** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Geza Zake
----------



UNIVERZALIZAM - HUMANIZAM
---------------------------------



UVOD

Nije jednostavno definirati univerzalno, niti humanizam, jer su oba pojma složena. Kako god humanitarno nije humanizam isto tako unitarijansko nije univerzalno.
Esparanto je dobra primjer što NIJE univerzalno, a zamišljeno je kao univerzalno? Prema prvobitnoj zamisli trebao je to biti UNIVERZALNI jezik satavljen od riječi nekoliko svjetskih jezika s relativno jednostavnom gramatikom, lagan za učenje i lako razumljiv.
Zamiso o jednom takvom univerzalnom jeziku za bolje međuljudsko
komuniciranje bez sumnje je s humanističkim namjerama. Međutim, ono što je trebao biti esparanto postao je engleski jezik koji ima sve značajke univerzalnog jezika, a nije univerzalni jezik! Stoga se uzima za primjer upravo jezik da bi se razumijelo što je univerzalno? Postavlja se pitanje: Da li je univerzalni jezk uopće moguć, postoji li i gdje se nalazi, ako postoji? Ovo pitanje se postvalja stoga što bi univerzalni jezik trebao
biti komunikacijska infrastruktura suvremenog humanizma kako
nacionalni jezik ne bi bio prepreka za komuniciranje. Odgovor na ovo pitanje ne dolazi iz jezične sfere, kako su to recimo očekivali esperantisti, već dolazi iz kompjutorske tehnološke sfere, jer samo tu postoji UNIVERZALNI DIGITALNI JEZIK koji poznaje samo dva slova, O i 1. Dakle, univerzalni jezik nije jezik čovjeka već STROJA. Digitalni jezik je UNIVERZALNI
HUMANISTIČKI JEZIK PAR EKSELANS zato što predstavlja neutralni
kumunikacijski tehnološki modus za brzo prevođenje velikog broja jezika na bilo koji jezik, odnosno bilo kojeg jezika na sve jezike određene grupe jezika. Dakle, univerzalni jezik je zapravo brza sposobnost simultanog prevođenja jezika na jezik bez bilo kakve potrebe da se uči drugi jezik. Drugim riječima, digitalni jezik, ili možda bolje reći digitalna tehnologija, je UNIVERZALNA zato što je omogućuje brzo prevođenje bilo
kojeg jezika na razumljiv jezik. Dakle, univerzalni jezik zapravo uopće nije jezik, a " razumije " sve jezike te se time pojavljuje kao nešto univerzalno u jezičnoj komunikacijskoj sferi. Smatra se da će već za nekih destak godina zahvaljujući kopjutorskoj tehnologiji i njezinoj brzini jezična komunikacija između ljudi na Zemlji biti apsolutna. To praktički znaći da će svatko moći razgovarati sa svakim. Turski će se simultano
prevoditi na govorni hrvatski, i obratno, hrvatski na govorni turski. Govorit će kompjutor jezikom vlasnika, tako da će se razgovor voditi kao da razgovaraju dva Turčina ili dva Hrvata, a ne kao Turčin i Hrvat posredovanjem poznavanja nekog trečeg jezika kojeg poznaju oba sugovornika, kako je to uobičajeno danas. Dakle, univerzalno nije ono što prosto nadilazi, što je iznad, ili što je linerano unitarno, već je univerzalno ono
što SLUŽI jedinicama sustava da se međusobno povezuju i razumiju, što sjedinjuje u cjelinu a da elementi sjedinjavanja ne gube svoje svojstvo, svoje značajke i svoj identitet. Prema ovakom gledištu univerzalizam je infrastrukturna pretpostavka humanizma jer ljude i ljudsko društvo čini funkcionalnom cjelinom.
Takav univerzalizam i humanizam već je vidljiv u ljudskom društvu kod onih pojava gdje se nekoliko jezika simultano prevodi na sve jezike, kao što je to već slučaj na sjednicama Europske unije. No pravi intelektualni okvir za ovakvo tumačenje univerzalizma i humanizma možemo naći u svom vlastitom
organizmu, t.j. u ljudskom organizmu. Stanična organizacija i stanični " humanizam " ili " stanicizam " je živi MODEL univerzalnog humanizma za koji bi se hrvatski i svjetski humanisti trebali zalagati. U organizmu se jasno pokazuje i vidi kako je svaka stanica funkcionalno važna i uvažena, ali ne deklaracijama i pričama već putem funkcionalnih uloga koje jedinke vrše u okviru više organske oragnizacione cjeline. Univerzalizam se tu jasno pokazuje analogno onome što je pokazano za sferu komunikacijskih jezika kao FAKTOR povezivanja funkcionalnih dijelova u funkcionalnu cjelinu. Dakle, univerzalizam i humanizam tu više nisu nekaklva romatična
humanistička želja, priča, konceptualnost, ili ideologija, već je to konkretni pravi DINAMIČKI FUNKCIONALNI HUMANISTIČKI SUSTAV u kome svaka jedinka ima svoje značenje, ulogu, funkciju i integrirajuću ulogu zadržavajući svoj identitet i diginitet. Zaparvo univerzalizam i humanizam proizlaze iz fenomena složenih - kompleksnih sustava kao sinergija i holizam. Za takav univerzalni humanizam vrijedi princip: svi za jednoga,
jedan za sve, ili, jedan zna što svi znaju, svi znaju što jedan zna. U načelu to je jedan organski autopoietički sustav koji nadilazi neorganske linearne alopoiteičke sustave u kojima se evolucijski gledano još uvijek nalazimo. Dakle, da bi se moglo govoriti o UNIVERZALNOM u kontekstu HUMANIZMA, humanizam mora pronaći transhumanističko središte, ili transhumanističku destinaciju koje će humanizmu dati onu dimenziju koja mu
evolucijski i pripada. To je po svemu sudeći GLOBALNI MOZAK, analogan ljudskom mozgu. Taj GLOBALNI MOZAK već djeluje, radi kao informatička " big - bang eksplozija " , sada kao globalni WWW, koji će već za desetak godina prerasti u WWB ( Word Wide Brain ). Taj univerzalni mozak prostorno je van ljudskog mozga kao što je univerzalni jezik van jezika i to je upravo snažna indikacija da se univerzalni humanizam može ostvariti samo
posredovanjem GLOBALNOG MOZGA.
Jedan naš suvremenik na internetu kaže da " Humanistički pokret čine internacionalno organizirani ljudi različite dobi, podrijetla, kulture i religije ujedinjeni na izgradnji projekta istinskog humanog društva u kojem je ljudsko biće sa svojim potrebama i aspiracijama središnja vrijednost. To je društvo u kojem su ljudska prava u cijelosti ostvarena: pravo na zdravlje, učenje, slobodu, duhovnost, istraživanja, rad sve u funkciji
života i egzistencije s diginitetom. " Isti taj gospodin kaže kako je svijet danas bitno različit od onoga od prije samo 100 godina. Sadašnjim društvom dominira novac, sila i diskriminacija, što uzrokuje velike patnje na osobnoj i društvenoj razini. Zato humanistički pokret ima zadaću ostvariti tri radikalne transformacije na tri paralelna područja: socijalnom, političkom i osobnom na jedan aktivan način.
Noam Komsky kaže da se suvremeni antihumanizam očituje u tome što se državni kapital i dalje usmjerava prema investitorima i centrima financijske moći a ne prema životnim potrebama radnika i društvenim potrebama ljudi. Radi toga i dalje nastaju tenzije između suvremene ljevice i desnice s mogućnosti žešćeg sukaba nego što je bio u prošlosti.
Ovakve " humanističke tirade " u opticaju su još iz vremena "
revolucionarnog marksizma ", i nešto prije, bez bilo kakvog
humanističkog praktičkog značenja. Unatoč obilju takvih " humanističkih " briga o radnicima i siromašnom narodu stvarni događaji su upravo suprotni, ili obratni. I dalje kapital ima svoju logiku kretanja i koncentriranja uz nemilosrdi antihumanizam kojeg spominje Komsky. Ne postoji više mogućnost
tradicionalne borbe protiv investitrora i centara financijske moći metodama ljevičarskih borbi koje uvijek više potiću polariziranje nego što neutraliziraju izvore i nositelje antihumanizma. To se događa stoga što ljevičarske deklaracije uvijek pretpostavljaju da je nostelj humanizam biološki čovjek koji je i uzrok antihumanizma. Dakle, paradoksalnost je tu
očita. Izlazak iz te paradoksalnosti moguć je samo uz uvjet da čovjek prestane biti nositelj humanog i humanističkog jer se od biblijskih dana do danas pokazao nesposobnim! Umjesto NE UBIJ! - ekstenzivno se razvija i širi UBIJ, ukaradi, stigmatiziraj, difamiraj! Drugim riječima antihumanizam je u stalnoj progresiji od biblijskih dana do danas, gdje je humanizam samo pratilac. Tako ispada da humanizam zapravo podržava antihumanizam, kao što
lijeva ruka podržava desnu?
Zato su i tradicionalne humanističke deklaracije neplodonosne. S platformom borbe protiv antihumanizma ništa se ne može učiniti, a ponajmanje na " radikalnoj transformaciji " jer svi postoječi humnistički pokreti, zajednice i pojedinci izostavljaju nužni preduvjet za " radikalnu transformaciju ", a to je REDEFINIRANJE ČOVJEKA.

