu se jasno pokazuje i vidi kako je svaka stanica funkcionalno važna i uvažena, ali ne deklaracijama i pričama već putem funkcionalnih uloga koje jedinke vrše u okviru više organske oragnizacione cjeline. Univerzalizam se tu jasno pokazuje analogno onome što je pokazano za sferu komunikacijskih jezika kao FAKTOR povezivanja funkcionalnih dijelova u funkcionalnu cjelinu. Dakle, univerzalizam i humanizam tu više nisu nekaklva romatična
humanistička želja, priča, konceptualnost, ili ideologija, već je to konkretni pravi DINAMIČKI FUNKCIONALNI HUMANISTIČKI SUSTAV u kome svaka jedinka ima svoje značenje, ulogu, funkciju i integrirajuću ulogu zadržavajući svoj identitet i diginitet. Zaparvo univerzalizam i humanizam proizlaze iz fenomena složenih - kompleksnih sustava kao sinergija i holizam. Za takav univerzalni humanizam vrijedi princip: svi za jednoga,
jedan za sve, ili, jedan zna što svi znaju, svi znaju što jedan zna. U načelu to je jedan organski autopoietički sustav koji nadilazi neorganske linearne alopoiteičke sustave u kojima se evolucijski gledano još uvijek nalazimo. Dakle, da bi se moglo govoriti o UNIVERZALNOM u kontekstu HUMANIZMA, humanizam mora pronaći transhumanističko središte, ili transhumanističku destinaciju koje će humanizmu dati onu dimenziju koja mu
evolucijski i pripada. To je po svemu sudeći GLOBALNI MOZAK, analogan ljudskom mozgu. Taj GLOBALNI MOZAK već djeluje, radi kao informatička " big - bang eksplozija " , sada kao globalni WWW, koji će već za desetak godina prerasti u WWB ( Word Wide Brain ). Taj univerzalni mozak prostorno je van ljudskog mozga kao što je univerzalni jezik van jezika i to je upravo snažna indikacija da se univerzalni humanizam može ostvariti samo
posredovanjem GLOBALNOG MOZGA.
Jedan naš suvremenik na internetu kaže da " Humanistički pokret čine internacionalno organizirani ljudi različite dobi, podrijetla, kulture i religije ujedinjeni na izgradnji projekta istinskog humanog društva u kojem je ljudsko biće sa svojim potrebama i aspiracijama središnja vrijednost. To je društvo u kojem su ljudska prava u cijelosti ostvarena: pravo na zdravlje, učenje, slobodu, duhovnost, istraživanja, rad sve u funkciji
života i egzistencije s diginitetom. " Isti taj gospodin kaže kako je svijet danas bitno različit od onoga od prije samo 100 godina. Sadašnjim društvom dominira novac, sila i diskriminacija, što uzrokuje velike patnje na osobnoj i društvenoj razini. Zato humanistički pokret ima zadaću ostvariti tri radikalne transformacije na tri paralelna područja: socijalnom, političkom i osobnom na jedan aktivan način.
Noam Komsky kaže da se suvremeni antihumanizam očituje u tome što se državni kapital i dalje usmjerava prema investitorima i centrima financijske moći a ne prema životnim potrebama radnika i društvenim potrebama ljudi. Radi toga i dalje nastaju tenzije između suvremene ljevice i desnice s mogućnosti žešćeg sukaba nego što je bio u prošlosti.
Ovakve " humanističke tirade " u opticaju su još iz vremena "
revolucionarnog marksizma ", i nešto prije, bez bilo kakvog
humanističkog praktičkog značenja. Unatoč obilju takvih " humanističkih " briga o radnicima i siromašnom narodu stvarni događaji su upravo suprotni, ili obratni. I dalje kapital ima svoju logiku kretanja i koncentriranja uz nemilosrdi antihumanizam kojeg spominje Komsky. Ne postoji više mogućnost
tradicionalne borbe protiv investitrora i centara financijske moći metodama ljevičarskih borbi koje uvijek više potiću polariziranje nego što neutraliziraju izvore i nositelje antihumanizma. To se događa stoga što ljevičarske deklaracije uvijek pretpostavljaju da je nostelj humanizam biološki čovjek koji je i uzrok antihumanizma. Dakle, paradoksalnost je tu
očita. Izlazak iz te paradoksalnosti moguć je samo uz uvjet da čovjek prestane biti nositelj humanog i humanističkog jer se od biblijskih dana do danas pokazao nesposobnim! Umjesto NE UBIJ! - ekstenzivno se razvija i širi UBIJ, ukaradi, stigmatiziraj, difamiraj! Drugim riječima antihumanizam je u stalnoj progresiji od biblijskih dana do danas, gdje je humanizam samo pratilac. Tako ispada da humanizam zapravo podržava antihumanizam, kao što
lijeva ruka podržava desnu?
Zato su i tradicionalne humanističke deklaracije neplodonosne. S platformom borbe protiv antihumanizma ništa se ne može učiniti, a ponajmanje na " radikalnoj transformaciji " jer svi postoječi humnistički pokreti, zajednice i pojedinci izostavljaju nužni preduvjet za " radikalnu transformaciju ", a to je REDEFINIRANJE ČOVJEKA.

UNIVERZALIZAM - HUMANIZAM I REDEFINIRANJE ČOVEJKA

Čovjek ( žensko i muško ) u građanskoj percepciji još uvijek je samo dvonožni sisavac kojeg je znanost nazvala HOMO SAPIENS. U
tradicionalnoj definiciji čovjeka ništa se nije promjenilo već tisućama godina, iako Čovjek ( Čovjek s veliko " Č " znači istodobno žensko - muško ) već očigledno manipulira prirodom, zemaljskim svijetom, životom, samim sobom ( čovjekom ) u biološkom, društvenom i svakom drugom smislu. Unatoč takvoj ekstenziji svojstava još uvijek se Čovjek interpertira kao "
intelignetna životinja iz vrste sisavaca " gdje vladaju nesmiljeni darwinistički evolucijski principi selekcije i borbe za opstanak. Razlika je samo u tome što se selekcija kod ljudi tumači kao sloboda izbora i izvrsnost, a borba za opstanak kako zaštita privatnog, grupnog, društvenog i državnog interesa. U takvoj još uvijek globalnoj i lokalnoj " homo - animalnoj farmi " dominiraju dva iskonska nagona - glad i ljubav.
Tradicionalni zemaljski čovjek čas je lovac, predator, kriminalac, zločinac, ubica, manijak, a čas je nježno ljubavničko i roditeljsko biće, kao i predator mačka. Nerijetko je polariziran, frustriran, arogantan ili nadut kao " Musolini ", ali uvijek je vrsta homo sapiensa bio taj sapines u
svemiru ili nekoj " balkanskoj krčmi ". Anatomija i fiziologija su im iste.
Takva kontradiktorna jedinka društva trebala bi biti katalizator i nositelj univerzalizma i humanizma u uvjetima kada je čovjek izvrgnut eksponencijalnom rastu gladi usljed eksponencijalne populacijske krivulje i eksponencijalnog rasta tehnologije. U takvim dinamičkim uvjetima eksponencijalnih promjena humanizam na tradicionalnim načelima čovjekoljublja nije moguć! Transformacija od nehumanog u humano biće u takvim uvjetima moguća je jedino uz uvjet prestrojavanja i ustrojavanja
ljudskog društava po organističkom uzoru, po autopoietičkom
samostvarlačkom uzoru kakav nalazimo u biologiji svijeta, ili u vlastitom organizmu.
U takvoj " staničnoj društvenoj zajednici " svaka " stanica" ima svoju organsku i funkcionalnu ulogu, time da je povezana s jednim živčanim informatičkim i pravednim kontrolnim upravljačkim središtem koji se zove MOZAK. Sve jedinke organizma oslonjenje su na mozak s kojim komuniciraju
principom " povratne sprege ". Sve stanice osim stanica raka su " svjesne " svoje funkcionalne uloge na svojoj staničnoj i organskoj razini, ali i na razine cjleine, t.j. svjesna su svog makrobića koji se zove Čovjek.
Čovjek je za stanice nadbiće, njihov Bog kojeg su same stvorile kao oblik i sadržaj vlastitog svemira. Tu vlada aposlutna individualna, društvena i svaka druga STANIČNA pravda, tako da " humanizam " takvih stanica kao " stanicizam " znači svijest o sebi i svom biološkom svemiru kao cjelini svog i
komplemenmtarnog bića. Ekstrapoliranje fenomena iz vlastitog bića na makrorazinu svog bića, a zatim ekstrapoliranje Čovjeka kao jedinke na supermakrorazinu čovječanstva je okvir univerzalizma i humanizma za redefiniranog Čovjeka. Takav redefinirani Čovjek nije više samo " homoanimalis ", ili " homovulgaris " kao vegetativna jedinka koja tumara po svojim staništima kao lovac ili predator, već je i nešto VIŠE kao
jedinka VIŠEG BIĆA kojeg u vremenu obnavlja kao svoje MAKROBIĆE, isto kao što je stanica jedinka višeg bića kojeg u vremenu obnavlja kao Čovjeka. Da bi dobro razumijeli tko je i što je redefinirani čovjek, pogledajmo:

ŠTO I TKO JE ČOVJEK?

Rečeno je da se biološki čovjke definira kao DVONOŽNI SISAVAC, t.j. da je najnapredniji izdanak sisavaca. Ovakvu definiciju naročito podržavaju evolucionisti darwinisti koji čovjeka vide samo kao jedan od " proizvoda " evolucije života na Zemlji koja je započela slučajno kao kemisjki proces u primordijalnoj " barici vode ". Dakle, do čovjeka se dolazi na isti način kao i do bilo koje druge životinje, time da mu se daje nešto
inteligentnija atribucija od dabrove ili majmunove. Ovakvu interpretaciju Čovjeka uglavnom imaju naturalisti - prirodoznanstvenici evolucionisti, te materijalistčki
orijentirani zanstvenici i fiolozofi koji smatraju da je materija primarna, a život sekundarna " stvar " svemira. Po takvim gledištima čovjek je uvijek podložan moćima i pravilima prirode, t.j. materiji i uvijek je objekt a nikada subjekt evolucije. Predstava takvog čovjeka svakom je poznata kao
slika ljudoždera, divljaka, indijanca, aboriđana, papuanca ili
općenito primitivca od samo nekoliko stotina godina unazad. Na takvu prvobitnu primitivnu sliku čovjeka nastavljaju se slike primitivnih ratara, stočara, prvobitnih radnika u tvornicam, rudnicima, mornara, ribara i t.d. sve do modernih predstava čovjeka znanstvenika, bankarskog i ekonomskog djelatnika, astronauta i t.d. a da se definicija Čovjeka od kopernikanskog
preobrata do danas nije promijenjena. Čovjek je i dalje samo više ili manje znatiželjna inteligentna životinja. Takav čovjek je predmet pažnje mnogih humista, humanističkih udruga i zajednica diljem svijeta. Naravno, sve te udruge koje su dobronamjerne i one druge koje nastaju iz koristoljublja,
ništa ne mogu učiniti na planu humanizma, jer je Čovjek već odavno prestao biti samo " čovjek divljak ". U međuvremnu Čovjek je postao veliki imaginator, kretaor i stvaratelj stvari koje nadilaze svaku maštu i najmaštovitijih tradicionalnih humanista. Nove nastale pojave i dalje se
obajšnjavaju sa zastarjelim interpretacijama čovjeka i društva iz pretprošlog i pošlog stoljeća, što je neprimjereno današnjoj
inteligenciji čovjeka.
Druga, također utjecajna definicija čovjeka je religijska koja kaže, barem u katoličkoj religiji, da je čovjek direktni potopmak Boga stvoriterlja svijeta i života na Zemlji. Razlika između drugih oblika života u biljnom i životinjsklom carastvu i Čovjeka po kršćanskoj objavi je u tome što katolička religija izričito kaže da je " Bog stvorio Čovjeka na svoju sliku i priliku ". Takva OBJAVA implicite kaže da je Bog na Čovjeka prenio i sve svoje atribucije u latentnom, razvojnom evolutivnom smislu. Bog je dao čovjeku sve u nalijeđe što je stvorio, a to je cjelokupna priroda, naročito priroda Zemlje, da s njom upravlja radeći i iskupljujuće se za " istočni rajski grijeh ". Nakon što čovjek sve izgradi radeći i subliomirajući se s
bogočovjekom - Kristom nakon nekog vremena dolazi do ponovnog SUSRETA, sada Čovjeka i Boga u doslovnom osobnom smislu. Praktički to znaći da kršćanska religija anticipira ostvarene atribute Boga u Čovjeku! Takvo gledište ukazuje da čovjek u sebi sadrži i elemnte božanskog - svetog koje se u vremenu razvija, evoluira prema cjelovitom božanskom kakav je sam Bog.
Ovakav zaključak implicira dalje da je Čovjek osim što je profano
materijalističko prirodno biće životinjskog roda ono je istodobno i sveto božansko kreativno biće.
Moderni univerzalizam - humanizam Čovjeka treba gledati na takav
način, jer i " slijepac " već vidi da se evolucija Čovjeka i čovječanstva odvija upravo prema religijskoj anticipaciji. Čovjek penetrirajući u prirodu i asimilirajući njezine fenomene stvorene od Boga, Čovjek postaje zemljski i svemirski GIGANT. Za dokaz tog gigantizma dovoljno je spomenuti činjenicu da je energiju zvijezda " spustio " na Zemlju, te da je " DUH "čovjeka već na Marsu po kojem se kreće kao " robo sapiens ".

