Dobrovoljni zatočenik mora
23.08.2011.
Ako je otok dio kopna okružen morem, onda je svjetionik dio mora okružen svjetlošću. Otok-svjetionik više je od otoka samog, on je njegov integral, otok na kvadrat kroz dva, on je dio svijeta izvan vremena i prostora. Ako postoji peta dimenzija, onda su upravo svjetionici njezini lučonoše ...
Nakon tri godine, opet sam na Murvici. Na prvi osjećaj, učini mi se da je puno vrimena prošlo, a već u slijedećem trenu, sve izgleda isto. Stari bor još je uvik tu, ali bez ijedne iglice i životnih sokova u sebi...
Može li se uopće opisat život na lanterni ovako kad dođeš samo na jedan dan, i to dan okupan kolovoškim suncem, dan iz udžbenika Prirode i društva u kojemu piše da su ljeta na Mediteranu vruća i suha, a zime blage...
Nenad, naš domaćin, već je tridesetak godina lanternist. Od Sušca i Palagruže, jadranskih stražara prema Otrantskim vratima pa sve do malene Murvice, šćućurene u Drveničkom kanalu. Nenad se ne razbacuje velikim ričima, ne izvlači iz svoga života na lanterni grčku tragediju niti veliku epopeju. Vidilo se na njemu da mu je puno drago šta smo mu došli u vižite, ali isto nam nije tija dat previše rišpeta.
Ali, ko mu može zamirit, napokon može s nekim progovorit, vikat, beštimat, pribotunavat...
-Da nije kome palo na pamet sist mokrim mudantinama na kušin!
-Vidite li onu veliku kriglu? Neeeeee tu, onu veeeeliku, od litre! E, baš tu, nemojte da se neko slučajno maši napit iz te veeeeelike krigle! To je mooooja krigla i samo jaaaa smin pit iz nje!
Uostalom, tako i triba bit! Lanternist je i kapetan i komandant i kralj i car, njegova je na lanterni prva i zadnja!
Ipak, nismo se dali pripast jer dobro znamo kako se iza grubih riči obično kriju tople duše pa nas je tako i ovoga puta Nenad bogovski počastija, a šta ću vam sad uopće poć govorit kakve smo delicije kusali, eto, neka to ostane mala tajna, samo za ovu priliku - desetoročlane posade svjetionika Murvice.
Kao što Jabuka, vulkanska piramida na jadranskome kulfu izbezumljuje magnetske igle kompasa, tako i mala, naizgled pitoma Murvica vara kazaljke sata. Ne, ni to više nije slučajno, vrime na svjetioniku definitvno ne ide po onom normalnom, zemaljskom ritmu. Nije ni ujednačen, ponekad leti, ponekad stane, ponekad čak krene unatrag. A kojim će smjerom i kad – to nitko živ ne zna...
A naša Murvica, prava je mrvica, tek je nešto šira od zgrade svjetionika, eh da nije takva, vjerojatno bi se drugačije zvala, Murvica ima more u svome dvorištu u kojem rastu kapari, motar, uz tek poneki tamaris sa sjeverne strane.
Čak i više nego suncem, Murvica je najčešće okupana solju, Murvica je škoj koji miriše najlišpje na čitavome svitu. Odat ću vam tajnu, za vrelih ljetnih dana, na Murvicu izlaze čak i Male Sirene da se odmore od dugih lutanja morima...
Pravi ljudi od mora uvik sirenama pozdrave lanterne i njezine čuvare. Ovi modernog kova, naoružani milijunima konjskih snaga, ploterima, autopilotima i satelitima ne mare ni za koga, samo protutnjaju kanalom...
Kažu neki - uskoro neće više bit potribe za ljudima na lanternama, sve će se to dat riješit automatikom i kompjuterima. Ma bravo! Za par godina, neće više bit potribe ni za pomorcima, gradit ćemo brodove bez ljudi, bez posade, samo ćemo im unaprid programirat rutu, ukucat u kompjuter i vozi Miško! Sve će to funkcionirat bez greške, moš mislit!
Više volim da čovik falije nego da instrument pogodi!
A more? Oće li možda valovi, struje, plime i oseke bit regulirani automatikom i usklađeni sa zakonskom regulativom euroatlantskih asocijacija?
Izgleda da će svega bit, samo čovika više neće...
Plameno nebo iznad otoka Arkanđela dalo nam je do znanja da je vrime od partence.
Miljama kasnije, sve do Punte Križa, osvrtali smo se i pratili njezin besprijekorni ritam - dvije sekunde crvenog bljeska pa šest sekundi tame, dvije sekunde crvenog bljeska, šest sekundi tame, i tako do u nedogled. Lanterna je ostala sama, u zagrljaju mora i noći.
U brazdi iza naše krme ostalo je jedno Svitlo, jedan Otok i jedan Čovik.
Dobrovoljni zatočenik mora...
komentiraj (26) * ispiši * #
Lina, 23.08.2011. 08:12 baš mi je nekako palo to tvoje more od sutona sa suncem u ovaj dan . sad samo moran namistit ruku na tačno u podne . nerazumljivost vrimena i je u suncu ,a onima kojima se zakori sol i u ruzini imaju suton . dobro ti lipo jutro !
