Prije nekoliko dana nazvao me Rašo, moj javni agent za tajne nabave, te aktualni ministar za međureligijski dijalog, biološku raznolikost i Arhimedov zakon, vlade u sjeni žalosne vrbe.
Smirenim glasom kako samo on to zna dao mi je slijedeći naputak: "Ovog vikenda je akcija, ponesi sve šta smo se dogovorili."
Ministar Rašo uvijek je škrt na riječima preko telefona jer neopravdano sumnja kako je pod trajnim nadzorom agencije za trgovinu činčilama koja već više od desetljeća incognito djeluje na Ravnim njivama a sve pod paravanom tvrtke za trgovinu rabljenim namještajem Kredenca d.o.o.
Naravno da sam razumio naputak jer mi je već od ranije galeb pismonoša prenio poruku kako bi bilo dobro da prigodom Dana žena održimo svečani koncert za motornu pilu i orkestar u ražanj-duru…





Budući da pretpostavljam kako su nakon ovih uvodnih zakučastih rečenica čitatelji slabije koncentracije već odustali od daljneg čitanja, post možemo nastaviti u revijalnom tonu.

Naime, ne znam kako je to kod vas, ali moram Vam se još jednom pohvaliti kako imam izuzetnu sreću i privilegiju intenzivno se družiti s ljudima s kojima sam prije pet ili svega nešto više godina, djelio srednjo-školske klupe u Teslinoj ulici broj četiri. Mi naše godišnjice mature obilježavamo u prosjeku svakih pet dana i naravno da nakon takvih dugih perioda ne-viđanja uvijek imamo čitavo more novih tema i dilema za ispričati jedni drugima. Naravno, to nas ne spriječava da povremeno održimo i one «službene» okruglo-elipsaste obljetnice, a kako upravo ove godine svi zajedno obilježavamo, vjerovali ili ne – dvadeset i pet godina od održavanja XIV Zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu, tako je pred svima nama veoma odgovoran zadatak na prikupljanju svih informaciji o izgubljenim kćerima i sinovima diljem galaksije kojima je zajednički nazivnik – Četvrti «Ce» razred matematičara-informatičara u splitskoj Teslinoj ulici broj 4, tamo negdje sredinom ili krajem prethodnog tisućljeća.



Isto tako se moram pohvaliti kako je koncert za motornu pilu i orkestar protekao u savršenom redu i nadasve inspirativnom ozračju ako izuzmemo činjenicu da smo debla pojedinih plemenitih biljaka u stvaralačkom zanosu srezali na plus minus beskonačno. Prevedeno – uredno smo prozračili krošnje cirka otprilike negdje oko tri stabla masline, potpuno pomladili dvije, presadili nektarinu, podšišali višnju i odrinu vinove loze koju je nepoznat netko godinama ranije doveo u stanje opće neprepoznatljivosti, pogledom pomilovali smokvu, mandarinu i grejpfrut, te skovali ambiciozne planove za daljnje poljoprivredne zahvate na do sada neiskorištenim parcelama veličine, po slobodnoj procjeni - dobrih sedamnaest i pol četvornih metara i to visoko kvalitetnih obradivih površina.



Nakon svih ovih silnih zahvata, složno smo prionuli okrijepi duha i tijela, te tom prilikom odredili smjernice budućeg djelovanja. Uz šest glasova «za» te jedan suzdržan, trasirali smo stazu mentalne relaksacije koja vodi od Rašine ljetne rezidencije malo uzbrdo prema istoku pa onda nizbrdo prema juguozapadu da bi se nakon kilometar-dva put stabilizirao markintama i obrubom rta Ploče.







Naravno, nije nimalo slučajno da smo se i ovog puta ponašali po uzoru na Aristotelove peripatetike koji su do najuzvišenijih misli i ideja dolazili hodajući i šetajući mahom u neobaveznim smjerovima.
Naime, ako niste znali, čovjek neizmjerno ugodnije i lakše dolazi do sjajnih ideja u uspravnom položaju pritom vodeći računa o idealnoj mjeri potroška tjelesne energije. Ništa pretenciozno- jednostavno lagano, korak po korak uz rub mora, osluškujući šum valova, udišući aerosol i uživajući u pogledima na stvaranje morske pjene iz koje se ponekad zna ukazati boginja Afrodita.





Nešto kasnije smo u toploj domaćoj atmosferi, mudro rezimirali učinke proteklog dana i zauzeli zajednička stajališta, brižno okupljeni oko prepunog lonca pašta-fažola.
Njami njami...







Spušta se noć na jadranski Rt Horn...



Ako slučajno niste znali - život je lijep!