Neobično zgranut i vidno osupnut opaskama i kritikama posebno ženskog dijela čitateljstva koje su se kretale u rasponu «poala kako ti je velik» do «ma kako ti je dug», a koje se opet za divno čudo ne tiču onoga što ste zasigurno prvo promislili, već se isključivo odnose na moj Pelješac, preciznije rečeno na moj prethodni post o Pelješcu, a opet s druge strane, znajući koliko sam truda uložio i znoja prolio kako bih ga maksimalno skratio, naposljetku sam ipak došao do zaključka da sam, unatoč svim zločestim primjedbama ipak ostao dužan za nekoliko sličica koje su nepravedno ostale u drugom planu.

Stoga, mi danas nije namjera izvršiti još jedno tepih-bombardiranje imenicama, glagolima i pridjevima, ne samo zbog straha da bih mogao naići na žestoki odgovor protuzračne obrane koja bi zasigurno ispucala sve zalihe zamjenica, brojeva, priloga i prijedloga...

Uostalom, još uvijek nedovoljno oporavljen od pijanstva ljepotom kojeg sam doživio i preživio proteklog vikenda, uopće mi ne pada na pamet hvatati se u koštac s nekim teškim temama i dilemama.
Ma ko ih šljivi...

Možemo danas napravit jedan đir velikom "belom ladjom"...



ili recimo s ovom...



a možda veličina i nije (uvijek) važna...



Uz pismu naravno...

Ča će mi Copacabana



Acapulco il Madrid...



kad ja imam svoju kalu, kad ja imam svoju malu...



tamo je moj cili svit...



A sad malo sjetnih dalmatinskih...

Ribar sam stari, al' ni riba više za me ne mari...



A ko zna-zna, ne tribaju im nikakvi arti za hobo-lov!



Nakon sjete, najbolje dođe stara dobra rokija!

Topom ću te gađat moja mala!



Ah, vidi šta mi je ovo lipo...



Ma koji je ono tukac reka - što južnije, to tužnije!?
Baš su mi ga nešto tužni ovi ljudi s juga...



A tek šta su dica nervozna tz,tz,tz...



ma ovo dvoje su mi nešto poznati, ali nikako se ne mogu sitit odakle...



Eto, od ove puste tuge s juga, stvorija mi se grop u prsi i to pravi muški...



Kao što se iz priloženog vidi, danas ništa pretenciozno, draga moja publiko...
Još me uvik drži čarolija s juga
I stalno mi se u glavi vrti ova pisma:

Ništa mi neće ovi dan pokvarit
Uap šuari ari...
Nikakvi crnjaci ni ružne stvari...
Uap šuari ari...Uap šuari ari...