NOVA DEFINICIJA ČOVJEKA

Ovdje će se navesti samo nekoliko bitnih pojava koje su bile potpuno nepoznate za stare teoretičare humanizma i univerzalizma. To je ponajprije pojava apsolutne penteracije čovjeka u biće prirode Zemlje: minerologija, rudarstvo, metalurgija, druge aktivnosti pod zemljom, u morima svijeta
i zraku u potpunosti su izmjenile prirodnu sliku Zemlje od tzv.
djevičanske prirode od prije samo nekoliko stotina godina u sliku Zemlje kakvu ju danas poznajemo. Milijarde tona prirodnog željeza i drugih metala pretvorilo se ( transformiralo se ) u milione kilometara tračinica, strojeva, prometala, oružja, letjelica, industrijskih i procesnih popstrojenja, kemijskih i
medicinskih instrumenata i drugih kućnih i drugih uređaja. Miljarde tona pjeska, šljunka i cementa pretvoreno je u građevine svijeta i autputeve koji kao i željezničke tračnice premrežavaju Zemlju čineći tako fizičku komunikacijsku mrežu svijeta. Razvoj energetike od vjetra do nuklearnih elektrana svojim dalekovodima i niskonaponskim elektičnim vodovima
također premrežava svijet, a elektronički uređaji, kompjutori i internet čine jednu gigantsku živčanu strukturu svijeta koja integrira ljude i svijet do globalnih apsolutnih razmjera. Metaloprerađivačka, kemijska i elektrotehnička industrija svijeta stigla je do laserske, kompjutorske, bioničke tehnologije i nanonotehnologije koja čini čovjeka aposluitnim
kretaorom stvari i pojava, kako prirodnih tako i arteficiranih koja nadilaze prirodu i prirodne fenomene. U takvom svijetu kojeg stavra sam čovjek, Čovjek se prije svega javlja kao veliki IMAGINATOR, KREATOR, RADNIK I SVEZNADAR. Takav Čovjek, preslagivač i transformator stare prirode u nekakvu novu areteficiranu prirodu poptpuno je nepoznat starim teoretičarima
univerzalizma i humanizma. Takav "transformator " i kreator čovjek donosi i NOVU DEFINICIJU ČOVJEKA koja glasi: ČOVJEK je jedinično biće ( stanica ) makrobića kojeg modelira i izgrađuje. Čovjek je " MASTER OF THE UNIVERSE ", kako kažu dva svjetski poznata ruska fizičara iz Dubne. Ovakva definicija uzdiže Čovjeka s razine vegetativne darwinove čovjekolike životinje,
ili s razine ljevičarskog siromašnog eksploatiranog radnika na razinu KREATORA što on zapravo i jest svojom životnom praksom, a ne ovakvom ili onakvom evolucionističkom ili humanističkom teorijom. Svaki humanist, ili teoretičar svijeta mora imati stalno na umu povijesnu distancu, recimo od piramidalne
civilizacije Egipta do danas, i na toj distanci treba uspoređivati Čovjeka prošlosti i sadašnjosti te na temelju stvarnih razlika vršiti i redefiniranje Čovjeka. Bez toga nema univerzalizma niti humanizma! Univerzalizam nije samo horizontalna značajka Čovjeka već i vertikalna od iskona do danas. To vrijedi i za humanizam! Nema humanizma ako se ne
prepozna da je čovjek uvijek bio pametan, primjerno svojoj evolucijskog razini, a ne samo danas kada raspolaže s apsolutnim znanstvenim instrumentarijem od nuklerane bombe do laserskog skalpela, od elektronskog mikroskopa do teleskopa " Hubble ".
Dakle, redefiniranje Čovjeka kreće se od prepoznavanja promjena od vegetativnog evolucijskog bića Zemlje u stvaralačko kreativno biće zemalje i svemira s jasno određenim smislom i svrhom svog postojanja. Ovakve značajke Čovjeka ne nalaze se u ni jednoj znanstvenoj, filozofskoj ili humanističkoj tradicionalnoj definiciji čovjeka. Nitko do sada nije napisao tko je čovjek, zašto postoji, od kuda dolazi i kuda ide, zato što kartezijanska i mehanička linerana tradicija čovjeka vidi samo kao slučajnost zemlje i svemira posredovanjem stanovitih kemijskih i fizikalnih zakona, a ne kao inteligencijom stvorenu pojavu. Tradicionalna religijska priča i o božanskom, a ne samo zemaljskom čovjeku " koji nastaje od praha i u prah se pretvara " više nije dovoljna za čovjeka sadašnje evolucijske razine. Potrebna je jedna nova svjest koja UZDIŽE ČOVJEKA na razinu apsolutnog imaginativnog i kretivnog biće zemlje i svemira. Bez toga male su šanse da se čovjek izvuće iz konfuzije u koju se sam uveo. Čovjek sve više
ostaje bez smisla i svrhe svog zemaljskog i svemirskog postojanja, jer se smiosao ne može naći samo u diferenciranom, slojevitom i kapitalom uismjerenom bogatstvu. Stoga nije više moguće rješavati nastale probleme čovjeka i svijeta metodama koje su uzrokovali probleme, već su za rješavanje novih
probelema potrebne i nove metode (Einstein). Nove metode moguće je uspostaviti jer se elementi NOVE DEFINICIJE ČOVJEKA već nalaze kako u religijskim tako i u sekularnim definicijama i mertaforama, samo ih treba prepoznati, dići ih na višu sadašanju razinu stvarnosti i sjediniti ih u novu percepciju čovjeka i svijeta. Najvažnije je u svemu prepoznati da se Čovjek ne teorijski već prkatički i stvarno javlja kako kreativni i
stvaralački gigant, kao univerzalni čovjek zemlje i svemira, da se javlja kao zemaljski i nebeski čovjek u svemiru, kako to poklazuje slika na naslovnici teksta.
Tako određen i redefiniran čovjek na razinu stvaratelja višeg bića od sebe samog je PRAVI UNIVERZALNI ČOVJEK koji tek omogućuje i UNIVERZALNI HUMANIZAM. U takvom konceptu Čovjeka i humanizma odnos između ljevice i desnice i svega onoga što ta dva pojma obuhvaćaju i prestavljaju postaje potpuno nebitan, jer se iznad toga javlja Biće koje neutralizira oba!!
Kad Čovjek prepozna sebe i kao jedinično biće ( stanicu ) makrobića koje izgrađuje, kao biće kakvo nas je i stvorilo, a ne samo kao radnika i mešetara, tek tada čovjek može dobiti ulaznicu sa svijet humanizma o kojem se do sada samo maštalo. Čovjek kao generičko biće zemlje i svemira je konceptualno i stvarno Biće svemira, obnovljeni ČOVJEK - BOG kojeg stvara sam čovjek vlastitrom evolucijom. U takvoj konceptualnoj stvarnosti
humanizam dobiva MENTORA koji postaje realnost pojavom GLOBALNOG MOZGA - SUPERMOZGA, što je upravo mozak makrobića kojeg izgrađuje čovječanstvo.

UNIVERZALNO U KONTEKSTU HUMANIZMA ?

