Jučer su nam u ured iznenadno, nenajavljeno banuli, štonobise reklo - ničim izazvani, pripadnici jakih snaga službe za zaštitu na radu i dok smo mi marni djelatnici ugledne firme vrijedne jedne kune, širom otvorenih usta uspjeli nemušto promucati "raskiseliliti se opanci", oni su iz svojih dubokih torbi na svjetlo dana počeli vaditi mjerne instrumente za utvrđivanje prisutnosti krvi u alko..., ovaj htio sam reći - alkohola u krvi.

U stvari, vrlo ljubazno su nam ponudili na degustaciju one redikulaste puvalice kakve imaju i prometni policajci, uredno smo zasvirali "zaustavi se vjetre" na diplama i sve u svemu - rezultati testiranja pokazali su se veoma povoljnima i kretali su se u okvirima apsolutne nule. Pripadnici alkoholno-investigativnog tima, uredno su odbili ponuđeno piće dobrodošlice, zahvalili nam na ukazanom povjerenju i ubrzo odzibali prema susjednim kancelarijama...

Danas bi mi taj iznenadni upad anti-alkoholičara vjerojatno već polako pao u zaborav da maloprije nisam slučajno na hodniku zamjetio razgovor između četvorice pripadnika udarnih postrojbi škverskih zgubidana i lezilebovića.

- Ma jeste li vidili šta je ono bilo jučer?
- Koji bezobrazluk, zadiru u moju privatnost!
- Šta oni mislidu da sam ja mulac??
- Ovo je prohibicija!
- Nikad nije bilo ovako.
- Oni krše moja ljudska prava!

A-ha, počelo je bombe-rašpe-livorveri...
Koje teške riči!?
Kontrarevolucija je na vidiku.

Iskreno, nije mi poznato je li netko zaglavio na jučerašnjem testiranju, ali brate – moramo priznati da su nas znalački "zaskočili" prije marende, oko devet ujutro, e pa ako je neka lola već u to doba pod utjecajem alkohola, hm...

Uostalom ako slučajno niste znali po Zakonu o zaštiti na radu, članak 46. - zabranjeno je uzimanje alkoholnih pića i dugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada, kao i njihovo unošenje u radne prostore i prostorije.

A članak 110, tog istog Zakona kaže da će se novčanom kaznom od deset do dvadeset tisuća kuna kazniti poslodavac ako ne spriječi već navedena "kriminalna" djela, a isto tako, kaznit će se i odgovorna osoba u rasponu od tri do deset tisuća kuna.

Ali...koga briga!?

Mi smo navikli da je zakon u nas mrtvo slovo na papiru.
U svakoj prilici glumimo kao neke buntovnike, s razlozima ili ne, uostalom - zakoni i tako postoje samo da se krše ili u najblažem slučaju - zaobilaze. To je u našoj kolektivnoj svijesti čak poželjno i simpatično, kao ono - čovjek se "snašao", pa neka mu, tko umije njemu dvije.

Isto tako, svi se slažemo da su nam potrebne promjene, pitajte bilo koga u nekoj firmi kako on vidi izlaz iz teškoća, svi će vam redom ponuditi masu prijedloga kako je potrebno promijeniti to, to i to.

Izvrsna je stvar imati toliko stručnjaka!

Da, ali svatko zna da treba mjenjati nekog drugog.
Nitko ne želi mjenjati sebe!
Zašto ja!?
Ja sam Okej!

U redu, svjestan sam da nekim ljudima koji su godinama navikli popit bevandu nakon marende, ove mjere nisu odveć simpatične, možemo mi njima donijeti mali miljun dokaza kako alkohol na poslu ne donosi previše dobrih stvari, ali meni je zanimljivije nešto drugo. Naime, uvijek, doslovce uvijek, kad god se uvodi bilo koja promjena, ona u pravilu izaziva ogromne otpore i negodovanja. Sve nam je teško, u svakoj novini, ma koliko logična bila, obavezno se netko osjeti ugroženim i povrijeđenim.
Onda počne lupanje šakama u stol, nastradaju šake, nastradaju stolovi, a blože me sačuvaj...

Stare navike teško umiru.
Ali, bit će bolje jednoga dana.
Sigurno će bit bolje.
Samo... isto me jedna stvar malo muči u ovom Zakonu
Tamo piše da je "zabranjeno uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti"
Hmmm... lako mi je za alkoholna pića, ali koja li su ovo "druga sredstva!?"

U povjerenju, poznata mi je jedna gadna ovisnost, za sada nije toliko štetna kao alkohol, pušenje ili neki opojniji pripravci, ali eto, neću valjda bit blesav pa zakonodavcu otkrivat male tajne velikih majstora ovisnosti.
Ae...