UNIVERZALIZAM - HUMANIZAM I REDEFINIRANJE ČOVEJKA

Čovjek ( žensko i muško ) u građanskoj percepciji još uvijek je samo dvonožni sisavac kojeg je znanost nazvala HOMO SAPIENS. U
tradicionalnoj definiciji čovjeka ništa se nije promjenilo već tisućama godina, iako Čovjek ( Čovjek s veliko " Č " znači istodobno žensko - muško ) već očigledno manipulira prirodom, zemaljskim svijetom, životom, samim sobom ( čovjekom ) u biološkom, društvenom i svakom drugom smislu. Unatoč takvoj ekstenziji svojstava još uvijek se Čovjek interpertira kao "
intelignetna životinja iz vrste sisavaca " gdje vladaju nesmiljeni darwinistički evolucijski principi selekcije i borbe za opstanak. Razlika je samo u tome što se selekcija kod ljudi tumači kao sloboda izbora i izvrsnost, a borba za opstanak kako zaštita privatnog, grupnog, društvenog i državnog interesa. U takvoj još uvijek globalnoj i lokalnoj " homo - animalnoj farmi " dominiraju dva iskonska nagona - glad i ljubav.
Tradicionalni zemaljski čovjek čas je lovac, predator, kriminalac, zločinac, ubica, manijak, a čas je nježno ljubavničko i roditeljsko biće, kao i predator mačka. Nerijetko je polariziran, frustriran, arogantan ili nadut kao " Musolini ", ali uvijek je vrsta homo sapiensa bio taj sapines u
svemiru ili nekoj " balkanskoj krčmi ". Anatomija i fiziologija su im iste.
Takva kontradiktorna jedinka društva trebala bi biti katalizator i nositelj univerzalizma i humanizma u uvjetima kada je čovjek izvrgnut eksponencijalnom rastu gladi usljed eksponencijalne populacijske krivulje i eksponencijalnog rasta tehnologije. U takvim dinamičkim uvjetima eksponencijalnih promjena humanizam na tradicionalnim načelima čovjekoljublja nije moguć! Transformacija od nehumanog u humano biće u takvim uvjetima moguća je jedino uz uvjet prestrojavanja i ustrojavanja
ljudskog društava po organističkom uzoru, po autopoietičkom
samostvarlačkom uzoru kakav nalazimo u biologiji svijeta, ili u vlastitom organizmu.
U takvoj " staničnoj društvenoj zajednici " svaka " stanica" ima svoju organsku i funkcionalnu ulogu, time da je povezana s jednim živčanim informatičkim i pravednim kontrolnim upravljačkim središtem koji se zove MOZAK. Sve jedinke organizma oslonjenje su na mozak s kojim komuniciraju
principom " povratne sprege ". Sve stanice osim stanica raka su " svjesne " svoje funkcionalne uloge na svojoj staničnoj i organskoj razini, ali i na razine cjleine, t.j. svjesna su svog makrobića koji se zove Čovjek.
Čovjek je za stanice nadbiće, njihov Bog kojeg su same stvorile kao oblik i sadržaj vlastitog svemira. Tu vlada aposlutna individualna, društvena i svaka druga STANIČNA pravda, tako da " humanizam " takvih stanica kao " stanicizam " znači svijest o sebi i svom biološkom svemiru kao cjelini svog i
komplemenmtarnog bića. Ekstrapoliranje fenomena iz vlastitog bića na makrorazinu svog bića, a zatim ekstrapoliranje Čovjeka kao jedinke na supermakrorazinu čovječanstva je okvir univerzalizma i humanizma za redefiniranog Čovjeka. Takav redefinirani Čovjek nije više samo " homoanimalis ", ili " homovulgaris " kao vegetativna jedinka koja tumara po svojim staništima kao lovac ili predator, već je i nešto VIŠE kao
jedinka VIŠEG BIĆA kojeg u vremenu obnavlja kao svoje MAKROBIĆE, isto kao što je stanica jedinka višeg bića kojeg u vremenu obnavlja kao Čovjeka. Da bi dobro razumijeli tko je i što je redefinirani čovjek, pogledajmo:

ŠTO I TKO JE ČOVJEK?