U kontekstu humanizma univerzalizam se uglavnom povezuje s religijom, katoličanstvom i Kristom kao simbolom i akterom univerzalne vjere u Boga i čovjeka. Univerzalizam je i etimološki povezan s katoličanstvom jer grčki " katolicos " znaći " univerzalno ". Za razliku od religiskog znanstveni i filozofski univerzalizam ne postoji. Svi dosadašnji pokušaji u
Zapadnoj tradiciji bili su neuspješni tako da tek danas imamo naznake konceptuiranja univerzalnog u znanosti i filozofiji. Za razliku od Zapadne tradicije filozofski i znanstveni univerzalizam postoji u Istočnjačkoj tradiciji. To je poglavito organska i Jin - Jang percepcija svijeta. Toistička filozofija je okvir te percepcije koja uvijek govori o korelaciji
i uslovljenosti dijela i cjeline. Tako po toj filozofiji već odavno se govori o korelacijama mikro i makro svemira gdje veliki svemir zrcali Čovjeka, a mali mikrosvemir Čovjeka zrcali svemir. Iz ovakve univerzalne percepcije svijeta već se nazire i prava definicija univerzalnog koja glasi: Univerzalno je ono što obuhvaća i prožima cjelinu Bića.
U znanstvenom kontekstu ovakva definicija u poslijednje vrijeme
nalazi se u spoznajama o hologramskom ustrojstvu svemira i čovjekova mozga, u spoznaji o sveprotežnosti DNA - AGCT molekularne strukture na sav živi svijet Zemlje, a smatra se i svemira. Zatim se univerzalno nalazi u spoznaji o univerzalnoj
tetraedralnosti svih fenomena svijeta uz spoznaju da je tetraedar
elementarni fraktal svemira. U filozofiji univerzalnost se otkriva u radovima Capre, Hofstadera i drugih koji nalaze paralelizme između suvremenih znanstvenih spoznaja i mitskih ( Tao fizike ), te koji nalaze univerzalnim kao razinska preslikavanja u stvaralaštvu ( GEB ).Univerzalizam se najasnije otkriva kao FILOZOFIJA ISHODIŠTA interpretirano u istoimenjoj knjizi autora ovog teksta, kao spoznaja da je Ishodište u
svojoj unutrašnjoj strukturi i ekstrapolaciji te strukture univerzalno za biće koje iz Ishodišta nastaje. Univerzalno se pojavljuje paralelno s elektroničkom i informatičkom evolucijom gdje eksponencijalni razvitak tehnologije i nagli razvitak interneta donose NOVU vrst mentalnog i društvenog univerzalizma.
Budući se u svijetu univerzalno javlja i kao unitarijanstvo pa se tako nalaze društva koja se nazivaju unitarijancima, autor ovog teksta smatra poptpuno suvišnim i nepotrebnim povezivanje univerzalnog s unitarijanstvom, ili povezivanje univerzalista s unitarijancima iz dva temljena razloga:
a.) Unitarno, a time i unitarijsnako asocira na nešto negativno i
nepoželjno jer je unitarizam dugo godina bio povezan s unitarističkim rigidnim i linerano dogmatskim društvenim uređenjem solcijalizma - komunizma. Možda pojam unitarijanstva odgovora tradicionalnoj američkoj kulturi koja unitarijanstvo povezuje isključivo s religijskim unitarianstvom. Stoga se predlaže da u nazivu zajednice ostene samo:
ZAJEDNICA HRVATSKIH UNIVERZALISTA.
b.) Univerzalni unitarijaizam se definira kao teološki liberalizam koji nastaje sredinom 20. stoljeća u SAD. Kaže se da gaji kreatvnost, slobodu i milostivost; obuhvaća različitosti i međupovezanost, te promovira osobnu duhovnost i pravdu, osobna iskustva, društvene aktivnosti i edukaciju. U takvo liberalno unitarijanstvo su dobrodošli: homoseksualci, lezbijke,
biseksualni i transfertiti, kao i različiti drugi devijanti. (
Unitarian Universalist churches welcome gay, lesbian, bisexual and transgendered people, as well as those with various disabilities. )
Autor ovog teksta smatra da je ovako opisan unitarijaizm nepotrebnim, suvišnim, čak i štetnim za promoviranje HUMANIZMA KROZ UNIVERZALIZAM jer univerzalizam uistinu nema nikakve veze s unitarijanstvom kao nekakvim teološkim liberlizmom. To je čista blasfemija nekih ljudi u SAD izgubljenih u američkom svemiru slobode i antihumanizma. Humanisti, američki i bilo koji drugi u svijetu, konačno bi trebali shvatiti da huimanizam nije priča
ili mišljenje grupe ljudi o humanizmu, ili okvir za djelovanje nekakve crkvene sekte. Ne, to nije humanizam! Humanizam je svakodnveni stvarni praktični rad miliona ljudi, njihov doprinos na redefiniranju, reafirmiranju i uzdizanju Čovjeka iznad formi i stanja koje si je nametnuo sam slijedeći pogrešnu viktrorijansku i karetzijansku perecpciju svijeta.
Ako se za ozbiljno uzme što kaže Ivan Supek onda se tek može vidjeti koliko je subjektiviziranje i subjektivni liberalizam neprihvatljiv za univerzalizam u humanizmu. Supek kaže:
" U svijetu tako beskrajnih mogućnosti za dobro i zlo, gdje grupe na vlasti drže koban obarač, nakon što su militantne partije i ideologije zaglibile u močvaru makijavelizma, kad čovjeka obuzima mučnina usred bezdušne dinamike, ostaje humanizam sa svojom tradicijom svečovječjeg ipak neko svjetlo u pomrčini. Univerzalizam nije samo jedan apel znanosti, umjetnosti i ljudske dobrote; to je jedini i posljednji izlaz iz
globalne barutane.”
Dakle, univerzalizam nije nikakva parola izgubljenih i zalutalih ljudi u sebi i svemiru čovječanstva , več je to nešto daleko više kao jedini i posljednji izlaz iz globalne barutane, koja je iz dana u dan sve veća i sveprisutnija. Bombe već praskaju na sve strane. Upravo dok se ovo piše bombe praskaju u Amanu u Jordanu i ubijaju preko šesdest ljudi, dobra dio za vrijeme vjenčanja dvoje ljudi što je najhumanij čin humanizma, jer je vjenčanje biološka pretpostvka biološkog stvaranja, a ne ubijanja Čovjeka! Pancirne košulje postaju u svijetu antihumanizma odjevni predmet, a oružje ulični rekvizit? Ratne video igre su se već toliko proširile da pravi ratovi izgledaju kao nastavak kompjutorske igre, a ne kao stvarnost gdje gine na tisuće ljudi? Univerzalizam je, što bi svi humanisti također
trebali znati, jedini i poslijednji umni kapacitet koji može uzdići čovjeka s animalne antihumane razine na božansku, t.j. na funkcionalnu makrorazinu valstotog bića. U prošlosti sve humanitičke iluzije završile su kao velike zablude, jer je čovjek uvijek tretiran kako dvonožni sisavac, t.j. kao Darwinova životinja nešto malo više evolucijske razine od majmuna. Zato je
ključno pitanje: ŠTO JE HUMANIZAM DANAS?
Ako se prihvati da je univerzalno ono što obuhvaća i prožima cjelinu onda je u korelaciji s univerzalizmom humanizam ono što obuhvaća i prožima cjelinu Čovjeka i čovjećanstva. Iz prošlosti nam je poznat pojam " CJELOVITOG ČOVJEKA " kojeg su lansirali humanisti - marksiasti kao čovjeka koji je samosvjestan svoje produkcijske i društvene uloge kao " radnička klasa " koja trebao preuzeti vlast u svijetu radi stvaranja humanističkog
svijeta, a ne antihumanističkog kakav je kapitalistički. Ta
humanistička iluzija raspršila se pred evolucijom i snagom tehnologije koju stvara inteligencija čovjeka, a ne radnička klasa sa " srpom i čekićem " u ruci. Radnička klasa se izgubila pred naletom " robo - sapiensa " koji je već stigao i do Marsa. Dakle, umjesto biološkog čovjeka industrijskog radnika pojavio se " imaginativni homo sapiens " ili " kreatosapiens " koji
svojim produženim osjetilima transparentira biološkog čovjeka do razine molekula, atoma i nukleona. Isti taj čovjek s druge strene posredovanjem svoje tehnologije stvara potpuno novi sayber prostor i NOVI ŽIVOT povezujući sve ljude putem internetske svjetske mreže u globalni i novi biološki ORGANIZAM
koji sa svojim postojanjem objektivno transparentira biološkog čovjeka i čini ga umno univerzalnim. Taj univerzalizam osnovica je i modernog humanizma koji više ne teoretizira o humanizmu već ga stvara interaktivnim povezivanjem ljudi. Dakle, humanizam nije više pričanje o humnaizmu, več je aktivno učešće čovjeka u afirmiranju dugog čovjeka ma tko bio. TO JE velika šanasa i za hrvatske humaniste. Uvjet za prepoznavanje te šanse je da se
prepoznaju i odbace tradicionalne humanističke zablude. Tu postoji jedna vrlo zanimljiva priča o antihumanizmu u humanizmu, koja glasi ovako: U svim ratovima humanisti su maštali kako da ratove učine dalje nemogućim, pa su u tu svrhu anagažirali svu svoju inteligenciju u pronalaženju takvog oružja koje će rat učiniti besmislenim i nemogućim. Tako je izumitelj strojnice
duboko i iskreno vjerovao da radi na humanističkom oružju koje će zauvijek onemogučiti ratove , jer je strojnica toliko "ubitačna" da se nitko neće usuditi primijeniti ju. Kao što je poznato dogodilo se suprotno, t.j. strojnica je postala još više antihumanistička od puške, jer je pobila na milione ljudi. Ista priča se nastavlja dalje sve do pronalaska, prvo
atomske, a zatim nuklearne bombe. Prva je već eksplodirala i ubila na desetinetisuća ljudi, dok se ekspoozija druge smatra besmislenom - anhilacijskom. To je ta antihumanistička " barutana " koju spominje Supek, a stvarli su je humanisti poput Supeka iz Los Alamosa i Polo Altoa u Kaliforniji! To je ta humanistička kontradikacija, t.j. da humanisti u modernoj povijesti čovječanstva stvaraju ne makarkakve antihumanističke
strojeve pred kojima su antihumanistički alati srednjevjekovnih
inkvizicijskih tortura antihumanističke igračke. Nuklearne bombe
nisu antihumanistička iluzija već stvarnost koja potencijalno znači globalno samoubistvo, odnosno prisutna je latentna mogućnost totalnog uništenja života na Zemlji.
Grandiozni potencijali destrukcije nagomilan je na Zemlji u
militaritičkim i drugim skladištima svijeta. Taj potencija može se poništiti samo depolarizacijiom svijeta u svakom pogledu i
redefiniranjem čovjeka od homo vulgarisa u homo kreatikusa koji svojim postojanjem stvara više biće sebi. Taj proces depolarizacije već je otpočeo s početkom NOVE ERE u kojoj Čovjek postaje subjet, a ne objekt daljnje evolucije. O tome
najveći pronalazač sadšnjice i znanstveni futurolog Ray Kurzweil kaže: " Mi ulazimo u novu eru. To je sjedinjenje između ljudske i strojne inteligencije što će KREIRATI NEŠTO VEĆE OD NAS SAMIH. To je rezna točka evolucije na našij planeti. No to je i rezna točka evolucije inteligencije u općem smislu jer nema indikacija da se tako što javlja negdje drugdje. Za mene to je što je sveukupna ljkudska civilizacija. To je dio naše sudbine i
dio sudbine evolucije da nastavi PROGRES nikada tako brzo uz
eksponencijalno povečavanje naše inteligencije. Ljudi kao biološka vrsta prolazi svoju kulturnu i tehnološku evoluciju a priroda evolucije je da se ubrzava do eksponencijalnog rasta promjena i to je ono o čemu govorim. Slijedeća razina biti će pojačavanje snage naše inteligencije sukladno rezultatima naše tehnologije.
Stoljeća prije ljudi su mislili da se na Zemlji ništa ne mijenja. Njihvi djedovi su imali isti život kao i oni i očekivali su da će i njihova djeca doživljavati isto ono što i oni doživljavaju.Takva očekivanja su se uglavnom ispunjvala.
Danas je aksiom da se život mijenja i da tehnologija ima utjecaj na prirodu društva. Ali ono što se potpuno ne razumije je da dolazi do promjene samoga sebe s eksponencijalnim ubrzanjem. ( Maturana i Varela proučavajući samostavranja u biološkom svijetu postavili su teoriju autopoiesisa kao razinu pojavnosti koja nadilazi alopoiesis. Autopoietičko samostvaranje moderni istraživači nalaze u biologiji života, industrijskim tvornicama i ljudskom društvu općenito. ) Dakle, Čovjek i čovječanstvo
mijenjaju samoga sebe ubrzavajući promjene, t.j. svoju evoluciju. Zadnjih 20 godina nisu dobar vodić za slijedećih 20 godina. Mi dupliramo omjer progresa svakog desetlijećja. To kazuje da ćemo ubrzo dosegnuti ukupnost progresa koji je učinjen u poslijednjih svih 20 stoljeća. Dvadest stoljeća je kao 25 godina promjena prema omjeru promjena danas. U slijedećih 25
godina mi ćemo učiniti 4 puta više progresa nego što je učinjeno u 20-tom stoljeću. To će rezultirati da ćemo imati 20.000 godina progresa u 21.stoljeću što je približno tisuću puta više tehničkih promjena nego što smo vidjeli u 20-tom stoljeću. (Znaju li humanisti implikacije ovakvih procesa
na Čovjeka I čovječanstvo koje će se u punoj snazi pojaviti već u ovom stoljeću?).
Velika slijedeća promjena dolazi direktno od biološke tehnologije jer mi sjedinjujemo biološko znanje s informatičkim procesom. Treba znati da se biološka evolucija također mijenja eksponencijalno. Svaka razina KREIRA jače alate za bržu promjenu slideće razine. Kada je biološka evolucija kreirala DNA molekulu, što danas ima značenje čuvanja informacije, o tijeku evolutivnih promjena koje su postajale sve brža do ubrzanja
kakvo danas poznajemo. To je razlog da je kambrijska evolutivna eksplozija trajala samo nekoliko desetaka miliona godina dok je za kreiranje DNA i primitivne stanice trebalo nekoliko milijarda godina. Konačno se stiglo do pojve da je biološka evolucija kreirala vrstu koja je u stanju MANIPULIRATI svoje životno okruženje ujključujući i oblike života s racionalnim kreativnim sposobnopstima stvaranja bića van okvira tradicionalne prirode.
Na taj način stiglo se do kardinalne točke promjena kada nastaju
evolutivne promjene u NEŠTO što nastaje vlastitom kreacijom Čovjeka i njegove tehnologije. Prema mom mišljenju kod čovjeka nije specijalno samo to što zna rješavati nastale probleme, već je specijalno što kreira tehnologiju koja proizvodi nove probleme. Osim toga mi smo sposobni kombinirati racionalne spoznaje u funkciji logičkog mišljenja pomoću kojeg kreiramo
apstrakcije pomoću kojih kreiramo modele svijeta u našem mozgu i time manipuliramo svijet. Mi imamo sposobnost kreiranja tehnologije, ali tehnologija nije samo alat kako mnogi misle. U tehnologi svaka razina razvitka kreira snažniji alat od postoječeg za slijedću tehnološku razinu. To je evidentna pojava i u biološkoj evoluciji. Svak nova razina je inteligentnija i snažnija od prethodne. Homo sapiens sapiens
reprezentira se tehnologijom koju sam stvara. U budućem vremenu će se pokazati da čovjek upravlja vlastitim evolutivnim procesom, što je zapravo njegova kulturna i tehnološka evolucija. U krajnjoj konzekvenci pokazt će se da je čovjek
svoj vlastiti kretaor. Mi bez sumnje razvijamo snagu mozga na razinu svoje civilizacije putem snage vlastite tehnologije."
Jezik Kurzweilija je očigledno univerzalan kao što je i njegovo
djelo. On ne priča o humanizmu on stvara pretpostavke humanizma kao praktično integriranje ljudi u GLOBALNI SUPERMOZAK, što bi trebao biti i glavni humanistički pojam suvremenih humanista. Biti uključen i aktivno sudjelovati u radu GLOBALNOG SUPERMOZKA U FUNKCIJI UNIVERZALIZMA I HUMANIZMA postaje svakodnevna praksa čovjeka! Svaki čovjek koji se uključuje u internet kao memorijski konzument ili kao interaktivni stvratelj jest humanist i univerzalist modernog doba. Howard Bloom dodirnuo je tabu temu kada je pred znanost postavio evolucisjku relaciju od bakterije do interneta? On je pokazao da se unutar svakog organizma odvija stanovito grupiranje i koncentracija
upravljačkih stanica koje vremenom evoluiraju i čine mozak. Prema Bloomu mi se upravo nalazi u zadnjoj fetusnoj fazi evolucije jer se pojavljuje GLOBALNI MOZAK s analognom funkcijom kakav je i mozak čovjeka. Zato Robin Fox govori o NOVOJ
FASCINANTNOH TEORIJI EVOLUCIJE koja će duboko izmijniti naš pogled na život. To će ujedno izazvatai novi svjetski pogled koji će radikalno izmjenitinašu postojeću interpretaciju humanističke društvene strukture. ( "A fascinating new evolutionary theory which could deeply change our view
of life, and a new worldview which could radically change our
interpretation of humanistic and social structures." ). Za rad Howarda Bloom-a mnogi kažu da je brilijantan jer je GLOBALNI MOZAK snažan i provokativan uz nepojmljivu ekstenziju ljudskog uma. Takva ideja ne postoji u ni jednoj poznatoj tradicionalnoj znanstvenoj ili filozofskoj teoriji koja se bavi evolucijom života na Zemlji, ili evolucijom ljudskog društva. To je
aposlutno nova STVARNOST I NOVA deja koja će biti snažna potpora
krecionističkim teorijama i afirmiranju stvralačkog kretivnog humanizma koji počinje promovirati ljudsku inteligenciju na stvarlačku razinu korpuskularne materije i života na Zemlji i svemiru, na razinu inteligencije koja upravlja smisleno i svrhovito sa sadašnjom evolucijom. Dorian Sagan kaže da je GLOBALNI MOZAK povijesni " tour - de - force " utemeljen na
evoluciji i kompleksnosti adaptivnih sustava.
Petar Cornig autor " Sinergizma " kao teorije o progresivnoj
evoluciji kompleksnih sustava i sudbini čovječanstva, kaže: " Mi djelujemo kao individe, ali smo također djelovi nečega što je veće od nas samih. "
Evo što o tome kaže Michael Grau: " Uvjeren sam da će inovacije koje se javljaju u informatičkoj tehnologiji rezultirati nastajanjem NOVOG SVIJETA. Suština te nove tehnologije je da su nositelji procesa " mišljenja " simboli O i 1. Svi ulazni podaci koji ulaze u takav " umjetni mozak ", bilo da je rijeć o slici, slovu ili tekstu kao što je ovaj, pretvaraju se u
digitalnu veličinu posredovanjem simbola O ili 1. Ti podaci se
simetrično kodificiraju matematički ili logički. Kompjutorski znanstvenik upotrijebljava kodove sa znanjem. Ako ih dobro složi kodovi će slijediti diskurzivno pravilo i program će dobro raditi s vjerodostojnim dobivenim rezlutatom, isto toliko vjerodostojnim, kao da je rezultat procesa mišljenja našeg prirodnog biološkog mozga. To je specifični strojni jezik
koji zapravo slijedi prirodni jezik. Kompjutorski program koristeći prirodne riječi čine te riječi irelevantnim kako za kompjutor, tako i za prgramera, jer u tom apstraktnom novom sistemu " mišljenja " postoje samo kodovi - šifre. To znači, da kompjutor ne čita kodove kao prirodni jezik, već čita kao sustav kodova, čita jedan puta kao jedinicu, a drigi puta kao nulu. Dakle, sve to zajedno, stroj - kompjutor, metodologija
programa, program i dobiveni rezltati napravila je interakcija
inteligencije i znanja čovjeka. Pri tome moramo biti svjesni da se pojavom fenomena umjetne inteligencije MI ljudi i naš društveni sistem također kodificiramo jezikom stroja kojeg je izmislio i proizveo čovjek kao nužnost za održanje svoje egzistencije u kompleksnim uvjetima. U umjetnoj inteligenciji i umjetnom znanju riječi se više ne pojavljuju kao elementi
mišljenja, kako je to u slučaju prirodnog mišljenja, kako je to u
fenomenologiji, već se umjesto riječi pojavljuju kodovi, sustavi kodova koji čine programe i dobivene rezultate koji se ponovno prevode na prirodne riječi koje razumijemo. Drugim riječima, to znači, da kod umjetne inetligencije naše prirodne riječi i pojmove možemo prepoznati samo putem primjene, ali ne više i putem našeg argumenta za mišljenje, jer " mišljenje " stroja ovisi samo o kodnoj formuli. To praktički znači da tradicionalno
mišljenje čovjeka postaje bezvrijedno. Umjesto svog subjektivnog
mišljenja čovjek sadašnjosti i budućnosti mora početi slijediti objektivno mišljenje koje nalazi u GLOBALNOM SUPERMOZGU, t.j. svako svoje subjektivnio mišljenje mora autoverificirati s mišljenjem drugih ljudi koja se nalaze pohranjena na internetu, t.j. u SUPERMOZGU. To je ujedno nalazište i sjedište pravog
univerzalizma i humanizma, a ne u subjektivnom mišljenju pojedinaca koje je vrlo često antihumanističko i onda kada se prikazuje kao humanističko.
Stanoviti Searlea kaže: Direktna implikacija takve spoznaje vodi nas prema činjenici da se ljudski prirodni biološki mozak produžava - seli se iz naše glave u stroj, u umjetnu inteligenciju. To je činjenica koju je nužno prepoznati, jer su nadovezuje na implikacije koje nastaju produženjem naše prirodne osjetilnosti, optičke percepcije, mikroskopom ili teleskopom.
O značenju te pojave, produženje prirodnog mozga u mozak stroja vode se velike i široke rasprave, no presudno je razumijevanje evolucije inteligencije DANAS, a ne samo što se događalo prije tisuću, ili pedesttisuća godina. Tu je svakako zanimljivo gledište Johna Naisbita koji kaže:
" Meksička vlada postala je svjesna da ljudi u najsiromašnijim
provincijama Meksika, ukoliko se ne ukljuće u Internet meružu
informacija, sudbina im je da postanu čimpanze ".
Ovo ekstremno gledište pokazuje univerzalno značenje globalnog mozga. Bez komuniciranja s tim mozgom ljudski prirodni mozak osuđen je na stagniranje i retardaciju. Što globalni mozak zapravo znači pokazuju poznati stručnjaci u svijetu.
Zato univerzalizam i humanizam idu zajedno i nalaze se u GLOBALNOM MOZGU, i izlaze iz njega kao objktivni humanizam. Rad na takvim idejama, konceptima i programima velika je šansa i hrvatskih univerzalista i humanista, ali bez unitarijanaca.

