Načelnik jednoga maloga mista u Dalmaciji, puno je napredan čovik. Njegove misli i ideje toliko su isprid našeg vrimena da ga svi mi ostali koji smo zaostali jedva jedvice moremo pratit. Dok mi lipšemo pod teretom svakodnevice, on neumorno trenira, rekreira se, trče okolo, sve za dobrobit mista, a kroz to vrime mu kroz možjane vrije stotinu novih ideja. Ponekad ga je teško razumit jer posjeduje osebujan vokabular, prepun maštovitih asonanci, aliteracija i prenesenih značenja, pogotovo kad usko surađuje sa tijelima državne uprave i lokalne samouprave. Sposoban je u istoj rečenici spojiti tjelesne izlučevine, reproduktivne organe, kućne ljubimce i porodična stabla. Čudo jedno!

Osim toga, on je čovik otvoren za suradnju i komunikaciju i rado će prihvatit svaki prijedlog koji bi moga unapredit život u malome mistu. Eto, prije par godina, neki turisti koji su došli na litovanje, pomalo su mu bojažljivo prišli i prišapnili kako im je lipo, ali da bi moglo bit još puno puno lišpje kad bi se u mistu izgradila još koja plaža.



Visprenome načelniku nije tribalo dugo za shvatit kako furešti aludiraju na obalni pojas oko punte između dvi vale, Raduče vele i Raduče male, na kojoj je izgrađeno nekoliko prilično luksuznih hotela koji su istina, za vrime rata bili devastirani, ali sva srića da su se našli neki plemeniti Mađari koji su ponudili pomoć, izvadili lovu iz svojih takujina i obnovili hotele. Hm, hm, čekajte da se malo nakašljem... Osta je još samo jedan problem, a to je plaža isprid hotela načičkana opasnim škrapama i oštrim stinama tako da je za malo jačih maeštrala znalo bit veliki problema kako uopće uć i izać iz mora.



Ne čekajući ni pet ni šest, načelnik je pokrenija svu građevinsku operativu, bagere, pikamere, dampere i miksere, samlija sve škrape u papar i uskoro je cilu puntu zaokružila prekrasna pješčana plaža! Benti miša, opet mi se nešto kašlje, ovo mi je stoposto uletilo ništo u grkljan...

Prvih dana nakon kolosalnog posla javilo se nekoliko, nazovi ekološko svjesnih papana koji su grintali kako je počinjen ekocid, ali s druge strane, ekonomski kriteriji su im izbili sve adute iz ruku. Za pravo reć, i nisu imali neke posebno jake karte, konja baštoni, fanta špadi i duju kupa...

Umisto sto-dvista ljudi koliko se prije moglo zbit između onih škrapa, napravljena je plaža koja može primit i priko pet iljada kupača. Zamislite koliko tu ima mogućnosti zarade, počevši od iznajmljivanja ležaljki i suncobrana, priko ugostiteljskih sadržaja, koliko će se popit pive, koliko će se kečapa razlit po picetama, koliko će se kuglica sladoleda potaracat, kapat će lova na sve strane, ma ke kapat, teć će potocima! Altroke Rimini! A bome i Bimini!

Dobro, shvatili ste već - ovo je zajebancija! Ma zapravo, bilo bi dobro da je zajebancija, ali na žalost i nije, jer se ovo sve zaista i dogodilo. Štoviše, dugo sam želio vjerovati kako se radi samo o nekoj vrsti performansa osebujnog načelnika. Upravo pod njegovom dirigentskom palicom, prije nešto više od dvije godine, napravljena je suluda intervencija i užasna devastacija čitavog obalnog pojasa oko poluotoka.

O tome se nešto malo pisalo u medijima, ljudi su se zgražali, mali Beskrupuloni iz Primoštena mahao je nekakvim papirima i dozvolama, ali kako je vrijeme odmicalo, a nove i nove afere punile novinske stupce, na ovaj slučaj se polako i zaboravilo. Kako bi se reklo narodski - izija vuk tovara! Imamo plažu, a to je najvažnije!
I sad, zaista ne znam kakvim epitetima počastiti ljude kojima je sve to palo na pamet, a pogotovo one koji su navodno izdali dozvole za takav barbarski čin, ali čisto sumnjam da su imali na umu kako će priroda, prije ili kasnije uzvratiti udarac.

Stijene koje su se na tom mjestu nalazile stotinama tisuća godina i između kojih su se na prirodan način oblikovale plažice jdnostavno su samljevene i doslovce pretvorene u prah.
I što se sad događa? More snagom svojih valova povlači to umjetno stvoreno žalo natrag u dubine, a lumeni iz Primoštena svakog dana kamionima donose nove i nove kubike materijala.
Postoji li išta ljepše nego vidjeti bagere na plažama? Kao u dječjim igrama, samo što su, čudna mi čuda, ovi bageri ponešto snažniji od onih dječjih, plastičnih. Živimo u iščašenim vremenima, Nekada je Arsen pjevao o kući pored mora, a sad imamo materijala za nove, čak i neslućene kombinacije. Bager pored mora - to bi mogao biti hit za Eurosong! Možda ćemo imati više uspjeha od "klape s mora".



Naravno, more će vrlo brzo "pojesti" sav ovaj materijal koji se sada nasipa, ostavljajuću u čudu one pametnjakoviće koji misle da se priroda može silovati i prekrojiti po svojoj mjeri.
Da ne spominjem kako je ovom divljačkom akcijom uništen sav biljni i životinjski svijet koji je obitavao na tom prostoru, ali pretpostavljam da račiči i jadranski bračići i tako nisu u vrhu prioriteta, pogotovo spram moguće zarade koja će se možebitno ostvariti na primoštenskoj Copacabani.

Netko je za ovo sve trebao zaglaviti u zatvoru ili makar platiti debelu novčanu kaznu, ali eto koliko vidim, Stipe Petrina je i na ovim izborima ostvario uvjerljivu pobjedu. Ljudi mu vjeruju.
Uostalom, tko sam ja da ih budim? Oni ionako znaju najbolje...