Rečeno je da se biološki čovjke definira kao DVONOŽNI SISAVAC, t.j. da je najnapredniji izdanak sisavaca. Ovakvu definiciju naročito podržavaju evolucionisti darwinisti koji čovjeka vide samo kao jedan od " proizvoda " evolucije života na Zemlji koja je započela slučajno kao kemisjki proces u primordijalnoj " barici vode ". Dakle, do čovjeka se dolazi na isti način kao i do bilo koje druge životinje, time da mu se daje nešto
inteligentnija atribucija od dabrove ili majmunove. Ovakvu interpretaciju Čovjeka uglavnom imaju naturalisti - prirodoznanstvenici evolucionisti, te materijalistčki
orijentirani zanstvenici i fiolozofi koji smatraju da je materija primarna, a život sekundarna " stvar " svemira. Po takvim gledištima čovjek je uvijek podložan moćima i pravilima prirode, t.j. materiji i uvijek je objekt a nikada subjekt evolucije. Predstava takvog čovjeka svakom je poznata kao
slika ljudoždera, divljaka, indijanca, aboriđana, papuanca ili
općenito primitivca od samo nekoliko stotina godina unazad. Na takvu prvobitnu primitivnu sliku čovjeka nastavljaju se slike primitivnih ratara, stočara, prvobitnih radnika u tvornicam, rudnicima, mornara, ribara i t.d. sve do modernih predstava čovjeka znanstvenika, bankarskog i ekonomskog djelatnika, astronauta i t.d. a da se definicija Čovjeka od kopernikanskog
preobrata do danas nije promijenjena. Čovjek je i dalje samo više ili manje znatiželjna inteligentna životinja. Takav čovjek je predmet pažnje mnogih humista, humanističkih udruga i zajednica diljem svijeta. Naravno, sve te udruge koje su dobronamjerne i one druge koje nastaju iz koristoljublja,
ništa ne mogu učiniti na planu humanizma, jer je Čovjek već odavno prestao biti samo " čovjek divljak ". U međuvremnu Čovjek je postao veliki imaginator, kretaor i stvaratelj stvari koje nadilaze svaku maštu i najmaštovitijih tradicionalnih humanista. Nove nastale pojave i dalje se
obajšnjavaju sa zastarjelim interpretacijama čovjeka i društva iz pretprošlog i pošlog stoljeća, što je neprimjereno današnjoj
inteligenciji čovjeka.
Druga, također utjecajna definicija čovjeka je religijska koja kaže, barem u katoličkoj religiji, da je čovjek direktni potopmak Boga stvoriterlja svijeta i života na Zemlji. Razlika između drugih oblika života u biljnom i životinjsklom carastvu i Čovjeka po kršćanskoj objavi je u tome što katolička religija izričito kaže da je " Bog stvorio Čovjeka na svoju sliku i priliku ". Takva OBJAVA implicite kaže da je Bog na Čovjeka prenio i sve svoje atribucije u latentnom, razvojnom evolutivnom smislu. Bog je dao čovjeku sve u nalijeđe što je stvorio, a to je cjelokupna priroda, naročito priroda Zemlje, da s njom upravlja radeći i iskupljujuće se za " istočni rajski grijeh ". Nakon što čovjek sve izgradi radeći i subliomirajući se s
bogočovjekom - Kristom nakon nekog vremena dolazi do ponovnog SUSRETA, sada Čovjeka i Boga u doslovnom osobnom smislu. Praktički to znaći da kršćanska religija anticipira ostvarene atribute Boga u Čovjeku! Takvo gledište ukazuje da čovjek u sebi sadrži i elemnte božanskog - svetog koje se u vremenu razvija, evoluira prema cjelovitom božanskom kakav je sam Bog.
Ovakav zaključak implicira dalje da je Čovjek osim što je profano
materijalističko prirodno biće životinjskog roda ono je istodobno i sveto božansko kreativno biće.
Moderni univerzalizam - humanizam Čovjeka treba gledati na takav
način, jer i " slijepac " već vidi da se evolucija Čovjeka i čovječanstva odvija upravo prema religijskoj anticipaciji. Čovjek penetrirajući u prirodu i asimilirajući njezine fenomene stvorene od Boga, Čovjek postaje zemljski i svemirski GIGANT. Za dokaz tog gigantizma dovoljno je spomenuti činjenicu da je energiju zvijezda " spustio " na Zemlju, te da je " DUH "čovjeka već na Marsu po kojem se kreće kao " robo sapiens ".

NOVA DEFINICIJA ČOVJEKA

Ovdje će se navesti samo nekoliko bitnih pojava koje su bile potpuno nepoznate za stare teoretičare humanizma i univerzalizma. To je ponajprije pojava apsolutne penteracije čovjeka u biće prirode Zemlje: minerologija, rudarstvo, metalurgija, druge aktivnosti pod zemljom, u morima svijeta
i zraku u potpunosti su izmjenile prirodnu sliku Zemlje od tzv.
djevičanske prirode od prije samo nekoliko stotina godina u sliku Zemlje kakvu ju danas poznajemo. Milijarde tona prirodnog željeza i drugih metala pretvorilo se ( transformiralo se ) u milione kilometara tračinica, strojeva, prometala, oružja, letjelica, industrijskih i procesnih popstrojenja, kemijskih i
medicinskih instrumenata i drugih kućnih i drugih uređaja. Miljarde tona pjeska, šljunka i cementa pretvoreno je u građevine svijeta i autputeve koji kao i željezničke tračnice premrežavaju Zemlju čineći tako fizičku komunikacijsku mrežu svijeta. Razvoj energetike od vjetra do nuklearnih elektrana svojim dalekovodima i niskonaponskim elektičnim vodovima