ZAKLJUČAK

Ustanovljavanju hrvatskih univerzalista u konteklstu i humanista je u svjetskom trendu. To je nova velika šansa za hrvatske humaniste ukoliko prepoznaju nužnost velike revizije svojih tradicionalnjih mišljenja i uvjerenja o univerzalizmu i humnmaizmu. Svaki humanist morao bi znati da je tradicionalni humanizma pratitelj, a često puta je i uzročnik antihumanizma. Primjer je marksistički humanizam! Nadvladavanje ili eliminiranje sveprisutnog i rastečeg antihumanizma moguće je jedino redefiniranjem i uzdizanjem Čovjeka na njegovu stvaralačku kreativnu ulogu i značenje na Zemlji i svemiru. Prepoznavanje nastajanja GLOBALNOG SUPERMOZGA i aktivno sudjelovanje u njemu doprinosi se rastučm univerzalizmu i
depolarizaciji. Polarno sjedinjena stanja agens su deplarizaciji. Sve što humanisti trebaju znati nalazio se unutar svakog ljudskog organizma u kojem je visoko razvijen STANIČNI " HUMANIZM ". Spoznaje do kojih se dolazi u staničnom svemiru oragnizma humanisti trebaju ekstrapoliorati i primjenjivati na svjoj makrorazini i supermakrorazini ( čovječanstvo ).
U svakom našem organizmu postoji stalna komunikacijska povezanost između stanica i makrobića kojeg tvore, t.j. čovjeka putem interaktivne povratne sprege na relaciji stanica mozak i obratno. To je bazna infrastrukturna pretpostvaka kompleksnog sustava kakav je judski organizam i ta organska bazna pretpostvaka je i pretpostvaka HUMANIZMA na makrorazini Čovjeka
i čovječanstva.
Direktne praktične egzistancijalne komunikacije s našim nadibićem kakav nalazimo n u našem organizmu ( relacioja stanica - Čovjek ) na makrorazini još uvijek nema, osim kao MOLITVA prema Bogu. Ono se tek počelo nslučivati i prakticirati s GLOBALNIM SUPERMOZGOM - INTERNETOM. Upravo ta činjenica
pokazuje da su čovjek i čovječanstvo još uvijek na relativno niskoj evolucijskoj razini, ovdje bi se reklo na fetusnoj razini. No treba imati na umu da se Čovjek i čovječanstvo eksponencijalnom brzinom približavaju poistovječivanju ljudskog i strojnog mozga, a to znaći i poistovjećivanju Čovjeka i njegova SUPERMAKOROBIĆA kojeg se tradicionalno naziva Bog. Time
se teološka i sekularna tradicija sjedinjuju u nešta NOVO I UNIVERZALNO s perspektivama relanog humanizma.
Humanisti moraju imati na umu da se čovjek svakodnevno podvrgva
raznim antihumanističkim prikrivenim i otvorenim torturama. Mentalni teror je u silnom porastu zahvalujući medijima. U politici to svakodnevno vidimo kao mentalni rat između polariziranih stranaka. Tu je nadalje pojava raznih vrsta elitizma gdje svakodnevno " odabarni " zasipaju medijski prostor s gomilama laži i obmana. Nadalje, svaki dan se pojavlju kojkakvi nadriznanstvenici koji pod krinkom univerzitetskih diploma i znastvenih doktorata ispiru mozgove ljudi. Ljudi više neznaju hodati, misliti, jesti, piti, živjeti, neznaju odgajati djecu, neznaju mokriti, voditi ljubav-seks, neznajnu više ništa, za sve treba neki samozvani učitelj. Teror nazovi kojkakvih znanja koja naviru sa svih strana urušavaju elemntrani diginitet
ljudi da misle svojom glavom, a u tome itekako učestvuju i raznorazni nazovi humanisti! Polariziranje politički stranaka i retorika političkih primitivaca zagađuje ljudsku okolinu više od krutog otpada! Polariziranje na bogate i siromašne poprimilo je upravo morbidne dimenzije. Seprairanje i destiliranje ljudi putem zastarjelog edukacijskog sustava na glupe i pametne poprima kataklizmička moralna i društvena raslojavnja ljudi.
Forsira se podjela ljudi na izvrsne i loše, snažne i slabe lijepe i ružne i t.d. ? U takvim uvjetima polarizacije humanizam jednostavno nije moguć, jer svaka humanistička ideja postaje blasfmija, neka vrst mentalnog mazohizma. Zato se i često govori o humanizmu kao o zrakopraznom prostoru bez sadržaja, smisla i svrhe. Čovjek je izgubio smiso svog postojanja. Frazeologija
poput: građanskih prava, sloboda mišljenja, govora, djelovanja, rada, vjeroispovjesti, poništava se pragmatičnom praksom jurećeg i stresnog života ljudi. Čovjek se umotava u nerazmrsivu paučinu zakona i pravila ponašanja. Građanska prava se ograničavaju mrežom državnih, lokalnih i drugih formalizama. Ustavna sloboda se ograničava političkim stegama i fetišizacijom. Mišljenje i govor se ograničavaju mentalnim terorom faktora medija ( urednici ), te faforiziranjem nekolicine odabranih i naročito
" pametnih " iz miljea ove ili one elite. Sloboda djelovanja se
ograničava novcem, klanskom i stranačkom pripadnosti. Barijere su na sve strane jer je paraktički svaki čovjek brana dugom u BORBI ZA OPSTANAK. Sloboda rada je puka fraza. Sloboda vjeroispovjesti je instrumentilizirana liturgijskim procedurama, a najgorje je što je fizički teror zamjenjen mentalnim terorom
velikih razmjera. Društveni javni i privatni prostor postao je
neprohodna prašuma za mnoge ljude. Već se zabranjuje i hodanje po ulicama postavljanjem kojekavih pa čak i lančanih prepreka, jer je i ulica postaka koncesija za zaradu djece općinskih činovnika. To je naša humanistička stvarnost koja je stvarni antihumanizam u kojem humanisti nemaju što tražiti, osim vlastite
sjene kada hodaju koncesioniranom ulicom, ili prolaze TRGOM ( FORUMOM ) gdje nekada bio praktički humanistički prostor, dom je danas to cirkuski prostor raznoraznih cirkusanta.............
Ako se pogleda humanizam u svijetu lako je vidjeti da je polariziran kao i sve ostalo na religijski i sekularni. Ta dva humanistička " tabora " stoje jedan prema drugom kao " rogovi u vreči ", recipročno se stigmatizirajući.
Jedni tvrde nema humanizma bez Boga, dok drugi kažu humanizam dolazi tek oslobađenjem čovjeka od Boga? Dakle, humnaistička konfuzija je sveprisutna i zapravo prati konfuziju u filozofiji, znanosti i svjetskoj politici. Ovo su sve argumenti za tezu da humanizam u sadašnjim uvjetima zasigurno više nije romatičarsko čovjekoljublje ili " plakanje " za izgubljenim dušama u bespučima kretanja ove ili one vrste. Humunizam zasigurno nije borba protiv novca, sile ili diskriminicije, kako to sugeriraju mnogi humanisti , već je nešto posve drugo. Nema tog humanističkogh pokreta ili zajednice koja će teoretiziranjem o humanizmu zaustaviti tendenciju besmisla i beznađa života
u uvjetima glorificiranja iluzija i laži svih vrsta koje šire mediji 24 sata na dan, 365 dana na godinu. Nije više moguće čovjeka učiniti humanim ako ga se 24 sata gazi kao gujavicu, a to se upravo recipročno i svesrdno čini? Izlazak iz te kaljuže, ili kako Supek kaže, iz " močvare makijavelizma " i " globalne barutane " moguć je jedino uz uvjet da se Čovjeka od
darwinističkog dvonožnog sisisavca redefinira u božansko zemaljsko i svemirsko stvaralačko - kretaivno biće.

Humanist univerzalist mora biti naročito informiran, obrazovan i
samoobrazovan čovjek koji je STALNO PRIKLJUČEN NA GLOBALNI SUPOERMOZAK. Univerzalist mora znati odgovoriti na sva pitanja i davati rješenja za sve probleme, putem univerzalne mreže znanja koje se nalazi na globalnom www-eu.Mora stalno podvrgavati reviziji sve spoznaje i svjetonazore, a ponajviše govor o humanizmu. Humanistički univerzalizam mora bit poptpuno čist i neviosan od bilo koje vrste tradicijskih formi, pa tako i od
unitarijasnstva!

Ovaj tekst je čisti CRO umni proizvod. Nema nikakve povezanosti s
posmodernim unitarijasnkim univerzalizmom koji se javlja u SAD.

Pag - Zagreb, studeni 2005.

Napisano za zajednicu HRVATSKIH UNIVERZALISTA.

Autor: Geza Zake

----------------------------------------------------- ZAJEDNICA HRVATSKIH
UNITARIJANACA I UNIVERZIJALACA
-----------------------------------------
- slobodno i odgovorno trazenje svjetonazorske istine i smisla
- osobni i zajednicki duhovni rast kroz medjusobno ohrabrivanje
- sloboda savjesti i osobnih uvjerenja
- vrijednost i dostojanstvo ljudske osobe
- ravnopravnost i suosjecanje u medjuljudskim odnosima
- mir, sloboda i pravda u svijetu
- svijest o medjusobnoj povezanosti i ovisnosti svega postojeceg
----------------------------------------------------------------
http://free-zg.t-com.hr/uu-hr
UU-HR, Ostarijska 8, 1000 Zagreb
++385(0)1 363 50 90
uu-hr@post.t-com.hr
2484008 - 1103165484
-----------------------------------------------------------------

U Rijeci, 28.11.2005. g. Borivoj Bukva

Irida
--------

KUPANJE U KAPUTU
------------------

Sex sa kondomom je kao kupanje u kaputu...........!

SOS - HIV - AIDS

Arogancija Indolencija Drskost Smrt

"...AIDS je opceljudska opasnost i jedan od najvecih izazova naseg
vremena...
..."Nije bogat onaj ko puno ima, nego onaj koji malo treba", rekao
je mudrac, a danas citava vojska menadzera, propagandista smislja stalno nove potrebe ne bi li ispunili ljudsko prazno srce...
... Posto smo mi postali konzumanti tj. potrosacka civilizacija, slijedom toga i smetlarska civilizacija, po devizi "upotrijebi i baci" stigli smo u slijepu ulicu...
... Sve duhovne tradicije imaju instrumente duhovne higijene...
... Prestanimo izigravati naravne (Bozje) zakone koji su isti od iskona. Ispravnost je zamjenila moral, i cini se da je prilicno neobavezujuca, jer se ona prilagodjava modama, pa ono sto je jucer bilo nedopustivo, danas je sasvim prihvatljivo. Sve je to prilicno iscaseno. Moral je iznad ispravnosti, to je visa prisila u ljudskom bicu da ne cini nista sto moze naskoditi njemu, drugom bicu ili zajednici, odnosno rasi. Moral je prirodni, bozanski zakon kojeg ne mozemo prilagodjavati potrebama i zeljama pojedinaca, skupine ili pokreta. Tako je od iskona i zauvjek, ako postupamo protuprirodno moramo spremno prihvatiti i podnijeti i posljedice. Kako sijemo tako cemo i zeti...
... Deklarativno su svi ti ljudi u redu. Oni su humanisti, ne kradu, ne pljackaju s pistoljem u ruci, svi su oni uvazeni gradjani svijeta, neki su cak i stupovi drustva, neki su cak i vjernici (deklarativno), ali neasto s njima ipak ne stima. Sirotinju zaobilaze u velikom luku, jer bi ih tudja bijeda mogla zaprljati ili uniziti. Za njih su bijednici lijeni i nesposobni i tu su samo zato da njihovo bljestavilo bude sjajnije. Samodopadno sebi cestitaju na uspjehu i gaze dalje putem svojih zelja. Ako zivot, dogadjaji, sudbina, svejedno sto, takvim ljudima oduzmu sav taj vanjski sjaj nastupa potpuni dusevni rasap...
... Pritisak raste, slijede infarkti, inzulti i slicne tragedije, a od medicine se ocekuju cuda. Medicina opet ne definirajuci uzrok, sanira posljedice, a stvari su jednostavne. Delikvent je po definiciji osoba koja krsi pravila i zakone. Ispada da je u nasem vremenu svatko svoj delikvent i usprkos svih opomena koje nam zivot salje mi ne stajemo dok ne stignemo u delirij...
... Takav covjek postaje prodana dusa, samim tim depersonaliziran ni ne shvacajuci sto mu se dogodilo. Radi sve sto rade i drugi oko njega bez obzira koliko porocne i neprihvatljive pojave vladale u toj sredini, jer se sredini treba dodvoriti, treba biti prihvacen. Sve ce covjek napraviti samo da ne ostane sam sa svojom vristecom prazninom u sebi...
... Odsustvo dijaloga, je donijelo mobbing i bulling koji su upravo u zamahu. To je samo nova formulacija starog nasilja covjeka po covjeku. Komunikacija je mrtva, prvo smo prekinuli razgovor s Bogom, a onda i medjusobno. Demonstracija sile je novi jezik svijeta...
... Truljenje je smrt, raspadanje. Truljenje se siri krvotokom rase i poprima sve vece dimenzije. To sirenje su inzenjeri svijeta pokusali prikriti stigmatizirajuci odredjene skupine (homoseksualci, prostitutke), no ne treba im vjerovati jer rasprsenost slijedi nase zivotne navike i prohtijeve, nase najintimnije poroke i najdublje slabosti. Ljudi sa spolnim disfunkcijama je sve vise bez obzira na dob i zdravstveni status...
... Okus moci je sladak i zavodljiv, a materijalizam hrani sam sebe. Duhovnost trazi samoodricanja i samoogranicavanja, a covjek materijalizma mora probati sve do cega moze doci i prekoraciti svaku granicu koja se pojavi. Vratiti se na stazu odricanja moze biti vrlo tesko, skoro neizvodljivo. No to je samo naoko tako, ako ne napravimo zaokret sami i svjesno, vec ce nas besmisao i ispraznost naseg zivota vratiti ili kroz bolest duse ili tijela ili oboje. Necu nabrajati dusevne poremecaje i bolesti koje su se namnozili. Samo cu reci da je AIDS materijalizirana bolest ljudske duse...
... Mislimo da zivimo dobro. Sve te cudesne tehnologije i pomagala. Svaki dan neko novo tehnolosko cudo. Strojevi mogu sve raditi za nas. SARENILO I BLJESTAVILO LJUDSKIH TVOREVINA JE SKORO ZASLJEPLJUJUCE. Pa ipak sto vise igracaka imamo sve nam je dosadnije...
... U pamcenju svijeta postoji izreka: "Tko se zla ne boji, gori je od zla". Kad se covjek ateist odrekao Boga Bog se nije odrekao covjeka, jer nije u njegovoj naravi da napusti svoje stvorenje. Kad je bezbozni svijet porekao Boga, porekao je i Sotonu, ali Sotona nije odustao od covjeka, jer carstvo zla treba svoje podanike da potvrde njegovu moc...
... Na materijalnoj razini, planeta se gusi u smecu. Na materijalnoj razini smo toliko zaguseni da vise ne razlikujemo zlo i dobro, a oko onog zamaskiranog se niti ne trudimo...
... Vrlo providnim sofizmima svakodnevno zavaravamo sami sebe.
Sentimentalno stitimo i opravdavamo svoje slabosti. Opravdavamo svoju trku za senzacionalnim dozivljajima, senzualnost i zavodljivost smatramo najpozeljnijnim kvalitetima. Cak, kroz medije svakodnevno dobijamo upute kako te sposobnosti pojacati, poboljsati. Zivjelo to velicanstveno, zavodljivo tijelo...
... Umjesto da damo osudu takvog ponasanja, mi se bojimo da nas ne osude kao primitivce i neznalice...
... U zapadnoj tradiciji postoji izreka: "Mozes covjece kako hoces, ali neces dokle hoces". Kad ne znamo sami stati s nezdravim ponasanjem, posledice nas zaustave...
... Biti solidan je skoro smijesno. Danas to stvarno znaci biti razlicit, i to vrlo razlicit od vecine...
... Starac je u svim kulturama simbol mudrosti i iskustva. Samo u
nasoj kulturi su starci smetnja koju sklanjamo u staracke domove.
Istina, bajke i mitovi spominju neka takva zastranjivanja i u ranijim vremenima, ali uglavnom kao opomenu. Cesca je figura usamljenog mudraca ili vijeca staraca, no, nase vrijeme kao da se odrice povjesnog pamcenja, mi poznajemo samo car i vaznost novoga...
... Na um mi pada Kristova recenica: "Tko je od vas bez grijeha,
neka prvi baci kamen". Ali ta rijec isto tako sugerira povratak moralnoj i duhovnoj cistoci, u mislima djelovanju i ponasanju, ako
kanimo zaustaviti ovaj smrtonosni pohod...
... I ako je imao srece pa nije "zakacio" neku bolestinu, impotencija mu svakako zakuca na vrata. Jeste li znali da je medju muskarcima koji su izvrsili suicid, zabrinjavajuce veliki broj onih koji su to napravili zbog impotencije? Nikakvo cudo, jer
je ta famozna potencija osobna karta modernog muskarca...
... Siguran sex bez emocionalnog angazmana i moralne odgovornosti je tlapnja na koju se nasukao moderni covjek...
... U pjesmi naseg pjesnika Ante Stamaca "Leptirov povratak" je savrsena slika danasnjeg covjeka:

