Ovako mi danas veli horo(r)skop

Pojavit će se dileme vezane uz vaše dugoročne poslovne planove, zbog čega ćete biti pesimistični i neraspoloženi. U večernjim satima sinut će vam nove ideje i originalna rješenja koja će vas motivirati da uložite još više energije.

Dakle, bolje mi je ništa ne radit, nego lagano paćifiko prespavat dobar dio dana, ako uopće budem u mogućnosti zaspat od silnog uzbuđenja planirajući svečani doček veličanstvenih ideja koje će se, nema sumnje, pojaviti u večernjim satima.



No dobro, sad mi je nekako lakše kad pouzdano znam da sam danas pesimističan i neraspoložen samo zbog specifične konstelacije zviježđa i planeta, a što se novih ideja i originalnih rješenja tiče, večerašnja pošiljka će mi izvrsno doći za popunjavanje zelene fascikle u kojoj uredno slažem sve dosadašnje ideje. Ta moja fascikla, ma ke fascikla, bolje je reći - knjiga ideja, svakim je danom sve deblja, između ostalog, u njoj se nalazi idejni nacrt revolucionarnog torpeda koji će stubokom promjeniti plovidbu morem, zatim model ultra lakog plovila koji će ljudima praktično omogućiti hodanje na vodi kao i detaljno razrađeni projekt spektakularne naprave za guljenje krumpira.

Kako bi pojedini Hercegovci rekli - bumo vid'li...

U današnje vrijeme kad sve postaje super, sve je mega i sve je turbo, nije me previše zaprepastio podatak koji kaže da je utakmici "svih zvijezda" američke košarkaške lige prisustvovalo ni manje ni više nego 108 tisuća i 713 gledatelja! Spektakularna košarkaška utakmica odigrana je u Texasu, točnije Arlingtonu, predgrađu Dallasa i to na novom stadionu nogometnog kluba Dallas Cowboysa. Da se razumiijemo, tu se ne radi o našem nogometu već onoj prilično besmislenoj i budalastoj igri, kombinaciji maškara i ragbija kojeg iz meni nekog sasvim nedokučivog razloga, Ameri jednostavno obožavaju.

Ispočetka mi je bilo čudno jer sam u svojoj blesavoj glavi pomislio da su košarkaši igrali pod vedrim nebom, ali čim sam malo pročačkao po mreži i da tako kažem - uronio u srž problema, shvatio sam da je dom dalaških kravara jedna zaista veličanstvena građevina koja između svih ostalih čuda, ima čak i pomičan krov.

Ipak, koliko god mogu shvatiti da je jednu košarkašku utakmicu došlo gledati preko sto tisuća ljudi, toliko mi nije jasno šta su uopće mogli vidjeti svi oni koji nisu imali sreću dohvatiti karte u kako ih nazivaju "hall of fame" sektoru. Naime, najveći broj sjedišta nalazi se na gornjim tribinama koje su od centra igrališta udaljene preko stotinu metara!
Mislim, košarkaši realno jesu veliki ljudi, ali džaba ti je i velikog čovjeka gledati s tolike udaljenosti!



Ipak, poduzetni Amerikanci imaju rješenje za sve pa su čitav stadion prepunili mega-jumbo ekranima na kojima možete izbliza gledati istu onu utakmicu kojoj kao aktivno sudjelujete kao gledatelj, pače i navijač!

Ali, sad se mislim, kakav je smisao u svemu tome? Očita je namjera organizatora bila da se obori rekord gledanosti i u tome su uspjeli. I što sad? Što je slijedeći korak? Utakmica na nekom hipodromu za pola milijuna ljudi? Mora li sve što je mega, što je super, značiti da je to automatski i dobro? Pa mora negdje postojati negdje razumska granica grandioznosti!

Sve u svemu, mislim da su divovski ekrani ipak sjajna ideja i moguće rješenje za mnoge naše probleme, jer kako vidimo, gradnja svih cesta se obustavlja do daljnjega, sve će teže biti putovati Lijepom našom, jedinu nam utjehu mogu pružiti upravo takve mega televizije na kojima ćemo uživo moći gledati što se događa u susjednim gradovima. Tako ćemo primjerice, mi iz pasivnih krajeva biti izvrsno upoznati kakav se koncert događa u zagrebačkoj Areni, a moj prijatelj Mate iz Čvrljeva će moći istovremeno gledati utakmicu Hajduka na Poljuda i kopati vinograd. Dvostruka korist!

Uostalom, ne vidim razloga zašto bi Texas u bilo čemu bio bolji od Čvrljeva?