Kad se zadnja kap maslinova uja iscidi iz makine i kad učinemo konte da vidimo di smo i šta smo i jesmo li možda i prije ultima prišli šezdeset punti na briškuli o' života, oćutin kako se još jednoj godini primaka kraj.

Arija poprimi drugačiji vonj, zvona s kampanela počnu nikako muklo tuć, more se lino uvuče među škrape, a sunce više nima force i grad tone u mrak svakim danom sve ranije.

Tužna, lipa, tiha dalmatinska jesen...