ISKUSAO JE LEPRSAVU SLOBODU
SAD DOLAZI DA UMRE
VEC NICEMU DALEK
NICEMU SKLON

... Medzutim, zaboravili smo nesto sto znaju i najneukiji vracevi
najprimitivnijih plemena, koji nikad nisu culi za rijec obrazovanje u onom smislu u kojem razvijeni svijet shvaca i rabi,
da svaka bolest dolazi iz ranjene duse...
... Stalno smo u brigama. Neobjasnjiva tuga jede nasu unutarnju snagu i s vremenom prerasta u pravu klinicku depresiju. Kako i ne bi. S frustracijom se budimo i lijezemo. Akutni stres pojacava
tjeskobu do neizdrzivosti. Nezadovoljstvo prerasta u besmisao, besmisao u nesrecu, nesreca u beznadje, beznadje u krajnji ocaj koji mnogi okoncavaju suicidom. Cini se da smo u nekakvoj zamci...
... Sloboda bez odgovornosti je anarhija. Umrli su cast i postenje kao moralni potpornji svakog zdravog drustva. Nestao je zazor i stid jer je sve dopusteno. Egoizam i egocentricnost svake vrste podgrizaju temelje drustvenog sustava, jer svaka pojedinacna sebicnost ugrozava cjelinu. Ekoloske katastrofe su tragicne posljedice takvog svjetonazora globalno, a sustavna izrabljivanja cijelih naroda od bahatih, umisljenih i sebicnih pojedinaca na lokalnim razinama umnozavaju socijalno-egzistencijalni opstanak mnostva ljudi. U osnovnoj jedinici drustva, obitelji zbog takvog shvacanja slobode zadnjih stotinjak godina vlada potpuni nered...
... Eto, pjesnici i mistici poznaju bit stvari i zivota. Oni su jedini vjerni toj biti, zato i mogu tako upecatljivo svjedociti o njoj. Oni ne podilaze svijetu i njihovim obmanama, zato nas i mogu dotaknuti i zadiviti njihova djela kad si to dopustimo. Oni govore umjesto nas, za nas i nama. Na nama je samo da otvorimo srce i cujemo ih. I poslusamo, ako zelimo vratiti smijeh, srecu i smisao u nase zivote...
... Zadnjih par stotina godina naseg vremena upiremo oci u znanost, no ona nije uspjela naci odgovor na temeljito ljudsko pitanje, nije uspjela desifrirati "tajni uzrok cjelokupne ljudske patnje". Ona ne zna ni zasto covjeku treba sve vise i vise dobara i zasto je jednako nesretan i ako ih ima i ako ih nema. Znanost se time i ne bavi...
... Moramo poceti lijeciti dusu civilizacije da bi ucinkovito iscjelili covjeka...
... Veliki dio problema modernog covjeka dolazi otuda sto je njegov duhovni prostor zapusten...
... Stari Rimljanin je rekao: " Sudbina vodi onoga koji zeli; onoga koji ne zeli, ona vuce ". Pa, hocemo li fatalisticki cekati da nas sudbina povuce ili cemo vec danas poceti raditi na duhovnom ozdravljenju ljudske rase i to krenuvsi od sebe?...
... Pogledajmo u sta bi taj zastrasujuci akronim trebali pretvoriti da pobjedimo tu opaku bolest, a tu grotesku opet pretvorimo u krajolik duhovne ljepote: AFIRMACIJA - ISKONSKO -DUHOVNO - SRECA. Dakle, afirmacija iskonskog duhovnog samo moze stvoriti uvjete za srecu...
... Mozda nam univerzum dopusti da ostanemo na stazi samounistenja. Bit cemo samo jos jedna propala civilizacija u pamcenju svijeta...

HIV-u smo mi dali moc, nasom krvlju i mesom se hrani!!!
AIDS nije nepobedljiv!!!
Sreca je moguca!!!" - tako nam pise, Irida.

Ovoj knjizi koja je u pripremi tiska,ja nemam sto pridodati a ni oduzeti. Irida je tocno navela sve pokazatelje i podsjetila nas na svu tezinu stvarnosti preko koje uglavnom bescutno prelazimo.
Jednako tako vrijedan paznje je i drugi dio knjige, koji se odnosi na TAKTILNU KOMUNIKACIJU, Tjelesnu inteligenciju. Taj dio knjige u mom prikazu ostaje tajnovit. Vama citaocima prepustam da se upoznate, prosudite znacaj i tog Iridinog ispisa.
Jednom prigodom napisao sam: "Samo lijepe osobe pisu lijepe stvari i jedini moguci put u tom slucaju je, od ljepote ka
ljepoti", ovoj Ljepoti ispisa pridodat cu Istinu i Dobrotu,
sto u konacnici cini Ljubav, jer Sreca je moguca! Toplo bih preporucio svim citateljima da procitaju knjigu, sto ta knjiga i zasluzuje.


