Kad u vrlo vlastitom retrovizoru počneš učestalo primjećivati iskežene face nalik na tasmanske nemani iznad čijih glava najčešće piše TAXI, nije ti potreban detaljan uvid u izvještaje Ministarstva turizma - to je naime, pouzdan znak da dalmatinska obala "vrije". Iliti drugim riječima da je turistička sezona u punom zamahu.

Nevjerojatna je promjena koju naši taksisti doživljavaju kad živa na toplomjeru preskoči trideseticu. Kakav se to klik u glavi dogodi da inače mirni, dobroćudni ljudi , koji na stajankama igraju šah, domino, čovječe ne ljuti se i smireno rješavaju tekuću problematiku, odjednom pomahnitaju čim se pojave prvi gosti? Čini mi se da naši taksisti zapravo igraju neku internu igru u kojoj je pobjednik onaj koji najbrže odbaci goste do željene božemiprosti - destinacije i vrati se natrag u što je mogućem kraćem roku .

I mora im se priznati da su sve maštovitiji. Pravila igre su nemilosrdna tako da oni sporiji i naivniji koji se vozikaju izgužvanim (pri)gradskim prometnicama ispadaju iz igre. Ćuš! Pravi maheri taxitrona znaju sve prečice od Konjskog do Gaćeleza, a pogotovo one u blizini aerodroma.
O da ih vidite kako suvereno praše kroz kaštelanske vinograde i voze slalom između takica pomidora ne bi li se šta prije dočepali aerodroma. Ma koji Vettel, koji Alonso, Jozo Puž s Vectrom i Miljenko Štraca s Okašom su za sada na vrhu poretka Grand Prix Resnika. ...

Dobro ajde, tu i tamo se dogodi i poneki sitniji incident. Prekjučer se Mate Žvala sa Zafirom zabio u karijolu punu tikvica koja se kretala nedopustivo malom brzinom.




Sezona dakle... S kojim god iznajmljivačem razgovarate, reći će vam da je sezona katastrofalna. Užas od sezone. Nema pasa. Lani je bilo puno bolje. Aha, svakako.
To je ako niste znali - mantra. S kojom južnohrvatski iznajmljivač soba i apartmana započinje i završava svaki dan. Lani je bilo bolje. Dobro. Zanimljivo, i lani su govorili da je lani, to jest - preklani, bilo bolje. Uvijek je lani bolje. To je uistinu zanimljiv fenomen.





Prije nekoliko dana javila mi se prijateljica iz Švabije da bi ovog ljeta rado došla na odmor negdje u okolicu Trogira. Imam li nekoga poznatoga tko iznajmljuje apartman. Četiri osobe i mali pas. Dva tjedna, možda čak i tri. Super kažem ja, svi plaču da su prazni, jedva će dočekat. Kuš bolje goste, naši ljudi, fini, pristojni s mitel-europskim manirama. A još i pas! Mali doduše, ali ipak pas. Mislim - da mi ne govore kasnije da nema ni pasa jel...

Uglavnom, zovem Blakija, on ima prvi red do mora - nema šanse stari, puni smo do osamnajstoga ka šipak. Zovi Zokija možda u njega ima mista. Okej zovem Zokija, Zoki kaže jes'ti normalan, sad si mi se javija, di si bija prije, aj zovi Lokija. Okej zovem Lokija, čujem kako se češka po glavi, nema ni on slobodnog mista, ali...
- Šta ali?
- Moga bi uredit bungalov.
- Koji bungalov?
- Oni u vrtlu do gromile, bome!
- Ma čekaj, je li misliš na onu baraku od puntižela u kojoj držiš cimenat, stare gume, cidokor i otrov za miše?
- Ae... ma pribacit ću mišomor na drugo misto...
- Adio Loki!

Uglavnom, zvao sam na još najmanje deset adresa, našli smo par rupa od dan-dva, ali smo nadasve mudro zaključili kako bi bilo pretjerano seliti naše fine ljude s miteleuropskim manirama od nemila do nedraga. Srećom, našli su povoljan smještaj na Pelješcu.
Eh, zašto se lani nisu javili, lani je bilo bolje!



A eto ove godine i sunce maksimalno zajebaje. Ma ko je to vidija ovoliko sunca u sedmome misecu!? Katastrofa! Nije tako bilo lani. Lani je bilo bolje. A i ovi naši gradonačelnici su se uspavali. Ako smo prošle zime imali onaj famozni Snježni dan, ko nam sad brani proglasit Sunčani dan!