Marketing
Omega jajima do alfa mužjaka
Svako toliko vremena ujedninjeni nutricionisti svih zemalja objave novi čarobni naputak koji će nam, ako ga se budemo držali ko pijan plota, omogućiti zdrav život, dobru formu i nadasve dugovječnost. Istina, poneke stavke tih naputaka znaju biti i proturječne, određene namirnice ulaze pa izlaze iz mode, tako da je jako bitno biti u toku i pomno pratiti trendove. Konzumacija zdrave hrane posljednjih je godina evoluirala od pomalo šik, ekscentrične i ekskluzivne pojave do gotovo ultimate fight discipline. Briga i obzir prema vlastitom liku i tijelu preraslo je u pitanje bon-tona, stoga me ne bi čudilo da već kroz par godina pojava zapuštenih i debelih pojedinaca na ulicama naših gradova bude tretirana kao krajnja nepristojnost, pače psovka i time prekršajno kažnjiva zakonom o javnom redu i miru.
Nevolja s tom zdravom hranom je u tome što je u većini slučajeva bezukusna, prozirna i za nepce potpuno neprepoznatljiva. Za doručak pojedeš baškote okusa kartonske kutije, za ručak kašastu smjesu bio-gipsa i eko-čipsa, a za večeru dvjesto grama zraka.
Ako preživite prvih nekoliko mjeseci takvog ultrazdravog tretmana, možete se, barem nedjeljom i blagdanima počastiti obrokom stare dobre blitve, naravno – nezačinjene i kuhane na pari, bez tragova, a kamo li mirisa krumpira ili nekih drugih stranih tijela. Doduše, može vam se progledati kroz prste ukoliko s blitvom pojedete zalutale pužiće, crviće, gusjenice ili skakavce, to je samo dokaz da je blitva neprskana i odgojena kao u svakoj pristojnoj familiji – na ekološki način.
Također, moram priznat da me impresioniraju neki izrazi koji se posljednjih godina vuku ruku pod ruku kroz sve razgovore o zdravoj hrani, premda pojma nemam što oni zapravo znače.
Recimo, kad mi za neku namirnicu kažu da ima antioksidanska svojstva, istog je trenutka počnem promatrati sa strahopoštovanjem. Antioksidans – uh to zvuči toliko moćno da sam čisto začuđen zašto ga još nisu počeli pakirati u sprejeve, poput dezodoransa. Ono – prije izlaska se našpricaš antioksidansom ispod pauzuha ili hm... oko intimnih dijelova tijela, uspjeh akcije je zagarntiran, nema da omane!
Isto tako, čujem da su jako dobre i nezasićene masne kiseline, ali iskreno – nije mi drag taj izraz, mislim – kako ti može biti atraktivno za žnjopu nešto što je nezasićeno, masno i kiselo!?
Sva sreća što su neki pametni ljudi taj nemušti izraz zamijenili s mnogo atraktivnijim - Omega 3!
Omega 3 – to je ono pravo, kratko, jasno i svima razumljivo, pustite mi te fore o esencijalnim nutrijentima, nomenklaturama masnih kiselina i sličnim stručnim pizdarijama, neizgovorljivim izrazima koji nas samo zbunjuju.
Ovako, čim začuješ ono - Omega3, naćuliš uši ko štene u pubertetu, pomisliš na ribe sjevernih mora, čvrste brodove visokih prova kako se tuku s moćnim valovima Atlantika, gostoljubive Eskime i svašta nešto još.
Stoga nisam dvojio ni sekunde kad sam nekidan u supermarketu naletio na žumanjkasto pakiranje, zamislite čuda - Omega 3 – muda, pardon - jaja!? Opaaaa, šta je sad ovo, čuo sam da te famozne omege ima u ulju od chije, ulju od perille, zatim orahovom, lanenom i ulju od sjemenki konoplje, ali da postoje omegasta jaja – za to bome nisam.
U stanju latentne uzbuđenosti požurio sam prema svojoj kući samo da što prije kušam to čudo. Kako nikad ne volim jesti sam, pozvao sam prijateljicu Mirelu koja se sasma slučajno zatekla u susjedstvu, neka svrati i proba moja jaja. Netom zatim sam u keramičku tavu znalački ulio dvije i po kapi maslinova ulja, uredno poredao četiri jaja, pa kad se jedna strana fino zarumenila prevrnuo naopako da se uhvati fina korica po oku.
Za tren oka, ukusan i zdrav obrok bio je poslužen na stolu. Jedno jaje Mireli, jedno meni pa još jedna tura repete i fešta može početi!
- Mmmmm, šta ti se čini – upitao sam Mirelu, očekujući pohvalu za svoje grandiozno kulinarsko ostvarenje
- U redu je... – obazrivo će ona
- Osjećaš li nešto?
- Šta bi trebala osjetit?
- Pa omega tri!
- Omega tri?
- E!
- Kakav okus ima omega 3?
- Nemam pojma, vjerojatno neko ludilo okus...
- Hm, ne znam koliko ludila osjećam, ali čini mi se da ti fali malo soli.
- A jel!?
- Inače su dobra ova mega jaja
- Omega
- E, to sam mislila...
Nešto kasnije, dok smo zavaljeni u fotelje, napeto iščekivali završni obračun Mentalista sa Crvenim Johnom, Mirela me ničim izazvana priupita:
- Znaš šta, jel ti ostalo još onih jaja?
- Je...
- Imaš li kekse?
- Imam.
- Mlika?
- Jap!
- Kraš-ekspres?
- Naravno!
- Oćeš da napravim paradižet?
- Super!
- Ali, slušaj me mali, zamutit ću ga na poseban način...
- Kako?
- Paaaa recimo, mogu ga nazvat... preko omega jaja do alfa mužjaka!
- Hmmmm...
- Jesi li za?
- Da jesam li...
Post je objavljen 21.10.2011. u 18:18 sati.