U Rijeci, 26.11.2005. Borivoj Bukva

Geza Zake
------------


Globalni mozak - Supermozak
-----------------------------


Philip Emeagwali, matematicar i kompjutorski znanstvenik, rodjen 1954. u Nigeriji, kojeg je Bill Clinton nazvao "jedan od najvecih umova informaticke ere" 1975. godine izlozio je ideju o
hiperkuglastoj internacionalnoj mrezi kompjutora kao geometrijskoj topoloskoj strukturi globalnog supermozga, a 1980. godine uveo je termin GLOBALNI SUPERMOZAK.
U svojim esejima raspravljao je o duhovnim, filozofskim i socijalnim implikacijma evolucije World Wide Web-a (WWW) - u World Wide Brain(WWB). U drugoj fazi u 21. stoljecu Internet ce vec biti oblikovan kao SUPERMOZAK, tj. kao snazni paralelni hiperkuglasti kompjutor. U trecoj fazi SUPERMOZAK imat ce osobine biodigitalnog mozga u kojeg ce se moci slati ljudske misli u WWB. Na taj nacin, smatra Emeagwali, biti ce ostvarena psihicka besmrtnost covjeka. Emeagwali kaze da je 1997. imao 100 MB informacija na primarnom serveru, a 200 MB na sekundarnom.
Jedan megabajt (MB) priblizno je jednak jednoj knjizi informacija, a Emeagwali je predvidio, da ce emeagwali.com narasti na 1.000 MB do konca 2001. Danas ima 500.000 posjetitelja godisnje. Informacijska razmjena s Internetom je oko 3.000 bita (tri novinska clanka) u sekundi, 24 sata na dan, sedam dana tjedno.
Sve je pocelo sa Lewis Richardsonom koji je 1922. godine dao ideju globalne mreze za pracenje globalne klime i prognoziranje vremena.
Buduci je Zemlja kugla, klimatske tocke takodjer oblikuju kuglu.
Prenos tih tocaka u procesore kompjutora takodjer oblikuju
proracunsku kuglu, pa ce prema tome najbolja rjesenja dati
hiperkuglasti kompjutor.
Richardson je imao jedinstvenu viziju u predvidjanju razvoja
prognoziranja globalnog vremena putom kuglastog matematickog
proracunskog modela, pa ga se moze smatrati pretecom WWW-a.
Tijekom povijesti ljudi su uvijek pokusavali prognozirati vrijeme
motrenjem lokalnih znakova vremena i ciklusa. U srednjem vijeku se vjerovalo da se vrijeme moze prognozirati motrenjem kretanja zvijezda i planeta. Ponegdje imamo jos i danas da se vrijeme prognozira po 200. godina starim "tajnim formulama" i motrenjem suncevih aktivnosti. Danas je to svjetska globalna mreza meteoroloskih stanica u kojima se automatski biljeze podaci o lokalnom vremenu, zatim automatski salje u super jake kompjutore koji te podatke obradjuju i svakodnevno nam daju prognozu vremena. Ta meteoroloska kompjutorska mreza u svom elektronickom dinamickom i interkatvnom vidu je kuglasta "ljuska" koja prati kuglastu povrsinu Zemlje i to je elementarna ideja i vid globalnog supermozga. Kako god ta tanka ljuska vec rjesava kompleksne meteoroloske probleme svijeta, ta ljuska ce postajati sve deblja i sacinjavat ce je milijarde osobnih i korporativnih kompjutora medjusobno umrezenih u komunikaciju sa supersnaznim kompjutorima. Danas su vec potrebni kvadrilioni proracuna da bi se modelirala zemaljska klima. Zanimljivo je reci, da je Emeagwaliova hiperkugla sve do 1989. godine smatrana njegovom
fantazijom i nonsensom, a tek nakon te godine reinterperetira se kao dalekosezno predvidjanje ispred njegovog vremena.
Kompjutori koje poznajemo danas postati ce apsolutni. Glavni
supersnazni i superbrzi kompjutori su umerezeni s mrezom drugih manje snaznih kompjutora cineci tako kompjutorsku strukturalnu mrezu svijeta. Kompjutori koji su vec ukljuceni na Internet cine World Wide Web KOJI EVOLUIRA PREMA INTELIGENTNOM SUPERORGANIZMU ili "mozgu mozgova" koje Emeagwali naziva SUPERMOZGOM. Supermozak ima hiperkuglastu matricnu medjupovezanost sa milijunima informatickih tocaka. Svaka tocka sadrzi inteligenciju ljudskog mozga i kompjutorskog mozga. Internet se sastoji od kompjutora i putova za slanje informacija izmedju pojedinaca i kompjutorske mreze i time cini medjupovezano kuglasto tkivo. Buduci da je to Internet tkivo za nas nevidljivo, samo je mozda nekolicina svjesna da vec oko milijardu
svakodnevnih korisnika svjetskog web-a pretrazuju milione
hipertekstova, dokumenata koji su hiperlinkovima povezani u
hiperkuglastu mrezu. Buduci je Zemlja kugla razumljivo je da je WWW i Internet takodjer strukturiran kuglasto. Web pretrazivac krece se s kursorom svoga misa preko hiperlinkova web dokumenata i tako moze kliknuti na dokument koji je pohranjen na web serveru na suprotnom kraju zemaljske kugle. Jedan milion web dokumenata generira milione postova cineci tako hiperkuglastu strukturu web sitova. Cyber prostor je cyber kugla. Prema tome logican i ispravan zakljucak je: Zato sto je Zemlja kugla WWW i Internet ima hypoerkuglastu strukturu. Mozemo navesti slijedece: Za modeliranje globalne klime znanstvenici u Los Alamosu koriste superkompjutor na nacin da koriste 500.000 tetraedara (piramida) za pokrivanje zemaljske kugle. U svakom tom piramidalnom isjecku povrsine oko 40 kvadratnih kilometara kompjuter obradjuje vrijeme za svaku piramidu. A Buckminster Fuller kaze da je
tetraedar (piramida) sa cetiri vrha, minimalni strukturalni sistem u svemiru i ukljucuje sve informacije relevantne za sistem. Ovo navodimo stoga, da bi se uocio smjer kretanja evolucije inteligencije. Globalni organizam i supermozak su nove paradigme umnosti covjeka koje smo MI anticipirali 1986. godine kao makrosvemirsko bice koje se oblikuje nasom evolucijom. Dato mu je i preliminarno ime HOMOTERAS. Inteligencija koju anticipira Emeagwali kao SUPERMOZAK i SUPERORGANIZAM je samo potvrda nase anticipacije. Inteligencija na toj razini dobiva isti smisao kao kod bioloskih organizama. Kako god je glad koju osjecamo zapravo sinteza gladi milijarda nasih stanica, isto tako inteligencija naseg mozga je sinteza inteligencija milijardi nasih stanica. Relacija stanica mozga ekstrapolira se na relaciju covjek - supermozak. Ta relacija po svom znacenju i implikacijama na svijest i zivot covjeka, moze se ocitati i shvatiti isto kao pri onome sto nalazimo kao znacenje i implikacije kada nastupi oblikovanje zivcanog sustava i mozga u ljudskom organizmu na razini fetusa. Inteligencija na toj razini, kao i na razini sadasnje evolucije pojavljuje se kao dominanta, kao apsolutni uvjet zivota, a time i egzistencije.
Spomenut cemo i Howarda Blooma, jer je sa svojom knjigom Global Brain izazvao vrlo zanimljive rekacije pa evo jedne:
"Globalni mozak daje dokaze da je inteligencija covjecanstva dio
velikog planetarnog uma. Pokazuje jake dokaze da evolucijski,
bioloski, perceptualni i emocionalni mehanizmi cine dio drustvenog ucenja kao masovni um koji ukljucuje sve zivotne oblike na Zemlji, dakle, ne samo covjecanstvo. Ovo je prvi puta da se takve ideje odvajaju od misticizma u sveru relanosti."
Ray Kurzweil koji je prvi razvio principe optickog prepoznavanja
slova, zatim prvi printer koji je printao tekst unosom govora, koji je razvio prvi CCD skener, prvi sintesajzer za govor - pjevanje i sviranje. Svi ti njegovi izumi posredovanjem njegove inteligencije i znanja komercijalni su proizvodi diljem svijeta. Za svoje inovacije obio je Lemelson - MIT nagradu od 500.000 USD, najvecu nagradu na svijetu za inovacije. Godine 1999. dobio je najvredniju medalju za nacionalnu tehnologiju SAD-a uz ceremoniju u Bijeloj kuci. Uz to ga slijedi niz nacionalnih i medjunarodnih nagrada i priznanja i autor je knjige "DOBA INTELIGENTNIH STROJEVA" i "DOBA SPIRITUALNIH STROJEVA", kada ce kompjutori nadmasiti ljudsku inteligenciju. Evo sto Kurzweil govori u kontekstu evolucije inteligencije.
"Mi ulazimo u novu eru koju nazivam SINGULARNOST. To je pojam koji oznacava fuziju izmedju inteligencije covjeka i stroja. Time ce nastati sposobnost kreiranja neceg veceg od nas samih. To je cvorna tocka U EVOLUCIJI NASE PLANETE i covjecanstva. Za mene je to vrijeme kada ljudska civilizacija postaje jedno. To je nasa sudbina kao dio sudbine evolucije da nastavlja eksponencijalni rast snage inteligencije u smjeru onoga sto ljudska bica moraju biti. Sljedeca razina ce biti pojacavanje nase intelektualne snage posredovanjem nase tehnologije. Nas stvarni svijet i nasa sudbina podljezu pravilu eksponencijalne evolucije. Jedna aplikacija salje milijarde nanoinformacija u nas mozak, sto je nasa apsolutna virtualna relanost. Ako zelite biti u stvarnoj stvarnosti tu stvarnost trebate prepoznati kao nanoinformacije. Ta stvarnost satkana je od nanoinformacija kao virtualna stvarnost i ako zelite uci u tu stvarnost, nanosignali zatvaraju sve signale kao moje realno misljenje, zamjenjuju to misljenje nanosignalima jedino pod uvjetom da se nadjem u virtalnom ambijentu. Mi vec ulazimo u taj virtualni prostor i ulazimo sve vise zajedno s drugim ljudima. Tu cemo naci sve
od seksualnih i senzualnih susreta do poslovnog pregovaranja uronjeni u potpunu virtalnu relanost koja ce ukljucivati sve nase osjecaje.
Kurzweil dalje kaze: "Moj interes za buducnost proizlazi iz mog
poriva za inovatorstvom. Taj poriv potjece jos od moje pete godine. To je nekakva vrst "surfanja"; uhvatite pravi val u pravo vrijeme. Ubrzo sam zakljucio: svijet brzo postaje drugaciji od onoga trenutka kada odlucim nesto uciniti. Zato sam poceo proucavati tehnoloske trendove. Razvio sam matematicke modele o evolutivnom predvidjanju raznih podrucja kao sto su kompjutori, opcenito elektronika, komunikacije, biologijska tehnologija, kao sto je geneticko skeniranje, reverzni fenomen mozga, minijaturizacija, tehnoloski opsezi i pomaci paradigmi u koje vjerujemo. To mi je pomoglo da postanem interpretator i tehnoloski kreator koji hvata val u pravo vrijeme. Takav moj interes za tehnoloskim trendovima generirao je projekt koji sam nazvao zakonom akceleriranog povratka, jer vjerujem, da je taj zakon pozadina tehnoloske evolucije u buducnosti. Na toj osnovi u mojoj knjizi iz 1980. pisao sam sto ce se dogadjati 1990. i
pocetkom 2000., i ta predvidjana se u dobroj mjeri ostvaruju. Ponovno sam primjenio te matematicke modele da bih istrazio kako ce izgledati 21. stoljece jer imam jasnu koncepciju kako ce izgledati tehnologija, komunikacije, tehnologija i nase znanje o ljudskom mozgu u 2010, 2020 ili 2030-toj godini. Ako na temelju takvih predvidjana izadjem sa scenarijem ja cu biti inventivan u tehnologiji buducnosti. Prakticki ja ne mogu kreirati tu tehnologiju, ali mogu pisati o njoj. Jednu stvar zelim reci, bilo sto u buducnosti biti ce neobicnije od onoga sto mozemo sada zamisliti, jer ce se u medjuvremenu pojaviti na tisuce i milioni ljudi koji primjenjuju svoju imaginaciju za kreiranje novih mogucnosti. Buduci su se moji matematicki modeli pokazali dobrim za predvidjanje dogadjaja u dvadesetom stoljecu, smatram ih relativno dobrim i za predvidjanja do 2030. Pri tome zelim
skrenuti paznju na cinjenicu, da mnogi futurolozi ne prepoznaju i ne uzimaju u racun da svaka promjena ima svoje ubrzanje. Stoljece prije ljudi nisu mislili, niti vjerovali da se svijet mijenja. Njihovi djedovi imali su isti zivot kakav su oni imali. Danasnji aksiom je potpuno drugaciji, jer znamo, i uvjereni smo da se zivot mijenja, te da tehnologija ima utjecaj na brzinu promjena i drustvo. Ono sto nije lako razumljivo jest da svaka pojedinacna promjena ima svoje ubrzanje i zato znanja stecena zadnjih 20. godina nisu dobar vodic za slijedecih 20. godina. Mi danas znamo da se znanstvene i drustvene paradigme dupliraju svakih deset godina. To ce u stvari dosegnuti svekoliki napredak koji je ostvarivan za svih 20 stoljeca nase evolucije. Dvadeset stoljeca sadrze promjene koje sadrzi 25. godina promjena u sadasnjem vremenu. U slijedecih 25. godina imat cemo cetiri puta veci progres od onoga koji smo imali u 20 stoljecu. To prakticki znaci da cemo u 21. stoljecu imati 20.000. godina progresa, sto je oko tisucu vise tehnickih promjena nego sto smo imali u 20-tom
stoljecu. Vec smo svjesni da se snaga kompjutora udvostrucuje svakih 12 mjeseci, jer svake dvije godine u integrirane krugove ugradjeujemo dva puta vise tranzistora, sto znaci, da se snaga uvecava cetverostruko. Mi zivimo u trodimenzionalnom svijetu i nas mozak je organiziran u tri dimenzije, sto znaci, da mozemo i kompjutore razvijati u tri dimenzije. Nas mozak koristi za obradu informacija elektrokemijske metode koje su deset milona puta sporije od elektronickih. Sadasnji cipovi su gusti i ravni. Za 20 do 25. godina cipovi ce biti trodimenzionalni prema bioloskom modelu. Ti cipovi ce omoguciti potpuno razumijevanje kako radi nas mozak. Mi cemo za nepunih 20. godina imati kompjutore koji ce moci u sekundi vrsiti 20 miliona operacija kakve vrsi nas mozak. Najkontraverznije u svemu tome je da ce ljudski mozak kontrolirati software. Ljudi obicno misle
da ce superbrzi i super snazni kompjutori oponasati ljudski mozak, medjutim mi jos uvijek ne znamo kako radi nas mozak, niti imamo software, ni metode za kreiranje razina ljudske inteligencije. Bez toga mi imamo samo ekstremno brzi i snazniji kalkulator. Medjutim, nase znanje kako mozak radi takodjer raste eksponencijalno. Ta cinjenica neminovno ce nas dovesti do susreta kompjutora i ljudskog mozga. Sto ce se tada dogadjati mozemo samo fantazirati, ali jedno je sigurno, to ce otvoriti potpuno nove kreativne mogucnosti. Uvjeren sam da cemo za nepunih 30 godina imati kompletnu mapu ljudskog mozga, imat cemo matematicke modele za rad svake regije mozga i bit cemo u
mogucnosti reimplementirati metode ljudskog mozga u metode
kompjutora. To su metode koje vec upotrebljavam za prepoznavanje
grafickih obrazaca, sto je fundamentalna sposobnost naseg mozga. Za 30 godina biti cemo u mogucnosti kreirati nebiolosku inteligenciju koja ce biti usporediva s ljudskom. Kao i u slucaju bioloskih sustava to cemo primjenjivati za edukaciju, no moramo imati na umu da je stroj znatno brzi i tocniji. Kompjutor od samo 1.000 USD pamtit ce milijarde podataka sistematicnije i tocnije od ljudskog mozga. Kada kompjutor nesto nauci moze to znanje proslijediti drugom kompjutoru. Ja na primjer ne mogu skinuti moje znanje francuskog i poslati ga nekome, ali stroj to moze. Na taj nacin moci cemo uciti procesom koji je stotine i tisuce puta brzi od uporedivog procesa kod ljudi.
Dvadesetgodisnje tradicionalno ucenje ostvarivat ce se mozda u samo nekoliko tjedana. Primarne implikacije bit ce povecanje nase ljudske inteligencije. Na primjer, biti cemo u mogucnosti putem krvotoka poslati inteligentni kompjutor u mozak. Ova inteligentna stanica nano velicine aktivno ce biti u interaktivnom odnosu s bioloskim neuronima. Osnovne mogucnosti vec su demonstrirane na zivotinjama. Slanjem milijardi nanojedinica u mozak je virtualna relanost o kojoj govorim.
Ako se slijedi opisani trend evolucije inteligencije dolazimo to
tocke promjena koje ce se dogadjati tako brzo da ce uzrokovati lomove u percepciji ljudske povijesti. To je tocka singulariteta koja se definira na razlicite nacine. U fizici oznacava tocku beskonacne gustine energije. Posljedica loma tog singulariteta je prostor - vrijeme i struktura svemira. Ako se to usporedi s ljudskom povijesti onda ce tocka rapidnog tehnoloskog napretka uzrokovati raspadanje povijesti. U fizici nije moguc pogled iza singulariteta, pa tako neki misle da nije moguce poznavati ljudski zivot iza mentalnog singulariteta. Moje je pitanje - kako ce izgledati ljudski zivot nakon singulariteta za kojeg predvidjam da ce se pojaviti negdje prije polovine 21. stoljeca. Zato pokusavam razumjeti sto ce to znaciti za ljudsko drustvo.
U mnogim etickim debatama koje su nastale prisutna su misljenja da
razvoj o kojem govorim treba stati da bi dobili na vremenu
razgovarati o promjenama koje nastaju eksponencijalnim trendom
evolucije. Sve te debate su slicne kamenu u struji vode. Voda tece
oko kamenja. Tehnoloska unapredjenja duboko su ugradjena u ljudsko
drustvo putem punog imperativa. Opasnosti su moguce, ali razvoj nije moguce zaustaviti. Scenarij o kojem govorim zasad je u laboratoriju.
U tijeku je na tisuce malih koraka u tom smjeru. Svaki taj mali korak je konzervativan i neradikalan dajuci savrseni smisao. Svaki taj korak samo je nova generacija proizvoda neke tvrtke, i ti koraci su sve brzi i brzi. Primjetne promjene pojavit ce se tek za 10, 20 ili 30 godina. Zaustavljanje inteligentne mreze i
nastajanja sve snaznijih kompjutora s pozicije mikrosistema nije
moguce. Tvrtke to ne mogu zaustavljati, jer ce ostati bez posla.
Enormna kolicina imperativa nalaze takav razvitak. Prema mom
misljenju kod covjeka nije specijalno samo to sto zna rjesavati
nastale probleme, vec je specijalno sto kreira tehnologiju koja
proizvodi nove probleme. Osim toga mi smo sposobni kombinirati
racionalne spoznaje u funkciji logickog misljenja pomocu kojeg
kreiramo apstrakcije i pomocu kojih kreiramo modele svijeta u nasem mozgu, te time manipuliramo svijet. Mi imamo sposobnost kreiranja tehnologije, ali tehnologija nije samo alat kako mnogi misle. U tehnologiji svaka razina razvitka kreira snazniji alat od postojeceg za slijedcu tehnolosku razinu. To je i evidentna pojava u bioloskoj evoluciji. Svaka nova razina je inteligentnija i snaznija od prethodne. Homo sapiens reprezentira se tehnologijom koju sam stvara. U buducem vremenu ce se pokazati da covjek upravlja vlastitim evolutivnim procesom, sto je zapravo njegova kulturna i tehnoloska evolucija. U krajnjoj konzekvenci pokazat ce se da je covjek svoj vlastiti kreator. Mi bez sumnje razvijamo snagu mozga na razini svoje civilizacije putem snage vlastite tehnologije.
Obrazci su fundamentalni ontoloski realiteti, jer ono sto
predstavljaju nije fizikalno. Uzmimo za primjer mene, Ray Kurzwela. Sto je Ray Kurzwel? Da li je to materija, predmet, tkanina? Sto bilo da bilo, sigurno je da se ta tvar koja se zove Kurzwel mijenja vrlo brzo. Neke nase stanice nastaju i nestaju dnevno. Svaka nasa kost za koju mislimo da postoji vjecno jer nalazimo kosti stare stoljecima, mijenja se unutar jedne godine. Mnogi nasi neuroni stalno su u promjeni. No daleko je vaznije znati da se stanice mijenjaju vrlo brzo. Stanica nam izgleda ista, ali su njezini razliciti dijelovi promijenjeni. Prema tome ja nisam isti materijal, nisam isti skup atoma i molekula kakav sam bio godinu dana prije. Ono sto stalno postoji i sto se ne mijenja jest obrazac - matrica Kurzwela. Zato je prepoznavanje obrazca - matrice, srce ljudske inteligencije. 99 posto nase inteligencije je nasa mogucnost prepoznavanja obrazaca - matrica."
Eto tako govori jedan od najvecih inovatora suvremenog svijeta, a
Emeagwali matematicar i kompjutorski znanstvenik govori o SUPERMOZGU koji je danas realnost, kao sto je realnost Internet.

A o cemu se govori kod nas u Hrvatskoj? Autor ovog teksta jos je
1986. godine postavio tezu da covjecanstvo evoluira, upravo
zahvaljujuci pojavi elektronizacije i informatizacije svijeta, jos
dok je sve bilo u povojima, prema makrosvemirskom BICU kojem je dato i preliminarno ime HOMOTERAS. Ta teza je izlozena u knjizi Filozofija Ishodista.

Geza Zake



NAPOMENA: dragi boro
molim te pazljivo procitaj ovaj tekst
i isprintaj ga ja to ne mogu
posalji i drugima
lp jadran

Dragi prijatelji; Mato,Jadrane i Geza,
Pronasao sam pomocu trazilice tekst u elektronickom obliku, a za
koji pretpostavljam da je Gezin. Posto Vas trojica sigurno znate da li je rijec o istom tekstu o kojem se razgovara u nasem Forumu, molim da mi to potvrdite ili opovrgnete. Unaprijed zahvalan, Vas, Vedran
-----------------------------------------


U Zagrebu je osnovana ZAJEDNICA HRVATSKIH
UNITARIJANACA I UNIVERZIJALACA
-----------------------------------------
- slobodno i odgovorno trazenje svjetonazorske istine i smisla
- osobni i zajednicki duhovni rast kroz medjusobno ohrabrivanje
- sloboda savjesti i osobnih uvjerenja
- vrijednost i dostojanstvo ljudske osobe
- ravnopravnost i suosjecanje u medjuljudskim odnosima
- mir, sloboda i pravda u svijetu
- svijest o medjusobnoj povezanosti i ovisnosti svega postojeceg
----------------------------------------------------------------
http://free-zg.t-com.hr/uu-hr
UU-HR, Ostarijska 8, 1000 Zagreb
++385(0)1 363 50 90
uu-hr@post.t-com.hr
2484008 - 1103165484
-----------------------------------------------------------------

Priredio u Rijeci, 23.11.2005. Borivoj Bukva

KO SI TI?
-------------





Jedna zena je pala u komu i najednom kao da se nasla pred bozjim sudom.
- Ko si ti? upitao je Glas.
- Ja sam gradonacelnikova zena.
- Ne pitam cija si zena, vec ko si ti?
- Ja sam majka cetvoro dece.
- Ne pitam cija si majka, vec ko si ti.
- Ja sam uciteljica u skoli.
- Ne pitam sta radiis, vec kosi.
I sve tako. Sto god bi rekla, nikako da kaze pravi odgovor.
- Ko si ti?
- Hriscanka.
- Ne pitam koje si vere vec ko si.
- Ja sam ona sto je godinama isla u crkvu i pomagala ubogima i sirotima.
- Nisam pitao kakva si bila, vec ko si.

Na kraju , posto nije umela da odgovori, vracena je nazad. Kada je ozdravila, resila je da otkrije ko je i sve se promenilo.

Tvoja duznost je postojanje. Ne da budes neko, niti da budes niko, jer se za to kaci pohlepa i ambicija.Nemoj biti ovaj ili onaj, jer tako postajes uslovjlen, treba samo da postojis i to je sve.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NE MOZE SE RECI
----------------



Jedan udara po sviralu i svira!
- Sto ti se cini?
- Mozes li mi reci sto znaci?

Nato, muzicar je odsvirao istu pjesmu od pocetka do kraja.
- Eto! To je znacila!

