Postoje dvije vrste putnika - oni koji odlaze i oni koji se vraćaju.
Oni koji odlaze, obično su puni nade i slatkog iščekivanja, a one koji se vraćaju, najlakše ćete prepoznati po punom srcu i praznom novčaniku, čak i bez da im virite u džepove.
Putovati Božiću ususret, poseban je osjećaj. Božić nikad nije ni nedjelja ni srijeda, niti bilo koji drugi dan u tjednu, Božić je uvijek jednostavno - Božić...







A kad je već o putovanjima riječ, bilo bi zanimljivo odabrati stotinu hrabrih dobrovoljaca, ili recimo tisuću, ili koliko god, i svakome od njih prišiti u džep spravicu koja bi tokom jedne kalendarske godine bilježila sva njihova kretanja, sve njihove odlaske i povratke. Ne zbog nekakve špijunaže ili nedajbože kontrole, već samo da bi se svi ti pomaci, ma koliko god sićušni i beznačajni bili, automatski prenosili na kartu svijeta.





Slutim da bi na kraju godine dobili sliku s jako zanimljivim oblicima, punu nekakvih kružića, elipsa i križića, a tko zna, možda bi nas poneki od njih iznenadili sasvim neočekivanim putanjama...

No, nastranu s mojim trabunjanjima, pravit ću se da možda i nisam kriv, možda se izvučem na samoobmanu...

Ali kad se jednog takvog dana koji nikad nije ni nedjelja ni srijeda, niti bilo koji drugi dan u tjednu dogodi čarolija - onda to i nije bogzna kakvo čudo. To je jedini dan kad se, kojim se god putevima kretali, koliko god daleko bili, uvijek vraćamo - doma!

Prigrlite za sebe i svoje najdraže, čvrsto takve dane i spremite ih u onaj tajni džepić, od svog srca.