također premrežava svijet, a elektronički uređaji, kompjutori i internet čine jednu gigantsku živčanu strukturu svijeta koja integrira ljude i svijet do globalnih apsolutnih razmjera. Metaloprerađivačka, kemijska i elektrotehnička industrija svijeta stigla je do laserske, kompjutorske, bioničke tehnologije i nanonotehnologije koja čini čovjeka aposluitnim
kretaorom stvari i pojava, kako prirodnih tako i arteficiranih koja nadilaze prirodu i prirodne fenomene. U takvom svijetu kojeg stavra sam čovjek, Čovjek se prije svega javlja kao veliki IMAGINATOR, KREATOR, RADNIK I SVEZNADAR. Takav Čovjek, preslagivač i transformator stare prirode u nekakvu novu areteficiranu prirodu poptpuno je nepoznat starim teoretičarima
univerzalizma i humanizma. Takav "transformator " i kreator čovjek donosi i NOVU DEFINICIJU ČOVJEKA koja glasi: ČOVJEK je jedinično biće ( stanica ) makrobića kojeg modelira i izgrađuje. Čovjek je " MASTER OF THE UNIVERSE ", kako kažu dva svjetski poznata ruska fizičara iz Dubne. Ovakva definicija uzdiže Čovjeka s razine vegetativne darwinove čovjekolike životinje,
ili s razine ljevičarskog siromašnog eksploatiranog radnika na razinu KREATORA što on zapravo i jest svojom životnom praksom, a ne ovakvom ili onakvom evolucionističkom ili humanističkom teorijom. Svaki humanist, ili teoretičar svijeta mora imati stalno na umu povijesnu distancu, recimo od piramidalne
civilizacije Egipta do danas, i na toj distanci treba uspoređivati Čovjeka prošlosti i sadašnjosti te na temelju stvarnih razlika vršiti i redefiniranje Čovjeka. Bez toga nema univerzalizma niti humanizma! Univerzalizam nije samo horizontalna značajka Čovjeka već i vertikalna od iskona do danas. To vrijedi i za humanizam! Nema humanizma ako se ne
prepozna da je čovjek uvijek bio pametan, primjerno svojoj evolucijskog razini, a ne samo danas kada raspolaže s apsolutnim znanstvenim instrumentarijem od nuklerane bombe do laserskog skalpela, od elektronskog mikroskopa do teleskopa " Hubble ".
Dakle, redefiniranje Čovjeka kreće se od prepoznavanja promjena od vegetativnog evolucijskog bića Zemlje u stvaralačko kreativno biće zemalje i svemira s jasno određenim smislom i svrhom svog postojanja. Ovakve značajke Čovjeka ne nalaze se u ni jednoj znanstvenoj, filozofskoj ili humanističkoj tradicionalnoj definiciji čovjeka. Nitko do sada nije napisao tko je čovjek, zašto postoji, od kuda dolazi i kuda ide, zato što kartezijanska i mehanička linerana tradicija čovjeka vidi samo kao slučajnost zemlje i svemira posredovanjem stanovitih kemijskih i fizikalnih zakona, a ne kao inteligencijom stvorenu pojavu. Tradicionalna religijska priča i o božanskom, a ne samo zemaljskom čovjeku " koji nastaje od praha i u prah se pretvara " više nije dovoljna za čovjeka sadašnje evolucijske razine. Potrebna je jedna nova svjest koja UZDIŽE ČOVJEKA na razinu apsolutnog imaginativnog i kretivnog biće zemlje i svemira. Bez toga male su šanse da se čovjek izvuće iz konfuzije u koju se sam uveo. Čovjek sve više
ostaje bez smisla i svrhe svog zemaljskog i svemirskog postojanja, jer se smiosao ne može naći samo u diferenciranom, slojevitom i kapitalom uismjerenom bogatstvu. Stoga nije više moguće rješavati nastale probleme čovjeka i svijeta metodama koje su uzrokovali probleme, već su za rješavanje novih
probelema potrebne i nove metode (Einstein). Nove metode moguće je uspostaviti jer se elementi NOVE DEFINICIJE ČOVJEKA već nalaze kako u religijskim tako i u sekularnim definicijama i mertaforama, samo ih treba prepoznati, dići ih na višu sadašanju razinu stvarnosti i sjediniti ih u novu percepciju čovjeka i svijeta. Najvažnije je u svemu prepoznati da se Čovjek ne teorijski već prkatički i stvarno javlja kako kreativni i
stvaralački gigant, kao univerzalni čovjek zemlje i svemira, da se javlja kao zemaljski i nebeski čovjek u svemiru, kako to poklazuje slika na naslovnici teksta.
Tako određen i redefiniran čovjek na razinu stvaratelja višeg bića od sebe samog je PRAVI UNIVERZALNI ČOVJEK koji tek omogućuje i UNIVERZALNI HUMANIZAM. U takvom konceptu Čovjeka i humanizma odnos između ljevice i desnice i svega onoga što ta dva pojma obuhvaćaju i prestavljaju postaje potpuno nebitan, jer se iznad toga javlja Biće koje neutralizira oba!!
Kad Čovjek prepozna sebe i kao jedinično biće ( stanicu ) makrobića koje izgrađuje, kao biće kakvo nas je i stvorilo, a ne samo kao radnika i mešetara, tek tada čovjek može dobiti ulaznicu sa svijet humanizma o kojem se do sada samo maštalo. Čovjek kao generičko biće zemlje i svemira je konceptualno i stvarno Biće svemira, obnovljeni ČOVJEK - BOG kojeg stvara sam čovjek vlastitrom evolucijom. U takvoj konceptualnoj stvarnosti
humanizam dobiva MENTORA koji postaje realnost pojavom GLOBALNOG MOZGA - SUPERMOZGA, što je upravo mozak makrobića kojeg izgrađuje čovječanstvo.

