Televizijski studio. Svjetlo ON, isto tako i ton, kamera jedna, druga, treća, sve kako spada. Idemo, u eteru smo.

S jedne strane stola voditelj lak na obaraču, s druge strane čovjek težak nekoliko stotina milijuna. Eura. Dolara. Čega već. U svakom slučaju, čovjek je poduzetnik. Nije odbojan, štoviše, doima se atipično simpatičnim za takav soj ljudi.
Gospodin od glave do pete. Odmjeren, u riječima i gestama. Osim što je uspješan poslovan čovjek, on je i vjeran suprug, brižan roditelj, triput već i djed. Kaže, voli otići s barkom na ribe, družiti se s prijateljima i kako to već ide.
Voditelj mu u nekom trenutku krene niz dlaku pa kaže - vi ste bogat čovjek, kakav je to osjećaj?
Da, moglo bi se reći da sam bogat, ali znate, ja vam radim sedamnaest sati na dan - kao da se pomalo pravda uspješan čovjek, muž, otac i djed.

U tom trenutku me nešto štrecne. O da, uvijek se osjetim posramljenim kad se sjetim mojih osam u odnosu na šesnaest, osamnaest, dvadeset, dvadeset i tri čak, kakvim se hvale uspješni poslovni ljudi.
Majketi, opet kažem sam sebi, kako im to uspjeva?

On radi sedamnaest sati svakog dana i zarađuje milijune i milijune. Ja radim otprilike upola nego on i zaradim konjuktivitis. Kako i neću kad osam sati dnevno sjedim na neudobnom komadu puntižele i buljim u ekran kompjutera pa se borim s brodskim krivuljama, plohama i tijelima. Ponekad sam znao raditi deset, čak i dvanaest sati, sve dok mi se leđa ne bi ukočila i krijesnice počele igrati oko očiju, a potom bi se mrtav umoran stropoštao u krevet k'o prebijeno kljuse u kanjon.
Dobro, zato ja jesam ja, a on je on. Ali ipak, sedamnaest sati...

Recimo da počinje raditi oko šest ujutro i tako radi radi radi do koliko, ček samo da izračunam, a-ha, do jedanaest sati navečer. Prepostavljam da mu se radno mjesto ne nalazi u dnevnom boravku, stoga mu je potrebno neko vrijeme dok se vrati domu svome. Olakotna okolnost mu je što u to doba nema gužve na ulicama.

I tako naš vrli poduzetnik oko jedanaest i kvarat navečer radosno prijeđe preko kućnog praga, navuče papuče, omota haljetak, uzme Slobodnu u ruke, digne noge na stolić i poviče "ženo, šta danas imamo za ručak?"
Za to vrijeme, usplahirena ženica se vrzma po kuhinji, poteže, pjate, teče, lonce, u međuvremenu joj ispadne kacijola pa se zavrti po podu i proizvodi čudne zvukove, na koncu prenese sve to na stol u blagovaoni (kacijolu obriše papirnatim ubrusom) i kaže - evo mužu moj, imamo polpete s pirejom!

Muž, naš uspješan poslovni čovjek, sav zadovoljan, pače i razgaljen pažnjom kojom ga obasipa rođena žena, pojede zasluženi objed, ponekad i repetira, a na kraju se počasti štrudelom od jabuka. Žrnovačkih.
Uglavnom, trč vamo- trč tamo, već je ponoć i po. Pravo vrijeme za druženje s djecom i unucima. Uspješan poslovni čovjek spušta se na donju etažu gdje su jedan dio garaže adaptirali za sportske aktivnosti.
Baca rukavicu izazova sinu Zdeslavu da odigraju partiju ping-ponga.

Prvu partiju stari dobije s lakoćom. Posumnja da mu Zdeslav namjerno pušta. Onda se zainati pa dobije i drugu, treću i četvrtu. Zdeslavu svejedno. Uto se na vratima pojavi drugi sin, Krešimir i unuk Renee. Sa dva ee, I oni bi pingpongirali. Stari kaže - nemože sad, kupite peškafondo, gremo na lignje.
Usred mrkle noći, spuste se do lučice, odvežu Scialino 30, ponos obiteljske flote i otplove na poštu kod Ženske pravde.
Oko četiri ure ujutro zaključe da lignje baš nešto i ne trzaju kako su se nadali, ali eto, glavno da su proveli kvalitetno vrijeme zajedno.
Uspješan poslovni čovjek liježe oko pet, a budi se dvadeset i osam minuta kasnije. Pred njime je novi radni dan. Sedamnaest sati, od šest do jedanaest.

Zapravo, to je omiljena mantra glavonja na položajima kad žele istaknuti koliko se oni ubijaju od posla. I to za nas, nezahvalne ljenčine koji eto samo žugaju i ne znaju cijeniti njihov radni elan.

Men' se ipak čini da oni nas blago prcaju. Ti uspješni poslovni ljudi, dakako. Sa tim svojim zastrašujućim radnim vremenom. Pa čovječe, ako zaista toliko rade, kad se briju, kad se tuširaju, kad odlaze na WC?
Ili oni to ne moraju raditi? Mislim - odlaziti na WC?
Živo me zanima kakva je struktura takvih mega-radnih dana naših velikana. Nekako sumnjam da je sve to samo rad,rad, rad, od jutra do sutra. Takav tempo ne bi izdržala ni lopata Alije Sirotanovića. A bit će da u tih sedamnaest sati tu i tamo uleti neki sastanak, poslovni ručak ili putovanje? O da, sve je to rad, reći će oni. Dobro...

Ipak, ako sve te popratne aktivnosti smijemo uvrstiti u radno vrijeme, onda mogu reći da poznajem velik broj ljudi koji isto tako rade o-ho-ho sati svakog dana. I na "pravom" poslu i u polju, vinogradu, masliniku, garaži, ne znam gdje sve ne. Koliki bi recimo bio radni dan domaćice? Ili majke s malim djetetom? U usporedbi s njima, mislim da bi se mnogi naš multi milijunaš mogao i posramiti.

Ah da, što i ja pričam, takvi srama i nemaju,

U radu je spas - povikao je jednom jedan guzonja, otpio kriglu piva, obrisao pjenu s usta rukavom sakoa i pobjegao u prijevremenu penziju