Big Blue, 23.08.2011. 10:07 Uvijek je lijepo čitati o takvim temama... Nekako mi je ovaj put najpoetičije to što sve stane u tri riječi: dobrovoljni zatočenik mora... Svitlo, Otok i Čovik. :-)
brod u boci, 23.08.2011. 10:21 @Lina: Fala ti
@Big Blue: E sad mi je duša na mistu ;-)
makedo, 23.08.2011. 10:40 "Više volim da čovik falije nego da instrument pogodi!" Baš tako...užasava me stalna automatizacija i dehumanizacija svega živog...a vidi ovog tvoga teksta, koji je produkt upravo svega najljepšeg što čovjek može ponudit i što stroj nikada neće uspijet zamijenit...
malo ti malo ja, 23.08.2011. 12:03 E da se otisnuti, pa i ostati, barem jedan život! "Malo nam za sriću triba", poz.
zlatna djeva, 23.08.2011. 12:57 meni se sviđa mali Posejdon. Imam osjećaj da se iza tog pogleda kriju mnoge vragolije :))))
mala sirena, 23.08.2011. 15:24 samo za taj osjećaj! :)
brod u boci, 23.08.2011. 15:50 @makedo: Hm, ko zna ;-) Ubaciš u program nekih dvista-trista riči, on ti sve smiksa, posloži u rečenice i objavi tekst :-)))
@malo ti malo ja: Kad uvik žudimo za onim čega nemao...
@zlatna djeva: A i ćaća mu je sav vražji :-D
@mala sirena: Upravo tako!
alexxl, 23.08.2011. 16:45 krasno
bodulka, 23.08.2011. 17:03 Jučer mi je jedan od ševfova održao mono-dramu kako, svaki put kad vidi tko piše knjige i vodi državu, pobijesni i požali što nije kao mlađi otišao u bijeli svijet (koji baš na njega čeka raširenih ruku...). A dok se on guši u svojoj žuči meni srce puca od sreće kad ovako nešto čitam i gledam i Bogu zahvalim šta mi ne pada na pamet otić! Ogradit svoj mikro kozmos dragih ljudi i predivnih, po mogućnosti slanih :D, prizora... neprocjenjivo! Altroke MasterCard :D
Pozdrav!!
Igniss, 23.08.2011. 18:50 Hm, vozikam se po moru već petnaestak godina i za to pozdravljanje lanterni nisam nikada čuo :) Ali veseli me uvijek ovakva reportaža
@bodulka: razumijem to stajalište, ali činjenica je da prije ili poslije makrokozmos počne prodirati u onaj mikro dio. Pobjeći od toga uopće nije loše.
nanaR, 23.08.2011. 19:57 Malo mi je glupo stalno te hvalit, ali ne mogu ostat ravnodušna na ovu lipotu - bravo:))
gustirna, 23.08.2011. 22:21 "More more ca covik ne more...ide pisma otočka....:-)
Ono s kriglom....podjsketilo me na još jednoga šta ne da svoju kriglu punu soka od amarene. :-)
jesu ovo slije sa novin aparatićen?
sibaka, 23.08.2011. 23:59 slucajno san dosa na ovo i koje lipo iznenadjenje , asti nasa Murvica . koliko san puti bija u knjeze kod nje. rodija san se na Drveniku. puno fala na vin lipin pisanju o Murvice. sramota je ovo rec ali su me zamalo suze uvatile.
lilfairy, 24.08.2011. 05:16 nema do mora
brod u boci, 24.08.2011. 06:40 @alexxl: Hvala ti
@bodulka: Lipo rečeno!
@Igniss: To je više običaj kod veliih brodova, a tužno je šta ti običaji pozdravljanja na moru sve više iščezavaju
@nanaR: Ne brini, mogu ja podnit hvaljenja koliko oćeš :-)
@gustirna: Nije novi, ovo je Dadin E-510. Još sam u dilemama a i brigama oko zatvaranja "financijske konstrukcije" šta se novog aparata tiče
@sibaka: Fala i vama, i nije nikakva sramota koji put pustit i suzu
@lilfary: Eh to more...
iskreno plava, 24.08.2011. 11:49 Dobar deo ostatka svog života želim se menjati s takvim srećnicima. Mada, usamljenički život ume biti teeeeeeeeežak. Pristala bih na varijantu, palme, smokve, masline i ležaljke na kakvom udaljenom, maleckom ostrvu..... makar desetak dana bez jakih zvukova i bez ljudi.
ineida, 24.08.2011. 11:53 fali more, drž 'se svjetionika, pozdrav ineida.
Milan, f., 24.08.2011. 23:43 Brode lip post, ineida bravo. Milan, f(analista) ili svjetioničar.
brod u boci, 25.08.2011. 06:36 @iskreno plava: I meni se sviđa takva zamisao
@ineida: I njegova svitla
@Milan: To je za sve vas lanterniste
marchelina, 25.08.2011. 12:20 gušt čitanja...
file, 25.08.2011. 13:22 ma bravo...:-))
"Pravi ljudi od mora uvik sirenama pozdrave lanterne i njezine čuvare. Ovi modernog kova, naoružani milijunima konjskih snaga, ploterima, autopilotima i satelitima ne mare ni za koga, samo protutnjaju kanalom..."
To nije jedino šta ovi novoskovani moreplovci ne rade ili rade šta normalni ne rade....
Kad san u brodu, normalnima smatram one koji mi mahnu, one ostale ne badajen. A bogami, ni oni mene. Ili možda mašu ka ludi, a ja ne vidin. Da se maknem s puta.
Tebi mašem! mah, mah!
Joanna has left Stepford, 25.08.2011. 17:32 i ja bi se bome zatočila dobrovoljno, bar na jedno dva tjedna...ubiće me slavonija ljeti...zavidim....
brod u boci, 26.08.2011. 07:25 @marchelina: Drago mi je
@file: Vidiš kako mahanje na moru može dobit potpuno drugačije konotacije
@Joanna: Uhhh, slavonsko ljeto, treba to izdržat, a mi se s mora još nešto žalimo...
hannah, 26.08.2011. 19:38 Brod, more, otok, lito.....ahhhh....nepresušna tema.
A tvoj post - odličan ka uvik :)
Neverin, 28.08.2011. 02:52 poežija brode poežija