Zar nije zanimljivo kako ove dvije riječi iz naslova, intima i internet započinju istim slovima iako nemaju isti korijen i općenito bi se teško dalo zaključiti da imaju išta zajedničkoga. No, kada zagrebemo malo ispod površine, vidjet ćemo da ta fatalna veza i nije tako bezazlena kao što se na prvi pogled čini. Prvo desetljeće novog i svima nepoznatog medija kao što je internet karakteriziralo je mnoštvo rasprava o fiktivnoj anonimnosti kako samih korisnika tako i aktivnih sudionika mrežnih servisa, foruma i blogova.

Međutim, u pozadini takvih rasprava, na svjetlo dana izišlo je mnogo neželjenih posljedica, a jedna od najintrigantnijih svakako je značajno, čak bih rekao - masovno iznošenje najintimnijih dijelova života raznoraznih anonimusa kao i već otprije poznatih osoba.
Što je to u ljudskom biću što ga tjera ka besramnom samootkriću?

Pokušajte zamisliti situaciju da stojite potpuno goli na centru igrališta nekog ogromnog stadiona, sva su svjetla uperena u vas a osjećate kako vas iz mraka promatra stotinjak tisuća potpuno nepoznatih ljudi čija lica vi sami ne možete vidjeti jer ste zabljesnuti jačinom reflektora. Nimalo ugodno, zar ne?

Intima je po samoj svojoj definiciji nešto najskrovitije, duševno potpuno svoje, nešto što se ne pokazuje javno, to je onaj unutarnji skroviti sadržaj duševnog života svakog čovjeka.
Pa čemu onda sve češće pojave da mnogi ljudi, rekli bismo, ničim izazvani, nude potpunim strancima kao na pladnju, ono svoje posebno, unutarnje, skrovito?

Mnogi su se do sada osjetili prevarenima iznoseći svoju intimu na prazan ekran, istovremeno se skrivajući iza plašta anonimnosti, iza tog prokleto lažljivog osjećaja sigurnosti i zaštićenosti.
O da, otkrivanje intime je tako cool, vrlo samouvjereno, uvijek atraktivno za publiku. Ljudi općenito vole zavirivati u tuđu intimu iz jednostavnog razloga što se jednim dijelom žele nasladiti, a drugim na neki čudan način poistovjetiti i dobiti potvrdu za vlastite strahove i nedoumice. Intima danas postaje roba koja se prodaje gotovo u bescjenje, roba koja je za mnoge jedino vrijedno što imaju pa na takav način žele privlačiti pažnju i dobiti svojih, ne više orwelovskih petnaest minuta, već doslovce petnaest sekundi slave.

Koliko je to vrijedno i je li uopće vrijedno, posebno je pitanje. Nešto je prokleto u ljudskom biću da mnogo lakše pamti ružne stvari o drugima nego one dobre. Pa hajde, priznajte sami koja vam je prva pomisao kad čujete bilo što o recimo - Severini? Ma dajte molim vas...
No, nisu svi tako jaki i samouvjereni kao Seve internazionale pa se u pozadini razotkrivanja mnogih pikantnih detalja mogu događati i prave ljudske i obiteljske drame, a upravo jednoj takvoj svjedočimo ovih dana na našem blog-servisu.

Naravno, svi smo mi krvavi ispod kože, iako volimo misliti o sebi kako smo bezgrešni sveci, moramo priznati da svakodnevno griješimo i to na razne načine, svi imamo svoje vlastito prljavo rublje, neki dio sebe za koji ne želimo da bilo tko drugi zna pa ma koliko sitan i beznačajan bio.
Ne zagovaram ovdje nekakvo glumatanje i pretvaranje u nešto što inače nismo, konačno, naša intima ne sadrži samo negativne stvari, naprotiv, u njoj je skriveno mnogo nježnih i lijepih osjećaja kao u nekoj škrinjici sa blagom.

Svaki čovjek zavrijeđuje tu škrinjicu i nije je dužan dijeliti ni s kime pa čak ni sa onima s kojim dijeli gotovo sve ostalo u životu. Konačno, onoliko intime koliko želimo sačuvati za sebe, moramo poštivati i kod drugih. Ponekad se to kosi s našom prirodnom znatiželjom, ali upravo takvim stavom, možemo im izraziti svoje poštovanje i ljubav.

Život je mnogo vrijedniji i trajniji od petnaest sekundi.

Čuvajte svoju škrinjicu sa blagom...