Kad god koristimo rijeci da nesto objasnimo, to ce biti nedostatno, sama stvar o kojoj se pitalo jest najpotpuniji odgovor.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

MUTAVAC I PAPAGAJ
-------------------




Mladi redovnik upita svog ucitelja Ts'suia.
- Kako biste nazvali onog koji osjeca nesto ali ne moze to izraziti rijecima?
- Mutavac koji jede med.
- A kako biste nazvali onoga koji nista ne osjeca ali je ipak vrlo rijecit?
- Papagaj koji se oglasava.

Ako prakticiramo zen moramo biti poput mutavca. Stjecuci iskustvo pa ipak osjecajuci da nije vrijedno o tome raspravljati s drugima. Najgora stvar koju mozemo uciniti jest ponasati se kao papagaj koji trci naokolo i drugima tumaci zen na osnovu svog povrsnog razumijevanja.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

PLACLJIVICA
-----------------





Bila jednom neka starica znana kao "placljivica", jer je cijelo vrijeme plakala. Plakala bi za kisnih dana, a plakala bi i kad je vedro...
- Gospodjo draga, zasto placete cijelo vrijeme?
- Zato sto imam dvije kceri - mladju udanu za prodavaca cipela, a stariju za prodavaca kisobrana.
- Kada je vrijeme lijepo, ja mislim na to kako se kisobrani moje starije kceri nece prodavati!
- A kad pada kisa, mislim kako nitko nece izaci van kupiti cipele moje mladje kceri.
- Ali za vedrih dana trebate misliti, kako ce cipele vase kceri(mladje) dobro prodavati, a kada pada kisa trebate misliti kako ce dobro ici posao vase starije kceri.
- Hej, pa da!

Od tada "placljivica" vise nije plakala. Zapravo, svaki dan je bila nasmijana bez obzira na vrijeme.

Ako "um jest buda" onda to, jesu li okolnosti dobre ili lose, u potpunosto ovisi o tome kako gledate na njih.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

STO SU TO ZIVOT I SMRT
-------------------------




Chien-yuan i njegov majstor Tao-wu dosli su iraziti svoju sucut obitelji jednog pokojnika.
- Je li on ziv ili mrtav?
- Ne moze se reci ni da je ziv, ni da je mrtav.
- Zasto se ne moze reci?
- Ako se ne moze reci, ne moze se reci.
- Bolje ti je da mi kazes ili cu te...
- Ako me zelis udariti, udari! Svejedno ti necu reci.
- Kakav si ti ucitelj? Znas, a neces reci svom uceniku!
- Jao! - Udari ga.
- Ako mi neces reci, zaboravi.

Nakon nekog vremena Tao-wu ode s ovoga svijeta Chien-yuan dodje do drugog ucitelja, Shin-shua-nga, i postavi mu isto pitanje.
- Ne moze se reci ni da je ziv, ni da je mrtav.
- Cuvsi to, Shien-yuang iznenada dozivi prosvetljenje.
- Drugoga dana, zatecen je kako nosi motiku i ide gore-dolje po dvorani hrama.
- Sto to trazis?
- Trazim relikvije svoga majstora.
- Izlivene rijeke sezu nadaleko i nasiroko: uspjenjeni valovi preplavljuju nebesa. Kakve bi se relikvije tu mogle naci?
- Cinim najbolje sto mogu. - Ode s motikom.

Kad smo zivi, za nas je zivot sve. Sto se tice mrtvih, za njih je smrt sve. Dok zivite usredotocujte se na zivljenje. S takvim pristupom necete se zamarati oko smrti.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

A STO NIJE BUDA-DHARMA
---------------------------




Jedan je ucenik upravo odlazio od redovnika Niao-woa.
- Puno vam hvala na svemu: sada odlazim.
- A gdje kanis otici?
- Putovat cu zemljom proucavajuci buda-dharmu.
- A sto se tice buda-dharme, nesto od nje ja imam upravo ovdje.
- Gdje to?
- Na to Niao-wo izvuce jednu nit iz svog rukava...
- Nije li ovo takodjer buda-dharma?

Istina stvari ne lezi na nekom nedostupnom mjestu, udaljenom mjestu; ona je u nasem umu. Sve posjeduje buda prirodu. Dakle, sto bi to moglo postojati a da nije buda-dharma?


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

JUTRO MJESECA I VJETRA
-------------------------



Shan-neng je bio zen-majstor za vrijeme juzne Song dinastije i znao je cesto govoriti:
- Ne dopusti da jasan svakodnevni mjesec zasjeni vjecnu prazninu beskrajne proslosti; ne dopusti da vjecna praznina beskrajne proslosti zasijeni jasan svakodnevni mjesec.
- A sto je to "jasan svakodnevni mjesec."
- Nitko ne voli dan nesnosne vrucine.
- Ali ja uzivam u dugom ljetnom danu; mirisni povjetarac s juga lagano pirka, i hramovi i paviljon postaju malo hladniji.
- Bez obzira razumijete ili ne, samo vodite racuna o stvarima koje su vam pri ruci.

Cesto otkrivamo izvjesni uzitak u teskocama nakon sto budu gotove. Ako to mozemo otkriti dok teskoca traje, tada ce ljeto biti na svoj nacin dobro, a zima na svoj nacin cudesna.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

DVIJE ZMIJINE GLAVE
----------------------




U srcu sume zivjela je jedna zmija i provodila je sretan i bezbrizan zivot.
- Hej, zmijska glavo zasto ti uvijek vodis a ja te moram slijediti to nije fer.
- Ali jednog dana...
- Gospodine zmijski repu, ja vodim zato sto imam oci, kako bi ti mogao viditi?
- Da nije mojih pokreta kako bi ti mogla ici naprijed.
- U redu, sada pokusaj ici dalje. - Omota se rep oko drveta.
- Uf! Uf! Nitkove jedan! Potegnut cu pa makar pukla.
- Oooooooooh, uf ne mogu.
- U redu, pobjedio si ne zelim se vise boriti s tobom. Idi naprijed i vodi.
- I tako je zmijski rep ponosno izbio na celo i oholo preuzeo vodjenje, ali jos uvijek nije imao ociju...
- Provalija, presavsi rub provalije, zmija se survala na dno u svoju smrt.

"Svijet i ja zivimo zajedno; bezbroj stvari i ja smo jedno". Premda mnogobrojne stvari imaju bezbroj manifestacija, one u stvari pripadaju jednom tijelu-bas kao
sto zmijina glava i rep pripadaju istom tijelu zmije.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

MONOLOG ZABA
---------------


U gustom siprazju pored male bare, zivjela jedna zablja obitelj.
- Nebo postoji zbog zaba, i zemlja postoji zbog zaba, da bismo imali gdje zivjeti.
- Jupi! Jupi, jupi...
- Voda postoji zbog zaba, i zrak postoji zbog zaba.
- Jupi! Jupi, jupi...
- AAAAAAAAAAHHH, zmija.
- Strasno, jadnik. - Pojede zmija jednu zabicu.
- Onda jesu li zmije radi zaba?
- Naravno i zmije su tu radi nas.
- Kad nebi bilo zmija da nas jedu, tada bi bilo previse zaba i onda nebi bilo mjesta za sve nas.
- Ima smisla.

Nema konacnog kretanja dobra i zla. Kad se nesto dogodi, sve ovisi o tome gledate li na to sa dobre ili sa lose strane.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

PAUKOVA NIT
-------------





Jednoga dana, dok je Sakyamuni sjedio uz bunar u vrtu, njegove se oci udubise duboko u nj...
- Upomoc! pomozite mi strasno patim!
- Ovaj covjek mora da je tokom svog zivota bio jako zao kad toliko pati u paklu.
- Sve sto je kroz cijeli zivot cinio bila su samo ubojstva i pljacke, i to s ta kvom razuzdanoscu da mu nista nije bilo odvec zlo za pociniti. Ali, je li ucinio barem jedno dobro djelo?
- Ah, da! Jednom kad je mogao zgaziti pauka, na trenutak ga je obuzelo sazaljenje i postedio mu je zivot. Naravno, toje samo mala stvar, ali ipak, to je jedno dobro djelo...
- U redu, neka ga onda ovaj pauk spasi od patnje u toj jami...
- Hej? Neka paukova nit spusta se odozgo.
- Hej! Micite odatle! Ova nit je samo za mene.Vise ne mozete gore uspeti.
- Bitange jedne! Puknut ce nastavite li se penjati.
- U redu sami ste to trazili!
- He, he... - Pukne nit iza njega i oni popadase.
- Zatim nit pukne njemu oh, ne!
- Upomoc, upomoc, ne ostavljajte me ovdje!

Sto vise ljubavi dajete, vise je imate. Sto vise djelite svoju srecu s drugima, vise je imate za sebe. Zlikovac iz pakla to nije shvatio tako da je i ono malo dobra sto ga je za zivota ucinio bilo ponisteno.



/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

RASTRZANO SRCE
------------------

Bila jednom neka redovnica imenom eshun koja je bila vrlo lijepa, i jednoga dana za vrijeme predavanja,neki mladi redovnik potajno se zaljubi u nju...
- Hup! hu?
Napisao joj je ljubavno pismo u kojem kaze kako se zeli sresti s njome nasamo.

Sljedecag dana, cim je ucitelj zavrsio svoje predavanje, Eshun se ustala i obratila se tom redovniku...
- Ako me zaista volis dodji i zagrli me sada.

Ako je vase srce rastrzano dvjema suprostavljenim zudnjama, ta kontradikcija ce razoriti jedinstvo i mir vaseg duha. Samo upamtite, kad trebate zgrabiti nesto,
zgrabite; kad trebate pustiti, pustite.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

IDI OPRATI SVOJU ZDJELU
-------------------------
Neki je covjek dosao u samostan Kuan-yin da bi postao redovnik, i napokon je primljen na razgovor sa opatom Tsung-shen-om iz Chao-shoua.
- Prvi put sam ovdje i zamolio bih majstora ako bi me mogao poduciti o samousavrsavanju.
- Jesi li doruckovao.
- Jesam.
- Onda idi oprati svoju zdjelu.

Prosvetljenje, samousavrsavanje i nase svakodnevne aktivnosti - svi su dijelovi iste - stvari. Bitno je shvatiti tu cinjenicu prosvetljenja, a pridrzavanje toga je samousavrsavanje. Ali ne postizemo prosvetljenje zbog samousavrsavanja.



/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

Goran Susic & Tea Mayhew
-------------------------



Eko - centar Caput Insulae - Beli 2004.

TRAMUNTANA - povijest i umjetnost u prirodi
--------------------------------------------





Putnice, kroz Vrata kreni putem u jedan drugi svijet, u
kojem je ljepota prirode prozeta s prosloscu, umjetnoscu, poezijom i mitovima. Pred tobom je drevni grad Beli, u rimsko doba prozvan Caput Insulae (Glava otoka).

Obidji jedinstvenu izlozbu u prirodi. Nek'te vodi ljepota misli pjesnika Andra Vida Mihicica, uklesanih na dvadeset kamenih skulptura umjetnika Ljube de Karine.

U cudnovatoj sumi potrazi vjecnu tajnu i pusti vjetru da te vodi prema iskonu. Kad ti se misao uzdigne do zadivljujuceg leta bjeloglavog supa, a priroda ti procisti duh, srest ces sumsku vilu Tramuntane ili dobrocudnog patuljka masmalica. Upijaj mirise rijetkih biljaka, otkrij prapovijesne hramove ili ostatke srednjovjekovnih crkvica i - razmisljaj o sebi, o Prirodi, o Bogu. U jedinstvenom spoju minulih vremena i iskona Prirode pronadji vlastita skrovita mjesta i spoznaj blago koje se krije duboko u Tebi.

vodic po poucnoj stazi
Stoza Tramuntana I.


Putnice,
nek' ti mudrost osvetljava puteve,
a srce ljepotom povede do istine.


Oporuka

Sinova nemam, unuka nemam.
Kome da ostavim pjesmu i san
i velika krila Slutnje
koja u beskraju masu?
Tebi, narode moj!
Iz tebe sam niko,
kroz tebe se u beskrajnost vracam
da dalje kroz podzemlje strujim
s cvijecem na poljima bujnim
i sige u podzemlju gradim
za hram ljepote i sna.
Sve Tebi i samo Tebi,
Hrvatski narode moj.
A.V.M.

II.- Kad sam u Beli stigao
bio je mrak.
Stale pune zamirucih zvukova
klancici i klanice pune duhova i aveti
more puno zvijezda
a nebo
puno duboke tajne
i beskrajne plaveti.
A.V.M.

1.- Pred istinom se pokloni,
Pred vratima tajne kucaj i moli.
A.V.M.

III.- Putuju ceste i snovi i tuge
bez sjenke i traga na cesti.
Juri samoca i smijesi se danu
koji se penje na brdo
a mravi breme
nose bez rijeci.
A.V.M.

2.- Tko ljepotu trazi, Boga nalazi.
A.V.M.

IV.- Jesi li ikad cuo razgovor cvijeca u noci?
Sve je puno tajne oko nas.
Zivot se i u kamenu krije
- nista mrtvo nije.
A.V.M.

3&4.- Tesko je gaziti zemlju bez uporista u oblacima.

Samo tragaci otkrivaju istinu, blago,
sebe i svjetove.
A.V.M.

5.- Na brdima, u sumama,
na livadama rijec duse se
glasnije cuje.
A.V.M.

"LABIRINT" - Stanite na negdasnje putove,
raspitaje se za iskonske staze:
Koji put vodi k dobru?
Njime podjite i naci cete spokoj
dusama svojim!
Jeremija 6:16

V.- I u kamenu zivot se krije
usanjan, ali tu je.
Lupi ga, i cut ces kako mu srce bije.
A.V.M.

6.- Svjetlosti svima, svima
dok ne uoce rast stabla u zrnu
ljepotu lista na trnu
i brata u crvu
i osjete bratstvo sa pticom, vukom i srnom
A.V.M.

VI.- Zivot bez religije je kao pustos
nad kojom pusu pustinjski vjetrovi.
A.V.M.

VII.- Sto trazis - pita me cvijet -
U magli pred kucama srusena krova?
U tami i stabla se mole.
Pricaj mi, vjetre, o suncu
Na njivi.
A.V.M.

VIII.- Ti koji sjedis na prijestolju Tajne
Nepoznat
Vjecan
Pokretac svijeta i svemira...
Trazim Te.
Lutam prostranstvima
vjekova i svjetova.
... i stalno Te zovem...
A.V.M.

7.- Priroda prociscuje covjeka,
Nabija ga snagom uma, instikta i zivotnih snaga
I otkriva tajnu skromnosti.
A.V.M.

8.- U ljepoti prirode duh se prociscuje, smiruje,
postaje siri i dublji.
A.V.M.

9.- Stani da cujem
kako trava se budi
i kako dobiva svjetlo
i kako suncu se pruza na cjelov...
A.V.M.

10.- On suti
i pali zvijezde
da bi obasjao staze i puteve,
puteljke i drumove
i umove
koji vode k istini.
A.V.M.

IX.- Na kruni blizu mog sela
orlovi gnijezda grade
u nebo rone
kruze
uzlijecu
i olujama prkose
A.V.M.

X.- Uvijek tebi se vracam, o bella Libella,
difana snella
bez vela
dok letis ko strijela -
vrh vrela
uz vodu, kraj vode
uvijek u svjetlu i svijetu
slobode
treperava, laka
spletena od suncanih
zraka
Libella, si cara, si bella, sorella
A.V.M.