UNIVERZALNO U KONTEKSTU HUMANIZMA ?

U kontekstu humanizma univerzalizam se uglavnom povezuje s religijom, katoličanstvom i Kristom kao simbolom i akterom univerzalne vjere u Boga i čovjeka. Univerzalizam je i etimološki povezan s katoličanstvom jer grčki " katolicos " znaći " univerzalno ". Za razliku od religiskog znanstveni i filozofski univerzalizam ne postoji. Svi dosadašnji pokušaji u
Zapadnoj tradiciji bili su neuspješni tako da tek danas imamo naznake konceptuiranja univerzalnog u znanosti i filozofiji. Za razliku od Zapadne tradicije filozofski i znanstveni univerzalizam postoji u Istočnjačkoj tradiciji. To je poglavito organska i Jin - Jang percepcija svijeta. Toistička filozofija je okvir te percepcije koja uvijek govori o korelaciji
i uslovljenosti dijela i cjeline. Tako po toj filozofiji već odavno se govori o korelacijama mikro i makro svemira gdje veliki svemir zrcali Čovjeka, a mali mikrosvemir Čovjeka zrcali svemir. Iz ovakve univerzalne percepcije svijeta već se nazire i prava definicija univerzalnog koja glasi: Univerzalno je ono što obuhvaća i prožima cjelinu Bića.
U znanstvenom kontekstu ovakva definicija u poslijednje vrijeme
nalazi se u spoznajama o hologramskom ustrojstvu svemira i čovjekova mozga, u spoznaji o sveprotežnosti DNA - AGCT molekularne strukture na sav živi svijet Zemlje, a smatra se i svemira. Zatim se univerzalno nalazi u spoznaji o univerzalnoj
tetraedralnosti svih fenomena svijeta uz spoznaju da je tetraedar
elementarni fraktal svemira. U filozofiji univerzalnost se otkriva u radovima Capre, Hofstadera i drugih koji nalaze paralelizme između suvremenih znanstvenih spoznaja i mitskih ( Tao fizike ), te koji nalaze univerzalnim kao razinska preslikavanja u stvaralaštvu ( GEB ).Univerzalizam se najasnije otkriva kao FILOZOFIJA ISHODIŠTA interpretirano u istoimenjoj knjizi autora ovog teksta, kao spoznaja da je Ishodište u
svojoj unutrašnjoj strukturi i ekstrapolaciji te strukture univerzalno za biće koje iz Ishodišta nastaje. Univerzalno se pojavljuje paralelno s elektroničkom i informatičkom evolucijom gdje eksponencijalni razvitak tehnologije i nagli razvitak interneta donose NOVU vrst mentalnog i društvenog univerzalizma.
Budući se u svijetu univerzalno javlja i kao unitarijanstvo pa se tako nalaze društva koja se nazivaju unitarijancima, autor ovog teksta smatra poptpuno suvišnim i nepotrebnim povezivanje univerzalnog s unitarijanstvom, ili povezivanje univerzalista s unitarijancima iz dva temljena razloga:
a.) Unitarno, a time i unitarijsnako asocira na nešto negativno i
nepoželjno jer je unitarizam dugo godina bio povezan s unitarističkim rigidnim i linerano dogmatskim društvenim uređenjem solcijalizma - komunizma. Možda pojam unitarijanstva odgovora tradicionalnoj američkoj kulturi koja unitarijanstvo povezuje isključivo s religijskim unitarianstvom. Stoga se predlaže da u nazivu zajednice ostene samo:
ZAJEDNICA HRVATSKIH UNIVERZALISTA.
b.) Univerzalni unitarijaizam se definira kao teološki liberalizam koji nastaje sredinom 20. stoljeća u SAD. Kaže se da gaji kreatvnost, slobodu i milostivost; obuhvaća različitosti i međupovezanost, te promovira osobnu duhovnost i pravdu, osobna iskustva, društvene aktivnosti i edukaciju. U takvo liberalno unitarijanstvo su dobrodošli: homoseksualci, lezbijke,
biseksualni i transfertiti, kao i različiti drugi devijanti. (
Unitarian Universalist churches welcome gay, lesbian, bisexual and transgendered people, as well as those with various disabilities. )
Autor ovog teksta smatra da je ovako opisan unitarijaizm nepotrebnim, suvišnim, čak i štetnim za promoviranje HUMANIZMA KROZ UNIVERZALIZAM jer univerzalizam uistinu nema nikakve veze s unitarijanstvom kao nekakvim teološkim liberlizmom. To je čista blasfemija nekih ljudi u SAD izgubljenih u američkom svemiru slobode i antihumanizma. Humanisti, američki i bilo koji drugi u svijetu, konačno bi trebali shvatiti da huimanizam nije priča
ili mišljenje grupe ljudi o humanizmu, ili okvir za djelovanje nekakve crkvene sekte. Ne, to nije humanizam! Humanizam je svakodnveni stvarni praktični rad miliona ljudi, njihov doprinos na redefiniranju, reafirmiranju i uzdizanju Čovjeka iznad formi i stanja koje si je nametnuo sam slijedeći pogrešnu viktrorijansku i karetzijansku perecpciju svijeta.
Ako se za ozbiljno uzme što kaže Ivan Supek onda se tek može vidjeti koliko je subjektiviziranje i subjektivni liberalizam neprihvatljiv za univerzalizam u humanizmu. Supek kaže:
" U svijetu tako beskrajnih mogućnosti za dobro i zlo, gdje grupe na vlasti drže koban obarač, nakon što su militantne partije i ideologije zaglibile u močvaru makijavelizma, kad čovjeka obuzima mučnina usred bezdušne dinamike, ostaje humanizam sa svojom tradicijom svečovječjeg ipak neko svjetlo u pomrčini. Univerzalizam nije samo jedan apel znanosti, umjetnosti i ljudske dobrote; to je jedini i posljednji izlaz iz
globalne barutane.”
Dakle, univerzalizam nije nikakva parola izgubljenih i zalutalih ljudi u sebi i svemiru čovječanstva , več je to nešto daleko više kao jedini i posljednji izlaz iz globalne barutane, koja je iz dana u dan sve veća i sveprisutnija. Bombe već praskaju na sve strane. Upravo dok se ovo piše bombe praskaju u Amanu u Jordanu i ubijaju preko šesdest ljudi, dobra dio za vrijeme vjenčanja dvoje ljudi što je najhumanij čin humanizma, jer je vjenčanje biološka pretpostvka biološkog stvaranja, a ne ubijanja Čovjeka! Pancirne košulje postaju u svijetu antihumanizma odjevni predmet, a oružje ulični rekvizit? Ratne video igre su se već toliko proširile da pravi ratovi izgledaju kao nastavak kompjutorske igre, a ne kao stvarnost gdje gine na tisuće ljudi? Univerzalizam je, što bi svi humanisti također
trebali znati, jedini i poslijednji umni kapacitet koji može uzdići čovjeka s animalne antihumane razine na božansku, t.j. na funkcionalnu makrorazinu valstotog bića. U prošlosti sve humanitičke iluzije završile su kao velike zablude, jer je čovjek uvijek tretiran kako dvonožni sisavac, t.j. kao Darwinova životinja nešto malo više evolucijske razine od majmuna. Zato je
ključno pitanje: ŠTO JE HUMANIZAM DANAS?
Ako se prihvati da je univerzalno ono što obuhvaća i prožima cjelinu onda je u korelaciji s univerzalizmom humanizam ono što obuhvaća i prožima cjelinu Čovjeka i čovjećanstva. Iz prošlosti nam je poznat pojam " CJELOVITOG ČOVJEKA " kojeg su lansirali humanisti - marksiasti kao čovjeka koji je samosvjestan svoje produkcijske i društvene uloge kao " radnička klasa " koja trebao preuzeti vlast u svijetu radi stvaranja humanističkog
svijeta, a ne antihumanističkog kakav je kapitalistički. Ta
