SRETNI KINEZ
------------
Svatko tko se u Americi zatekne u bilo kojem Chinatownu, ne moze a da ne primjeti kip snazna i krepka covjeka koji na ledjima nosi platnenu vrecu. Kineski ga trgovci nazivaju Sretni Kinez ili Buddha koji se smije.
Taj je Hotei zivio u doba dinastije T'ang. Nije imao bas nikakve zelje da se izdaje za ucitelja zena niti da oko sebe okupi mnogo ucenika. Umjesto toga, on bi po cijele dane kruzio ulicama s golemom platnenom vrecom prepunom slatkisa, voca i slatkih ustipaka koje je dijelio na dar. A davao bi ih najcesce djeci sto bi se u igri oko njega okupljala. Osnovao je tako ulicni djecji vrtic.
Svaki put kad bi susreo nekog privrzenika zena, pruzio bi mu ruku rekavsi:
- Daj mi koji novcic, samo jedan.
A ako bi ga tkogod stao preklinjati neka se vrati u neki hram i pocne poucavati, on bi svejednako ponavljao:
- Daj mi jedan novcic.
Jednoga dana, dok bijase sav zadubljen u svoj posao-igru, prodje onuda neki drugi ucitelj zena, te ga upita:
- Kakvo znacenje ima zen?
Kao jedini odgovor, Hotei smjesta spusti vrecu na tlo.
- A kako se onda - upita onaj - zen provodi u djelo?
Kinez odmah opet natovari svoju vrecu na ledja i nastavi svojim putem.
/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/
Post je objavljen 28.12.2005. u 07:15 sati.