Premda se činilo kako će naprasni nestanak velikog iluzionista sa svjetla pozornice hrvatske (neo)zbilje, medijima dati dovoljno materijala da uspješno prebrode sezonu kiselih krastavaca, eto nije prošlo ni dvadesetak dana, a o tome više nitko ne vodi računa. Naravno, ne zbog toga što nacija na godišnjem odmoru uživa u dokonim sličicama razgolićenih Europljanki i reportažama tipa "gdje ljetuju poznati". Na našu žalost, udarne vijesti ovog ljeta, u prvom su redu rezervirane za uvaženu gospodu s Markovog trga čija nesnalaženja, glavinanja i bauljanja, prosječnog građanina sve više dovode na rub očaja.

Stoga već sada ovo ljeto dvije i deveto možemo proglasiti ljetom općeg nezadovoljstva. Klupko nezadovolj(e)nih se zamrsilo i zapetljalo do krajnjih granica. Mare je nezadovoljna sa Šimom, Šime nezadovoljan s Jokom, Joko sa Đokom, Đoko s jajem na oko, ovome bome nema kraja, bit će belaja...

Naši vrli ministri, sve me više podsjećaju na lutke iz muzeja voštanih figura, upalih očiju i bljedunjavih lica, nemušto nas uvjeravaju kako možemo imati povjerenja u njih jer su upravo oni ti koji čvrsto drže stvari u svojim rukama.
A - ha, pogotovo kad su u WeCejima...
No dobro, ne pada mi na pamet prepuštat se općem crnjaku, letargiji i nezadovoljstvu, jer ako tako počnemo, vrlo brzo dođemo do zaključka kako je i tako sve u finom gnjurcu i kako se u ovom općem metežu ništa pametnoga napravit ne može.

Zato mi je puno pametnije pronać dobre razloge za uživat u ovome litu koje se konačno opoštenilo kako Bog zapovida, barem u onom meteorološkom smislu.
Dobro, znam da ni ove vrućine nisu svakome po guštu, ali mislim se - kad će ako neće sad, uostalom još se nije rodija ko je svima ugodija.



Eto, jučer i prekjučer sam se spustija do plaže na Pantanu, tamo skoknem kad ono nemam baš puno vrimena, i sad jel'mi virujete - nisam nikako moga uć u more! Sve puno, krcato, i na plaži i u moru, dičina, mladi, stari, cika vika, dreka, a kako ja te masovne veselice najnevolim, tako sam vrlo brzo doša do zaključka da mi je najbolje napravit nalivo krug, vratit se doma i ištrocat gumom za zalivanje. Zato jedva čekam dane vikenda da uteknem na more. Eeee, to su onda gušti.

Samo je problem šta mi se onda kriteriji čistoga mora i prave uživancije malo poremete i postanu priko mire visoki pa onda priko sedmice doživljavam ove gradske plaže s neskrivenom dozom gnušanja, gnuš, gnuš!

Još jedna izvrsna stvar u kojoj mogu uživat ovih dana je parada lipih brodova na trogirskoj rivi.
Mislim da je sasvim normalno da i ja budem barem malo profesionalno deformiran pa mi pogled često i nesvjesno pobigne na ovakve lipotice...





Isto priznajem kako nije lako ovim bogatašima. Zamislite koje su to muke kad uplovite u neku luku sa svojim tridesemetarskim monstrumom i pravite se važni, cili svit je vaš, a ono za uru-dvi, ka za vraga, uleti u porat neka brodusina još veća i jača od vaše!
Poala brale, koja je to muka!





U zadnje vrime primjećujem da je moderan ovi, da prostite "militaristički look", pa se tako masa megajahti pituraje u neke božemiprosti sive kolure ka da su ratni, a ne brodovi za "odmor i razonodu".
Nije baš da mi se sviđa, ali ko mene i tako pita za mišljenje.

Ipak, nema sumnje da je pravi car na našoj Rivi ovih dana - "Sea Force One!"

Gospemoja, koja beštija!





Pedeset i četiri metra dužine, deset i po širine, dvi moćne makinje od ukupno priko sedam ijadi "konjov", čelični trup sa aluminijskim nadgrađem, na sve strane raskoš, raskoš, raskoš...
Ako vas zanima cijena tjednog najma , ništa manje nego- 300 000 eura!
Da, da dobro ste pročitali - trista ijad euri za sedam dana!
Lipo, puno lipo...



Dobro ajde, trošak možete podilit s još desetak ljudi pa ispadne bokunić manje.



Isto mi je od ciloga ovoga brod najzanimljivije ime - "Sea force one", očito aluzija na avion prešidentea of di JueSeJ-a

Znam da nema nikakve veze ali me ovaj brod podsjetija na dane provedene u onoj "mrskoj, jugokomunističkoj takozvanoj, bla bla bla" vojsci, a tamo mi je daleko najjači od svih onih inšempjanih vojničkih izraza bija "forsiranje reke."
Ha, ha, kako reku brate možeš forsirat!?

Drugovi vojnici, sutra ćemo da forsiramo Savu!
Razumem!

I sad, da vam iskeno kažem, baš me briga koju će reku, vodu ili ostrvo da forsira ovaj "Sea force one", on i tako nije moja "klasa optimist."



Triba znat di i kome pripadaš.

Lipo se ovo lito zakuvalo...
Guštajte ljudi moji.
Samo, pametno s forsiranjima!