Vratija sam joj se opet ovoga lita, brže nego ikad ranije isto onako kako se lupeški nevjernik, ljubavnik i razvratnik nakon putenih skitnja i lutanja, pun osjećaja krivnje i kajanja vraća svojoj jedinoj, onoj koju najviše voli… Začudna je to tajna kad se sam pitaš kako to da ponovno i iznova sve izgleda isto onako, toplo, prisno i dobro poznato, a opet s druge strane baš svaki novi put bude ka da je onaj prvi i jedini…









Nema veće lipote nego kad se već prohodanim i proplakanim "deja vu" stazama unese neki novi, sasvim neočekivani timbar, kad dobro poznati tragovi stopa na toj crvenoj prašnjavoj zemlji pod ludo vrućim kolovoškim suncem ostavljaju sasvim nove oblike...

Tamo di sunce uvik sja…
Da, stvarno mi izgleda ka da sunce na tom mistu uvik puno jače sja, makar ga i ne bilo, makar tukli gromi i škerci od nevere ili se oblaci razvukli ka paučina po cilome nebu, makar bura divljala ka bisna beštija…

U skrivenim uvalama njezinih južnih dalekih obala, ćutija sam neke skoro zaboravljene gušte, mirise i okuse koje je Ona namjenila samo rijetkima, odabranima, sretnicima koje je pustila u svoje carstvo lipote. I kad postaneš takav munjen, cili zamantan opojnim mirisima murtile, smokve, bora, masline, planike i česmine kako se onda drukčije ponašat nego odbacit sa sebe i zadnju nepotrebnu poliestersku krpicu “made in ko zna di”, zaboravit u jednome trenu kako ti u tom trenutku baš ništa ne fali u toj zeleno-modroj oazi bez, ma kakve tričarije tipa novina, radija, televizije, interneta i ostalih čuda modernoga doba



Jer tu pored mene, upravo u tom jednom i još jednom, pa opet u narednom trenutku produženom u vječnost, postoji samo to jedno duboko plavo more, veliko, čisto, bistro i mirisno, moćnije i trajnije od bilo čijeg života.









Naravno, da baš sve ne bi izgledalo tako beskrajno romantično, moćno i famozno i ah da, tak mi je fakat nekak lepo hoch zavodljivo i fenomenalno, odjednom se, nakon mora zagrljaja punih strasti i upijanja opojnih ženskih sokova, ničim izazvana iznebuha pojavi nakakva glupa agresorska osa i ubode me pravo u … ma pravo u strateško mjesto!!!

Na svu sriću, nađe se u takvim prilikama uvik u ruci nešto žarko crveno, nekakva krpa, šugaman ili u krajnjem slučaju stara dobra pomidora da ublaži bol. Ah da, mora da je ta scena bila izuzetno atraktivna za gledanje, mislim ono ka… to moje općenje sa strasnom crvenom pomidoricom… Moj grijeh, moj preveliki grijeh…ko zna šta se još može izrodit iz te nesretne veze, nekakva genetski modifcirana poma, vrag će ga znat…
Mutant poma!

Oli sam ja kriv šta me osa ubola u strateško misto!?
Eeee, baš u to, oli vam triba sto puti govorit!
I da, šapnit ću samo muškom dijelu čitalačke populacije još jednu sitnicu – takvi ubodi u..hm… strateška mista, sasvim neočekivamo donesu mnoge pozitivne reakcije, doduše, uz one poželjne koje djeluju bolje od bilo kakve viagre, naglo ti se i potpuno neočekivano pojačava želja za pojačanim dozama friške, čak i blago mrzle bile bevande po mogućnosti sljubljivanja okusa istarske Malvasije berba dvi ijade i šeste ( a može i koja druga!) ka naravno i vode iz, da kuće drugačije nego baš iz gorskih velebitskih izvora… Kako uspješno pomirit i iskombinirat sve te strasti – to je već drugi par postoli, za to otkrit morat će te još malo sami pomučit… U svakom slučaju, nema vam druge nego pustit ose da obave svoj dio posla…
Ali kad počne fešta…to vam je onda prava fešta od fešte, virujte mi…







Di sam ono bija?
Tamo di sunce uvik sja…
Ma šta tamo!?
Di to tamo?
Ovdi sunce sja!
I ne pitaj se nikad više kome to sunce uvik sja...
Tebi sja!
Čak i kad je noć!
E!