Andro Vid Mihicic rodjen je 26. ozujka 1896. u belom,
a umro 26. sijecnja 1992. godine. Do desete godine bio pastir i opijao se prirodom, a nakon toga klasikom i filozofijom, da bi u potrazi za Ljepotom i Istinom 1916. godine upisao filozofiju. Kao franjevac trecoredac skoluje se u Parizu i diplomira povijest umjetnostei na Sorboni. Za vrijeme II svjetskog rata
pridruzio se antifastickom pokretu kao vojni kapelan, a 1944. izlazi iz franjevackog reda. Nakon rata izabran je za redovitog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pjesme pocinje objavljivati tek u svojoj 92. godini. Stihovi i misli
na svih 20 skulptura na Stazi odabrane se iz njegove cetiri knjige poezije: Stope u prahu, Sonde, Kucanje na vrata tajne i Prividi i slutnje.

Ljubo de Karina rodjen je 18. ozujka 1948. u Rijeci.
akademiju likovnih umjetnosti, odjel kiparstvo diplomirao je u Ljubljani, a zatim postao suradnik u Majstorskoj radionici Vanje Radousa u Zagrebu. Bio je
suranik i u Majstorskoj radionici Antuna Augustincica.
Stalni je clan Hrvatskog drustva likovnih umjetnika Zagreba i Rijeke, te ima status slobodnog umjetnika. Kao kipar svoja djela izlaze na samostalnim i skupnim izlozbama. Godine 1996. za doprinos u likovnom stvaralastvu odlikovan je Ordenom Danice Hrvatske s likom Marka Marulica. Djela mu se nalaze na javnim povrsinama u Hrvatskoj, Japanu, Njemackoj i Italiji, kao i u znacajnim galerijama, te u privatnim zbirkama. Svih dvadeset skulptura na Stazi, ukljucujuci i skulpturu Vrata, njegovo je djelo.



/Napomena: Navedene pjesme A.V.M. maleni su dio iz bogato ilustrirane knjige Tramuntana i bez teksta./

U Rijeci, 11.11.2005. B.B.

CHU-CHIJEV ZEN JEDNOG PRSTA
-----------------------------



Nedugo nakon sto je postao redovnik, Chuchin je otisao u jednu skromnu kolibicu i tu provodio svoj samotnicki zivot u samousavrsavanju. Jednoga dana, redovnica cije ime bejase Chih-shim, prisla je njegovoj kolibi,opkruzila tri puta oko njega i rekla...
- Ako mi mozes reci samojednu rijec,skinut cu svoj sesir pred tobom.
- Buduci da mi ne mozes odgovoriti, odlazim.
- Uh, ovo mora da je jedna od onih lukavih zen-provokacija, samo sto bi to moglo znaciti?
- Oh sto je samo mislila i sto predstavlja slamnati sesir?
- Shi ostao si zbunjen pred jednom redovnicom kako onda mozes ostati ovdje i na zvati ovo samousavrsavanjem?

I tako je te noci spakirao svoje stvari i bio spreman da s prvim zrakama sunca sidje s planine.
- Mladi redovnice, cini mi se da te muci nesto. u cemu je stvar?

I Shu-shih mu u detalje isprica sto se jucer zbilo.
- Sto vrijedi imati tijelo covjeka ako ga nismo dostojni? Ja nisam u stanju odgovoriti cak ni na pitanje jedne redovnice.
- Bi li htio znati tocan odgovor?
- Majstore molim vas recite mi.
- Sve istine su ovdje! - on pokaza prst.
- U ovom prstu od milijun transmutacija koji moze biti prava pravcata redovnica s osmijehom na licu ili masa koja jauce. Ili zuboreci potok koji se istovremeno
preobrazava u tisucu leptira. Sada je to visoki planinski vrh, a sada opasna litica...
Opet postaje nepomicni vrh vjecne tisine sto se uzdize, iznad svega, i podignes li svoju glavu gore, svjezi ce lahor ispunjati tvoje usi.
- Sada shvacam majstore, sve je jedno u jedno su sve stvari.
- Majstor? - otisao je.
- Ovo! - on pokaza prst.

Od tada, kad god bi netko zen-majstora Chu-chija pitao za budha-dharmu, on bi jednostavno ispruzio palac i rekao... "mnostvo ima jednu sustinu, a jedno brojne
manifestacije" u svijetu toliko je raznolikosti, pa ipak sve izviru iz jednog te istog izvora. "svijet je jedan prst"; i tako nema razlike izmedju jednog prsta i bezbroj stvari.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

PLANINSKO CVIJECE POPUT BROKATA
---------------------------------


Majstore, sve opipljive stvari jednom ce proci, ali postoji li kakva vjecna istina?
- Da, postoji.
- Poput divljih cvijetova sto, prekrasno rascvjetani, nalikuju na svileni brokat.
- Poput naizgled mirne rijeke koja zapravo tece.

Cvijece brzo vene, ali njegov ciklus nece nestati, voda moze teci, ali povrsina rijeke se nece nikada promijeniti. Smisao zivota lezi u procesu zivljenja, promjena je jedna stvar koja se nikad ne mijenja.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

RASOMON
------------


Prizor pred Rasamonom(golemim gradskim vratima srednjo-vjekovnog kyota) bio je jezovit u godinama pustosi i gladi. Vrane koje kruze zrakom i pune svoje zeluce istrunulih tjelesa, jos su vise pojacavale strahotu tog prizora. Cim bi sunce zaslo nitko se vise nije usudjivao izaci kroz kapiju.
- Zbog poslovnih tegoba moramo te otpustiti.
- Otkaz?
- Bude li i dalje ovako, umrijet cu od gladi, bas kao i ona napustena tjelesa..
- Ali ako ne zelim umrijeti, morao bih se odati razbojnistvu.
- Dobro (on primi mac).
- Da bih prezivio morat cu ubijati i krasti...
- Premda nije bio los po naravi, nista mu nije drugo preostalo nego stisnuti zube i dat se na posao...
- Oh, ne! Netko je tamo.
- He, he, he...
- Oh, nista strasno,to jer samo neka su honjava bakica.
- Ti, bestidnice jedna, kako se usudjujes raditi takve stvari.
- Ovaj, samo sam sakupljala malo kose.
- Jadna djevojka je mrtva, nije li joj to zlo dovoljno i bez tvog skrnavljanja.
- Ali za kosu se moze dobiti novac,a njime mogu kupiti nesto za jesti...
- Mozda je strasno cupati kosu sa necijeg tijela, ali svi ti mrtvaci i nisu bili bas tako dobri tokom svog zivota. Ova ovdje na primjer, susila je zmije i pro-
davala ih kao jegulje. Ali ja ne mislim da je to sto je radila bilo sasvim lose, jer da to nije cinila bila bi umrla od gladi. Nije imala drugog izbora.
- A samnom je ko i sa njom. Ako to ne ucinim umrijet cu od gladi, sto mi drugo preostaje? Molim te, oprosti mi!
- Hvala sto si mi pomogla da shvatim, ni meni nista drugo ne preostaje: moram prezivjeti.
- Sigurno me neces mrziti! Daj mi sve sto imas!
- Vrati mi moju odjecu! Oh jadna ja...
- He, he, he....

Ima ljudi koji su prisiljeni ciniti grozne stvari da bi prezivjeli, ali jos vise ljudi ima koji cine i puno gore stvari samo da bi zadovoljili svoje ekstravagan-tne i besramne zelje.



/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

NEOBAZIRANJE NA TITULE
-----------------------


Jednog dana veliki general KITAGAKI otisao je
vidjeti svog starog prijatelja koji je bio opat u
samostanu TOFUKU.
- Veliki general trazi da ga primite.
- Ne znam ja nikakve velike generale.
- Majstor vas ne moze primiti. Rekao je da ne zna
nikakve velike generale.
- Oh, oprosti molim te idi i reci mu da ga to
zapravo KITAGAKI zeli vidjeti.
- Dobro, probat cu.
- O, KITAGAKI izvoli, udji.
Ime, polozaj, postignuca i bogatstvo cesto skrivaju
nasu pravu prirodu i mi postajemo poput putnika koji
ne moze pronaci svoj put do kuce.



/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

LAKSE JE ZNATI NEGOLI
RAVNATI SE PO TOME
---------------------------



Jednoga dana, cuveni pjesnik Po shu-i upita redovnika Niao-woa o zenu:
- Kako moram voditi svoj zivot da bih bio u potpunosti jedno s taom.
- Cini dobro i izbjegavaj zlo.
- To zna cak i trogodisnje dijete.
- To moze znati trogodisnje dijete, ali cak se ni stogodisnjak ne moze ravnati po tome.

Sokrat je rekao da kad bi ljudi znali sto trebaju ciniti onda bi to i cinili; ali cini se da je potcijenio sposobnost ljudi da iznevjere sami sebe. Svi znaju sto bi trebali ciniti, ali koliko ih je u stvari koji to cine?


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

Postoji prica iz 7 stoljeca, iz Kine i
budemo je izpricali.
----------------------------------------





Jednom je neki covjek otisao do Petog Zen Patrijarha kako bi postao redovnik. Patrijarh ga je upitao"Zelis li znati istinu ili biti istina?"
Covjek je odgovorio:"Biti istina." Dali su mu nizak posao ciscenja i tucanja rize za samostan, no bez duhovnog vodstva i inicijacije. Polako, opustio se u svoje prirodno stanje i samo tucao rizu. Patrijarh je bio na samrti i trebao mu je nasljednik. Rekao je stotini svojih redovnika da napisu pjesmu kako bi pokazali sto su naucili dok su bili s njim. Tko napise najbolje stihove, primit ce odoru kao sesti Patrijarh.Glavni ucenik, Shenxiu, bio je najobrazovaniji redovnik i najmarljiviji meditant. Napisao je:

Tijelo je Bodhi stablo savrsene mudrosti.Um kao sjajno zrcalo. U svako vrijeme marljivo ga brisi.I ne dopusti da se uhvati prasina.

Patrijarh ju je proglasio dobrom, no daleko od savrsene. Hui-neng, cistac rize, bio je nepismen pa je morao zamoliti nekoga da zapise njegovu pjesmu.

Nikad nije bilo Bodhi stabla, iti sjajnog zrcala,
U sustini, postoji neum, Pa gdje onda skupljati prasinu?

Patrijarh je odmah prepoznao cija je to pjesma i predao odoru Hui-nengu.


Ova prica otkriva dva osnovna stava prema duhu. Jedan je da mozete, kroz disciplinu, sjedenje prekrizenih nogu, prisustvovanje ritualima i trazenje znanja procistiti tijelo, um i dusu. Ili, kao sto otkriva covjek poput Hui-nenga,cijela zamisao trazenja ili pokusaja da se ucininesto za prociscenje uma nebitna je i zbunjujuca. Nasa istinska priroda vec je cista i svaki pokusaj da je se procisti zapravo bi je onecistio. Svaka umjetna disciplina odvodi nas sve dalje od naseg prirodnog stanja koje se zove "ne-um". Rjesenje lezi na putu izmedju dvaju stavova. Taj srednji put je prihvacanje toga tko ste, savrseni u svojim nesavrsenostima. Nema niceg cemu treba teziti. Vi niste ni vrijedni ni nevrijedni, ni svetac ni grijesnik. Vasa prirodna sus-
tina je bozanska. A vasa stvarna priroda je vec Buda.

/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

OBICAN UM
-----------


- Majstore, kako trebam upraznjavati tao?
- Jedi kad si gladan i spavaj kad si umoran.
- Zar vecina ljudi ne radi bas to?
- Ne, ne, to nije ono sto vecina cini...
- Vecina ljudi gaje tisucu zelja dok jedu i razvezuju tisuce cvorova dok spavaju.

Koliko ljudi se bude ujutro baveci se jos uvijek problemima od jucer? Trebali bismo uzeti sve sto ugrozava mir nasega duha i izbaciti to van. Trebali bismo zivjeti u skladu s nasim izvornom prirodom, jer obican um jest tao.


/Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

BUDDHA CADJAVA NOSA
--------------------

Neka redovnica, koja predano tragase za Prosvetljenjem,
izradila je sebi maleni kip Buddhe, oblozivsi ga presvlakama od isitnjenih zlatnih listica. Kamo god isla, uvijek je taj zlatni kip Buddhe nosila uza se.
Godine su prolazile i redovnica, jos uvijek noseci sa
sobom svojega Buddhu, odluci nastaniti se u nekom malenom seoskom hramu, gdje bijase mnostvo Buddhinih kipova, svaki sa svojim vlastitim oltarom.
Redovnica htjede pred svojim zlatnim Buddhom zapaliti tamijan. No kako joj se nije svidjala zamisao da miris skrene i rasiri se i do ostalih Buddha, nacini ona neku vrstu malenoga dimljaka pomocu kojeg je dim tamijana trebao ulaziti samo do njezina kipa. Tako se dogodi da
od silne cadji Buddhin nos postane sasvim crn, ucinivsi ga pravim ruglom.




/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

SAVRSENA PROCJENA
-----------------




Sen no Rikyu, majstor cajnog obreda, pozeli jednom na
neki skup objesiti kosaricu sa cvijecem. Zamoli za pomoc nekog drvodjelca i dok je ovaj radio, on mu neprestano davase naputke neka kosaricu premjesti malo
vise ili malo nize, vise ljevo ili vise desno, sve dok
nije pronasao pravo mijesto.
- E, sad je dobro - izjavi napokon Sen no Rikyu.
Drvodjelac pak, ne bi li iskusao ucitelja, oznaci mjesto, ali se zatim pricini kao da je na to zaboravio.
- Je l'bilo tu, ono pravo mjesto? Ili mozda ovdje? ili
ovdje? - zapitkivao je drvodjelac, pokazujuci razlicite
tocke na stupu.
Ali je majstor cajnog obreda imao toliko istancan osjecaj za proporcije da je upravo nijekao sve dok se
drvodijelac nije vratio i pokazao tocno ono mjesto koje je ucitelj izabrao prvi puta.



/101 zen Stories, transcriebd by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

U SVIJETU SNOVA
---------------


Poslije rucka nas bi skolski ucitelj uvijek obicavao
malo prodrijemati. - pripovijedao je jedan ucenik Soyen
Shakua. - Mi, djeca, upitasmo ga jednom zbog cega to cini, a on nam odgovori: "Odlazim u svijet snova kako bih se susreo sa starim mudracima, kao sto je cinio Konfucije". Kad je Konfucije spavao, sanjao bi drevne mudrace i o njima poslije pripovijedao svojim privrzenicima.
- Jednog dana vladala je nepodnosljiva vrucina i neki
od njih zadrijemase. Ucitelj nam to zamijeri. "Posli
smo u svijet snova kako bismo pohodili drevne nudrace, upravo kao sto je Konfucije cinio", pokusali smo objasniti. "I sto su vam rekli ti mudraci?", htio je
znati ucitelj. Jedan od nas odgovori: "Posli smo u
svijet snova, susreli mudrace i upitali ih dolazi li
tamo svakog posljepodneva nas ucitelj, ali nam oni
odgovorise da ga nikad nisu vidjeli!




/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/