Nije potrebno biti veliki stručnjak za politički marketing pa primjetiti kako se svi naši vrli i dični kandidati u ovoj predsjedničkoj kampanji zaista svojski trude pred gradom i svijetom prikazati što običnijima.

Mirni, nenametljivi, pristupačni ljudi koji žive običnim životom tu pored nas i uživaju u svakodnevnim, najobičnijim stvarima.

Vesna prva vozi biciklu, Vesna drugi vozi role, Nadan cijepa drva, Damir kosi travu, Andrija štuca brkove, Miroslav vesla, Ivo špancira...

Kao ono, nisu oni nikakva elita, to su sve redom "obični mali ljudi" koji su u ovim teškim vremenima osjetili snažan poriv da se žrtvuju kako bi pridonijeli općem prosperitetu i blagostanju.

Ma ljudi moji, jeste li vi normalni!?
Od običnoga do bezličnoga i nije tako dalek put.
Ne želim običnog čovjeka za predsjednika!

Nama je potreban Hiper-ultra-mega-turbo-supermen, vrhunski čarobnjak za predsjednika da nas izvuče iz ovih gov... ovaj, iz ove složene situacije u kojoj smo se našli.

Kome treba običnjak?

Velogu Jožu hoću!

A oni svi – obični!?

Ajte lipo lovit rake na Pantan...

Na Pantan, ae!

Znam, daleko je Pantan od Pantovčaka, ali baš tu recimo, možete upoznat kandidata za predsjednika zbora labudova koji su preživjeli ptičju gripu





I vidit jednu malu barku šta se izvrće naopako pa više ne znaš šta je gori a šta doli, ka u politici...





A ako budite puno dobri, uvatit ćete i sunce na skalinadi prije nego zađe iza Jelinka.
Mislim, samo da ne zaboravite kako se na skalinadi i penje i pada...



Pih, da obično...