Prije otprilike godinu-dvi-tri kupija sam dva kušina, tri lancuna i još neke sitnice sebi za dotu kod jednog od uglednih domaćih proizvođača i ne sluteći ništa, tim činom kupnje navodno ušao u nekakav "bubanj".
Stoga sam prije nekoliko tjedana ostao bezmalo paf, kad sam od uglednog proizvođača posteljine dobio svečanu bijelu kuvertu s pisamcem u kojem je pisalo – Čestitamo, osvojili ste glavnu nagradu!
A glavna nagrada je glasila - Putovanje na jednu od utrka Formule 1 po vašem izboru.
Ali...(mora biti neko "ali") kako bi potvrdili vaš zgoditak, morate izvršiti narudžbu još nekog prozvoda iz našeg asortimana u iznosu od cca xxx kuna.

Ništa sad, reka sam kvraguc sve, ako već triba za potvrdit takvu nagradu, ništa mi nije teško, pa sam naručija još deset plavo-bijelih i deset nježno ljubičastih šugamana, šlifer za jorgan i još jedan kušin, za svaki slučaj.

Onda su me u drugom ešalonu obavjestili da sam umjesto utrke Formule 1 dobio set skupocjenog posuđa za crnu kavu s ručkama od nekog pitajdragogbogakojeg skupocjenog materijala optočenog dragim kamenjem.

Kako sad to!?

Jasno i glasno sam im poručio da ni u kom slučaju ne želim kumplet'ć šolja za crnu kavu i da promptno i smjesta zahtjevam svoju staru nagradu – putovanje na utrku Formule 1 i to ni manje ni više nego u Monte Carlu!

Oukej – odgovorili su mi ljudi iz marketinga ugledne tvrtke za proizvodnju jorgana, šlifera i šugamana – vodimo vas ovog vikenda, sve u našem aranžmanu!

I stvarno, došli su po mene neki čudnovati ljudi u crnom automobilu zatamnjenih stakala njemačke proizvodnje, ali začudo - BH registarskih oznaka!?
Posjeli me u automobil i rekli – vodimo vas na utrku!

Za divno čudo, put nije dugo trajao, svega pedesetak minuta i to uključujući prelazak za sada neutvrđenog broja graničnih prijelaza koji su meni izgledali kao obična križopuća sa semaforima.

Čudnovati ljudi su me iskrcali neposredno u blizini piste. Na moje iznenađenje, odmah sam uvidio Monte Carlo uopće ne izgleda tako glamurozno kako izgleda na TeVeju, više me podsjećao na recimo...našu Podstranu....
Prije glavne atrakcije s bolidima Formule 1 održana je utrka automobila nacionalne klase, vjerojatno kao uvod i prilika za zagrijavanje opće atmosfere.



Naravno da nisam odolio iskušenju da napravim poneku fotku i u samim boxovima.
Posluživši se lukavstvom, upao sam u box ni manje ni više nego Ferrarija i uspio uslikati ovu predivnu trkaću beštiju!



Još jedna stvar koja me stubokom začudila, sablaznila čak, da su bolidi Formule 1 mnogo manji nego sam to očekivao. Da, čuo sam i to da su vozači F1 u pravilu jako niski i mršavi tako da bi uopće mogli stati u te sićušne bolide. Ali opet – da su tako mali...tz, tz, tz....



Iako sam na pool position očekivao Felipea Massu, bolid na poziciji broj jedan bio je massu različit.



Još jedno iznenađenje za mene je bilo spoznaja da šefovi ekipa stoje jedan uz drugog na nekakvoj povišenoj platformi i komuniciraju s vozačima izvjesnim čudnovatim napravama koje podsjećaju na one antene za daljinsko upravljanje malim autićima
Uzbuđenje je dostiglo vrhunac pred sam start utrke. Ne mogu vam opisati tu napetost, buku motora koji turiraju, adrenalin naraste do neslućenih razmjera...



I...krenula je utrka!





Priznajem dugo mi je trebalo da usvojim posebnu tehniku fotografiranja jurećih bolida. Naime, u trenutku kad bi usmjerio objektiv svog aparatića prema formulama i pritisnuo botunić za okidanje, bolid bi za tili čas odjurio dva kilometra dalje!
Stoga sam bio prisiljen snimati nekoliko sekundi "unaprijed", pretpostavljajući kad bi bolidi mogli uletjeti u vidno polje moga Olympusića...







Kao i što priliči utrkama Formule 1, bilo je i spektakularnih srazova poput ovog Kimmijevog sa zaštitnom ogradom...



Japanski vozač Ajmenama izveo je jedno turboatraktivno prevrtanje svoje Honde...



Nisam do danas niti slutio da na utrkama Formule 1 sudjeluju i žene. Ovaj bolid je vozila naša poznata blogerica Koraljna. Na svu sreću, iz ovog strašnog sudara naš se dragi Bijeli Koralj izvukao sa svega nekoliko ogrebotina.



Srećom, sve prateće službe vrlo su profesionalno odrađivale svoj dio posla



Nakon šesdeset i šest krugova, slavio je Britanac Lewis Hamilton...



Još pod snažnim dojmom svega viđenog nisam ni primjetio kako smo se brzo nakon kraja natjecanja našli u VIP salonu gdje se održao after-party. Tamo je u ugodnom klimatiziranom prostoru, atmosfera bila još bolja nego blizu užarenog asfalta, a dodatno zadovoljstvo mi je pružila posebna propusnica tako da sam mogao bez ograničenja uživati u mnogim delicijama koje su u gotovo neprekinutom nizu stizale na naše pjate. Pršut sir i francuska, pa nakon toga juhica za osvježenje a nakon nje crni i bijeli rižot, pa zamislite – pašticada s njokima, a na samom kraju i pečena janjetina!!!

Nisam mogao vjerovati da se u VIP salonima u Monte Carlu poslužuju potpuno ista jela kao i kod nas, kao na nekoj standardnoj proslavi krizme ili prve pričesti...Baš čudno..

Nakon izuzetno vrućeg dana i uzbudljivih događanja, dojmove smo mnogo bolje mogli sabirati uz gutljaje izvrsnog francuskog bijelog vina koji je opet gle čuda - frapantno podsjećao na Čarski Pošip berba 2005...
Ah, nije bilo nimalo lako odvojiti se od sve te raskoši za oči, uši, jezik i nepce, tako da migove u stilu "oćemo li više, a", tajanstvenih ljudi iz crne njemačke limuzine BH registarskih oznaka nisam baš primio s najvećim zadovoljstvom.

Ne znam koje brzine mogu postizati te njemačke limuzine, ali je i povratak od Monaca do Trogira trajao zaprepašćujuće kratko. Ovog puta se čak nismo niti zaustavljali na graničnim prijelazima.

Po povratku domu svome, još pod snažnim dojmovima s puta, jedva sam čekao pregledati izvještaje u drugim medijima da vidim kako su oni popratili ovaj spektakularan događaj. Začudo, njihove slike, utisci, čak i rezultati, drastično su se razlikovali od mojih, tako da i danas, nekoliko dana nakon Grand-prixa u nevjerici vrtim glavom lijevo-desno i nemušto se češkam po ćupici.
Jednostavno rečeno – ne želim niti pomišljati na to da postoji mogućnost kako su me djelatnici marketinga ugledne domaće tvrtke za proizvodnju lancuna, kušina i šugamana – obmanuli...

Ma nije moguće - sve je djelovalo tako stvarno...