Da me netko još donedavno pitao - koje ti je najdraže doba godine, bez imalo predomišljanja bih ispalio - ljeto! Zar je obrazloženje uopće potrebno? Pa prebacimo se načas mislima u jedan tipičan ljetni dan. Sunce žeže, maestral hladi, cvrčak cvrči, more priča, škrape dišu, djevojke u ljetnjim haljinama na lavandu mirišu, leđa im brončane puti, svaki im pokret na strast sluti... Hm, možda sam se previše uživio, sad mi se više ne mili vraćati iz ljetnog dana sna!

Ipak, u posljednje vrijeme, bez obzira na gore navedene komparativne prednosti najtoplijeg godišnjeg doba, slutim da mi upravo ovo razdoblje, kad dani postaju sve duži i kad se zimi ćuti kraj, pruža sasvim dovoljno razloga za vratiti stari sjaj. Budi se istok i zapad, studen u obranu, sunce u napad!




U takvom ozračju lakše mi je prihvatiti i poneku boljku, kao na primjer iznenadnu dežgraciju koja se okomi na najosjetljiviju točku lokomotornog sustava. Mislim stvarno, nedjeljama prehodam tri planine preko škrapa, drača, stina, leda i dubina a onda se usred radnog tjedna spotaknem doslovce preko praga. I to ne onog s velikim početnim slovom s Karlovim mostom i Zlatim uličkama, već onog najobičnijeg, betonskog, pred ulazom u zgradu Tehničkog ureda, skladnog i blistavog zdanja u kojem vrijedno zarađujem svoj kruh sa pet cijelih osam kora.
O načinu spotaknuća i ligamenata istegnuća, ovom zgodom ne bih, hvala. Toliko je bizarno da mi nitko ne bi vjerovao.

Stalno imam problema s tim svojim stopalima. Zapravo, poštenije bi bilo reći da moja stopala imaju velikih problema sa mnom. Jer to kuda ja njih sve vodam, gnječim, tlačim i umaram, prečesto uopće nije humano.
Dok mi je kapula na skočnom zglobu bubrila kao da je genetski modificirana te prihranjena najmodernijim đubrivom, teta od prioriteta mi je pružila prvu pomoć i sve potanko objasnila.
Kaže ona - sada ćete fino otići do svog osobnog liječnika zatim će vas on uputiti na rendgen, a potom ćete na hitni kirurški na Firule.

Smrklo mi se, i to ne od boli već od same pomisli na čekanje pred ordinacijama. Svojoj se doktorici najprije moram učtivo najaviti i u dvije riječi objasniti problem, zatim će me sestra naručiti u sedamnaest nula tri, ali već znam da neću doći na red prije osamnaest pedeset i četiri. Rendgen, pobogu, gdje ću naći rendgen u to doba, a na hitni kirurški ne želim ni u najgorim noćnim morama! Ima li uopće nekoga tko je živ dočekao prijem na hitnom kirurškom na Firulama? Sve u svemu, moram napraviti krug od pedeset kilometara, a ja ni do zahoda ne mogu.
I što je najljepše od svega, već znam što će mi nakon svog tog tramakavanja po čekaonicama i amulantama liječnici reći - nogu držati na povišenom mjestu, previjati hladnim oblozima, mirovati i čekati da prođe.
I sad ću opet preskočiti par dana Mediterana ter s radošću izjaviti - prošlo je!



U međuvremenu sam propustio još jednu buru orkanku kakvu ne pamte ni najstariji, ali lako za to, nego sad moram istrpiti začuđene upite prijatelja, znanaca, šire i uže rodbine - štaaaaaa, nemoj mi reć da nisi slika nasukane brodove na Marjanu?
Nisam.
A onoga u Slatinama?
Nisam ni toga - skrušeno im priznam
Pa zaaaaaašto?
Za babino brašno!

Mislim, ono, da se razumijemo, shvaćam da ljudi imaju svoje gušte u kojima uživaju, ali iskreno - meni ovi, storm-čejseri, oliti lovci na oluje i nisu baš ono.... ma znate već..
Dvadeset i četiri sata dnevno su prištekani na pljusak.com i yr.no, pomno prate kretanja ciklona, pljuskova, grmljavina i mole se svevišnjemu da najžešće udare usmjeri upravo na njihovo područje. Nemoj samo da mi oni Lovre iz Ražanca titra jajca sa svojim podvelebitskim burama!

Prije su se ljudi pred neverama skrivali u kuće, a sad je obratno - čim malo zalampa iznad Ljubitovice, elitne postrojbe hvatača oluja izlaze na teren, svi odreda naoružani Canonima, Nikonima, tripodima i višecijevnim bacačima palačinki. Izlažu se pogibelji, kiša ih počesto protapana do mudanata, a oni pušu u šake i skakuću na minus ne znam koliko, igraju se sa sudbinom ludom jer u ovom sportu, izuzetno je važno tko će uhvatiti najveći val, tko će u kadar smjestiti što više munja, i tko će na koncu zaraditi najviše lajkova. Sve je dobro dok nekome ne zakuka majka zbog samo jednog lajka.

Ma opet, bolje je da mladost svoju ludost potroši do kraja, nego da je prošverca do nekih godina kad ta ludost više neće izgledati tako simpatično.