Moj bivši prijatelj Zvone Marendić, sve je donedavno bio normalan čovjek. Pouzdan na radnom mjestu, stabilan u braku, živahan na malom balunu, odmjeren za šankom, počešljan, ispeglan, isticao se kao primjer zrelog muškarca u kasnim četrdesetima. Sa Zvonom si mogao razgovarati o čemu god, onako riječit i otvoren, uvijek je imao pet-šest zanimljivih tema u špilu, od astronomije do fizionomije, od uvjeta rada u kineskim rudnicima pa sve do kvalitete žice u ženskim grudnjacima.
Istina, imao je veliku manu, bio je naime - Djevica. Ona tipična cjepidlačna, picajzlična, dozlabloga temeljita Djevica, precizna i uredna do granice bola.
Jednom me zamolio da mu posudim auto, trebao je samo prebaciti bocu plina do Kanice, u vikendicu tete Ivanice.

No frks, no problems, rekoh ja, samo se nemoj iznenadit, na zadnjem sicu mi još leži ruksak od zadnjeg izleta, dvi komzerve Gabrilovićevog mesnog, u portapaku mi je mašklin sa slomljenom drškom. Rođer, rekao je Zvone, pustio plin u Kanicu i već isto popodne vratio auto natrag. Međutim, to nije bilo isto auto! Ono koje sam mu ja dao bilo je prašnjavo, izmaćane šofer-šajbe, sa stotinama spljoštenih mušica i leptirica na prednjem blatobranu. Marendić je vratio neko sjajno, oprano auto, izvana i iznutra, a slomljeni držak s mašklina se nekim čudom reinkarnirao u čvrst i potentan komad drveta.
Mah, nije to ništa, samo je lakonski odgovorio.

Imao je Zvone svojedobno i kućnog ljubimca, mačka Hrvoja. Hrvoje je bio mažen i pažen kao rijetko koji primjerak mijaukajućeg roda. Usporen i dostojanstven, odvažnog stava i grivaste frizure, bio je pravi faraon-mačor. Ponekad bi prezirno bacio pogled s prozora Zvoninog stana na Žnjanu prema ofucanim mačkama koje su se vazda vrzmale oko kontejnera gradske "Ćistoće". No godine su učinile svoje, unatoč lagodnom životu, Hrvoje je počeo pobolijevati, najprije od bubrežnog kamenca pa od gihta, a potom i visokog tlaka. Premda je Zvone promptno angažirao najbolje mačkologe glupanije Splitsko-Dalmatinske, jedne kišne noći u studenom, Hrvoje je preselio u mačji raj.

Zvone je tih dana bio neutješan, vidno potresen i u stanju šoka i nevjerice proživio je gotovo čitav prosinac, zaklevši se da više nikada neće imati niti jednog kućnog ljubimca. Stari, prevelik je to šok kad izgubiš najdražu beštiju - rekao mi je u jednom trenutku, jedva suspregnuvši suze.

I to stanje "nikad više" potrajalo je sve do Badnjaka kad je od one tete kojoj je nosio plin u vikendicu dobio na poklon slatkog malog psića.
Dočim je ugledao to čupavo klupko, Zvone se, ne mogavši doći sebi od iznenađenja, htio zahvaliti na poklonu i vratiti ga, budući da o psima nije znao apsolutno ništa. Istina, neka bolna sjećanja odvela su ga u djetinjstvo kad je mješanac Bobi skočio na njega i čitavog ga izbalio.
No, dražesni je psić ostao u Zvoninom stanu preko blagdana i dobio primjereno ime - Bond, samo Bond!



Već do Nove godine, Zvone je nabavio svu potrebnu literaturu i biltene Kinološkog saveza unutrag sedamdeset godina. Na dočeku nas je malo udavio novim saznanjima o najboljim čovjekovim prijateljima, ali budući da je praktično još bio u koroti za voljenim mačkom, njegova smo izlaganja popratili s mnogo uvažavanja i iskrenog suosjećanja.
Društvo je napustio već desetak minuta nakon ponoći ispričavši se neodgodivim obvezama.
Ipak, bili smo sretni zbog njega.

Čitavu zimu i proljeće, Zvone je provodio duge sate u šetnji s Bondom. Točnije rečeno, Zvone je šetao, a Bonda je uglavnom držao u naručju. Jednom je prilikom nabasao na izložbu pasa u stobrečkom kampu i naprosto se oduševio. Pomislio je kako bi lijepo bilo da i njegov Bond danas-sutra sudjeluje na nekoj takvoj manifestaciji.
Sa Zvonom smo se i dalje družili na rođendanima, proslavama razvoda i sličnim veselicama. Fascinirao nas je svojim znanjem o psima, već kroz nekoliko mjeseci, ne samo da je imao u malom prstu podrijetlo, povijest, dobre i loše osobine pojedinih pasmina, već je u facu poznavao sve, apsolutno sve lajavce s pedigreom na potezu od Mertojaka do Sirobuje. Bili sam ponosni zbog njega.
Tek bi se ponekad u razgovoru dohvatio Hrvatske seljačke stranke, Lige prvaka, Red Hot Chili Peppersa i Jelene Rozge.

Ovog smo ljeta putovali zajedno na otok Vis. U međuvremenu, Bond je postao ne samo odlikaš nego i višestruko nagrađivani šampion, njuška bez premca u svijetu noblesavih pasa. Dva sata na osunčanoj palubi "Petra Hektorovića", Zvone nije prestajao pričati. O hrani bogatoj vitaminima, o viklerima za nježnu šampionsku dlaku, o mašnicama, o rastezljivim uzicama, o šamponima za svaki dan i šamponima za natjecanje, o konkurenciji na području zemlja bivše Juge i nekoj ljubomornoj kravi iz Austrije koju je uzlet Bonda u pasju elitu totalno raspametio. Bili smo već pomalo zabrinuti zbog njega.

E sad, ne bih htio decidirano reći da sam zbog beskrajnih pasjih priča Zvonu počeo izbjegavati po zakonu hiperbole, ali slučajno ili ne, odjednom sam se i ja počeo suočavati s neodgodivim obvezama. Jednostavno, nisam imao srca reći Zvoni direktno u brk da mi se čini kako je ipak malo hm... pretjerao.
Nekako smo se malo družili tokom ljeta...

I baš jučer popodne, evo ti Zvone pred mojim vratima. Silno sam se obradovao kad je razgovor počeo s utakmicom između Hajduka i trećeligaša Vala iz Kaštel-Staroga u kojoj su majstori s mora opet brutalno oštećeni za nepostojeći penal.
No, bilo je to samo brumavanje iskusnog lisca. Već u drugoj rečenici počela je dobro znana tematika... Uglavnom, Bond, samo Bond, je u međuvremenu postao vladar, ne samo Balkanskog već i Apeninskog i Pirinejskog i svih mogućih poluotoka sjeverne hemisfere. Štoviše, nakon dugog i iscrpljujućeg traženja, i ponuda kojekakvih zavodnica sumnjivih kvaliteta, Zvone je konačno našao idealnu curu za svog ljubimca i to ni manje ni više nego u - Brazilu! Kakva li će to inter-kontinentalna veza biti!?
Štoviše, utanačen je i datum svečanog dolaska mlade Brazilke na splitski aerodrom, i ja sam pozvan, naravno, a Zvone se poslije raspričao i rasplesao takvim žarom kao da u svom naručju drži instruktoricu škole sambe, a ja se u njegovim rečenicama nisam uspio uhvatiti za niti jedan zarez da mu konačno kažem - aloooooo Zvone, ti si totalno propuva!