Probudija sam se pet minuti kasnije nego obično, osta se vrtit još desetak minuti po postelji, a onda sam se sitija svratit do ogledala pogledat jesam li to još uvik oni stari ja pa sam samo mudro uzdahnija - blaženi godišnji i oni koji ga je izmislija!

Godišnji odmor - o gospemoja koje su to lipe riči, i to još zamislite - stari godišnji odmor - još lipje, ma čujete li vi poetiku u tim ričim - staaaari, godiššššnji, odmorrrr...
Zunzi u jušiman...

Padne mi na pamet ona pisma koja se evo sad već više od dvajst godin ne smi izvodit

Možda je nekom svejedno
možda i ne mari
Al' ja te zato volim
Puno te volim Stari

Obožajen zabranjene pisme!
Obožajen države koje zabranjuju pisme. To je skroz u redu jer su se pisme kroz povijest pokazale ka moćno i ubojito oružje. Jače od ladnoga i vatrenoga oružja, šta soldati, koji generali, pisnici su uvik bili problem. Ko tebe minobacačon, ti njega pismon!
Pa nek se friga!



Učinija sam đir do grada, nije uvatilo niti osam manje kvarat, trevila me sekretarica:

- A koju gospu činiš po gradu u ovu uru?
- Evo glumin turista.
- Ti si skroz maka!
- Ae...





I ko će sad njoj poć objašnjavat da baš ujutro sunce pada tako lipo na ovi ludi mali grad, da je to u stvari jedino doba dana kad možeš nešto okinit kako Bog zapovida jel...

Evo naprimjer, apside katedrale nikad ne vidim sunčane, a prođen kraj njih najmanje pet-šest puti dnevno.





Graditelji su nekad na pročeljima ostavljali svoje isklesane glave, a danas, danas je drugo vrime...



Zamislite glavu Jure Radića na Masleničkom mostu, ma baš bi lipo figurala...

Kroz glavnu ulicu do južnih gradskih vrata...



Jedna mala plava mi je utekla iz kadra za dz, ma di jon je priša, a svaki put kad vidin vako lipu bjondu sitim se, sitim se... ma kako se ono zvala... aeeee još najbolje da vam rečen kako se zvala



Govoridu mi da je još uvik lipa ka pupa...

Na rivi se susreću dva skroz različita svita, patnici u jahtama i sretnici s karijolama...



Pajeti se točaju u moru...



Astisto šta mi je lip moj škver kad ga gledam vako s druge strane



Budući da je opće poznato kako smo mi brodograditelji teške linčine i neradnici, ko zna kakvim je čudom nika ovi brod na navozu...
Ćiri-ćari-rakaka i puf - eto broda! E nu...



Svratija sam skroz do iza Kule i Marmontova glorijeta.





Na Slavenovom igralištu dica trču za balunom. Trči, pucaj, driblaj, dodaj, cukunu jedan pazi leđa, goool nije gol, nije prišlo crtu, ma di ćeš većega gušta, sve šta je lipo u životu, sve je u obliku baluna...

Još malo nazad pa drvenom ćuprijom priko foše do peškarije.
Slaba ponuda, ima nešto komarči i lubini iz ribogojilišta, fratri sto, škarpuni i ugori osamdeset...

Vazeja san tri kvarta o kila moli.
Moli za nas, srdele za vas...

Glave ću bacit u juvu s malo angriza, a mole ću pofrigat u suzi uja, za prilog još skuvat šaku-dvi blitve iz vrtla s di kojin kumpiron i diš većega gušta.
Stari godišnji...
Jo koje lipe riči...
Altroke poezija...