humanistička iluzija raspršila se pred evolucijom i snagom tehnologije koju stvara inteligencija čovjeka, a ne radnička klasa sa " srpom i čekićem " u ruci. Radnička klasa se izgubila pred naletom " robo - sapiensa " koji je već stigao i do Marsa. Dakle, umjesto biološkog čovjeka industrijskog radnika pojavio se " imaginativni homo sapiens " ili " kreatosapiens " koji
svojim produženim osjetilima transparentira biološkog čovjeka do razine molekula, atoma i nukleona. Isti taj čovjek s druge strene posredovanjem svoje tehnologije stvara potpuno novi sayber prostor i NOVI ŽIVOT povezujući sve ljude putem internetske svjetske mreže u globalni i novi biološki ORGANIZAM
koji sa svojim postojanjem objektivno transparentira biološkog čovjeka i čini ga umno univerzalnim. Taj univerzalizam osnovica je i modernog humanizma koji više ne teoretizira o humanizmu već ga stvara interaktivnim povezivanjem ljudi. Dakle, humanizam nije više pričanje o humnaizmu, več je aktivno učešće čovjeka u afirmiranju dugog čovjeka ma tko bio. TO JE velika šanasa i za hrvatske humaniste. Uvjet za prepoznavanje te šanse je da se
prepoznaju i odbace tradicionalne humanističke zablude. Tu postoji jedna vrlo zanimljiva priča o antihumanizmu u humanizmu, koja glasi ovako: U svim ratovima humanisti su maštali kako da ratove učine dalje nemogućim, pa su u tu svrhu anagažirali svu svoju inteligenciju u pronalaženju takvog oružja koje će rat učiniti besmislenim i nemogućim. Tako je izumitelj strojnice
duboko i iskreno vjerovao da radi na humanističkom oružju koje će zauvijek onemogučiti ratove , jer je strojnica toliko "ubitačna" da se nitko neće usuditi primijeniti ju. Kao što je poznato dogodilo se suprotno, t.j. strojnica je postala još više antihumanistička od puške, jer je pobila na milione ljudi. Ista priča se nastavlja dalje sve do pronalaska, prvo
atomske, a zatim nuklearne bombe. Prva je već eksplodirala i ubila na desetinetisuća ljudi, dok se ekspoozija druge smatra besmislenom - anhilacijskom. To je ta antihumanistička " barutana " koju spominje Supek, a stvarli su je humanisti poput Supeka iz Los Alamosa i Polo Altoa u Kaliforniji! To je ta humanistička kontradikacija, t.j. da humanisti u modernoj povijesti čovječanstva stvaraju ne makarkakve antihumanističke
strojeve pred kojima su antihumanistički alati srednjevjekovnih
inkvizicijskih tortura antihumanističke igračke. Nuklearne bombe
nisu antihumanistička iluzija već stvarnost koja potencijalno znači globalno samoubistvo, odnosno prisutna je latentna mogućnost totalnog uništenja života na Zemlji.
Grandiozni potencijali destrukcije nagomilan je na Zemlji u
militaritičkim i drugim skladištima svijeta. Taj potencija može se poništiti samo depolarizacijiom svijeta u svakom pogledu i
redefiniranjem čovjeka od homo vulgarisa u homo kreatikusa koji svojim postojanjem stvara više biće sebi. Taj proces depolarizacije već je otpočeo s početkom NOVE ERE u kojoj Čovjek postaje subjet, a ne objekt daljnje evolucije. O tome
najveći pronalazač sadšnjice i znanstveni futurolog Ray Kurzweil kaže: " Mi ulazimo u novu eru. To je sjedinjenje između ljudske i strojne inteligencije što će KREIRATI NEŠTO VEĆE OD NAS SAMIH. To je rezna točka evolucije na našij planeti. No to je i rezna točka evolucije inteligencije u općem smislu jer nema indikacija da se tako što javlja negdje drugdje. Za mene to je što je sveukupna ljkudska civilizacija. To je dio naše sudbine i
dio sudbine evolucije da nastavi PROGRES nikada tako brzo uz
eksponencijalno povečavanje naše inteligencije. Ljudi kao biološka vrsta prolazi svoju kulturnu i tehnološku evoluciju a priroda evolucije je da se ubrzava do eksponencijalnog rasta promjena i to je ono o čemu govorim. Slijedeća razina biti će pojačavanje snage naše inteligencije sukladno rezultatima naše tehnologije.
Stoljeća prije ljudi su mislili da se na Zemlji ništa ne mijenja. Njihvi djedovi su imali isti život kao i oni i očekivali su da će i njihova djeca doživljavati isto ono što i oni doživljavaju.Takva očekivanja su se uglavnom ispunjvala.
Danas je aksiom da se život mijenja i da tehnologija ima utjecaj na prirodu društva. Ali ono što se potpuno ne razumije je da dolazi do promjene samoga sebe s eksponencijalnim ubrzanjem. ( Maturana i Varela proučavajući samostavranja u biološkom svijetu postavili su teoriju autopoiesisa kao razinu pojavnosti koja nadilazi alopoiesis. Autopoietičko samostvaranje moderni istraživači nalaze u biologiji života, industrijskim tvornicama i ljudskom društvu općenito. ) Dakle, Čovjek i čovječanstvo
mijenjaju samoga sebe ubrzavajući promjene, t.j. svoju evoluciju. Zadnjih 20 godina nisu dobar vodić za slijedećih 20 godina. Mi dupliramo omjer progresa svakog desetlijećja. To kazuje da ćemo ubrzo dosegnuti ukupnost progresa koji je učinjen u poslijednjih svih 20 stoljeća. Dvadest stoljeća je kao 25 godina promjena prema omjeru promjena danas. U slijedećih 25
godina mi ćemo učiniti 4 puta više progresa nego što je učinjeno u 20-tom stoljeću. To će rezultirati da ćemo imati 20.000 godina progresa u 21.stoljeću što je približno tisuću puta više tehničkih promjena nego što smo vidjeli u 20-tom stoljeću. (Znaju li humanisti implikacije ovakvih procesa
na Čovjeka I čovječanstvo koje će se u punoj snazi pojaviti već u ovom stoljeću?).
Velika slijedeća promjena dolazi direktno od biološke tehnologije jer mi sjedinjujemo biološko znanje s informatičkim procesom. Treba znati da se biološka evolucija također mijenja eksponencijalno. Svaka razina KREIRA jače alate za bržu promjenu slideće razine. Kada je biološka evolucija kreirala DNA molekulu, što danas ima značenje čuvanja informacije, o tijeku evolutivnih promjena koje su postajale sve brža do ubrzanja
kakvo danas poznajemo. To je razlog da je kambrijska evolutivna eksplozija trajala samo nekoliko desetaka miliona godina dok je za kreiranje DNA i primitivne stanice trebalo nekoliko milijarda godina. Konačno se stiglo do pojve da je biološka evolucija kreirala vrstu koja je u stanju MANIPULIRATI svoje životno okruženje ujključujući i oblike života s racionalnim kreativnim sposobnopstima stvaranja bića van okvira tradicionalne prirode.
Na taj način stiglo se do kardinalne točke promjena kada nastaju
evolutivne promjene u NEŠTO što nastaje vlastitom kreacijom Čovjeka i njegove tehnologije. Prema mom mišljenju kod čovjeka nije specijalno samo to što zna rješavati nastale probleme, već je specijalno što kreira tehnologiju koja proizvodi nove probleme. Osim toga mi smo sposobni kombinirati racionalne spoznaje u funkciji logičkog mišljenja pomoću kojeg kreiramo
apstrakcije pomoću kojih kreiramo modele svijeta u našem mozgu i time manipuliramo svijet. Mi imamo sposobnost kreiranja tehnologije, ali tehnologija nije samo alat kako mnogi misle. U tehnologi svaka razina razvitka kreira snažniji alat od postoječeg za slijedću tehnološku razinu. To je evidentna pojava i u biološkoj evoluciji. Svak nova razina je inteligentnija i snažnija od prethodne. Homo sapiens sapiens
