Svako toliko vremena ujedninjeni nutricionisti svih zemalja objave novi čarobni naputak koji će nam, ako ga se budemo držali ko pijan plota, omogućiti zdrav život, dobru formu i nadasve dugovječnost. Istina, poneke stavke tih naputaka znaju biti i proturječne, određene namirnice ulaze pa izlaze iz mode, tako da je jako bitno biti u toku i pomno pratiti trendove. Konzumacija zdrave hrane posljednjih je godina evoluirala od pomalo šik, ekscentrične i ekskluzivne pojave do gotovo ultimate fight discipline. Briga i obzir prema vlastitom liku i tijelu preraslo je u pitanje bon-tona, stoga me ne bi čudilo da već kroz par godina pojava zapuštenih i debelih pojedinaca na ulicama naših gradova bude tretirana kao krajnja nepristojnost, pače psovka i time prekršajno kažnjiva zakonom o javnom redu i miru.

Nevolja s tom zdravom hranom je u tome što je u većini slučajeva bezukusna, prozirna i za nepce potpuno neprepoznatljiva. Za doručak pojedeš baškote okusa kartonske kutije, za ručak kašastu smjesu bio-gipsa i eko-čipsa, a za večeru dvjesto grama zraka.



Ako preživite prvih nekoliko mjeseci takvog ultrazdravog tretmana, možete se, barem nedjeljom i blagdanima počastiti obrokom stare dobre blitve, naravno – nezačinjene i kuhane na pari, bez tragova, a kamo li mirisa krumpira ili nekih drugih stranih tijela. Doduše, može vam se progledati kroz prste ukoliko s blitvom pojedete zalutale pužiće, crviće, gusjenice ili skakavce, to je samo dokaz da je blitva neprskana i odgojena kao u svakoj pristojnoj familiji – na ekološki način.

Također, moram priznat da me impresioniraju neki izrazi koji se posljednjih godina vuku ruku pod ruku kroz sve razgovore o zdravoj hrani, premda pojma nemam što oni zapravo znače.

Recimo, kad mi za neku namirnicu kažu da ima antioksidanska svojstva, istog je trenutka počnem promatrati sa strahopoštovanjem. Antioksidans – uh to zvuči toliko moćno da sam čisto začuđen zašto ga još nisu počeli pakirati u sprejeve, poput dezodoransa. Ono – prije izlaska se našpricaš antioksidansom ispod pauzuha ili hm... oko intimnih dijelova tijela, uspjeh akcije je zagarntiran, nema da omane!

Isto tako, čujem da su jako dobre i nezasićene masne kiseline, ali iskreno – nije mi drag taj izraz, mislim – kako ti može biti atraktivno za žnjopu nešto što je nezasićeno, masno i kiselo!?
Sva sreća što su neki pametni ljudi taj nemušti izraz zamijenili s mnogo atraktivnijim - Omega 3!

Omega 3 – to je ono pravo, kratko, jasno i svima razumljivo, pustite mi te fore o esencijalnim nutrijentima, nomenklaturama masnih kiselina i sličnim stručnim pizdarijama, neizgovorljivim izrazima koji nas samo zbunjuju.

Ovako, čim začuješ ono - Omega3, naćuliš uši ko štene u pubertetu, pomisliš na ribe sjevernih mora, čvrste brodove visokih prova kako se tuku s moćnim valovima Atlantika, gostoljubive Eskime i svašta nešto još.



Stoga nisam dvojio ni sekunde kad sam nekidan u supermarketu naletio na žumanjkasto pakiranje, zamislite čuda - Omega 3 – muda, pardon - jaja!? Opaaaa, šta je sad ovo, čuo sam da te famozne omege ima u ulju od chije, ulju od perille, zatim orahovom, lanenom i ulju od sjemenki konoplje, ali da postoje omegasta jaja – za to bome nisam.

U stanju latentne uzbuđenosti požurio sam prema svojoj kući samo da što prije kušam to čudo. Kako nikad ne volim jesti sam, pozvao sam prijateljicu Mirelu koja se sasma slučajno zatekla u susjedstvu, neka svrati i proba moja jaja. Netom zatim sam u keramičku tavu znalački ulio dvije i po kapi maslinova ulja, uredno poredao četiri jaja, pa kad se jedna strana fino zarumenila prevrnuo naopako da se uhvati fina korica po oku.

Za tren oka, ukusan i zdrav obrok bio je poslužen na stolu. Jedno jaje Mireli, jedno meni pa još jedna tura repete i fešta može početi!

- Mmmmm, šta ti se čini – upitao sam Mirelu, očekujući pohvalu za svoje grandiozno kulinarsko ostvarenje
- U redu je... – obazrivo će ona
- Osjećaš li nešto?
- Šta bi trebala osjetit?
- Pa omega tri!
- Omega tri?
- E!
- Kakav okus ima omega 3?
- Nemam pojma, vjerojatno neko ludilo okus...
- Hm, ne znam koliko ludila osjećam, ali čini mi se da ti fali malo soli.
- A jel!?
- Inače su dobra ova mega jaja
- Omega
- E, to sam mislila...


Nešto kasnije, dok smo zavaljeni u fotelje, napeto iščekivali završni obračun Mentalista sa Crvenim Johnom, Mirela me ničim izazvana priupita:

- Znaš šta, jel ti ostalo još onih jaja?
- Je...
- Imaš li kekse?
- Imam.
- Mlika?
- Jap!
- Kraš-ekspres?
- Naravno!
- Oćeš da napravim paradižet?
- Super!

- Ali, slušaj me mali, zamutit ću ga na poseban način...
- Kako?

- Paaaa recimo, mogu ga nazvat... preko omega jaja do alfa mužjaka!
- Hmmmm...
- Jesi li za?
- Da jesam li...