Protekloga se vikenda u trogirskom akvatoriju održalo Prvenstvo Hrvatske u jedrenju za klase 420, Laser Radial i Laser 4.7, ili prevedeno na svima razumljiv jezik - juniorsko državno prvenstvo. Kao u rijetko kojem drugom sportu, uspjeh samog natjecanja umnogome ovisi o vremenskim uvjetima na regatnome polju pa je tako ovih dana pažnja natjecatelja, trenera i organizatora više bila usmjerena prema meteorološkim izvještajima i prognozama nego li samim finesama i vještinama pod jedrima. Na žalost, ovoga nas je puta zaobišla sportska sreća pa smo se nakon puna tri dana provedena na moru neusporedivo više ispekli na suncu, smočili na kiši, u nekim trenucima čak i drhturili, nego li što smo istinski jedrili.







Da ne bi bilo nikakve zabune, potpisnik ovih redaka je svoje juniorske jedriličarske godine ostavio još u pošlom tisućljeću pa je tako i na ovom natjecanju umjesto za kormilom jedrilice, preuzeo drugačiju, zapozvizdit odgovornu ulogu suca. Ne onog glavnog, razumije se, već više onog pomoćnog koji diže zastavicu za ofsajde, simulacije i slične nestašluke.







U svakom slučaju, nije nam bilo dosadno jer nam je ovakva štrc-brc vremenska situacija ponudila čitav spektar strujanja iz svih segmenata ruže vjetrova pa taman kad bi postavili regatno polje, "utopili" sve bove i brodove postavili na idealne položaje, jogunasti vjetar bi se sasvim stišao, okrenuo smjer i to ne jednom, već po nekoliko puta. U tim trenucima bi obično najzabavnija stvar bila izvlačenje prokleto teškog sidra sa pedesetak metara dubine uz prigodno recitiranje domoljubne poezije sebi u brk.

Dakle, ovogodišnje Prvenstvo Hrvatske se najvećim svojim dijelom svelo na puko - iščekivanje. Pokušali smo u Saldunskom zaljevu, pa u potrazi za boljim vjetrom isplovili jugozapadno od punte Čiova, ali sreća nas ovoga puta jednostavno nije htjela. Bezvjetrica naša svagdašnja...





Ipak, na koncu su se teškom mukom uspjela izvući potrebna tri plova za Radiale i 420, dok su oni najmlađi, u klasi Laser 4.7 sa samo dva uspješna plova, ostali lišeni zadovoljstva da im se regata računa kao valjana.







U klasi Laser Radial, najbolji je bio Opatijac Juraj Divjakinja ispred Nenada Bugarina iz Crikvenice i Lovre Perhata iz splitskog Mornara. Kod 420-ica, prvo mjesto su zauzeli Lovro Ivanov i Dino Petešić, drugo Lovro Strihić i Luka Milardović a treće su bile sestre blizanke Margarita i Anđela Uhoda. Sve navedene posade, doplovile su iz zadarskog Uskoka i to je prava šteta, naravno ne zbog Uskoka koji je uzoran klub u svakom smislu, već zbog toga što je u ostalim klubovima ova klasa gotovo zamrla i prijeti joj potpuni nestanak. Šteta kažem, jer danas su u najmlađim kategorijama prevladali jednosjedi, u prvom redu Optimisti i Laseri, ali pravo jedrenje se može puno bolje naučiti u dvosjedima kakav je 420, naljednik već davno zaboravljenog "Kadeta."





Mada smo u rezultatskom smislu ovoga puta prošli prilično brljavo, lošem raspoloženju nismo našli mjesta, u najmanju ruku, proveli smo tri ugodna dana na moru, u okružju jedara, sportskog duha i nasmijane mladosti iz tri jadranske zemlje, Slovenije, Crne Gore i naravno - Hrvatske.
Slijedećeg puta, bit će bolje, sigurno će biti bolje!