reprezentira se tehnologijom koju sam stvara. U budućem vremenu će se pokazati da čovjek upravlja vlastitim evolutivnim procesom, što je zapravo njegova kulturna i tehnološka evolucija. U krajnjoj konzekvenci pokazt će se da je čovjek
svoj vlastiti kretaor. Mi bez sumnje razvijamo snagu mozga na razinu svoje civilizacije putem snage vlastite tehnologije."
Jezik Kurzweilija je očigledno univerzalan kao što je i njegovo
djelo. On ne priča o humanizmu on stvara pretpostavke humanizma kao praktično integriranje ljudi u GLOBALNI SUPERMOZAK, što bi trebao biti i glavni humanistički pojam suvremenih humanista. Biti uključen i aktivno sudjelovati u radu GLOBALNOG SUPERMOZKA U FUNKCIJI UNIVERZALIZMA I HUMANIZMA postaje svakodnevna praksa čovjeka! Svaki čovjek koji se uključuje u internet kao memorijski konzument ili kao interaktivni stvratelj jest humanist i univerzalist modernog doba. Howard Bloom dodirnuo je tabu temu kada je pred znanost postavio evolucisjku relaciju od bakterije do interneta? On je pokazao da se unutar svakog organizma odvija stanovito grupiranje i koncentracija
upravljačkih stanica koje vremenom evoluiraju i čine mozak. Prema Bloomu mi se upravo nalazi u zadnjoj fetusnoj fazi evolucije jer se pojavljuje GLOBALNI MOZAK s analognom funkcijom kakav je i mozak čovjeka. Zato Robin Fox govori o NOVOJ
FASCINANTNOH TEORIJI EVOLUCIJE koja će duboko izmijniti naš pogled na život. To će ujedno izazvatai novi svjetski pogled koji će radikalno izmjenitinašu postojeću interpretaciju humanističke društvene strukture. ( "A fascinating new evolutionary theory which could deeply change our view
of life, and a new worldview which could radically change our
interpretation of humanistic and social structures." ). Za rad Howarda Bloom-a mnogi kažu da je brilijantan jer je GLOBALNI MOZAK snažan i provokativan uz nepojmljivu ekstenziju ljudskog uma. Takva ideja ne postoji u ni jednoj poznatoj tradicionalnoj znanstvenoj ili filozofskoj teoriji koja se bavi evolucijom života na Zemlji, ili evolucijom ljudskog društva. To je
aposlutno nova STVARNOST I NOVA deja koja će biti snažna potpora
krecionističkim teorijama i afirmiranju stvralačkog kretivnog humanizma koji počinje promovirati ljudsku inteligenciju na stvarlačku razinu korpuskularne materije i života na Zemlji i svemiru, na razinu inteligencije koja upravlja smisleno i svrhovito sa sadašnjom evolucijom. Dorian Sagan kaže da je GLOBALNI MOZAK povijesni " tour - de - force " utemeljen na
evoluciji i kompleksnosti adaptivnih sustava.
Petar Cornig autor " Sinergizma " kao teorije o progresivnoj
evoluciji kompleksnih sustava i sudbini čovječanstva, kaže: " Mi djelujemo kao individe, ali smo također djelovi nečega što je veće od nas samih. "
Evo što o tome kaže Michael Grau: " Uvjeren sam da će inovacije koje se javljaju u informatičkoj tehnologiji rezultirati nastajanjem NOVOG SVIJETA. Suština te nove tehnologije je da su nositelji procesa " mišljenja " simboli O i 1. Svi ulazni podaci koji ulaze u takav " umjetni mozak ", bilo da je rijeć o slici, slovu ili tekstu kao što je ovaj, pretvaraju se u
digitalnu veličinu posredovanjem simbola O ili 1. Ti podaci se
simetrično kodificiraju matematički ili logički. Kompjutorski znanstvenik upotrijebljava kodove sa znanjem. Ako ih dobro složi kodovi će slijediti diskurzivno pravilo i program će dobro raditi s vjerodostojnim dobivenim rezlutatom, isto toliko vjerodostojnim, kao da je rezultat procesa mišljenja našeg prirodnog biološkog mozga. To je specifični strojni jezik
koji zapravo slijedi prirodni jezik. Kompjutorski program koristeći prirodne riječi čine te riječi irelevantnim kako za kompjutor, tako i za prgramera, jer u tom apstraktnom novom sistemu " mišljenja " postoje samo kodovi - šifre. To znači, da kompjutor ne čita kodove kao prirodni jezik, već čita kao sustav kodova, čita jedan puta kao jedinicu, a drigi puta kao nulu. Dakle, sve to zajedno, stroj - kompjutor, metodologija
programa, program i dobiveni rezltati napravila je interakcija
inteligencije i znanja čovjeka. Pri tome moramo biti svjesni da se pojavom fenomena umjetne inteligencije MI ljudi i naš društveni sistem također kodificiramo jezikom stroja kojeg je izmislio i proizveo čovjek kao nužnost za održanje svoje egzistencije u kompleksnim uvjetima. U umjetnoj inteligenciji i umjetnom znanju riječi se više ne pojavljuju kao elementi
mišljenja, kako je to u slučaju prirodnog mišljenja, kako je to u
fenomenologiji, već se umjesto riječi pojavljuju kodovi, sustavi kodova koji čine programe i dobivene rezultate koji se ponovno prevode na prirodne riječi koje razumijemo. Drugim riječima, to znači, da kod umjetne inetligencije naše prirodne riječi i pojmove možemo prepoznati samo putem primjene, ali ne više i putem našeg argumenta za mišljenje, jer " mišljenje " stroja ovisi samo o kodnoj formuli. To praktički znači da tradicionalno
mišljenje čovjeka postaje bezvrijedno. Umjesto svog subjektivnog
mišljenja čovjek sadašnjosti i budućnosti mora početi slijediti objektivno mišljenje koje nalazi u GLOBALNOM SUPERMOZGU, t.j. svako svoje subjektivnio mišljenje mora autoverificirati s mišljenjem drugih ljudi koja se nalaze pohranjena na internetu, t.j. u SUPERMOZGU. To je ujedno nalazište i sjedište pravog
univerzalizma i humanizma, a ne u subjektivnom mišljenju pojedinaca koje je vrlo često antihumanističko i onda kada se prikazuje kao humanističko.
Stanoviti Searlea kaže: Direktna implikacija takve spoznaje vodi nas prema činjenici da se ljudski prirodni biološki mozak produžava - seli se iz naše glave u stroj, u umjetnu inteligenciju. To je činjenica koju je nužno prepoznati, jer su nadovezuje na implikacije koje nastaju produženjem naše prirodne osjetilnosti, optičke percepcije, mikroskopom ili teleskopom.
O značenju te pojave, produženje prirodnog mozga u mozak stroja vode se velike i široke rasprave, no presudno je razumijevanje evolucije inteligencije DANAS, a ne samo što se događalo prije tisuću, ili pedesttisuća godina. Tu je svakako zanimljivo gledište Johna Naisbita koji kaže:
" Meksička vlada postala je svjesna da ljudi u najsiromašnijim
provincijama Meksika, ukoliko se ne ukljuće u Internet meružu
informacija, sudbina im je da postanu čimpanze ".
Ovo ekstremno gledište pokazuje univerzalno značenje globalnog mozga. Bez komuniciranja s tim mozgom ljudski prirodni mozak osuđen je na stagniranje i retardaciju. Što globalni mozak zapravo znači pokazuju poznati stručnjaci u svijetu.
Zato univerzalizam i humanizam idu zajedno i nalaze se u GLOBALNOM MOZGU, i izlaze iz njega kao objktivni humanizam. Rad na takvim idejama, konceptima i programima velika je šansa i hrvatskih univerzalista i humanista, ali bez unitarijanaca.

