Kad god se u ovoj zemlji dogodi neko, da prostite - sranje, bez obzira radi li se o pljački kladionice, pokolju u krčmi na periferiji ili prasku eksplozivne naprave kućne proizvodnje, scenarij medijskog praćenja tih događaja predvidljiv je do bola. Internetski portali i forumi proključaju veleumnim komentarima, reporteri TV postaja dramatično se javljaju s mjesta događaja, a u kadru iza njihovih leđa obično proviruje Škoda Oktavija s rotirajućim svjetlima, obavezna bijela traka na kojoj piše "STOP POLICIJA", a negdje na rubovima ekrana primjetno je vrzmanje ozbiljnih forenzičara sa smiješnim kapicama na glavama i pincetama u rukama. Još je bolje kad se otkriju počinitelji tih zlodjela i dođe do "spektakularnih uhićenja". Na stranu službena priopćenja i uštogljene konferencije za tisak, daleko su važnije izjave susjeda osumnjičenika koji ležerno naslonjeni preko plota, jedva dočekavši svojih pet sekundi slave, ozbiljnim glasom obvezatno ustvrde kako je netom uhićeni bio "miran i povučen" i kako im se uvijek fino javljao na ulici.
Sačuvaj me Bože, mirnih i povučenih!

Eto, upravo jučer, nekako u isto vrijeme dok su face iz PUZ-a izvještavale kako je slučaj bombaša iz Stenjevca manje- više riješen, osvanula je nova snimka na kojoj izvjesni komandir Šamil u kariranoj košulji i maskirnom prsluku izvještava svekoliku javnost o nekakvom "pokretu otpora" koji stoji iza nedavnih eksplozija i štoviše, najavljuje nove udare po strateškim mjestima. U osmominutnom videu koji vrvi besmislicama i nesuvislim rečenicama, tajanstveni bradonja poziva na nekakvu revoluciju koja bi se bazirala na gerilskim udarima, osobito na mjestima na kojima su istaknute zastave sa žutim zvjezdicama.



Iskreno, nakon gledanja takvog uratka vjerojatno bih se zabrinuo, da u "tajanstvenom komandiru Šamilu" nisam prepoznao tipa koji vjerovali ili ne, radi u trogirskom škveru, dvadesetak metara od mog ureda i to na jednom totalno "nerevolucionarnom" radnom mjestu - komandir Šamil naime, u pauzama između oružanih pobuna i postavljanja bombi pod vlakove i karijole, vrijedno radi u kadrovskom odjelu i to na poslovima evidencije korištenja godišnjih odmora. A priznat ćete, vođenje evidencije za tisuću i nešto škverana od kojih netko ima 18, netko 21, netko čak i 27 dana godišnjeg odmora, izuzetno je stresan i zahtjevan posao.
Priznajem, s komandirom Šamilom nisam do sada imao previše kontakata, naši razgovori su uglavnom bili kratki i učinkoviti, ja bih pitao "koliko" a on bi pogledao u one svoje knjižurine i obično rekao - devet, ako bi bio izuzetno raspoložen, možda bi čak i prošvercao neki dan viška.

Mislim da vam ne moram posebno objašnavati kako sam se osjećao kad sam ugledao mirnog i povučenog evidentičara godišnjih odmora kako poziva na ustanak, silne bombe, rašpe, livorvere i ne mogu se oteti dojmu da je sve ovo jedna velika sprdačina. Karamba, a baš sam danas trebao skoknuti do njega i provjeriti koliko mi je dana ostalo...

Hm, tko zna, možda su se čovjeku samo pobrkali programi u pretpotopnom škverskom kompjuteru pa je u ovoj agoniji hrvatske brodogradnje koja se događa posljednjih dana (a koja medijima očito nije zanimljiva) samo našao načina da svojih pet sekundi slave produži barem na šest.
Sekundi.