Dijakritika jezičnog imperijalizma

16.01.2010.

U moru očinskih briga i radosti oko zaigranog srednjoškolca, znaju se dogoditi i poneke dražesne pojave, kao na primjer kada neka od knjiga, udžbenika ili radnih bilježnica, usred školske godine misteriozno nestane!
Ili se zagubi, ili se nekome svidi, ili se zaboravi na nju u bespućima pubertetske neurednosti, sve u svemu, jednostavno je – nema!

Na sreću, u vrijeme sveopće informatizacije i umreženosti, to danas i nije toliki problem, jednostavno ukucate naslov i nakladnika, fino naručite i za dva-tri dana, knjiga vam stigne na kućnu adresu.

Tako sam upravo jučer pronašao željeni naslov na internet stranici našeg uglednog nakladnika „Školske knjige“, cijena prava sitnica, osamdesetak kuna plus poštarina, sve pet...

Nakon narudžbe, uljudno me pitaju kako ću to platiti, računam – najbolje pouzećem, ali eto, da sad ne kompliciram, mogu to riješiti i karticom.
U redu, opet nema problema, na ekranu se pojavljuje obrazac koji se mora ispuniti, ime prezime, adresa, broj telefona, bla bla bla, sve u redu.

Uredno popunim sva polja, kliknem na „kupi“ kad mi odjednom kaže „Greška u polju Prezime!“
Kako greška!?
Gledam, gledam, gledam, ma prezime mi je dobro upisano, ali dobro, možda se nešto potkralo, pokušat ću opet...
Ponovno utipkam prezime slovo po slovo V-e-r-š-i-ć, valjda je sad dobro, još jedan klik na „kupi“ iiiii.... opet ista poruka!?

Podaci neispravno upisani! Molimo da podatke o korisniku kartice i adresi računa upišete kako je navedeno na vašoj kartici i računu koristeći samo znakove engleske abecede.

WTF - eto vam znakova engleske abecede!

Ništa mi nije jasno, ali srećom, otvarajući jednu ikonicu sa strane dolazim do odgovora.

Ovako kaže - sve osobne podatke o korisniku kartice, potrebno je upisati koristeći samo slova engleske abecede. Ne koristiti hrvatske dijakritičke znakove (č, ć, đ, š, ž) ili znakove nekih drugih jezika (ß, ç, ä, ë, ö i slično). Umjesto njih pisati c, dj, s, z ili druge odgovarajuće znakove.

Hm... tako dakle, izgleda da nisam više Veršić nego sam Versic.
Uredno utipkam svoje novo prezime, i zaista ovoga puta prođe, ali mi u sad drugom koraku javlja kako mi je adresa neispravna!?

Ma šta, oćete vi mene uvjeravat da ne znam niti di živim??? Adresa je ispravna!
Ajmeee, opet mi se upali lampica, cukunu jedan dabili cukunu, ne živiš više u ulici Ante Starčevića nego u ulici Ante Starcevica!
Blože mili, je li vidiš oče Domovine šta si doživija, prekrstilo te ni krivoga ni dužnoga?

Konačno, kada su uklonjeni svi ti omraženi dijakritički znakovi, kupnja je napokon uspješno izvršena.

I sad se mislim...
Ma dobro, kamo nas sve to vodi?
Bložesačuvaj da sam protiv kompjuterizacije, umrežavanja, povezivanja sa svijetom, ne smatram se jezičnim čistuncem, još manje ksenofobom, ali priznajem da me sve ovo istinsko zabrinulo.

Sasvim je redu da imamo recimo e-mail adrese bez č, ć, ž,š, đ i ne znam čega još sve ne zbog olakšane komunikacije s ljudima „vani“ koji konačno te znakove i nemaju na svojim tipkovnicama ili je pak do njih nešto kompliciranije doći, ali eto vidiš - naručuješ u svojoj zemlji, knjigu na svome jeziku, od poduzeća čiji zaposlenici, nadam se, razumiju taj jezik, ali te uporno uvjeravaju da se ne zoveš tako kako se zoveš i da ne živiš tamo di si mislija da živiš.

Tako ćemo polako ali sigurno, početi gasiti i nepoćudna „dijakritička“ imena, zaboravit ćemo Đurđice, Željke, Krešimire, Dražene, Šime, ukinut ćemo Šibenik, Drniš, Omiš, Đakovo, Požegu, Poreč, mislim stvarno, šta će nam više sva ta staromodna imena kad ih uvažena bjelosvjetska gospoda ne mogu ni napisati ni izgovarati? I još ta naša blesava prezimena na ić, ljudi moji, pa zar ne vidite da je to sve prevladano???

Sve ćemo pretvorit u Pebeze kard džambo travel servisis, kako mi upravo sada s ekrana tepa dražesna voditeljica.
O čemu ona to priča, pojma nemam...


Na koncu, ne znam ni sam, možda grintam bezveze, ali sve me strah da ćemo se utopit, ovi „veliki“ će nas smazat za marendu, a mi nećemo imat pojma.
I sve nam to postaje tako normalno...

A do tada, u ulici Ante Starcevica rastu druga dica.
Neki novi klinci...
Oni će se već nekako znat prilagodit.
Barem se nadam...




<< Arhiva >>