ZAKLJUČAK

Ustanovljavanju hrvatskih univerzalista u konteklstu i humanista je u svjetskom trendu. To je nova velika šansa za hrvatske humaniste ukoliko prepoznaju nužnost velike revizije svojih tradicionalnjih mišljenja i uvjerenja o univerzalizmu i humnmaizmu. Svaki humanist morao bi znati da je tradicionalni humanizma pratitelj, a često puta je i uzročnik antihumanizma. Primjer je marksistički humanizam! Nadvladavanje ili eliminiranje sveprisutnog i rastečeg antihumanizma moguće je jedino redefiniranjem i uzdizanjem Čovjeka na njegovu stvaralačku kreativnu ulogu i značenje na Zemlji i svemiru. Prepoznavanje nastajanja GLOBALNOG SUPERMOZGA i aktivno sudjelovanje u njemu doprinosi se rastučm univerzalizmu i
depolarizaciji. Polarno sjedinjena stanja agens su deplarizaciji. Sve što humanisti trebaju znati nalazio se unutar svakog ljudskog organizma u kojem je visoko razvijen STANIČNI " HUMANIZM ". Spoznaje do kojih se dolazi u staničnom svemiru oragnizma humanisti trebaju ekstrapoliorati i primjenjivati na svjoj makrorazini i supermakrorazini ( čovječanstvo ).
U svakom našem organizmu postoji stalna komunikacijska povezanost između stanica i makrobića kojeg tvore, t.j. čovjeka putem interaktivne povratne sprege na relaciji stanica mozak i obratno. To je bazna infrastrukturna pretpostvaka kompleksnog sustava kakav je judski organizam i ta organska bazna pretpostvaka je i pretpostvaka HUMANIZMA na makrorazini Čovjeka
i čovječanstva.
Direktne praktične egzistancijalne komunikacije s našim nadibićem kakav nalazimo n u našem organizmu ( relacioja stanica - Čovjek ) na makrorazini još uvijek nema, osim kao MOLITVA prema Bogu. Ono se tek počelo nslučivati i prakticirati s GLOBALNIM SUPERMOZGOM - INTERNETOM. Upravo ta činjenica
pokazuje da su čovjek i čovječanstvo još uvijek na relativno niskoj evolucijskoj razini, ovdje bi se reklo na fetusnoj razini. No treba imati na umu da se Čovjek i čovječanstvo eksponencijalnom brzinom približavaju poistovječivanju ljudskog i strojnog mozga, a to znaći i poistovjećivanju Čovjeka i njegova SUPERMAKOROBIĆA kojeg se tradicionalno naziva Bog. Time
se teološka i sekularna tradicija sjedinjuju u nešta NOVO I UNIVERZALNO s perspektivama relanog humanizma.
Humanisti moraju imati na umu da se čovjek svakodnevno podvrgva
raznim antihumanističkim prikrivenim i otvorenim torturama. Mentalni teror je u silnom porastu zahvalujući medijima. U politici to svakodnevno vidimo kao mentalni rat između polariziranih stranaka. Tu je nadalje pojava raznih vrsta elitizma gdje svakodnevno " odabarni " zasipaju medijski prostor s gomilama laži i obmana. Nadalje, svaki dan se pojavlju kojkakvi nadriznanstvenici koji pod krinkom univerzitetskih diploma i znastvenih doktorata ispiru mozgove ljudi. Ljudi više neznaju hodati, misliti, jesti, piti, živjeti, neznaju odgajati djecu, neznaju mokriti, voditi ljubav-seks, neznajnu više ništa, za sve treba neki samozvani učitelj. Teror nazovi kojkakvih znanja koja naviru sa svih strana urušavaju elemntrani diginitet
ljudi da misle svojom glavom, a u tome itekako učestvuju i raznorazni nazovi humanisti! Polariziranje politički stranaka i retorika političkih primitivaca zagađuje ljudsku okolinu više od krutog otpada! Polariziranje na bogate i siromašne poprimilo je upravo morbidne dimenzije. Seprairanje i destiliranje ljudi putem zastarjelog edukacijskog sustava na glupe i pametne poprima kataklizmička moralna i društvena raslojavnja ljudi.
Forsira se podjela ljudi na izvrsne i loše, snažne i slabe lijepe i ružne i t.d. ? U takvim uvjetima polarizacije humanizam jednostavno nije moguć, jer svaka humanistička ideja postaje blasfmija, neka vrst mentalnog mazohizma. Zato se i često govori o humanizmu kao o zrakopraznom prostoru bez sadržaja, smisla i svrhe. Čovjek je izgubio smiso svog postojanja. Frazeologija
poput: građanskih prava, sloboda mišljenja, govora, djelovanja, rada, vjeroispovjesti, poništava se pragmatičnom praksom jurećeg i stresnog života ljudi. Čovjek se umotava u nerazmrsivu paučinu zakona i pravila ponašanja. Građanska prava se ograničavaju mrežom državnih, lokalnih i drugih formalizama. Ustavna sloboda se ograničava političkim stegama i fetišizacijom. Mišljenje i govor se ograničavaju mentalnim terorom faktora medija ( urednici ), te faforiziranjem nekolicine odabranih i naročito
" pametnih " iz miljea ove ili one elite. Sloboda djelovanja se
ograničava novcem, klanskom i stranačkom pripadnosti. Barijere su na sve strane jer je paraktički svaki čovjek brana dugom u BORBI ZA OPSTANAK. Sloboda rada je puka fraza. Sloboda vjeroispovjesti je instrumentilizirana liturgijskim procedurama, a najgorje je što je fizički teror zamjenjen mentalnim terorom
velikih razmjera. Društveni javni i privatni prostor postao je
neprohodna prašuma za mnoge ljude. Već se zabranjuje i hodanje po ulicama postavljanjem kojekavih pa čak i lančanih prepreka, jer je i ulica postaka koncesija za zaradu djece općinskih činovnika. To je naša humanistička stvarnost koja je stvarni antihumanizam u kojem humanisti nemaju što tražiti, osim vlastite
sjene kada hodaju koncesioniranom ulicom, ili prolaze TRGOM ( FORUMOM ) gdje nekada bio praktički humanistički prostor, dom je danas to cirkuski prostor raznoraznih cirkusanta.............
Ako se pogleda humanizam u svijetu lako je vidjeti da je polariziran kao i sve ostalo na religijski i sekularni. Ta dva humanistička " tabora " stoje jedan prema drugom kao " rogovi u vreči ", recipročno se stigmatizirajući.
Jedni tvrde nema humanizma bez Boga, dok drugi kažu humanizam dolazi tek oslobađenjem čovjeka od Boga? Dakle, humnaistička konfuzija je sveprisutna i zapravo prati konfuziju u filozofiji, znanosti i svjetskoj politici. Ovo su sve argumenti za tezu da humanizam u sadašnjim uvjetima zasigurno više nije romatičarsko čovjekoljublje ili " plakanje " za izgubljenim dušama u bespučima kretanja ove ili one vrste. Humunizam zasigurno nije borba protiv novca, sile ili diskriminicije, kako to sugeriraju mnogi humanisti , već je nešto posve drugo. Nema tog humanističkogh pokreta ili zajednice koja će teoretiziranjem o humanizmu zaustaviti tendenciju besmisla i beznađa života
u uvjetima glorificiranja iluzija i laži svih vrsta koje šire mediji 24 sata na dan, 365 dana na godinu. Nije više moguće čovjeka učiniti humanim ako ga se 24 sata gazi kao gujavicu, a to se upravo recipročno i svesrdno čini? Izlazak iz te kaljuže, ili kako Supek kaže, iz " močvare makijavelizma " i " globalne barutane " moguć je jedino uz uvjet da se Čovjeka od
darwinističkog dvonožnog sisisavca redefinira u božansko zemaljsko i svemirsko stvaralačko - kretaivno biće.

Humanist univerzalist mora biti naročito informiran, obrazovan i
samoobrazovan čovjek koji je STALNO PRIKLJUČEN NA GLOBALNI SUPOERMOZAK. Univerzalist mora znati odgovoriti na sva pitanja i davati rješenja za sve probleme, putem univerzalne mreže znanja koje se nalazi na globalnom www-eu.Mora stalno podvrgavati reviziji sve spoznaje i svjetonazore, a ponajviše govor o humanizmu. Humanistički univerzalizam mora bit poptpuno čist i neviosan od bilo koje vrste tradicijskih formi, pa tako i od
unitarijasnstva!

Ovaj tekst je čisti CRO umni proizvod. Nema nikakve povezanosti s
posmodernim unitarijasnkim univerzalizmom koji se javlja u SAD.

Pag - Zagreb, studeni 2005.

Napisano za zajednicu HRVATSKIH UNIVERZALISTA.

Autor: Geza Zake

----------------------------------------------------- ZAJEDNICA HRVATSKIH
UNITARIJANACA I UNIVERZIJALACA
-----------------------------------------
- slobodno i odgovorno trazenje svjetonazorske istine i smisla
- osobni i zajednicki duhovni rast kroz medjusobno ohrabrivanje
- sloboda savjesti i osobnih uvjerenja
- vrijednost i dostojanstvo ljudske osobe
- ravnopravnost i suosjecanje u medjuljudskim odnosima
- mir, sloboda i pravda u svijetu
- svijest o medjusobnoj povezanosti i ovisnosti svega postojeceg
----------------------------------------------------------------
http://free-zg.t-com.hr/uu-hr
UU-HR, Ostarijska 8, 1000 Zagreb
++385(0)1 363 50 90
uu-hr@post.t-com.hr
2484008 - 1103165484
-----------------------------------------------------------------

U Rijeci, 28.11.2005. g. Borivoj Bukva