U ovim plastičnim vremenima kad gotovo sve na ovom svijetu pa tako i odnosi među ljudima postaju brzi, jeftini, površni i prolazni, vremenima u kojima polako počinjemo zaboravljati da je prijateljstvo najljepši dar, osjećam se na neki način privilegiranim iz jednostavnog razloga što sam gotovo svakodnevno okružen nekim dragim ljudima, nekim "čudnim likovima" s kojima mi je svaki trenutak na svoj način jedinstven i neponovljiv.

Pogotovo kad uzmemo u obzir da je upravo to moje vrlo vlastito "Društvo čudnih likova" povezano nitima prijateljstva već više od četvrt stoljeća, pa iako ovo "četvrt stoljeća" zvuči jako "prahistorijski", mi smo jedni drugima još uvijek isti, tako mladi, veseli i bezbrižni kao i onih dana kad smo zajedno dijelili srednjoškolske klupe u Teslinoj ulici broj 4, na pola puta između Staroga placa ili bivšeg rodilišta u kojem je većina nas prvi put zakmečala i tada nove, sjajne, prpošne Poljudske ljepotice.



*na velikom odmoru ispred škole

Da, pisao sam već u nekoliko navrata o tome, pa eto, ne umišljam sad da su upravo ta naša druženja najvažnija stvar koja postoji na svijetu, činjenica oko koje bi sad neki čitatelji trebali ostajati posebno "paf" i iskazivati izraze oduševljenja i svekolikog štovanja, ali uglavnom kad pričamo o tome nekim "trećim licima", svima bude drago kad vide da smo još uvijek tako bliski.


*svaki slobodan trenutak koristili smo za usavršavanje znanja i ostalih vještina

Odrastati i sazrijevati u Splitu osamdesetih, gledajući iz današnje perspektive, bio je pravi zgoditak na lutriji. Split je tih godina bio grad koji je ključao iznutra poput vulkana, prepun mladih talentiranih ljudi i to u svim mogućim djelatnostima, od sporta, kulture, glazbe do znanosti i ako hoćete – industrije. Osamdesetih je Split imao izvrstan teatar, gotovo kultnu „Slobodnu i Nedjeljnu Dalmaciju“, izuzetno slušan Radio-Split.
Mediteranski zaigran i kozmopolitski otvoren, to je Split osamdesetih kojeg pamtim i takav je još uvijek velikim svojim dijelom, samo takav duh danas ne dolazi do punog izražaja, od ovih hordi usiljenih grlatih bahadžija.

No dobro, to je i tako neka druga tema.

Dobre vibracije toga vremena očito su imale uticaja i na naše školovanje pa smo uz pomoć profesora staroga kova, strogih ali pravednih, proživjeli sve te dane kao u nekom snu.


*na ekskurziji u Dubrovniku s prof. Zubanovićem

Ovog ljeta slavimo srebrni maturalni ples.
Ako postoji srebrni pir za dvadesetpetogodišnjicu vjenčanja, zašto isto tako ne bi postojao i srebrni maturalac!? Stoga je red je da ovoga jubilarnoga obilježimo ipak malo svečanije, pa smo eto tako zajedno odlučili iskoristiti ovaj blog za službenu objavu.

Dakle slušajte dobro ovamo – maturanti iz četvrtog „C“ razreda, informatičari tada takozvanog Građevinskog školskog centra „Ćire Gamulina“ iz 1984. godine – okupljamo se u subotu osmi osmoga, u Baletnoj Školi u Kaštel Kambelovcu! Računajući od danas, točno za misec dana tako da nemoj netko da mi se pravi blesav i posli se opravdava da nije zna!
Jasno!


*Na početku maturalnog plesa, svi zajedno s razrednicom Estelom Munitić i profesoricom Dunjom Samardžijom

Na žalost, neke smo ljude „pogubili...“
Usrdno se nadamo da im se ništa lošeg nije dogodilo, ali smo isto malo zabrinuti jer nam se nekoliko cura i momaka nisu pojavili na niti jednoj godišnjici do sada.
Zato je naš upravni odbor odlučio da objavimo poimenični popis svih članova „udruženog informatičkog pothvata“ tako da bi netko od naših „izgubljenih“ googlajući svoje ime negdje tamo u Patagoniji ili pak recimo - obali Ohotskog mora, najlakše došao do bloga mi moga a naravno i do nas samih.
Vjerovali ili ne, u današnjim vremenima kad smo premreženi svim i svačim, još je uvijek moguće da je do nekih ljudi doći – nemoguće!

To pogotovo vrijedi za žene jer kad nam se udaju, promjene prezime i odsele tko zna kamo, kuda i gdje, aj ća, piši propalo...

Dakle, nakon utvrđivanja činjeničnog stanja, osuđuju se slijedeći pojedinci:

Frane Baletić
Neven Barišin
Mario Bilić
Zdenko Blažević
Zoran Borović
Ivan Čagalj
Renata Ećim
Davor Gudelj

Vedran Jukić
Frane Jurlić
Miljana Jeličić
Snježana Jovanović
Lejla Karahasanović
Renata Kožul
Joško Lizović
Slaven Marinov
Mirela Marušić
Duško Mašković

Maja Moro
Neda Nakovska
Suzana Radeljić
Saša Radovanović
Nera Rakela
Denis Rančić
Željko Roglić
Darija Sinovčić

Sanja Spremić
Dijana Šarolić
Dean Šimunović
Aleksandar Tojagić
Sanja Ujević
Darko Veršić
Indira Viđak
Romana Zujić

Svim navedenim izriče se jedinstvena kazna i stroga mjera obavezno-dobrovoljnog, društveno korisnog rada u vidu čišćenja i ekološkog zbrinjavanja otpada sa portada, pijata, teča, lonaca i ostalih komada kuhinjskog posuđa . Ukoliko se netko slučajno ne odazove ovom izdržavanju kazne već ranije navedenog osmog dana osmog mjeseca dvije i devete, mora biti svjestan da ćemo ga maksimalno izogovarati kao i da ćemo besramno konstruirati sve moguće tračeve vezane za njegov lik i djelo.

Stoga vas dobrohotno savjetujem da se ne izvrgavate takvoj pogibelji, jer ne vjerujem da postoji junačina koja bi mogla izdržati takvu torturu od jagoda i čokolade.

Generacijo, vidimo se!

Za sve detalje javite mi se na broduboci@gmail.com
Nadam se da ste informatički potkovani