Otkidajući posljedni list ovogodišnjeg kalendara zatvaramo još jedan zajednički krug u našim životnim piruetama, preostaje nam tek toliko vremena za posljednji ples staroga ljeta u kojem neće vladati tuga i sjeta jer pred nama su novi počeci, novi horizonti. Pa eto, upravo je danas idealan dan da se na ovom blogu zajednički prisjetimo godine koju upravo ispraćamo, da vidimo kojim smo rutama brodili, kakvim stazama hodili, di smo sve sritni i veseli bili...

Iako mi je i ova godina prošla „lišo bez punta", ili razumljivije - bez novih štambilja u putovnici i egzotičnih putovanja starim i novim Europama, ni u kom slučaju nije nedostajalo zanimljivih izleta, na desetke pohoda s najboljim mogućim društvom, stotine dogodovština, tisuća prijeđenih kilometara iza kojih je ostalo mali milijun uspomena.

Tako nam je krasno bilo siječanskih dana u Krasnom, u srcu sjevernog Velebita, ubavom planinskom mjestašcu koje nekim čudom i sasvim neopravdano izostaje iz naših tipičnih poimanja zimskih radosti. Nepravedno baš, jer upravo u Krasnom snijeg tako neodoljivo pada, tiho, tiše, najtiše...



Veljača ove godine nije bila prevrtača baš, donijela nam je nisku hladnih i vjetrovitih dana tako da smo se uglavnom držali nadmorske visine nula cijelih nešto...





Zato smo u ožujku ponovno krenuli na nove planinarske pohode po dobrom starom Mosoru, a toga mjeseca smo s velikom radošću dočekali rođenje male Eme, uz ponosne roditelje Anu i Stipu.



Kiše proljetne su nam u travnju donijele obilje šparoga i svih ostalih mogućih travurina, proslavili smo Dujino useljenje u novu kuću i zajednički poželjeli našem Cezaru nove uspjehe na ljubavnom planu.


Već prvih dana mjeseca svibnja opčinile su nas ljepote „vanzemaljskog“ otoka Paga,



a krajem mjeseca smo se uspentrali i na Hum, najviši vrh čarobnog Visa...



U lipnju smo „brzim preko Bosne“ stigli do zapadne Slavonije, papučarili po Papuku, uživali u ljepotama Jankovca, Orahovice, Daruvara...



Lito vilovito nam je u srpnju donijelo more sunca i toplih dana, bezbroj malih vijađa po malenim škojima srca moga.



A kad smo već kod čudesnih otoka, kako uopće izostaviti moju Silbu s tog popisa i to upravo u vrelim ljetnim danima kad sva zablista i sjaji pod vrućim suncem kolovoškim...







Sa zadnjim danima ljeta, dočekala nas je rijeka Cetina, sa svojim virovima, brzacima i slapovima, na još jednom nezaboravnom izletu kroz kanjon opasnih igara.



Jedne sunčane rujanske nedjelje bili smo na Murteru s namjerom da pogledamo regatu „Latinsko idro“, jedinstveno natjecanje, veliki festival mora, brodova, ljudi i svega lijepoga i plemenitoga što nam život nosi...



U listopadu smo se još kupali u moru ali i vratili planinarskim stazama uživajući u bojama jeseni.





Prvog dana studenog mjeseca plesali smo s vilama Velebita na Tulovim gredama, nevjerojatnom mjestu na kojem se isprepliću san i java, stvarnost i mašta, priče i legende...



Nekoliko dana kasnije napravili smo pravu malu turneju Hrvatskom da bi došli još jednom do Daruvara i do onog prekrasnog stabla ginka ispred dvorca grofa Jankovića.



Za Svetog Nikolu, ponovno smo bili na Visu, u Komiži, gdje smo svjedočili obrednom spaljivanju stare barke...



Pepeo spaljenih drvenih borova prosipa se po morskoj pučini kao zavjet, kao molitva za sve one koje tim morem plove i koji s tim morem žive...
Kako se iz pepela uvijek rađa novi život, tako isto i iz pepela još jedne u nizu starih godina, moramo započeti nešto novo, tražiti nove svjetionike na našem putu.

Dragi moji, svi koji ovo čitate, a šta da vam pametnoga kažem?
Da vam sada poželim puno sriće, zdravlja i ljubavi, malo bi bilo.
Naravno da vam želim sve naj naj naj što je moguće poželjeti.
Radujte se novim počecima i da se slučajno niste prepuštali apatiji i lošem raspoloženju!
Znam, bit će i u novoj godini teških dana, bit će trenutaka u kojem ćete se osjećati bespomoćni, kada ćete misliti da vas nitko ne voli i da ste sami i ostavljeni na pustome otoku.

Ali proći će sve to i opet će zasjat sunce, mora jednom zasjati!

Ne čekajte neke imaginarne bolje dane, pođite s onima koje volite na neko novo mjesto ili možda na staro koje vam je oku i srcu drago, zakoračite na vrh planine i promatrajte svijet oko sebe, u ljetnim danima zagrlite more i prepustite se valovima.

Čitajte knjige, gledajte filmove, pišite o svemu šta vam padne na pamet, uživajte u muzici i plesu, družite se, putujte, ne škrtarite s onim čarobnim riječima VOLIM TE!
Jednom smo na ovome svijetu.
Živite život punim plućima, ljubite bezgranično, opraštajte samo jednom i još jednom i još jednom...

Večeras, u ponoć, kad se kazaljke spoje, svi ćemo biti ujedinjeni u tom čarobnom, neponovljivom, bezvremenskom, svemirskom trenutku.

SRETNA VAM NOVA GODINA!!!